V državah z dobro vzpostavljenimi cepilnimi programi je cepljenje “žrtev lastnega uspeha”, saj je nizka pojavnost bolezni, ki jih preprečujemo s cepljenjem, zmanjšala izkušnjo njihovega bremena in s ...tem očitnost koristi cepljenja. Povečevanje števila staršev, ki zavračajo cepljenje svojih otrok, je že ogrozilo t. i. skupnostno imunost oz. jo zmanjšalo celo do mere, da so se ponovno začeli pojavljati izbruhi prej obvladanih nalezljivih bolezni. V prispevku predstavljamo sistematični pristop k etičnim vprašanjem glede cepljenja otrok skozi štiri principe biomedicinske etike (tj. spoštovanje posameznikove avtonomije, neškodovanje, dobrodelnost in pravičnost), ki je razumljiv model za razmislek o tovrstnih vprašanjih. Pediatrom na primarni ravni, ki se najpogosteje srečujejo z dilemami glede obravnave otrok, katerih starši zavračajo cepljenje, je lahko sistematičnost opisanega pristopa v pomoč pri etičnem razmisleku, odločanju in iskanju lastne vloge v tovrstnih situacijah. Utemeljujemo iskanje “etičnega ravnovesja”, kar pomeni, da stopnja spoštovanja avtonomije staršev ni stalna, ampak odvisna od ravni vzpostavljene skupnostne imunosti. če moralna dolžnost posameznikov, da prispevajo k imunosti populacije, ni izpolnjena, je upravičeno s strani države pred-pisano obvezno cepljenje. Država je namreč odgovorna za varovanje skupnostne imunosti, ki jo moramo razumeti kot javno dobro in zato potrebuje posebno državno zaščito.
Imunosni sustav uključuje specifičnu i nespecifičnu imunost. Promjene imunosnog odgovora u perioperativnom razdoblju posredovane su ozljedom tkiva, strahom, lijekovima, hipotermijom, boli, ...transfuzijom
krvi, hiperglikemijom, infekcijom i povećanim stresom. Anestezija može utjecati na stresni odgovor središnjom modulacijom (opća anestezija), aferentnom blokadom (regionalna anestezija) ili interakcijom s endokrinim sustavom. Također, izbor anestezioloških tehnika može imati mnogo šire značenje svojim utjecajem na karcinomske stanice i njihovo metastaziranje. Ciljevi ovoga preglednog članka bili su istražiti učinke regionalne anestezije u usporedbi s općom (intravenskom i inhalacijskom) anestezijom na promjenu kirurškog odgovora na stres, progresiju maligne bolesti i poslijeoperacijsko funkcioniranje organa. Dokazano je da primjena općih anestetika ima supresivni učinak na staničnu i humoralnu imunost djelujući na funkciju imunokompetentnih stanica te gensku ekspresiju upalnih medijatora i njihovu sekreciju. Opioidni analgetici ili njihov način primjene pokazuju drukčiji efekt na imunosni sustav: imunosupresivni, imunostimulacijski ili oba. Nasuprot tomu, primjena lokalnih anestetika djelotvorna je u liječenju akutne i kronične upale jer ti anestetici inaktiviraju upalne procese na različitim
razinama djelujući na monocitno-makrofagni sustav, smanjuju proupalne funkcije poput stvaranja kisikovih metabolita, oslobađanja histamina, interleukina (IL-1α) i leukotrijena. Da bi se izbjegla ova imunosna reakcija, preporučuje se primjena regionalne analgezije koja je nadmoćna naspram drugim analgetskim metodama te reducira količinu poslijeoperacijskog krvarenja. Upravo zbog tih važnih prednosti danas je regionalna analgezija u širokoj primjeni kod kirurških zahvata na onkološkim bolesnicima.
Imunopatogeneza pneumonija Markotić, Alemka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
07/2016, Letnik:
25, Številka:
1 Pneumonije
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pneumonija je najvažnija upalna bolest u dišnom sustavu iako sudjeluje samo jednim postotkom u svim akutnim infekcijama dišnog sustava. Kao i u većini drugih organa i sustava organa, imunosni ...obrambeni mehanizmi u plućima baziraju se na mehanizmima specifične i nespecifične imunosti i njihovim komponentama koje uključuju anatomske barijere te staničnu i humoralnu imunost. Prvu liniju obrane od infekcija donjega respiratornog sustava čine elementi nespecifične imunosti, među kojima najvažniju ulogu imaju epitelne stanice i makrofagi. Mehanizmi specifične imunosti imaju snažnu ulogu u obrani od različitih patogena, visoko su sofisticirani i ovise o prepoznavanju specifičnih antigena na površini mikroorganizama te tvore snažnu obranu protiv različitih patogena koji uzrokuju pneumonije. Međutim, za razliku od nespecifične imunosti, indukcija i razvoj imunoreakcija koje sudjeluju u specifičnoj imunosti mogu trajati danima i tjednima nakon ekspozicije patogenu, a važna komponenta tog procesa jest i stvaranje memorijskih stanica koje sudjeluju u snažnoj obrani pri ponovnim susretima s istim patogenima. Mehanizmi nespecifične i specifične imunosti u pneumonijama jesu kompleksni i bit će potrebna još brojna istraživanja da bi se bolje shvatili i rabili u kreiranju novih lijekova i cjepiva te bolje primijenili u uporabi postojećih lijekova. Osim važnog antimikrobnog djelovanja antibiotika ne smijemo nikako zanemariti ni njihovo protuupalno i imunomodulatorno djelovanje koje može pomoći u racionalnijem pristupu liječenju pneumonija.
Povećanje udjela starije populacije potaknulo je ubrzan profesionalni i znanstveni interes za područje gerontologije. "Inflammaging”, koji označava progresivno slabljenje imunosnog sustava, u centru ...je brojnih istraživanja kroničnih bolesti vezanih uz stariju životnu dob. Vrlo često kronično upalno stanje je parodontitis u čijem liječenju zlatni standard predstavlja mehaničko uklanjanje biofilma. Parodontopatogeni izazivaju upalni odgovor domaćina koji aktivira sustave prirođene imunosti.
Innate lymphoid cells (ILCs) represent the most recently identified members of the innate immune system. These cells play important roles in inflammation, tissue remodelling and metabolic disease. ...ILCs can be subdivided into three major groups according to their cytokine production. The role of ILCs in tumourigenesis and tumour progression is not completely clarified. In this review, we discuss whether and how ILCs are involved in tumour genesis, growth and metastasis.
Uvod: Postoje dokazi da su visoki titri antitijela na difteriju češće povezani s asimptomatskim ili lakšim tijekom bolesti COVID-19. Cilj
istraživanja bio je utvrditi značajke tijeka COVID-19 kod ...djece školske dobi ovisno o stanju imuniteta nakon cijepljenja protiv toksina
difterije.
Metode: Ukupno je pregledano 90 djece u dobi od 6 do 18 godina: 60 pacijenata s potvrđenom infekcijom SARS-CoV-2 i 30 djece bez
znakova bolesti (kontrolna skupina). COVID-19 blažeg kliničkog tijeka je bio u 20 pacijenata, srednje teškog u 31 bolesnika i težeg u
9 bolesnika. Svoj djeci je imunoenzimskom analizom određena razina imunoglobulina G (IgG) protiv toksina difterije.
Rezultati: Ukupni serumski IgG protiv toksina difterije bio je 0,431 (0,113; 0,828) IU/mL. Antitoksični IgG bio je 2,5 puta veći u djece u
kontrolnoj skupini nego u bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2. Smanjena razina antitoksičnog IgG bila je povezana s povećanom
težinom bolesti. U djece sa specifičnim IgG 0,01-0,2 IU/mL preporučuje se ponovno cijepljenje; stoga je 4,2% djece u kontrolnoj skupini, 6,8% s blagim tijekom bolesti COVID-19, 50% s umjerenom težinom bolesti i 100% djece s teškim oblikom bolesti COVID-19 trebalo docjepljivanje toksoida difterije. Umjerena negativna korelacija zabilježena je između razine IgG protiv toksina difterije i ESR (r=-
0,38, p=0,004), CRP (r=-0,32, p=0,021), D-dimera (r=-0,35, p =0,009), trajanje hipertermije (r=-0,49, p=0,003) i trajanje liječenja
(r=-0,43, p=0,012).
Zaključak: Djeca s manifestiranom infekcijom SARS-CoV-2 imala su značajno niže razine IgG protiv toksina difterije u usporedbi s
kontrolnom skupinom, što ukazuje na nižu razinu humoralne imunosti. Djeca s blagim tijekom bolesti COVID-19 imala su značajno
višu razinu specifičnih IgG protiv toksina difterije od djece s umjerenim i teškim tijekom bolesti.
Considering a large number of pathogen factors that enable high virulence of a microorganism such as Staphylococcus aureus (S. aureus), it is essential to see them through the continuous adaptation ...to the newly acquired mechanisms of the host immune response and efforts to overcome these, allowing the bacteria a perfect ecological niche for growth, reproduction, and location of new hosts. Past efforts to create a vaccine that would provide effective protection against infections caused by S. aureus remained without success. The reasons for this stem from the outstanding adaptability skills of this microorganism to almost all environmental conditions, the existence of a numerous virulence factors whose mechanisms of action are not well known, as well as insufficient knowledge of the immune response to S. aureus infections. This review article deals with this issue from another perspective and emphasizes actual knowledge on virulence factors and immune response to S. aureus.
Brojni su faktori patogenosti koji omogućavaju visok stepen virulencije mikroorganizmu poput Staphylococcus aureus (S. aureus). Posebno je važno sagledati faktore sposobnosti stalne adaptacije na mehanizme imunskog odgovora domaćina, što bakteriji omogućava idealnu ekološku nišu za rast, razmnožavanje i širenje. Dosadašnji napori da se dođe do vakcine koja bi omogućila efikasnu zaštitu od infekcija izazvanih S. aureusom ostali su bez uspeha. Razlozi za ovakvu situaciju se nalaze u izraženoj adaptaciji ovog mikroorganizma na gotovo sve uslove spoljašnje sredine, u postojanju velikog broja faktora virulencije čiji mehanizmi delovanja nisu dovoljno poznati, kao i nedovoljnog poznavanja imunskog odgovora na infekciju S. aureus. Svrha ovog rada je da se sa novijih aspekata sagleda navedena problematika i istaknu savremena saznanja o faktorima virulencije i imunskom odgovoru na S. aureusu.
Epstein Barrov virus (EBV) je humani herpesvirus ubikvitaran u općoj populaciji. Poput drugih herpesvirusa ima latentnu i produktivnu fazu životnog ciklusa. U EBV-infekciji razvijaju se protutijela ...na različite antigene. Dijagnoza i definiranje statusa EBV-infekcije mogući su zbog karakterističnog odgovora specifičnih protutijela koja se mogu određivati komercijalno dostupnim testovima. U primarnoj infekciji počinju se stvarati protutijela IgM i IgG na virusni kapsidni antigen (VCA), detektiraju se protutijela na rane antigene (EA), a izostaju protutijela IgG za EBNA. Protutijela za EBNA i VCA pokazatelj su ranije EBV-infekcije. Reaktivaciju EBV obilježava visoki titar protutijela za EA, porast protutijela za VCA i ranija prisutnost protutijela za EBNA. Kontrola replikacije EBV primarno je posredovana citotoksičnim T-limfocitima i specifičnim protutijelima za EBV-antigene.
Akutnu EBV-infekciju karakterizira samoograničavajuća proliferacija pomoćničkih CD4+ te poglavito citotoksičnih CD8+ T-limfocita. Citotoksični CD8+ T-limfociti uništavaju EBV-om zaražene B-limfocite i na taj način eliminiraju akutnu infekciju nakon čega slijedi doživotna latentna infekcija. Posljednjih se godina sve više istražuje EBV-specifična stanična imunost primjenom nove tehnologije MHC tetrametra. U akutnoj fazi EBV-infekcije dolazi do intenzivne proliferacije CD8+ T-limfocita specifičnih za litičke, ali i za latentne epitope ovog virusa. Određivanje EBV-specifične imunosti posebno je značajno za istraživanje patogeneze, ranu dijagnostiku te imunoterapiju post-transplantacijske limfoproliferativne bolesti.
Glutation (γ-glutamil-cisteinil-glicin) stanični je tripeptid, tiolni spoj i jaki antioksidans koji sudjeluje u metabolizmu otrova i biotransformaciji ksenobiotika faze II. Može se vezati na ...različite proteine u procesu poznatom pod nazivom glutationilacija. Proteinska glutationilacija dokazano je jedan od važnih posttranslacijskih upravljačkih mehanizama u fiziologiji stanica i tkiva. Izravne i neizravne upravljačke uloge u fiziološkim procesima uključuju glutationilaciju glavnih transkripcijskih faktora, eikozanoida, citokina i dušikova oksida (NO). U ovom se preglednom radu razmatraju navedeni upravljački mehanizmi na primjerima regulacije glutationom u apoptozi, vaskularizaciji, metaboličkim procesima, mitohondrijskom integritetu, imunološkom sustavu i fiziologiji živčanog sustava. Težište je rada na novim opisanim fiziološkim ulogama glutationa, pored uobičajeno opisane uloge u biotransformacijskom metabolizmu.
This unique resource presents current issues in sports and exercise medicine which outlines new areas of knowledge and provides updates on current knowledge in the broad field of sports and exercise ...medicine.Written by experts in their own sub-disciplines, Current Issues in Sports and Exercise Medicine discusses the physiology behind sports injuries and presents new and exciting approaches to manage such injuries. In addition, the book explores the relationship between exercise, health and performance by providing new information in areas such as exercise and immunity, the use of iron supplementation for performance, how exercise affects reactive oxygen species, and the proposed benefits of real and simulated altitude training.This book is well referenced and illustrated and will be a valuable resource for sports medicine specialists, physiologists, coaches, physical conditioners, physiotherapists and graduate and medical school students.
PDF
