Uvod: Za boljše doseganje kakovosti življenja pacientov s kronično obstruktivno pljučno boleznijo je slednje treba poučiti o značilnostih bolezni ter o ukrepih za njeno učinkovito samoobvladovanje. ...Namen raziskave je bil ugotoviti pogostost dokumentiranja in vrsto dokumentiranih navodil o življenjskem slogu in samoobvladovanju bolezni v bolnišnični dokumentaciji pacientov s kronično obstruktivno pljučno boleznijo.Metode: Izvedena je bila retrospektivna kvantitativna raziskava, v kateri je bila pregledana celotna bolnišnična dokumentacija (terapevtski listi, liste zdravstvene nege, arhivi zdravstvenovzgojnih šol, odpustna pisma) 253 pacientov s kronično obstruktivno pljučno boleznijo. Za analizo podatkov sta bila poleg osnovne deskriptivne statistike uporabljena tudi hi-kvadrat test in ordinalna logistična regresija.Rezultati: V bolnišnični dokumentaciji so pacienti s kronično obstruktivno pljučno boleznijo imeli dokumentirana v povprečju manj kot 4 navodila o življenjskem slogu in samoobvladovanju bolezni (x = 3,8, s = 5,1). V odpustnem pismu je polovica pacientov (x = 0,5, s = 0,9) imela zabeleženih manj navodil o življenjskem slogu in samoobvladovanju bolezni kot v bolnišnični dokumentaciji (x2 = 33,455, p < 0,001). Diplomirane medicinske sestre so navodila dokumentirale petkrat pogosteje kot zdravniki.Diskusija in zaključek: Raziskava je za bolnišnično dokumentacijo pacientov s kronično obstruktivno pljučno boleznijo ugotovila nizko število dokumentiranih navodil o življenjskem slogu in samoobvladovanju bolezni. Treba bo povečati ozaveščenost o pomenu dokumentiranja zdravstvenovzgojnih navodil in oblikovati orodja za izboljšanje medpoklicne komunikacije.
Uvod: Zdravstveno osebje ima velik vpliv na doživljanje staršev ob rojstvu nedonošenega otroka. Namen raziskave je bil preučiti in predstaviti doživljanje mater ob rojstvu nedonošenega otroka.Metode: ...Uporabljena je bila deskriptivna fenomenološka analiza. Na namenskem vzorcu enajstih mater, ki so imele izkušnjo rojstva nedonošenega otroka, rojenega med 24. in 35. tednom gestacije, so bili izvedeni delno strukturirani intervjuji. Najmlajša intervjuvanka je bila ob porodu stara 24 let in najstarejša 36. Za osem izmed njih je bil porod nedonošenega otroka prvi porod. Raziskava je potekala med majem in junijem 2017. Podatki so bili analizirani s pomočjo Giorgijevega pristopa, značilnega za fenomenološko raziskavo.Rezultati: Strukturo opisa sestavljajo štiri tematske skupine, ki opredeljujejo doživljanje mater ob rojstvu nedonošenega otroka: (1) potek poroda: želje in pričakovanja; (2) reprezentacijo materinstva: čustvovanje, navezanost, empatijo, spomine; (3) čustvovanje in skrb za nedonošenega otroka v poporodnem obdobju ter (4) (ne)profesionalnost zdravstvenih delavcev.Diskusija in zaključek: Izsledki raziskave kažejo, da je večina mater iskala vzroke prezgodnjega poroda. Veliko jim je pomenila podpora svojcev, zdravstvenih delavcev ter »sotrpink« z oddelka. Večina mater se je med porodom in hospitalizacijo soočala z negativnimi občutki; empatičen odnos zaposlenih jih je spodbujal in navdajal z upanjem ter zaupanjem.
Straipsnyje aprašomas 16 Europos šalių COVID-19 pandemijos tyrimas pagal šiuos rodiklius: naujus užsikrėtimo atvejus, hospitalizaciją, mirtingumą, valstybių taikyto apribojimų griežtumą, vakcinuotos ...populiacijos dydį ir BVP. Tyrimu siekta patikrinti numanomą dėsningumą – labiausiai mediciniškai nukentėjusios šalys greičiausiai taikys griežtesnius apribojimus, o tai nulems didesnius ekonominius nuostolius. Be to, tyrimu siekta nustatyti vakcinacijos poveikį minėtiems rodikliams, taip pat įvertinti Lietuvos pandemijos rodiklius europiniame kontekste. Tyrimo rezultatai rodo, kad nors 2020 m. egzistuoja aiški apribojimų griežtumo ir BVP nuosmukio priklausomybė, 2021 m. griežčiausius apribojimus taikiusios šalys demonstruoja aukščiausius (prognozuotino) BVP kilimo rezultatus, todėl darytina išvada, kad apribojimų griežtumas neturi įtakos valstybių BVP pokyčiui ir pastarąjį rodiklį nulemia kiti veiksniai. Vakcinacijos veiksnys neturėjo pandemijos eigos perlaužimo vaidmens naujų atvejų, hospitalizacijos, mirtingumo ir apribojimų griežtumo rodikliuose. Lietuva pagal daugumą tirtų rodiklių panaši į Vidurio Europos šalis, tačiau hospitalizacijos dydžiu 2020 m. itin ryškiai išsiskiria iš visų tirtų šalių. Šio rodiklio atotrūkis nuo kitų artimiausių šalių yra toks didelis, kad reikalauja atskiro paaiškinimo. Lietuva taip pat demonstravo didelį mirtingumo rodiklį 2021 metais.
U okvirima primijenjene etike rad razmatra implikacije aktualnog tumačenja Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ono se temelji isključivo na nepovredivosti autonomije, zanemarujući ...ključan aspekt kompromitirane sposobnosti relevantnog odlučivanja o liječenju osoba s mentalnim poremećajem. Ovakva tendencija implicira da zdravlje pojedinca više nije prioritet već njegova autonomija, neovisno od faktičkog stanja pacijenta, a prepuštanje odluke o liječenju osobi s ozbiljnim mentalnim smetnjama povlači ugrožavanje onih vrijednosti koje se tiču kako samog pacijenta, tako i drugih. U radu se ispituje koncept autonomije i paternalizma u psihijatriji, njihove moralne osnove, ograničenja i okolnosti pod kojima se paternalizam u kontekstu obaveznog liječenja može opravdati i smatrati sigurnijim i učinkovitijim, kada je riječ o interesima samog pacijenta, u odnosu na predložen model. Ističe se opreznost u ovakvim pokušajima prevladavanja kontroverzi vezanih za postupak prinudne hospitalizacije. Analiziranje osnovnih moralnih načela i argumentacije različitih pristupa ovom problemu motivirano je činjenicom da ova krajnje restriktivna i kontroverzna mjera zahtijeva stalnu pažnju i razmatranje s medicinskog, etičkog i pravnog aspekta, jer bitno utječe, kako na samostigmatizaciju jedne od najvulnerabilnijih grupa pacijenata, tako i na stigmatizaciju psihijatrije kao sredstva društvene kontrole.
Within the framework of applied ethics, this paper considers the implications of a new interpretation of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities. It is based solely on the inviolability of autonomy, thus neglecting a key aspect of the compromised ability to make relevant decisions about the treatment of people with mental disorders. This tendency implies that the patients’ health is no longer a priority but rather their autonomy, regardless of their actual condition. Leaving the decision about the treatment to someone with serious mental disorders jeopardizes the values that concern both the patient and others. This paper examines the concept of autonomy and paternalism in psychiatry, their moral bases, limitations, and circumstances in which paternalism in the context of compulsory treatment can be justified and considered safer and more appropriate when it comes to the interests of the patients themselves, compared to the proposed model. Caution is essential in overcoming controversies related to the involuntary hospitalization procedure. The analysis of basic moral principles and the argument for different approaches to this problem is motivated by the act that this extremely restrictive and controversial measure requires constant attention and consideration from the medical, ethical, and legal aspect because it significantly contributes to both - the self-stigmatization of one of the most vulnerable groups of patients and the stigmatization of psychiatry as a means of social control.
Uvod: Človeško dostojanstvo je neodtujljiva pravica vsakega posameznika, njegovo ohranjanje pa temeljna naloga zdravstvenih delavcev. Namen raziskave je bil ugotoviti, v kolikšni meri se med ...hospitalizacijo pacientom zagotavlja dostojanstvo ter kako to dojemajo zaposleni v zdravstvu. Metode: Raziskava temelji na eksplorativni kvantitativni raziskovalni metodi. Podatki so bili pridobljeni s strukturiranim vprašalnikom. V raziskavi je sodelovalo 267 priložnostno izbranih zdravstvenih delavcev iz petih slovenskih splošnih bolnišnic. Pridobljeni podatki so bili obdelani z bivariatno in multivariatno analizo. Rezultati: Splošno mnenje anketirancev o sodelavcih in njihovem zagotavljanju zasebnosti je dobro (x = 3,79, s = 0,70). Dojemanje dostojanstva se lahko pojasni v 52,18 % z osebno odgovornostjo zaposlenih (23,82 %), informiranostjo pacientov (16,62 %) in pacientovim sodelovanjem pri odločitvah (11,74 %). Poklicne skupine imajo različno stališče do informiranosti pacientov (F = 5,44, p = 0,001). Med vključenimi bolnišnicami so razlike v izvajanju aktivnosti: zapiranje vrat bolniške sobe (F = 9,07, p < 0,001), uporaba paravana ali zavese (F = 25,65, p < 0,001), nameščanje opozorila na vrata bolniške sobe (F = 28,16, p < 0,001) ter obveščanje pacientov o tem, kaj se bo dogajalo med intervencijami (F = 5,91, p = 0,001), aktivnosti pogosteje izvajajo zaposleni v zdravstveni negi s srednješolsko izobrazbo. Diskusija in zaključek: Med hospitalizacijo se dostojanstvo pacientom ne zagotavlja popolnoma, zato bodo rezultati lahko uporabni za načrtovanje izboljšanja strokovnega znanja, razumevanja področja dostojanstva ter infrastrukturnih in materialnih pogojev.
Prijelomi humerusa vrlo su česti. Većinom zahtijevaju bolničko liječenje, prate ih komplikacije i loši ishodi. Smanjenje pojavnosti prevencijom moguće je poznavanjem mehanizama nastanka prijeloma. ...Mehanizam nastanka uvjetovan je tjelesnim aktivnostima, životnom dobi i socijalnim okruženjem. U radu se analiziraju uzroci, aktivnosti i mjesta nastanka prijeloma humerusa u zagrebačke djece. Od 2015. do 2019. godine u KBC-u Zagreb zbog prijeloma nadlaktične kosti liječeno je 301 dijete, a u radu je analizirano 243 djece. Bilo je 143 dječaka (58,8%) i 100 djevojčica (41,2%). Prosječna starost bila je 7,5 godina, dječaka 7,9, a djevojčica 7,0 godina. Najviše djece, njih 147 (60,5%) bilo je u dobi od 5 do 9 godina. Češće je lomljena lijeva ruka (62%). Od 243 djece, njih 22 (9%) zadobilo je prijelom gornjeg, petero (2%) srednjeg i 216 (88%) donjeg dijela nadlaktične kosti. Bolnički je liječeno 223 (91,8%) djece s prijelomom humerusa. Druge teške ozljede imalo je 29 (12%) djece (6% ozljeda ulnarnog i po 3% medinusa i radijalnog živca). Uzrok prijeloma u 224 (92,2%) djece bio je pad, prometne nesreće u 5 (2,1%), a u 3 (1,2%) djece prijelom je nastao zbog direktnog udarca. Od svih prijeloma padom u razini, njih 22,4% su padovi s bicikla i 13% u igri nogometa. Kod padova s bicikla najčešća su djeca dobne skupine 5–9 godina (60%). Kod padova s male visine najčešći su pad s ljuljačke, s tobogana i trampolina (60%). S tobogana i trampolina padaju djeca predškolske dobi, a s ljuljačke u svim dobnim skupinama. Kod kuće nastaje četvrtina svih prijeloma (26,7%), na rekreacijskim terenima 28,8%, u školi 14,4%, a u prometu 14%. U zagrebačke djece najčešći mehanizmi ozljede su pad u istoj razini (kod vožnje bicikla i u igri nogometa) te padovi s male visine (trampolin, tobogan, ljuljačka).
Healthcare workers (HCWs) are considered to run a higher occupational risk of becoming infected with severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 (SARS-CoV-2), and develop coronavirus disease ...(COVID-19) than the rest of the population. The aim of this study was to describe and analyse the characteristics of work-related COVID-19 in Croatian HCWs. Study participants were HCWs who contacted their occupational physician between 1 May 2020 and 12 November 2020 with a request for the registration of COVID-19 as an occupational disease. All participants filled out our online Occupational COVID-19 in Healthcare Workers Questionnaire. The study included 59 HCWs (median age 45.0, interquartile range 36.0–56.0 years). Most (78 %) were nurses or laboratory technicians, and almost all (94.9 %) worked in hospitals. Hierarchical cluster analysis revealed three clusters of COVID-19-related symptoms: 1) elevated body temperature with general weakness and fatigue, 2) diarrhoea, and 3) headache, muscle and joint pain, anosmia, ageusia, and respiratory symptoms (nasal symptoms, burning throat, cough, dyspnoea, tachypnoea). Almost half (44.6 %) reported comorbidities. Only those with chronic pulmonary conditions were more often hospitalised than those without respiratory disorders (57.1 % vs. 2.5 %, respectively; P=0.001). Our findings suggest that work-related COVID-19 among Croatian HCWs is most common in hospital nurses/laboratory technicians and takes a mild form, with symptoms clustering around three clinical phenotypes: general symptoms of acute infection, specific symptoms including neurological (anosmia, ageusia) and respiratory symptoms, and diarrhoea as a separate symptom. They also support evidence from other studies that persons with chronic pulmonary conditions are at higher risk for developing severe forms of COVID-19.
Neke psihijatrijske bolesti i stanja zahtijevaju postupke i prisilnu hospitalizaciju radi zaštite tj. primjene prisilnog smještaja i prisilnog zadržavanja kako bi se zaštitilo duševne bolesnike i ...njima bliske osobe koje su u opasnosti zbog njihove duševne bolesti. Protiv tih osoba se nerijetko vodi kazneni i prekršajni postupak. Neubrojiva je ili je smanjeno ubrojiva osoba zbog opasnosti za sebe ili društvo koju mogu prouzročiti takvi duševni bolesnici. U radu se detaljno razlaže o potonjem analizirajući zakonske odredbe Bosanskohercegovačkog i Hrvatskog zakonodavstva.
Prisilna hospitalizacija se sprovodi kod osoba koje su zbog ozbiljno narušenog duševnog zdravlja ozbiljno opasne za svoj ili tuđi život. Najčešći sudski procesuirani pacijenti iz ove skupine su iz skupine psihotičnih poremećaja, pod radnom dijagnozom iz skupine shizofrenije, poremećaja sličnih shizofreniji i sumanutih stanja, a drugi su iz skupine mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja nastalih upotrebom psihoaktivnih tvari te osobe s poremećajem ličnosti u fazi psihotične dekompenzacije.
Cilj ovog rada je objasniti zakonsku regulativu zahvata u tjelesnu slobodu radi zaštite osoba s duševnim smetnjama u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske – sličnosti i razlike te sudsko procesuiranje radi prisilnog smještaja. Jedan od ciljeva je dokazati da sinergija pacijent tj. osoba s duševnom smetnjom, liječnika i zajednice se pospješuje dragovoljna hospitalizacija, a sve u svrhu pomoći i zaštiti duševno oboljele osobe.
Pažintinių funkcijų, tarp jų ir atminties pokyčių susirgus depresija ir jos metu tyrimų duomenys yra nevienodi – susirgus depresija sutrinka skirtingi atminties komponentai. Šio tyrimo tikslas yra ...ištirti depresija sergančių asmenų (DSA) žodinės atminties pokyčius hospitalizacijos metu, atsižvelgiant į nerimo ir depresiškumo rodiklius. Tyrime dalyvavo 30 Vilniaus miesto Psichikos sveikatos centre besigydančių DSA, kuriems buvo diagnozuoti įvairaus sunkumo pasikartojantys arba vienkartiniai depresijos epizodai(6 vyrai ir 24 moterys, kurių amžius 21–79 m. (M = 58,17; SD = 14,65)), gaunantys antidepresantus. Tyrime taip pat dalyvavo 30 atitinkamo amžiaus, lyties ir išsimokslinimo sveikų asmenų (SA), kurių amžius – 21–84 m. (M = 58,30; SD = 14,71). Naudojant Taisytą Hopkinso žodinės atminties testą (HVLT-R) bei Depresijos ir nerimo sutrikimų vertinimo instrumentą (HAD), hospitalizacijos pradžioje ir pabaigoje vertinta pacientų žodinė atmintis ir depresiškumo bei nerimo lygis. Nustatyta, kad DSA grupė, palyginti su SA, hospitalizacijos pradžioje pasižymėjo prastesniu betarpišku ir uždelstu atgaminimu. Po hospitalizacijos DSA suminis ir uždelstas atgaminimas pagerėjo. Prastesni DSA atminties rezultatai susiję su didesniu depresiškumu ir nerimu tik hospitalizacijos pabaigoje. Norint išsamiau nagrinėti pažintinių funkcijų ir depresijos kismo hospitalizacijos metu sąveikas, reikia tolesnių tyrimų.
Alkoholizam kod mladih Spudić, Matija; Kosić, Radoslav
Sestrinski glasnik,
12/2020, Letnik:
25, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Uvod: Konzumiranje alkohola kod mladih ponašanje je na koje je potrebno obratiti značajnu pozornost, posebice zbog posljedica koje može imati u životu mlade osobe.
Cilj istraživanja: Cilj je ispitati ...incidenciju opservacije i hospitalizacije zbog alkoholne intoksikacije kod adolescenata i mlađih punoljetnika u Karlovačkoj županiji.
Ispitanici i metode: Podaci korišteni u ovom radu prikupljeni su putem Bolničkog informacijskog sustava Opće bolnice Karlovac za period od 2013. do 2018. godine. Za statističku obradu dobivenih podataka korištene su deskriptivna i inferencijalna statistika. Korišten je program IBM SPSS Statistics (inačica 20).
Rezultati: Provedeno istraživanje pokazalo je da u periodu od 2013. do 2018. godine postoji statistički značajna razlika u broju muških i ženskih pacijenata zaprimljenih u bolnicu: 173 (72,7 %) muška pacijenta i 65 (27,3 %) ženskih pacijenata. Prosječna dob svih pacijenata iznosi 19 godina. Najveći je broj pacijenata
zbog konzumacije alkohola zaprimljen tijekom 2015. (22,3 %) i 2016. godine (20,2 %). U razdoblju od 2016. do 2018. godine uočava se pad u broju prijema takvih pacijenata. Najveći je broj pacijenata (51 %) zaprimljen na Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP), a prema broju slijede ih pacijenti koji su zaprimljeni na Odjel psihijatrije (40,2 %), te Odjel pedijatrije (8,7 %). Najveći je broj pacijenata s dijagnozom F10.0 (65,1 %), a potom slijede pacijenti s dijagnozom F10 (28,6 %). Najmanji je broj pacijenata s dijagnozama F10.1 (3,4 %) i F10.2 (2,9 %), što je i očekivano s obzirom na to da se radi o mladima koji najčešće nisu recidivisti, ali i zbog izbjegavanja stigme.
Zaključak: Iako istraživanjem nije potvrđena hipoteza da postoji porast opservacija i hospitalizacija zbog opijanja kod mladih, uporaba alkohola među adolescentima i mlađim punoljetnicima sve je više izražena te je često karakterizirana visokom alkoholemijom i manjkom empatije prema opitom od strane vršnjaka.
Introduction: Alcohol consumption among young people is a common activity
that needs to be given considerable attention, and because of the consequences
that can cause in the life of a young person.
Research goal: Goal is to examine the incidence of observation and hospitalization
for alcohol intoxication in adolescents and young adults in Karlovac County.
Participants and Methods: The data used in this paper were collected from
the Hospital Information System of the General Hospital Karlovac for the period
from 2013 to 2018. Descriptive and inferential statistics were used for the statistical
processing of the obtained data. IBM SPSS Statistics (version 20) was used.
Results: The conducted study showed that there was a statistically significant
difference in the number of male and female patients admitted to the hospital
between 2013 and 2018: 173 (72.7%) male and 65 (27.3%) female patients. The
average age of all patients is 19. The largest number of patients was admitted
due to alcohol consumption in 2015 (22.3%) and 2016 (20.2%). From 2016 to
2018 there was a decrease in the number of admissions. Most patients were
admitted to OHBP (51%), followed by patients admitted to the Department of
Psychiatry (40.2%) and the Department of Pediatrics (8.7%). The highest number
of patients was diagnosed with F10.0 (65.1%), followed by patients diagnosed
with F10 (28.6%). The lowest number of patients was diagnosed with F10.1
(3.4%) and F10.2 (2.9%), which is expected given that these are young people
who, most often, are not recidivists but also due to the avoidance of stigma. It
is noted that the number of patients discharged home from hospital increases
with age, while the number of hospitalized patients decreases with age.
Conclusion: Although the study did not confirm our hypothesis that there are
increasing observations and hospitalizations for intoxication in young people,
alcohol use among adolescents and young adults is more and more pronounced,
often characterized by high alcoholemia and lack of empathy towards “drunk”
by their peers
PDF
