Osnovni je cilj ovoga istraživanja bio provjeriti jesu li intelektualne sposobnosti i samopoštovanje povezani s uporabom specifičnih strategija suočavanja kod djece. Na uzorku od 315 učenika i ...učenica petih razreda osnovnih škola primijenjena je Skala suočavanja sa stresom za djecu i adolescente (SUO), test intelektualnih sposobnosti KI-4, te Coopersmithova skala samopoštovanja. Korelacijske analize pokazale su da se uz više intelektualne sposobnosti javlja značajno manja uporaba strategija traženja pomoći od prijatelja i roditelja, dok je niže samopoštovanje značajno povezano s većom uporabom strategija izbjegavanja i emocionalne reaktivnosti. Uz to, intelektualne sposobnosti, samopoštovanje i spol pokazale su se značajnim prediktorima uporabe nekih strategija suočavanja. Rezultati upućuju na važnost uključivanja različitih dimenzija funkcioniranja pri istraživanju i planiranju intervencija u cilju smanjivanja stresa u školskoj dobi.
Osnovni je cilj ovoga rada istražiti ulogu grafomotorike u kontekstu početne spremnosti djece za školu, u razvoju njihovih kasnijih intelektualnih sposobnosti. Deset generacija učenika (n=708) ...testirano
je prilikom upisa Testom spremnosti za školu. Isti su učenici ponovo ispitani nakon četiri godine, kada su pohađali peti razred, testom intelektualnih sposobnosti KI-4. Oba faktora spremnosti za školu (grafomotorika i rezoniranje) značajni su prediktori kasnijih intelektualnih sposobnosti, pri čemu složenija mjera grafomotorike
pojedinačno najviše doprinosi objašnjenju individualnih razlika u intelektualnim sposobnostima. Podatci o grafomotornim sposobnostima
djece mogu se koristiti ne samo jednokratno kao kriterij pri upisu, već
i dugoročno s ciljem praćenja i pružanja podrške učenicima nižih sposobnosti.
U ovom se radu ispituju promjene u emocijama učenika tijekom rješavanja testova intelektualnih sposobnosti. Na uzorku od 503 učenika osmih razreda osnovne škole primijenjeni su testovi intelektualnih ...sposobnosti KI–4 i NPN. Emocije učenika procijenjene su dopunjavanjem dvije nedovršene rečenice koje su sastavni dio testnog materijala. Procijenjene su emocije analizirane Pekrunovim dvodimenzionalnim sustavom klasifikacije emocija pri intelektualnim naporima, uspoređivane su razlike u emocionalnim stanjima prije i nakon testiranja intelektualnih sposobnosti, a potom i razlike u emocijama učenika različitog intelektualnog statusa. Dobiveni rezultati pokazuju da prije početka testiranja tri četvrtine učenika izvješćuje o pozitivnim emocijama, a nakon ispitivanja nešto manje od polovine učenika. Ova promjena je po svoj prilici učinak samog testiranja.
