U ovom radu se na etnografski način ispituje kontrast između dve situacije u kojima ljudi kolima prilaze među-državnim granicima. Naglašavajući važnost lokacije ovih ljudi u odnosu na režime ...suverenititeta i regulacije mobilnosti, potvrđene državnim dokumentima, ističe se važnost anticipacije ovih događaja. Za analizu temporalne dimenzije ovih događaja, korišćeni su koncepti razvijeni u teorijama formiranja subjekta u savremenim društvenim porecima – interpelacija i ispovest. Želim da pokažem da ovi koncepti, iako razvijeni u filozofskim razmatranjima formacije subjekta odvojenim od empirijskih istraživanja, mogu biti korisno sredstvo za etnografsku analizu prelažanje granica ako se koriste na ograničen, precizan i pragmatično-materijalan način koji izbegava pretpostavke cirkularnosti i afektivnog investiranja, koji često podrazumeva njihova upotreba.
It is procurable to postulate that identity as such, even if tentatively fixed, is being beheld as an unstable, socially conditioned category, marked and recognized depending on the distribution of ...power and current discourse relations. The assumption of this text is the politics and the problematic of identity viewed through the conflict nature of the dominantly and marginally positioned relation of (its) social actors. Contextualized throughout this binary distribution of power, the applicable part of this text introduces the subject of identity studies and the problematic it beholds within identity itself in two different social discourses (the discourse of film and the discourse of popular culture). In this perspective, the film is seen as the media of popular culture, while the important part of scientifically-theoretical access to the subject which allows debate, is in the domain of cultural critique.
Interfering initially in the domain of esthetics, the text begins with examples in theory of practice.
It concerns embeddedness of the film epitome into personal identification processes of everyday life. The practical assumption is: given the fact the relevancy of cinematography is broadly shown in the availability of the placed substance, the film itself is (by doing so) presented as a private and a collective itinerary of cultural knowledge and a signpost for lived experience.
The theoretical part of the story relates to the transfer of knowledge using specialized codes while confirming the fact of disciplinal closure as well as the identification process. If we were to assume that the initial tendency of recognition, establishment and inscription of identity into the matrix of everyday life is indeed a form of critical action, than it is right to ask if there is a thing that could be called the paradox of establishing identity. And, if there is indeed such a thing, is this paradox actually sabotaging its own initial tendency – that being (repetitio est mater…) – acting? Conclusion suggests dialectical and interdisciplinary approach to the problematic which aims to the more correct politics of representation, both in ethical and political sense. More precisely, this text tries to open the possibilities of self-articulation and self representation of different identification positions instead of nowadays apparent and dominate representations of manipulated knowledge.
Ovaj rad, kroz prikaz imperijalističke srži velikosrpske ideje i nemogućnosti implementacije jugoslavenske misli u srpske političke projekte, analizira dugo zanemarivanu problematiku Srpskog ...dobrovoljačkog korpusa u Odessi 1916. godine. Rad razmatra povijesni kontekst nastanka Srpskog dobrovoljačkog korpusa i oslikava mučnu situaciju Hrvata i Slovenaca koji su se prisilno borili pod srpskom zastavom i srpskim znakovljem - u srpskom korpusu. Njihova ideja da se korpus nazove jugoslavenskim izazvala je brojne sukobe koji su kulminirali 23. listopada 1916. godine na Kulikovu polju. Upravo ovo mjesto postalo je stratište za 13 Hrvata i ne samo za njih – broj žrtava daleko je veći! Svi oni bili su krivi samo zato što su se odbili boriti za srpske političke interese. U prilog navedenog istraživanja, kao bogat povijesni izvor, dodan je i fragmentiran prijepis saborske sjednice na kojoj Aleksandar Horvat donosi brojna svjedočanstva o stradanju Hrvata u Odessi. Ona su, po svemu sudeći, nagovijestila događaje u budućoj zajedničkoj državi.
U radu se problematiziraju modusi reafirmacije koncepta ideologije u djelima Laclaua, Mouffe i Žižeka. „Reafirmacija“ o kojoj je riječ konstituirana je kao prijelaz s epistemološke na ontološku ...razinu teoretiziranja o ideološkome. Cilj je rada ukazati na različite posljedice njihovih pozicija s obzirom na os ideologija – neideologija, te na reartikulaciju pojma „lažne svijesti“. Oba pristupa, Laclaua i Mouffe s jedne, te Žižeka s druge strane, orijentirana su prema kritičkom odmaku od Althusserova teorijskog zdanja i njegovih pojmova interpelacije i ideoloških državnih aparata. Žižekova pozicija jest iznova iščitati marksističku paradigmu iz lakanovsko-hegelovske perspektive. Laclau i Mouffe polaze od Gramscijeva „dekonstrukcijskog“ potencijala i reinterpretiraju „mrtvouzice“ marksizma u poststrukturalističkom ključu.
Članak se bavi problematikom hrvatskoga školstva u Istri od 1870. do 1880. koristeći list na hrvatskom jeziku Našu slogu kao izvor informacija. Prvenstvena je ideja bila pomoću Naše sloge iznijeti ...pregled jedne strane problematike koja je svom silinom okupirala svakodnevicu zrelog 19. stoljeća. Naša sloga je prvi istarski list pisan hrvatskim jezikom, koji je pratio istarsku svakodnevnicu te je kao takav branio hrvatska prava. Članak je podijeljen u tri cjeline.
“Zakonsko uređenje školstva” iznosi probleme donošenja zakona u Carevinskom vijeću i Istarskom pokrajinskom saboru, gdje je vidljiv društveno-politički sukob među narodima koji žive u Istri. Česti su primjeri kako se kroz djelovanje obrazovnih institucija vodila borba za uvođenje jezika. U istom je poglavlju predstavljena nova organizacija obrazovnih institucija te se prati njihov rad kroz zakonsko uređenje i djelovanje. U poglavlju o djelovanju Dinka Vitezića u Carevinskom vijeću uočava se nesrazmjer u zastupljenosti istarskih naroda. Sam Vitezić vodio je borbu za poboljšanje
hrvatsko-slovenskoga školstva. Svojom je aktivnom ulogom upoznavao Carevinsko vijeće i austrijsku vladu s problemima istarskoga obrazovnog sustava. Najvažniji su problemi bili financijske i zakonodavno-organizacijske prirode. U svom se radu koristio svim zakonskim sredstvima, među kojima je najčešće rabio interpelacije i memorijale. Poglavlje o problemima škola, učitelja i učenika je najkompleksnije. Tu se javljaju problemi zakonske, organizacijske, političke te društvene prirode. Početkom 1870-ih izrazito je prisutno nepoznavanje zakonskih osnova obrazovnoga sustava na svim društvenim razinama. Zatim se javlja borba za uvođenjem hrvatskoga i slovenskoga jezika u škole, otvaranje/zatvaranje te (ne)upravljanje školama. Tih je godina na sceni vladala snažna borba talijanskoga iredentizma i hrvatskoga narodnog preporoda. Istovremeno, neminovno dolazi do opadanja interesa za neka zanimanja, primjerice za svećenički poziv.
U članku koristim altiserovsko i lakanovsko nasljeđe kako bih na primjeru pravnog koncepta uvrede pokazao kako se subjekt konstituira na presjeku raznih institucija koje po sebi nisu adekvatne. Zbog ...toga i subjekt ostaje rascijepljen i nedovršen. Ova koncepcija konstitucije subjekta ima posljedice i na teoriju ideologije. To jest: subjekt je interpeliran u određenu ideologiju samo kad ideološke fantazije pomažu artikulirati subjektovu vlastitu nesvjesnu želju kao odgovor na subjektov zahtjev za smislom, koji subjekt pogrešno interpretira kao pitanje Drugog: “Che vuoi?”
Etos označava način opažanja i međudjelovanja sa svijetom, a pomoću hexisa (tjelesnog pamćenja i pozicioniranja u društvenom svijetu) oblikuje ono što je Pierre Bourdieu nazvao habitusom, »sistemom ...trajnih i promjenjivih dispozicija«. Teorija habitusa je, postavljajući se između poosobljeng i tjelesnog hexisa i objektivnih društvenih struktura, percipirana kao deterministička i time izložena različitim kritikama. Među ostalim, teoretičarka JudithButler zamašno poglavlje jedne od svojih zadnjih knjiga posvećuje kritičkoj prilagodbi Bourdieuovih analiza jezika. Pojam ‘habitusa’, kako ga misli Bourideu, iznova postavlja probleme odnosa između potpunog strukturalističkog determinizma (gdje je predmet podređen pravilima) i egzistencijalističke slobode bez ograničenja, ne uspijevajući se bez ostatka oteti tim oprekama, štoviše, naginjući prema određenom obliku determinizma. Djelovanje
aktera (agensa) zapravo je, u kasnijoj elaboraciji, određeno determinizmima, koji među njima odmjeravaju društveni svijet i koji upisuju svoj odraz u temeljne dispozicije njihova habitusa. Ovaj pojam-posrednik kao princip djelovanja aktera, jednako kao i drugi nosivi elementi ili temeljni pojmovi Bourdieuove teorije (polje/područje, kao prostor društvenog nadmetanja, simboličko nasilje kao osnovni mehanizam nametanja dominacije) nadišli su okvire sociologije, postavši integralnim dijelom kulturalnih studija i književne teorije. Bourdieu je pojam habitusa, kako se pokazuje u članku, vremenom modificirao, otvarajući ga prostoru novih mogućih interpretacija.
PDF
