U ovome radu impliciramo ulogu i utjecaj stručnih suradnika na razvoj
i primjenu obrazovnih programa za djecu sa smetnjama spektra
autizma. Istraživanjem smo htjeli ustvrditi u kojoj mjeri ...profesionalci
poznaju osobine autizma kao smetnje u razvoju, koriste odgovarajuće
metode rada i na temelju toga predlažu razvojne i programske ciljeve,
mjere i područja za rad i praćenje postignuća djeteta sa smetnjama spektra
autizma. Koristili smo metodu fokus-grupe kao polustrukturirani
instrument. Fokus-grupe provedene su po regijima. Ukupno je bilo 43
ispitanika: specijalni edukatori i rehabilitatori, psiholozi i pedagozi. Rad
govori o tome da stručni suradnici s djecom sa smetnjama spektra autizma
primjenjuju pristupe zasnovane na vizualizaciji, organiziranosti,
osmišljenosti, usmjerenosti, svrhovitosti i funkcionalnosti. Osnova je
rada Individualni razvojno-obrazovni program (IROP) koji za svako dijete
postavlja obrazovne i razvojne ciljeve. Rezultati istraživanja pokazali
su da u Crnoj Gori među profesionalcima varira stupanj znanja u odnosu
na metode rada s djetetom sa smetnjama spektra autizma. Rezultati
pokazuju da su logopedi u školama nešto više u stanju prepoznati potrebe
i organizirati primjeren pristup, a defektolozi koji dolaze iz resursnih
centara su na prijelazu od paradigme specijalnoga k inkluzivnomu
obrazovanju, psiholozi, pedagozi ne poznaju karakteristike i postupke
rada s djecom sa smetnjama spektra autizma. U nedovoljnu obimu identificiraju
važne razvojne i programske ciljeve, fokus je na ulozi logopeda,
a manja je orijentiranost na resursne stručnjake. Na osnovi dobivenih
rezultata predlaže razvijanje općega okvira rada za djecu sa smetnjama
spektra autizma. Konceptualna rješenja orijentirana su na rano učenje,
osnovno obrazovanje i profesionalno osposobljavanje. Individualni program
usredotočuje se na razvojna područja: komunikacija, interakcija,
ponašanje i neovisnost. Rezultati upućuju na preporuke da se u pogledu
evaluiranja rada s djecom sa smetnjama spektra autizma ono provodi po
postavljenim indikatorima u odnosu na to radi li se s djetetom na osnovi
prilagodbe, vizualnih uputa, strukture i pozitivnih pristupa, stupnja razvoja
komunikacije...
