Rad se bavi kritičkom analizom, stanja takozvanoga postmodernoga moralnog subjekta. Budući da analiza takvoga stanja otkriva dva bitna elementa, naime onaj da postmodemi moralni subjekt jedinu ideju ...dobra priznaje u ideji apsolutne autonomije te drugi da svoju racionalnost shvaća instrumentalno. Takvo shvaćanje racionalnosti podrazumijeva da moralni razum subjekta ne vrednuje aksiološki, nego analitički, tj. proceduralno. Oba se elementa u nastavku rada podvrgavaju detaljnoj analizi i konstruktivnoj kritici koja, kao takva, ne ide za nijekanjem ni opravdane autonomije čovjeka ni prikladnosti analitičke racionalnosti, nego pokušava naznačiti razarajuće učinke apsolutne autonomije čovjeka i u tom kontekstu analitičke racionalnosti spram jedne pretpostavljene ideje dobra za čovjeka koja je kadra izgraditi njegov moralni identitet. Da bi čitava analiza dobila na svojoj kontekstualnoj aktualnosti, u radu se na primjeru homoseksualnosti skreće pozornost na razarajuću snagu apsolutne autonomije i u tom kontekstu analitičke racionalnosti koja postaje, posljedično, relativistička po karakteru.
U ovom se prinosu ukratko istražuje u nas slabo poznato naučavanje Ruske pravoslavne crkve o nizu bioetičkih pitanja. Ova aktualna problematika koja, osim toga što je izuzetno važna sama po sebi, ...omogućuje još i nešto drugo. Pažljivim iščitavanjem može se uočiti velika sličnost rezultata u rješenjima suvremenih pitanja crkvene moralke do kojih su došli, s jedne strane, teolozi Katoličke crkve, a, s druge, ruski pravoslavni teolozi pošavši svojim putem, od svoje tradicije i svojom metodom. Ovi praktički gotovo istovjetni rezultati u sjeni određenih prepreka koje postoje u međucrkvenim odnosima ipak unose nove momente i nadu za dijalog i zbližavanje.
Budući da je bioetika danas postala popularna tema o kojoj se mnogo piše, pronalaženje odgovarajuće literature nije veći problem. Znatno je teže u nas doći do tekstova pravoslavne teologije o tom problemu, ali nije ni to nepremostiva teškoća. Mnogo je važnije pronaći dokument koji izražava službeni stav Crkve i daje smjernice njezina budućega djelovanja. Ovaj naš prinos utemeljen je na jednom takvom dokumentu Ruske pravoslavne crkve.
U ovom radu autor analizira fenomen homoseksualnosti,
pokušava odrediti njezin pojam i vrste te pronaći uzroke, ukazuje
na njezino povijesno postojanje u raznim društvima, na današnje
agresivno ...širenje homoseksualnosti kao opravdanog stava i donosi
moralnu prosudbu Katoličke crkve. Naglasivši najprije osnovne
istine o spolnosti i spolnom identitetu, u prvom dijelu se ispituje
fenomenologija homoseksualnosti i pokušava joj se dati odrednica.
Potom se utvrđuje njezina opstojnost u povijesti u svim poznatim
društvima i njezino naglo i brzo širenje u današnjem sekulariziranom
društvu, kao i borba "gay-udruga" da se homoseksualno
ponašanje prizna sasvim normalnim u društvu i u Crkvi. U drugom
dijelu autor iznosi moralnu prosudbu kršćanstva i Crkve.
Služeći se analitičkom metodom, autor ističe da su sva
društva i kulture u povijesti poznavale fenomen homoseksualnosti,
posebice grčko društvo, davale mu različita imena, ali je tek
krajem devetnaestog stoljeća započelo znanstveno istraživanje i
tumačenje, no fenomen je do danas ostao neprotumačiv.
Krajem dvadesetog stoljeća homoseksualnost se počela
smatrati normalnom seksualnom orijentacijom i želi ju se
izjednačiti s onom heteroseksualnom. U mnogim zemljama su
doneseni zakoni o zabrani diskriminacije na temelju seksualne
orijentacije, zakoni koji omogućuju registriranje partnerstva
osoba istoga spola. I u Hrvatskoj je takvo ozakonjenje u proceduri.
Kršćanstvo je homoseksualno ponašanje uvijek smatralo
moralnim neredom i, dosljedno tome, grijehom, ali Katolička crkva
nikada nije proganjala homoseksualce.
Ponukana zbivanjima u današnjem svijetu, a pod pritiskom i
nekih "kršćanskih" homoseksualnih udruga, Katolička crkva je preko Zbora za nauk vjere i u svome "Katekizmu Katoličke Crkve"
ponovno iznijela svoj moralni sud o homoseksualnosti i smatra ga
teškim moralnim neredom i grijehom ako se vrše homoseksualni
čini.
Crkva, međutim, ne osuđuje homoseksualnu sklonost te
poziva svoje pastoralne djelatnike da prema takvim osobama
budu puni razumijevanja i da im posvete posebnu brigu.
Članak nastoji ukazati na teološki neopravdanu redukciju pojma (ljudske) dobrobiti na pojam spasenja. Polazeći od tri premise – (1) postojanja odnosa između pojma spasenja i pojma ljudskog ...blagostanja; (2) smještenosti pojma ljudske dobrobiti unutar moralnoetičkog diskursa i smještenosti pojma spasenja unutar religijsko-dogmatskog diskursa; (3) tvrdnje da milost ne uništava (ili da pretpostavlja) narav – članak najprije pokušava elaborirati razliku između pojma spasenja i pojma ljudskog blagostanja. Nakon toga autor na tri primjera pokazuje stvarnu opasnost redukcije pojma ljudskog blagostanja na pojam spasenja. Naposljetku, prošireni zaključak skicira teološki primjereniji odnos između ta dva pojma.
Na osnovi dobivenih rezultata »Europskog istraživanja vrednota, EVS - 1999.« u ovom radu se raspravlja o ljudskoj spolnosti i o odnosu prema seksualnom ponašanju hrvatskih građana. Prvi dio bavi se ...pitanjem važnosti seksualnih odnosa za uspješan brak te o odnosu prema stilu života »samohrane majke«.
Drugi i središnji dio članka obraduje društvenu dimenziju seksualnog ponašanja: izvanbračne afere, usputni seks, seksualni odnosi maloljetnika te odnos prema prostituciji, homoseksualnosti i AIDS-u. Treći dio se bavi problematikom odnosa prema pobačaju. Rezultati ovog rada pokazuju, s jedne strane, da općenito uzevši većina hrvatskih građana još uvijek posjeduje tradicionalan stav prema spolnosti u braku i u odnosu na seksualna ponašanja izvan braka. Taj se stav velikim dijelom poklapa s tradicionalnim naučavanjem Katoličke Crkve. S druge strane, mlađi naraštaji kao i obrazovaniji sloj ljudi skloniji je više opravdati različite oblike seksualnog ponašanja koji odudaraju od spomenutog stava. Kršćani, koji više prakticiraju svoju vjeru, skloniji su tradicionalnijem stavu, iako se tendencija permisivnosti primjećuje također kod mlađeg naraštaja kršćana.
U istraživanju se na više mjesta mogla konstatirati razlika u shvaćanju seksualnosti između muške i ženske populacije. Ovaj rad je stavio naglasak na vrijednosnu kvalifikaciju spolnosti i seksualnog ponašanja iz čega za današnje društvo i Crkvu, posebno u odnosu na mlađi naraštaj, proizlaze brojni problemi o kojima je potrebno nastaviti raspravu.
U ovome radu nastojimo ispitati: (a) je li seksualna orijentacija tzv. difuzno statusno obilježje te, kao izvor nejednake evaluacije, temelj specifičnog društvenog diskriminiranja; i (b) je li ...statusna generalizacija seksualne orijentacije kulturno specifična. Studija je provedena na uzorku od 145 studentica i studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Analiza i usporedba rezultata s podacima dobivenim u metodološki istovrsnom istraživanju provedenom u SAD (Webster, Hysom & Fullmer, 1996) ukazuju kako je seksualna orijentacija difuzno statusno obilježje otporno na kulturne specifičnosti. U zaključku autori naglašavaju važnost razbijanja u nas dosad posve zanemarene sociologije seksualnosti.
