We present a rare case of extraovarian primary peritoneal carcinoma in 65-year-old female with a history of total abdominal hysterectomy and bilateral salpingo-oophorectomy for larger symptomatic ...leiomyoma 13 years ago. In October 2005 the patient had abdominal swelling, ascites with positive cytology peritonal adenocarcinoma and significantly elevated serum Ca-125 was 500 U/ml. Clinical examinations were performed, but could not identify a unique origin of disease. Background: Aproximatly 3.2 % to 21 % of extraovarian primary peritoneal carcinoma patients have a history bilateral oophorectomy for benign disease or prophylaxis – family history of ovar- ian carcinoma.1 Patients and methods: A 65-year old woman with a history of total abdominal hysterectomy and bileteral salpin- go-oophorectomy was operated for larger symptomatic leiomyoma 13 years ago. In Octobre 2005 the patient had abdominal swelling, ascites with positive cytology peritonal adeno- carcinoma and significantly elevated serum Ca-125 was 500 U/ml. Radiologic imaging, gastroscopy, colonoscopy, mammography were performed, but couldn`t identify a unique origin of disease. Patient was treated for two years at the Oncology Institute Ljubljana. Significantly elevated serum Ca-125 and citology with immunohistochemical analysis pre- sented correct diagnosis of extraovarian primary peritoneal carcinoma. The patient was treated with combination systemic chemotherapy (Paclitaxel and Carboplatin) with initial good response. In year 2006 and 2007 because of the progression of disease, the treatment was repeated with adjuvant chemotherapy. Conclusions: Look like in other similar cases we have confirmed our disease with three cytologic punction procedures, with significant elevated valves of Ca-125 and with several other directed proce- dures.1–3 Our patient has survived the characteristic critical period for this form of cancer of 7 to 27.8 months because of well orientated direction of diagnosis and chemotherapy. The patient survived 27 months. Peritoneal carcinomas were diagnosed at later ages (mean, 67 years).
Sažetak. Nove molekularne tehnike, uključujući markere laringealne karcinogeneze, mogu pridonijeti diferencijalnoj dijagnozi širokog spektra polipoidnih promjena grkljana. Prikazujemo slučaj koji ...ukazuje na to da nije svaka klinički dijagnosticirana polipoidna lezija glasnica benigna kao što se obično navodi u literaturi jer smo daljnjom imunohistokemijskom obradom otkrili žarište mikroinvazivnog planocelularnog karcinoma. Stoga kod svake polipoidne tvorbe grkljana preporučujemo biopsiju popraćenu imunohistokemijskom analizom markera kako bi se potvrdila ili isključila maligna transformacija zbog poznate sklonosti multifokalnom rastu u aktivnom epitelu grkljana.
Cilj: glatkomišićni tumori su lejomiomi i lejomiosarkomi. Postoji rijetka skupina, u kojoj se biološki potencijal tumora ne može utvrditi; to su glatkomišićni tumori nepoznatog malignog potencijala. ...Cilj je prikazati pacijenta s takvim tumorom, koji je nastao iz glatkog mišićnog tkiva medijastinuma. Prikaz slučaja: 48-godišnji muškarac, subfebrilan, bolovi u grudnom košu sa širenjem u leđa. Kompjutorizirana tomografija toraksa pokazala je oštro ograničenu cističnu tvorbu stražnjeg medijastinuma. Ezofagogastroduodenoskopija je otkrila u srednjoj trećini jednjaka pritisak izvana, a rendgen pasaža jednjaka jednjak lučno potisnut izvana prema desno i ventralno. Bronhoskopijom je utvrđeno da je membranozni dio lijevog glavnog bronha blago ekstramuralno komprimiran. Učinjen je kirurški zahvat, torakotomija lijevo i potpuno odstranjenje tumora medijastinuma. Patohistološki nalaz pokazao je područje nekroze, tumorsko tkivo građeno od vretenastih stanica, koje pokazuju blagu polimorfiju. Imunohistokemijska analiza tumora bila je pozitivna na glatkomišićni aktin (SMA) i dezmin, a negativna na S100 i CD34, što potvrđuje podrijetlo tumora iz glatkomišićnih stanica. Dodatna imunohistokemijska analiza utvrdila je da proliferacijski biljeg Ki-67 iznosi 5,9 %, a p16 je pozitivan u više od 50 % tumorskih stanica. Zaključni patološki nalaz je glatkomišićni tumor nepoznatog malignog potencijala. Pacijent je praćen 48 mjeseci nakon operacije, bez recidiva tumora ili znakova metastaza. Zaključak: Patohistološka dijagnoza može biti otežana, općenito, ali posebno u rijetkim novotvorevinama. Prikazani slučaj pokazuje da ponekad nije moguće utvrditi radi li se o benignom ili malignom glatkomišićnom tumoru. Tada se postavlja dijagnoza glatkomišićnog tumora nepoznatog malignog potencijala, ovdje smještenog u medijastinumu. Nakon kirurškog odstranjenja neoplazme potrebno je redovito pratiti pacijenta, kako bi se utvrdio recidiv bolesti i provelo dodatno liječenje.
Epidermoidne ciste benigne su supkutane lezije vrlo česte u dnu usne šupljine, a rijetke na bukalnoj mukozi. Do danas je objavljeno pet članaka o samo šest slučajeva epidermoidnih cista na tom ...mjestu. Svrha ovoga članka je opisati klinička, histopatološka i imunohistokemijska obilježja epidermoidne ciste na bukalnoj sluznici. Prema našim spoznajama, ovo je prvi slučaj oralne epidermoidne ciste koja izaziva upalnu reakciju gigantocelularnog tipa prema epitelnom keratinu. Iako se uobičajeni dijagnostički postupak u slučaju epidermoidne ciste temelji na histopatološkom nalazu, u ovom prikazu nalaze se nove informacije o imunohistokemijskim uzorcima u ovakvim lezijama.
Cilj: Imunohistokemijski procijeniti ekspresiju ciklina D1 na mijelomskim stanicama u koštanoj srži pacijenata s multiplim mijelomom (MM), liječenih bortezomibom te dobivene podatke usporediti s ...kliničko-patološkim parametrima i odgovorom na terapiju. Ispitanici i metode: Ekspresija ciklina D1 analizirana je ubioptičkim uzorcima koštane srži 24 pacijenta s MM-om prije i nakon provedene terapije bortezomibom. Za određivanje ekspresije ciklina D1 na mijelomskim stanicama korištena je dvostruka imunohistokemijska metoda koja omogućava istovremeno bojanje uzorka s dva protutijela (u ovom slučaju s CD138 za identifikaciju plazma stanica i ciklinom D1). Pozitivnom reakcijom smatralo se nuklearno obojenje naciklin D1, bilo kojeg intenziteta, u ≥ 10 % plazma stanica. Rezultati su potom korelirani s kliničko-patološkim podacima pacijenata ispitivane skupine. Rezultati: Nuklearna ekspresija ciklina D1 u plazma stanicama oboljelim od MM-a prije terapije nađena u je 9/24 pacijenta, a ukupno negativnih pacijenata bez ikakvog nuklearnog bojanja 13/24 ili s bojanjem na ciklin D1 u < 10 % stanica 2/24 bilo je 15/24. Nakon terapije bortezomibom 5/24 pacijenta bilo je pozitivno na ciklin D1, dok je ukupno 19/24 pacijenata bilo negativno, tj. bez ikakvog nuklearnog bojanja 17/24 ili je imalo < 10 % tumorskih stanica 2/24 pozitivno na ciklin D1. U ovoj studiji nije nađena statistički značajna razlika u ekspresiji ciklina D1 prije i nakon provedene terapije bortezomibom (p = 0,084) niti s nekim od kliničko-patoloških parametara. Zaključak: Rezultati i razina ekspresije ciklina D1 uvelike variraju unutar različitih ispitivanih skupina, a također ovise i o terapiji koju su pacijenti dobivali, stoga je za utvrđivanje značaja ciklina D1 na prognozu i korelaciju s kliničko- -patološkim karakteristikama potrebna veća i homogenija skupina pacijenata.
Epidermoidne ciste dobroćudne su potkožne lezije koje uglavnom nastaju na dnu usne šupljine, a obrazna sluznica nije uobičajeno mjesto gdje se pojavljuju. Do danas je objavljeno samo pet članaka
s ...opisom šest slučajeva epidermoidne ciste na obraznoj sluznici. Svrha ovoga rada bila je opisati klinička, histopatološka i imunohistokemijska obilježja epidermoidne ciste na obraznoj sluznici. Prema našim spoznajama ovo je prvi prikaz takve ciste s opisom gigantocelularne upalne reakcije stranog tijela na komponenti epitelnog keratina. Premda se uobičajena dijagnoza epidermoidne ciste temelji na histopatološkim nalazima, u prikazu ovog slučaja istaknute su nove informacije o imunohistokemijskim svojstvima takvih lezija.
Teška sepsa i septički šok su ozbiljni globalni zdravstveni problem uz porast incidencije i visoku smrtnost. Najveći broj slučajeva septičnog šoka uzrokuju bolnički stečeni gram–negativni bacili ili ...gram–pozitivni koki. U dijagnostičkom algoritmu bolesnika u sepsi potrebno je učiniti mikrobiološku analizu tkiva i tjelesnih tekućina posebice u bolesnika s otprije poznatom infekcijom pojedinog organskog sustava. U slučaju kada su rezultati dijagnostičkih testova negativni ili se radi o teškoj kliničkoj slici bolesnika unatoč primijenjenim terapijskim postupcima moguće je učiniti i morfološku analizu uzoraka tkiva u dijagnostičke svrhe. Morfološke promjene koje se mogu vidjeti u bolesnika oboljelog od sepse uključuju reverzibilno i ireverzibilno stanično oštećenje, tj. nekrozu stanica, upalne i ostale patološke promjene koje dovode do funkcionalnog zatajenja organa. Analiza
uzročnika moguća je pomoću specijalnih metoda, histokemijskog, imunohistokemijskog i imunofl uorescentnog bojanja. Analizu
morfoloških promjena organa moguće je učiniti i u slučaju smrtnog ishoda bolesnika. Obdukcija je jedna od najpouzdanijih metoda u procjeni točnosti kliničkih dijagnoza. Morfološke promjene tkiva i organa koje se mogu analizirati u bolesnika oboljelih od sepse tijekom dijagnostičkog postupnika, te u slučaju smrtnog ishoda obdukcijom predstavljaju dijagnostičku i konačnu procjenu točnosti kliničkih dijagnoza. Kao takve izravno utječu na njegu i liječenje bolesnika te na poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite.
Cilj: Istražiti utjecaj angiogenih parametara, izražaja osteopontina (OPN) i vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (VEGF; engl. vascular endothelial growth factor) u koštanoj srži na odgovor na prvu ...liniju terapije u pacijenata s multiplim mijelomom (MM). Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 68 pacijenata s MM-om, liječenih na Odjelu hematologije Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. Za kvantifikaciju angiogenih parametara uz klasičnu metodu utvrđivanja gustoće krvnih žila (MVD; engl. microvessel density) koristili smo i računalno potpomognutu analizu slike koja nam je omogućila izračunavanje broja krvnih žila po mm2, površine krvnih žila po mm2, srednjeg promjera krvnih žila i ukupne vaskularne površine (TVA; engl. total vascular surface) na bioptičkim uzorcima koštane srži obojanim s anti-CD34. Za određivanje izražaja OPN-a i VEGF-a u plazma stanicama korištena je dvostruka imunohistokemijska metoda CD138+OPN i CD138+VEGF. Rezultati: Utvrđeno je da su viši angiogeni parametri, MVD (P = 0,004) i broj krvnih žila po mm2 (P = 0,028) značajni negativni prognostički pokazatelji odgovora na prvu liniju terapije u pacijenata s MM-om. Zaključak: Objektivna metoda procjene angiogeneze u uzorcima koštane srži mogla bi postati dio rutinske patohistološke obrade pacijenata koja bi pomogla u prepoznavanju podskupina pacijenata s eventualnim agresivnijim tijekom i lošijim odgovorom na terapiju.
Sažetak. Cilj: Utvrditi postoji li povezanost između peritumoralnih pukotina i miofibroblastične reakcije strome u duktalnim invazivnim karcinomima dojke bez posebnih obilježja. Metode: U 100 ...invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena analizirani su postojanje peritumoralnih pukotina i imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina i glatkomišićnog aktina (SMA) u tumorskoj stromi. Rezultati: Peritumoralne pukotine nađene su u 92% karcinoma, dok u okolnom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5 do 100%. Apsolutni postotak peritumoralnih pukotina bio je znatno povezan s količinom SMA+ miofibroblasta u stromi, veličinom tumora i pT-stadijem bolesti, prisutnošću metastaza u aksilarnim limfnim čvorovima i udjelom pozitivnih limfnih čvorova. Tumori s opsežno izraženim peritumoralnim pukotinama (u > 30% tumora) imali su znatno veću količinu SMA+ miofibroblasta u stromi, češće metastaze u aksilarne limfne čvorove i veći udio pozitivnih limfnih čvorova. Zaključak: Peritumoralne pukotine morfološki su izraz promijenjenih osobina tumorske strome u obliku zadobivanja miofibroblastičnog fenotipa.
Kontaktne reakcije kože mogu biti posljedice kontakta s različitim iritansima ili alergenima ili mogu nastati zbog drugih čimbenika (npr. UV zračenja, mikroorganizama), unutarnjih čimbenika (npr. kod ...autoimunih reakcija) ili njihovom kombinacijom. Postoje mnoge tvari koje su povezane s pojavom iritativnog kontaktnog dermatitisa (KD) te uzrokuju iritativne ili toksične učinke: kemijske i fizikalne tvari, biljke, fototoksične tvari, okolišni čimbenici itd. Također oštećena funkcija kožne barijere (npr. odstupanja u epidermalnim pH puferskim sposobnostima) sudjeluje u tome promicanjem bakterijskih biofilmova i stvaranjem okruženja koja pogoduju senzibilizaciji. Razvoj kožnih oštećenja kod alergijskog KD-a obuhvaća kompleksne imunosne puteve i upalne medijatore koji su pod utjecajem i genetskih čimbenika (pretežno mutacija filagrina) i okidača iz okoliša. U patogenezi alergijskog KD-a istaknuta je uloga antimikrobnih peptida koji nastaju kao proizvod različitih kožnih stanica (npr. keratinociti, sebociti) i potom prelaze u kožne lezije tijekom procesa upale. Također, kod kožnih lezija u alergijskom KD-u koža pokazuje različite tipove imunosnih odgovora na pojedine alergene, iako kliničke manifestacije ne ovise o vrsti uzročnog alergena; npr. nikal stimulira imunosnu aktivaciju prvenstveno Th1/Th17 i Th22 komponenata. Također su važni alarmini, proteaze, imunoproteomi, lipidi, prirodni hidratantni čimbenici, međustanične veze, pušenje itd. Očekujemo da će se istraživanjima u budućnosti otkriti novi patogenetski čimbenici i znanstvene spoznaje važne za rad i liječenje bolesnika s KD-om.
PDF
