This article analyses Mirjana Gross’ approach to the study of nations and nationalism. She was the first Croatian historian to systematically address nation, nationalism and national identities as ...sui generis subjects of historical research. The emphasis in this article is put on two key concepts – the process of national integration and the national integrational ideologies – as well as their interdependency with the concept of modernization as part of Gross’ conception of social history. The efforts centred on the theoretical and methodological transformations of Croatian historiography, coupled with critical appropriations of contemporary historiographical trends, also played an important role in shaping her approach. The broadening of historiographical research subjects, especially to include social and economic history, interdisciplinary efforts, most importantly concerning sociology, and dialogue with intellectual currents stemming from the Annales school and ‘western Marxism’ thus heavily shaped Gross’ understanding of the concepts of nation, national identity and ideology. However, all of this needs to be evaluated by considering the context of the post-war Yugoslav historiography, its specificities and similarities with other Eastern and East Central European historiographies. It is especially fruitful to compare Mirjana Gross’ approach with that of Miroslav Hroch, who was a major source for the conceptualization of her own research. Finally, the article valorises Mirjana Gross’ contribution to nation and nationalism studies, briefly presents some newer trends in that area and considers incentives and limitations for further research.
Oslanjajući se na klasificiranje uloge intelektualaca, autor se usredotočuje na pitanje kome i za koga intelektualci daju svoj glas. U članku se raspravlja nekoliko kritičnih pitanja: prvo, o pitanju ...jaza između teoretskog znanja i praktičnih kompetencija, drugo, pojmu javnog intelektualca, treće, o Chomskovoj paradigmi odgovornosti intelektualaca i, četvrto, povijesnoj rezonanci intelektualaca u neoliberalnom konceptu društva. Autor suprotstavlja stavove da je kraj povijesti i kraj ideologije dokrajčio istaknutu ulogu intelektualaca i alternativno gradi svoju tezu o mnogostrukom i višestrukom angažmanu u sferi civilnog društva. Neoliberalni poredak u ovom slučaju zaziva brojne izazove i odgovornosti: priliku za otvaranje novih mogućnosti za uloge intelektualaca u ovom nametnutom tržišno-upravljačkom i posljedično strukturno promijenjenom društvu. Intelektualci bi se u ovom povijesnom trenutku trebali okrenuti od pukih tumača zbilja prema zakonodavcima, kao što to očekuje Zygmunt Bauman.
Corpus extracts from Croatian womenʼs magazines from the first half of the 20th century illustrate how the ideologies of language and gender were introduced into Croatian newspaper discourse. Special ...attention is given to those texts in which language is presented as a gendered phenomenon, meaning that the authors insist on the idea that men and women speak different languages, and that male and female language behavior serves as a symbolic confirmation of male and female characteristics, their gender roles and the nature of their mutual relations. Questioning the relationship between the ideologies of language and gender, the ideology of biologism as well as the ideologies of religion, family and nation will help explore the seductiveness of texts dealing with language ideologies. Th is seductiveness is the consequence of the claim that all problems and misunderstandings between men and women arise from their different approaches to verbal communication.
Stjepan Tomislav Poglajen devoted much attention to the problem of totalitarian social systems, especially while he was editor of the journal Život (Life), from September 1937 to February 1941. Much ...of this attention was directed at National Socialism as one of the forms of a totalitarian social system. This article analyzes articles and documents about Nazism published in Život, paying particular attention to Poglajen’s commentaries. Likewise, an attempt is made to point out the core message which the journal was trying to convey to its readers.
Suvremene kurikulumske polemike Pavičić Vukičević, Jelena
Zbornik sveučilišta Libertas,
10/2019, Letnik:
4, Številka:
4
Journal Article
Odprti dostop
Kurikulum je jedan od ključnih odgojno-obrazovnih koncepata 20. i 21. stoljeća kojeg zbog
njegove kompleksnosti i višedimenzionalnosti nazivamo i ukupnom filozofijom odgojnoobrazovnog
procesa. ...Obrazovne politike važan su segment nacionalnog identiteta i nacionalne
suverenosti pa su pitanja vezana uz kurikulum kao temeljni dokument odgojno-obrazovnog
sustava često polemičke naravi i izazivaju raspravu znanstvene i stručne javnosti,
ali i svih ostalih dionika u društvu. Kako bi takva legitimna rasprava bila što kvalitetnija i
urodila barem minimalnim konsenzusom, nužno je odgovoriti na ključna pitanja o terminološkom
određenju pojma kurikulum, aksiološkoj dimenziji kurikuluma, njegovim sastavnicama
i konstrukciji kurikuluma te dionicima njegove izrade. Rasprava utemeljena
na suvremenim znanstvenim i stručnim spoznajama uvelike može pomoći u konstruktivnoj
javnoj raspravi o budućim modelima razvoja odgojno-obrazovnog sustava u Republici
Hrvatskoj, realno i legitimno postavljenim zahtjevima za promjene unutar sustava, kao
i za razvoj kurikuluma na suvremenim principima njegove konstrukcije, implementacije
i evaluacije.
Polazeći od nekih ranijih rekonstrukcija nastanka sociologije u kojima se isticala izmiješanostmodernističkih i konzervativnih elemenata, pa čak i dominantnija prisutnost potonjih, u člankuse ...argumentira u prilog tezi da je sociologija bitno modernistički utemeljena. Pri tome je osobitoistaknuto kako je navodna bliskost rane sociologije s tezom konzervativaca o prvenstvu društvanad pojedincem dovedena u kontekst nastojanja da se novouspostavljena znanost o društvu isvojim predmetom proučavanja omeđi u odnosu na ostale društvene znanosti, a ne kako bi sesuprotstavilo modernističkoj vrijednosti individualizma. Prisutnost nekih elemenata ideologijamoderne – liberalizma, konzervativizma i socijalizma – u većoj ili manjoj mjeri prepoznaje se i udjelima istaknutih protagonista klasičnog razdoblja sociologije, ali je njihova osnovna intencijada izbjegnu spekulaciju i moraliziranje, te da primjenom vlastitih znanstvenih metoda pristupesvom predmetu izučavanja, društvu i društvenim promjenama. Osim znanstvenosti sociologijaje moderna znanost i zbog toga što razvoj društva vidi u okviru temeljnih dimenzija promjenainiciranih političkom i industrijskom revolucijom, dakle, daljnjim napretkom znanosti, industrijei političke demokracije.
U hrvatskom obrazovnom kontekstu poseban izazov predstavlja poučavanje hrvatskog standardnog varijeteta u neštokavskim sredinama u kojima se od djece očekuje ili ovladavanje dvama kodovima ili ...postupno prelaženje sa zavičajnog na standardni kod koji je od zavičajnoga nerijetko i vrlo udaljen na strukturnoj razini. Polazeći od ideje da jezičnu politiku čine jezične ideologije, prakse i upravljanje jezikom (Spolsky 2004, 2009), cilj je rada analizirati jezične prakse osnovnoškolaca u Makarskom primorju u formalnim i neformalnim domenama, posebno u školi i izvan nje, te utvrditi način na koji su jezične prakse povezane sa stavovima prema standardnom varijetetu i lokalnim govorima, odnosno koje su dominantne ideologije koje su makarski osnovnoškolci internalizirali i koje utječu na njihov stav prema lokalnom govoru, učestalost i kontekste njegove uporabe. Analiza jezičnih praksi osnovnoškolaca temelji se na materijalu prikupljenom tijekom terenskog istraživanja provedenog 2018. i 2019. godine u Makarskome primorju. Dio podataka prikupljen je sociolingvističkim upitnikom, a dio etnografskim istraživanjem koje je uključivalo i intervjuiranje nastavnika kao ključnih dionika u procesu upravljanja jezikom na lokalnoj razini.
Autor u svom radu obrađuje temu Boga nasilja u Starome zavjetu iz perspektive rata i ratnih ideologija, strukturalno se i sadržajno oslanjajući na djelo Susan Niditch War in the Hebrew Bible. A Study ...in the Ethics Violence. Započinje ideologijom herema kao žrtve prema kojoj se potpuno uništenje neprijatelja shvaća kao žrtvu Bogu kojom se priznaje da je on omogućio pobjedu. Budući da Bog traži ovakvu žrtvu, ratnici su oslobođeni odgovornosti. Nastavlja ideologijom herema kao Božje pravde koja odražava pokušaj da se na ubijanje gleda u svjetlu dobra i zla. Neprijatelja treba potpuno uništiti jer je grešnik – jer to zahtijeva Božja pravda. Izraelci su pritom tek sredstvo Božje pravde. Treća je navedena ideologija ona svećenička, vidljiva u Br 31, vrlo slična prethodnoj. Neprijatelja treba ubiti jer je zaslužio Božju osvetu i jer je nečist, a na životu se smije ostaviti samo ono što je čisto (djevice). Prema ovoj ideologiji, i ubijanje u ratu onečišćuje vojnike koji se naknadno moraju obredno očistiti. Biblija sadrži i junačku tradiciju rata koja glorificira ratnika, njegovu hrabrost, sposobnost, umijeće da bude pravi vođa. Ova tradicija gleda na rat kao na neku vrstu sportskog natjecanja prema strogo određenim pravilima (fair play). Ideologija „prijevare“ u ratu, naprotiv, ne poznaje nikakva pravila i njome se služe slabiji koji jedino „na prijevaru“ mogu doći do pobjede. Opravdanje ovakvog rata nalazi se u pravednom povodu i cilju. Moćni se „igrači“, naprotiv, služe ideologijom proračunatosti prema kojoj je također u ratu sve dopušteno. Za razliku od slabijih, koji ratuju da bi obranili svoje, moćni napadaju da bi osvojili tuđe (rat kao „biznis“), opravdavajući svoju agresiju Božjim „odobrenjem“. Autor navodi na kraju ideologiju ne sudjelovanja, prisutnu osobito kod proroka, prema kojoj nema potrebe da čovjek ide u rat jer pobjedu i spasenje ne daje čovjek nego Bog. Bog posebno voli bespomoćne koji se na njega oslanjaju jer im je on jedina pomoć. Sve ove ideologije korištene su u Starome zavjetu, ponekad i više njih u isto vrijeme. Autor zaključuje da je svim ideologijama, osim posljednje, isti cilj: opravdati rat i umanjiti ljudsku odgovornost. U svakom slučaju, stav prema ratu u Starom zavjetu jako je kompleksan te uključuje raznovrsnost, preklapanje i kontradikcije.
Autor u radu objašnjava stanje u Zadru na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kroz sliku društvene i političke scene u gradu, prikazuje preduvjete razvoja iredentističkog mišljenja u djelovanju ...načelnika Luigija Ziliota, kao i u djelovanju novinstva i školstva u općini. Stvaranje iredentističkog mita o Dalmaciji kao dijelu Italije, našlo je ključno uporište u Zadru, gdje se, zahvaljujući pretežno talijanskom stanovništvu, Talijanska stranka uspijevala održati na vlasti, te je dosta dugo uspijevala suzbiti razvoj hrvatske nacionalne ideologije. Talijanizacija glavnog grada pokrajine i iredentistički mit kojeg je situacija u Zadru još dodatno ojačala omogućili su Talijanima da Dalmaciju proglase dijelom Italije, što im je Londonskim ugovorom odobrila i Antanta. Za sudjelovanje u ratu na strani Antante, Italija je dobila „talijanski“ teritorij.
PDF
