Glioblastoma multiforme (GBM) is the most common primary malignant brain tumor in adults and carries the poorest prognosis despite aggressive multimodal therapy. The majority of GBMs develop de novo ...(primary) with a short clinical history, while secondary GBMs develop through progression from preexisting lowergrade precursor gliomas and show distinct genetic and expression profiles including the high frequency of isocitrate dehydrogenase 1 (IDH1) mutations, already present in precursor lesions.
Large-scale integrative genomic studies provided the new view that GBMs are remarkable molecularly heterogeneous tumors and identified distinct molecular entities that may lead to different therapeutic approaches. Although being restricted to the intracranial compartment, GBMs are associated with global immunosuppression. Better understanding of the immune response to GBMs growing in the immunologically distinct microenvironment in the brain and mechanisms by which they may escape the response and even suppress it will accelerate the development of more effective immunotherapies. This review summarizes the current knowledge regarding genetic alterations and signaling pathways critical to the biology of GBMs, few mechanisms of developing local and systemic GBM-induced immunosuppression, and the role of GBM stem cells.
Razvoj novih imunosupresivnih lijekova i saznanja stečena primjenom različitih kombinacija
ovih lijekova u imunosupresivnim protokolima dovela su do značajnog poboljšanja rezultata
liječenja ...presađivanjem bubrega. Cilj imunosupresivnog liječenja smanjenje je neželjene imunosne
aktivnosti, no ono često vodi u razvoj komplikacija kao što su infekcije, metabolički
poremećaji, arterijska hipertenzija, tumori, te druge neželjene pojave. U ovom radu prikazani su
mehanizmi djelovanja dostupnih imunosupresivnih lijekova, njihova primjena kod presađivanja
bubrega i neželjena djelovanja. Imunosupresivni protokol koji se koristi u većine bolesnika obuhvaća
inhibitor kalcineurina takrolimus ili ciklosporin, antimetabolit mikofenolat mofetil ili mikofenolnu
kiselinu, i kortikosteroid. U ranom razdoblju nakon presađivanja za suzbijanje reakcije
odbacivanja primjenjuje se jača imunosupresija pomoću većih doza imunosupresivnih lijekova ili
dodavanjem indukcijskih agensa, monoklonskih ili poliklonskih antilimfocitnih protutijela. Uz navedene
lijekove jednogodišnje preživljavanje bubrežnih presadaka iznosi više od 90 %, a učestalost
akutnih reakcija odbacivanja do 15 %. U liječenju akutne reakcije odbacivanja posredovane
stanicama primjenjuju se intravenski pulsne doze metilprednizolona, a rjeđe antilimfocitna protutijela.
Za suzbijanje akutne humoralne reakcije odbacivanja, koju označava karakteristični patohistološki
nalaz i dokaz donor-specifičnih protutijela u serumu primatelja, koriste se visoke
doze intravenskih imunglobulina (IVIG) ili niske doze citomegalovirusnog hiperimunog globulina
(CMVIG) u kombinaciji s plazmaferezom, do zadovoljavajućeg smanjenja titra antidonorskih protutijela.
Rjeđe se primjenjuje imunoadsorpcija, rituksimab, alemtuzumab ili splenektomija. Ispitivanja
imunosupresivnih tvari i njihovih mehanizama djelovanja dovela su do otkrića velikog
broja potencijalnih lijekova, međutim, njihovoj primjeni u imunosupresivnom liječenju kod presađivanja
bubrega moraju prethoditi velike randomizirane kontrolirane studije.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Human mesenchymal stem cells (hMSC) can home to tumor sites, integrate into tumorassociated stroma and promote tumor growth. The ...effects of hMSC on tumor growth are controversial and involvement of hMSC in tumor immunology has not been adequately addressed. Therefore, we investigated whether injection of hMSC affects tumor appearance, growth and metastasis, and anti-tumor immunity in an experimental animal model of metastatic breast cancer. Injection of hMSC in BALB/c mice bearing mammary carcinoma promoted tumor growth and metastasis. This promotion of tumor growth is not consequence of activation of STAT3 molecules in the tumor tissue. The promotion of tumor growth and metastasis was accompanied by lower cytotoxic activity of splenocytes, NK cells and CD8+ T cells in vitro. Tumor-bearing mice that received hMSC had significantly lower percentages of CD3+NKp46+NKT-like but significantly higher percentages of CD4+Foxp3+ T cells. Increased serum levels of Th2 and decreased serum levels of Th1 cytokines were associated with injection of hMSC in tumor-bearing animals. Also, a significantly higher number of CD4+ cells expressing IL-10 were found in tumor-bearing animals that received hMSC compared with other recipients. These results demonstrate that promoted breast cancer progression and metastasis in mice treated with hMSC corresponds mainly to increased systemic Th2 cytokines, and enhanced percentage of CD4+Foxp3+T cells. In summary, we have providedthe first evidence that intravenous application of hMSC in an experimental animal model of breast cancer increases percentages of Th2 and Treg cells in spleen of tumor-bearing animals resulting in increased serum levels of immunosupresive cytokines, decreased cytotoxic activity of the cells of non-specific and specific immunity and promotion of tumor progression. All of this facts must be considered in potential systemic application of MSC in various pathological conditions.- Humane mezenhimalne matične ćelije (hMSC) mogu da migriraju u tumor, integrišu se u stromu i promovišu njegov rast. Uticaj hMSC na rast tumora kao i njihova uloga u imunologiji tumora još uvek je kontroverzna i nedovoljno rasvetljena. Stoga je u ovom radu ispitivan uticaj hMSC na pojavu, rast i metastaziranje tumora i antitumorski imuniski odgovor u eksperimentalnom modelu tumora dojke. Rezultati ove studije pokazuju da sistemska aplikacija hMSC u BALB/c miševe kojima su transplantirane 4T1 tumorske ćelije, promoviše rast i metastaziranje tumora dojke. Ovi tumor promovišući efekti hMSC nisu posledica aktivacije STAT3 puta u tumorskom tkivu. Detektovana promocija rasta i metastaziranja tumora udružena je sa smanjenom citotoksičnom aktivnošću splenocita, NK i CD8+ T ćelija in vitro. Oboleli miševi kojima su aplikovane hMSC imali su značajno niži procenat CD3+NKp46+ NKT-like ćelija i značajno viši procenat CD4+Foxp3+ T ćelija, uz istovremeno povećan nivo Th2 i smanjen nivo Th1 citokina u serumu. Takođe, značajno više CD4+ IL-10+ T limfocita detektovano je u istoj grupi miševa. Naši rezultati pokazuju da progresija i metastaziranje tumora dojke u grupi miševa tretiranih hMSC korespondira u najvećoj meri sa povišenim nivoom Th2 citokina i povećanim procentom CD4+Foxp3+T ćelija. U zaključku, obezbedili smo prve dokaz da intravenska aplikacija hMSC u eksperimentalnom modelu tumora dojke povećava zastupljenost Th2 i Treg limfocita u slezinama obolelih miševa što ima za posledice povećanje koncentracije imunosupresivnih citokina u cirkulaciji, snižene aktivnosti citotoksičkih ćelija nespecifične i specifične imunosti i sledstvenu ubrzanu progresiju karcinoma dojke što se mora imati u vidu prilikom potencijalne sistemske primene MSC u različitim patološkim stanjima.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Transplantacija bubrega je metoda izbora u liječenju većine bolesnika sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti. Apsolutne kontraindikacije za transplantaciju su: aktivna infekcija, maligna ...bolest, svaka kronična bolest s očekivanim trajanjem života kraćim od jedne godine, loše kontrolirana psihoza i bolesti ovisnosti. Potencijalni kandidati za transplantaciju bubrega moraju proći detaljan probir radi isključivanja zloćudnih bolesti, a pristup svakom bolesniku mora biti individualan. Bolesnici s poznatom zloćudnom bolesti nakon vremena čekanja koje ovisi o vrsti tumora i obilježjima bolesnika mogu biti stavljeni u aktivni status na listi čekanja za transplantaciju, ako nema znakova tumora. Takvi bolesnici zahtijevaju pomno praćenje tijekom čekanja na transplantaciju, ali i u poslijetransplantacijskom razdoblju.
Strongyloides stercoralis je crijevna nematoda koja uzrokuje kroničnu gastrointestinalnu infekciju. Kod imunokompromitiranih bolesnika ova perzistentna bolest može dovesti do diseminirane bolesti ...i/ili hiperinfekcije koje su životno ugrožavajuće. Prikazujemo slučaj hiperinfekcije S. stercoralis sa smrtnim ishodom te odgovarajuće liječenje kod imunokompromitiranih bolesnika.
Najčešći uzrok brzoprogresivnog glomerulonefritisa u starijih je glomerulonefritis s antineutrofilnim citoplazmatskim
protutijelima (ANCA-GN, od eng. antineutrophil cytoplasmic antibody related ...glomerulonephritis), a s obzirom na komorbiditete
predstavlja izazov u odluci oko primjene imunosupresivne terapije (IS). Cilj ovog istraživanja je usporediti razlike u
ishodu dvije dobne skupine bolesnika.
Istraživanje je obuhvatilo slučajeve ANCA-GN ograničenih na bubrege, liječene od 1990. do 2018. godine, njih 38
(18 muških), od kojih 11 ima 65 ili više godina (medijan 70, min.-max. 66 - 79 godina) a 27 mlađih (medijan 55, min. - max.
23 - 64 godina). Svi bolesnici su liječeni monoterapijom ili kombinacijom IS-a.
Najčešće primjenjena IS u starijoj populaciji bila je kombinacija intravenskog ciklofosfamida i kortikosteroida (KS) (u 9
(81,8%)), u mlađoj kombinacija KS s ciklofosfamidom ili rituksimabom (59,2%). Stariji pacijenti imali su sličnu učestalost
smrtnosti (3, 14,8% vs 4, 27,3%; P = 0.369), zloćudnih bolesti (1, 3,7% vs 1, 9,1%; P = 0.5) i infektivnih komplikacija (10,
46,7% vs 7, 63,6%); P = 0.388). Deset bolesnika je na kraju praćenja bila ovisno o nadomještanju bubrežne funkcije (NBF)
bez razlike u dobnoj skupini (6, 22,2% vs 4, 36,4%; P = 0.369). Međutim, od inicijalne potrebe NBF-om se uz IS oporavila
polovica starijih i mlađih bolesnika.
Naši rezultati su u skladu trenutačnim stajalištima koja podupiru primjenu IS terapije kod starijih bolesnika sa
ANCA-GN zbog usporedivih ishoda i rizika komplikacija kao u mlađih bolesnika.
Cilj ovoga rada je prikazati rijedak slučaj kožne i plućne tuberkuloze (TBC) u bolesnice s miješanom bolesti vezivnoga tkiva na imunosupresivnoj terapiji, kako bi se ukazalo na važnost rane ...dijagnostike, liječenja i prevencije komplikacija bolesti.
TBC je zarazna bolest uzrokovana bacilom Mycobacterium tuberculosis (MT). Prenosi se kapljičnim putem u kontaku s oboljelom osobom, dok su drugi oblici prijenosa izuzetno rijetki. S obzirom na lokalizaciju, bolest se dijeli se na plućnu i izvanplućnu TBC. 15% svih slučajeva TBC-a čine izvanplućni oblici, dok je kožna TBC rijedak izvanplućni oblik koja čini 0.5-2% svih izvanplućnihih TBC-a u razvijenim zemljama. Čimbenici koji pridonose razvoju i progresiji TBC-a su alkoholizam, loša ishrana, šećerna bolest, infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV)/sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS), razvoj transplantacijske medicine, kronični program hemodijalize, sve veće liste bolesti i stanja koja zahtijevaju primjenu imunosupresivne terapije. Široki spektar simptoma i znakova TBC-a česti su uzrok nepravovremeno postavljenoj dijagnozi, što odgađa adekvatno liječenje, povećava broj i mogućnost komplikacija, te u konačnici dovodi do povećanja mortaliteta.
U ovom prikazu slučaja bolesnica je razvila kožni i plućni oblik TBC-a, a dijagnoza je postavljena tek nakon deset mjeseci od razvoja prvih simptoma. Provedeno je liječenje antituberkuloznim lijekovima (ATL) (izoniazid, rifampicin, etambutol, pirazinamid) u trajanju od godinu dana, nakon čega je došlo do potpune regresije kožnih promjena, kao i radiološkog nalaza plućnog infiltrata.
Cilj je naše studije bio utvrditi učinke mješavine nanočestica određenih metala (Ag, Cu, Fe i MnО2) koje su oralno davane štakorima na biokemijske markere krvi kao indikatore kronične toksičnosti. ...Životinjama (štakorima soja Wistar (n=20)) je u eksperimentalnim skupinama hranom tijekom 90 dana davana je otopina mješavine metalnih soli ili mješavine nanočestica. Na 15., 60. i 90. dan eksperimenta, pet štakora je iz svake skupine pomoću CO2 anestezirano i dekapitirano te su prikupljeni uzorci krvi za biokemijske studije. Spektrofotometrijska mjerenja su provedena uporabom SHIMADZU UV-1800 instrumenta. Toksični je učinak kronične primjene NPMe mješavine pri dozi od 4,0 mg/kg tjelesne mase u bijelih štakora izazvao djelomičnu imunosupresiju izraženu kao hipoproteinemija, pretjerano formiranje cirkulirajućih imunokompleksa i mukoidne proteine u serumu (P<0,05) akutne faze te citolitičko oštećenje membrana hepatocita. Razine enzima (AST, GGT, ALT i AP aktivnost) su značajno povećane (P<0,05). Dokazano je da je uzrok toksičnog učinka oksidativni stres, koji je usporio lipoperoksidaciju uz povećanje razina karboksiliranih proteina, iscrpljujući antioksidativnu obranu resursa organizma, očitovanu smanjenjem razine katalaze i ukupne antioksidativne aktivnosti (P<0,05). Takvi učinci pri dozi od 0,3 mg/kg nisu zamijećeni, jer nije bilo značajnih negativnih učinaka na biomarkere. Na temelju naših podataka zaključujemo da je proučavane biokemijske markere moguće izabrati kao osnovu za predkliničku toksikološku procjenu obećavajućih metalnih nanočestica - kandidata za in vivo lijekove.
Imunosupresivno liječenje nakon transplantacije pluća Pavliša, Gordana; Vukić Dugac, Andrea; Jaksch, Peter ...
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
05/2015
522=41
Journal Article
Odprti dostop
Transplantacija pluća je postupak koji spašava život bolesnicima s krajnjim stadijem različitih plućnih bolesti. Optimalna imunosupresija predstavlja ključ dugotrajnog preživljenja presadka. ...Protokoli imunosupresivnog liječenja nakon transplantacije pluća mogu se podijeliti u tri glavne grupe: indukcijska terapija, terapija održavanja i terapija liječenja reakcija odbacivanja. Cilj indukcijske terapije je osigurati intenzivnu imunosupresiju u ranom posttransplantacijskom periodu, kada je rizik odbacivanja alografta najveći. Indukcijski lijekovi su primarno usmjereni na T limfocite, koji se smatraju glavnim stanicama u stanično posredovanoj reakciji odbacivanja. Trenutno se terapija održavanja tipično sastoji od inhibitora kalcineurina, antimetabolita i kortikosteroida. Pulsne doze kortikosteroida su prvi izbor liječenja akutnog staničnog odbacivanja. Načini liječenja refraktornog staničnog odbacivanja uključuju zamjenu ciklosporina takrolimusom, primjenu monoklonalnih i poliklonalnih antilimfocitnih protutijela, azitromicina i ekstrakorporalne fotofereze. Mogućnosti liječenja humoralnog odbacivanja uključuju plazmaferezu i imunoglobuline u kombinaciji s rituksimabom.
PDF
