U radu su prikazani rezultati istraživanja dendroflore vrtova na području grada Skradina, koji je smješten u sjevernoj Dalmaciji, na desnoj obali rijeke Krke, u Šibensko-kninskoj županiji. Grad ...Skradin obuhvaća prostor od 186,79 km2 na kojem se nalazi 21 naselje. Urbani vrtovi na području grada Skradina su uglavnom neformalno oblikovani i uređeni. U njima su zasađene utilitarne i dekorativne vrste i u globalu ne posjeduju dobre kompozicijske karakteristike. Tijekom florističkog istraživanja u svibnju 2016. godine, analizirani su skradinski vrtovi različite veličine te je zabilježeno 74 svojti s dominacijom kritosjeme-njača (66 svojti; 89,19 %), među kojima su dvosupnice (59; 79,73 %) u većoj mjeri zastupljenije od jednosupnica (7; 9,46 %). Golosjemenjače su zastupljene s 8 svojti (10,81 %). Svojte su svrstane u 36 porodica. Porodica Rosaceae se ističe s najvećim brojem vrsta (13 vrsta; 17,57 %). U pogledu analize dendroflore s obzirom na tip habitusa (po Erhardtu i sur., 2002) dominiraju grmolike forme (33 svojte; 44,59 %), potom slijede stabla (31 svojta; 41,89 %, polugrmovi (3 svojte; 4,05 %), polugrmovi-sukulente (1 svojta; 1,35 %) i penjačice (6 svojti; 8,11 %). Zimzelene svojte (41; 55,40 %) su zastupljenije od listopadnih (33; 44,59 %). Od 74 svojte u istraženoj dendroflori Skradina 15 svojti (20,27 %) su autohtone.
Uz sve funkcije koje imaju zelene površine, školski vrt ima još i edukativnu ulogu. Nekad je bio vezan uz škole u ruralnom području, dok danas postoje brojne potvrde o njegovoj važnosti u obrazovnom ...procesu bez obzira radi li se o ruralnom ili urbanom okruženju. Gradska četvrt Sesvete cijelim je svojim područjem smještena izvan granica grada Zagreba kao naselja. Zauzima čak četvrtinu njegovog ukupnog prostora na sjeveroistoku grada. Još prije nekoliko desetljeća najveći je dio tog prostora obilježavao izrazito ruralni način života, elementi kojega su i danas jasno vidljivi u većini ovdašnjih naselja. Industrijalizacija i s njom povezano doseljavanje tisuća novih stanovnika ponajprije su, već sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, potaknuli brzu urbanizaciju tada još malih Sesveta i drugih tadašnjih samostalnih naselja. Na cijelom području postoje 4 gradske i 5 privatnih predškolskih ustanova te osam osnovnih škola. Neke od tih institucija imaju vrt koji je uključen u obrazovni program sa svrhom razvoja pozitivnih psihofizičkih osobina kod učenika. Cilj rada bio je istražiti postojanje vrtova uz odgojno-obrazovne institucije (predškolske TIP 1 i osnovnoškolske TIP 2) na području gradske četvrti Sesvete, identificirati biljne svojte prema kategorijama (jedno i dvogodišnje cvjetne vrste, trajnice i geofiti, grmlje, drveće i penjačice); procijeniti uređenost vrtova i njihovu usklađenost s tradicijom i prostorom u kojem se nalaze. U vrtovima TIP 1 zabilježeno je ukupno 97 svojti (44 jedno i dvogodišnje, 12 trajnica i geofita, 15 grmova i 26 stabala), a u vrtovima TIP 2 ukupno 40 svojti (8 jedno- i dvogodišnje, 7 trajnica i geofita, 19 grmova i 6 stabala). Osim jednog vrtića, niti jedna od istraživanih odgojno-obrazovnih institucija na području gradske četvrti Sesvete niju imala vrt uključen u odgojno-obrazovni rad.
Alepski bor (Pinus halepensis Mill.) se koristio u pošumljavanju krša šibenske regije od sredine 19. stoljeća, te se zbog toga ova vrsta često javlja u ranije zasnovanim parkovima. Upravo zbog ...poznatih dekorativnih karakteristika, te kulturološke vrijednosti, cilj rada je izvršiti inventarizaciju i predočiti estetsku ocjenu zelenih površina s alepskim borom. U tu svrhu provedena je taksonomska analiza vrsta na zelenim površinama s alepskim borom. Florističko i anketno istraživanje je provedeno tijekom 2013. godine na području grada Šibenika. S obzirom na tip habitusa po Erhardtu i sur., 2002. dominiraju grmolike forme i alohtone dendrološke svojte. Temeljem rezultata istraživanja vizualnog dojma „geštalta”, putem anketnog ispitivanja, zaključak je da ispitanici ugodno doživljavaju parkovne prostore s alepskim borom.
U 16. stoljeću gradu Senju zaprijetila je velika opasnost od turske sile zbog čega će, na prijedlog senjskog kapetana I. Lenkovića, kralj Ferdinanda I. iz obrambenih razloga, a uz suglasnost crkvenih ...i vojno-političkih vlasti, donijeti odluku o rušenju svih građevina izvan gradskih zidina kako ih neprijatelj ne bi osvojio i ugrozio grad. Njegovu odluku u djelo provodi I. Lenković koji je između ostalih građevina 1540. srušio i franjevačku crkvu sa samostanom u predjelu Sv. Petar, ali uz obvezu da franjevcima sagradi novu crkvu i samostan unutar gradskih zidina. Ta nova crkva unutar gradskih zidina do temelja će biti srušena u Drugom svjetskom ratu 1943. godine.
Od samoga početka crkva sv. Franje je određena da bude posljednje počivalište senjskih odličnika – znamenitih i proslavljenih uskočkih knezova, kapetana, vojvoda i nadvojvoda koji su u crkvi pokapani tijekom 16., 17. i 18. stoljeća.
Ova crkva sa svojom arhitekturom i inventarom postala je dragocjen spomenik kulture grada Senja. Nažalost, crkva je srušena 1943. kada je stradao i veliki dio njezina spomeničkog inventara, unutar kojeg i nadgrobne ploče senjskih uskoka koje su uglavnom razbijene i pretvorene u fragmente koji su pohranjeni na više lokacija u gradu Senju.
Grad Senj i Odbor za zaštitu i obnovu povijesne jezgre grada Senja 1995. godine odlučili su, za moguću buduću namjenu, utvrditi lokacije smještaja i sadržaj te stanje u kojem se nalazi sačuvana spomenička građa – inventar iz crkve sv. Franje. Također je odlučeno da se ta spomenička građa obradi i popiše, odnosno inventarizira. Taj zadatak povjeren je autorici ovog rada.
Nakon inventarizacije obrađeni inventar crkve je spreman za daljnju stručnu obradu konzervatora, restauratora i arhitekata, poslije čega je moguće predložiti i rješenja za revitalizaciju prostora nekadašnje crkve sv. Franje u koji bi bio ukomponiran i prezentiran sačuvan i stručno obrađeni inventar crkve.
Inventarizacijom je utvrđeno da se unutar građe iz crkve sv. Franje nalazio i dio materijala koji ne pripada ovoj crkvi o čemu će također biti riječi u nastavku rada.
Perivoj dvorca Erdödy važan je spomenik parkovne arhitekture, zaštićen u okviru dvostrukog režima zaštite i to po Zakonu o zaštiti prirode i Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zatečena ...krajobrazna osnova perivoja rezultat je intervencija s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Perivoj je tijekom desetljeća promijenio i vlasničku strukturu i namjenu, a time i režime održavanja. Grad Jastrebarsko kao sadašnji vlasnik, potaknuo je izradu dokumentacije te obnovu perivoja kroz nekoliko projekata EU koji su u realizaciji već duži niz godina. Temeljem dostupne literature i terenskom inventarizacijom, analizirana je dendroflora perivoja, utvrđeni su omjeri autohtonih i alohtonih svojti, njihov oblik rasta te vitalitet kao i raspored biljnih porodica. Ukupno je utvrđeno 68 svojti i 946 jedinki različitih klasa vitaliteta. Danas perivoj Erdödy obiluje autohtonim svojtama (34 svojte, 50 %) od kojih su najzastupljenije: Carpinus betulus, Acer campestre, Pinus sylvestris, Tilia cordata te Quercus robur. Od alohtonih svojti (24 svojte, 35 %) svojom brojnosti se ističu stabla invazivne vrste Robinia pseudoacacia, ukrasne Catalpa bignonioides i Styphnolobium japonicum. Zabilježene su ukupno tri invazivne vrste; izrazito opasna i agresivna Ailanthus altissima (pajasen), Acer negundo (javor negundovac) i R. pseudoacacia (bagrem) koje se nikako ne bi smjele saditi u nekontroliranim uvjetima. Prema tome, perivoj danas u većoj mjeri nema zastupljene egzote kao što je to navedeno da je bilo krajem 19. stoljeća. Budući da nisu pronađeni izvorni popisi introduciranih alohtonih svojti koje su vremenom iščezle iz perivoja, prilikom budućih zamjena stablašica potrebno je poštivati zatečeni omjer autohtonih i alohtonih svojti odnosno listopadnih i vazdazelenih vrsta. Na vodenim i močvarnim staništima u perivoju treba nastojati očuvati prirodnu vegetaciju u što izvornijem obliku.
Erdödy Castle Park is an important monument of landscape architecture, protected under a dual protection regime under the Nature Protection Act and the Cultural Property Protection and Preservation Act. The found landscape base of the park is the result of interventions from the end of the 19th and the beginning of the 20th century. During the past decades, Park changed its ownership structure and purpose, and thus its maintenance regimes. The city of Jastrebarsko, as the current owner, encouraged the creation of documentation and the restoration of the park through several EU projects that have been in progress for several years. On the basis of the available literature and field inventory, the dendroflora of the park was analyzed, the proportions of autochthonous and allochthonous taxa, their growth form and vitality, as well as the distribution of plant families were determined. A total of 68 taxa and 946 individuals of different vitality were identified. Today, the Erdödy forest abounds with autochthonous taxa (34 taxa, 50 %), of which the most abundant trees are: Carpinus betulus, Acer campestre, Pinus sylvestris, Tilia cordata, and Quercus robur. Of the allochtonous taxa (24 taxa, 35 %), the trees of the invasive species Robinia pseudoacacia, ornamental Catalpa bignonioides and Styphnolobium japonicum stand out for their abundance. A total of three invasive species were recorded; the extremely dangerous and aggressive Ailanthus altissima, Acer negundo and R. pseudoacacia, which should never be planted in uncontrolled conditions. Therefore, in the Park there are not present as many exotic taxa as it was stated to have been the case at the end of the 19th century. When replacing trees in the future, it is necessary to respect the found ratio of autochthonous and allochthonous taxa, i.e. deciduous and evergreen taxa, because the original lists of introduced allochthonous plants that have disappeared over time have not been found. On the water and wetland habitats in the meadow, efforts should be made to preserve the natural vegetation in as original a form as possible.
U radu su prikazani rezultati istraživanja dendroflore Donatim parka, koji se nalazi u gradu Adapazari, administrativnom centru i najvećem gradu turske provincije Sakarija, na nadmorskoj visini od 31 ...m. Tijekom florističkog istraživanja koje je provedeno na obuhvatnom području Donatım parka tijekom prve polovine 2021. godine zabilježeno je 61 svojte iz 28 porodica. U ovom parku dominiraju kritosjemenjače (52 svojte; 85,25 %), među kojima su dvosupnice (47 svojti; 90,38 %), izrazito zastupljenije nego jednosupnice. Golosjemenjače su zastupljene s
manjim brojem, 9 svojti (14,75 %). Porodica Rosaceae (12 svojti; 19,67 %) i porodica Pinaceae (6 svojti; 9,84 %) se ističu s najvećim brojem svojti. U pogledu analize flore obzirom na tip habitusa rezultati su pokazali dominaciju stabala (37 svojte; 60,66 %), potom slijede grmovi (23 svojti; 37,70 %) te penjačice (1 svojta: 1,64 %). Listopadne svojte (36; 59,02 %) su zastupljenije od vazdazelenih (25; 40,98 %). Od 61 zabilježenih svojti, kultivarima pripada 8 svojti (13,11 %), hibridima dvije (3,28 %), dok podvrstama pripadaju tri svojte (4,92 %).
S gledišta krajobraznih vrijednosti Donatim park prilično je bogat dendrološkim svojtama. Drveće i grmlje uglavnom ima izvrsne funkcionalne, estetske i oblikovne karakteristike, osim nekoliko stabala
datulje Phoenix dactylifera L. koja su osušena te ih je potrebno ukloniti. Parkovna infrastruktura je u odličnom stanju.
In the paper are presented the results of a research done on the dendroflora of Donatim Park that is located in the city of Adapazari, the administrative centre and the largest city of the Turkish Sakarya province, at an altitude of 31 m. During the floristic research that was
conducted during the first half of 2021, it has been noted the 61 taxa of plants from the 28 families. The Park is dominated by angiosperms (total of 52 taxa; 85,25 %), among which dicotyledons (47 taxa; 90,38 %)
are significantly more represented than monocotyledons. Gymnosperms are
represented with a smaller number, with total of 9 taxa (14,75 %). Both
of the Rosaceae family (12 taxa; 19,67 %) and the Pinaceae family (6 taxa; 9,84 %) stand out with the largest number of taxa, respectively. With regards to flora analysis with the respect to habitus type, the results showed the dominance of trees (37 taxa; 60,66 %) that are followed by the shrubs (23 taxa; 37,70 %) and climbers (1 taxa: 1,64 %).
Deciduous taxa (36; 59,02 %) are more represented than evergreens (25; 40,98 %).
Of the 61 recorded taxa, 8 taxa (13,11 %) belong to cultivars, two (3,28
%) to hybrids, while the three taxa (4,92 %) belong to the subspecies.
Donatim Park is quite rich in dendrological taxa from the values of the landscape point of view. Trees and shrubs give an excellent functional, aesthetic and shape characteristics, with the exception of a few date palms, Phoenix dactylifera L., which have been dried out and they need to be removed. The Park infrastructure is in excellent condition.
Dudanov park u Kaštel Kambelovcu Stojić, Miro; Marić, Mara; Dorbić, Boris
GLASILO FUTURE,
12/2022, Letnik:
5, Številka:
4
Journal Article
Odprti dostop
Dudanov park nalazi se sa sjeverne strane naselja Kaštel Kambelovac. Početkom 19. stoljeća park su podigli članovi obitelji Dudan nasuprot obiteljske palače. Arhivska građa o izvornom uređenju ...perivoja nije pronađena. Sukladno austrijskoj izmjeri iz prve polovice 19. stoljeća, osim agrikulturnih posjeda u neposrednoj blizini palače, obitelj je posjedovala i reprezentativni perivoj karakteristične ortogonalne postave šetnih staza. Uređenje zapuštenog Dudanovog parka (površine 5915 m2) iz 2021. godine bio je veliki iskorak u hortikulturnom uređenju Kaštel Kambelovca. Cilj rada bio je ispitati aspiracije korisnika novoobnovljenog Dudanovog parka. Osim navedenog u radu je izvršena inventarizacija postojeće i obnovljene vegetacije. Rad je proširen analizom dostupne literature, austrijskog katastra i recentnog projekta obnove. Rezultati anketnog ispitivanja su pokazali da je posljednja rekonstrukcija parka ispunila cilj - park je postao često korišteno javno mjesto građana Kaštel Kambelovca i drugih posjetitelja. Usporedbom stanja na terenu i projektne dokumentacije, utvrđeno je da je osnova parka s njegovim sadržajima izvedena prema projektnoj dokumentaciji. Vizualnim pregledom je ustanovljeno da je park vrlo dobro održavan. Taksonomskom analizom obuhvaćeno je 45 svojti gdje dominiraju kritosjemenjače s podjednakom zastupljenošću grmolikih formi i stabala.
Dudan's Park is located on the north side of Kaštel Kambelovac. At the beginning of the 19th century, park was built by members of Dudan family opposite the family palace. According to the Austrian survey from the first half of the 19th century, in addition to agricultural properties in the immediate vicinity of the palace, the family also owned a representative lawn with a characteristic orthogonal layout of walking paths, which formed four garden fields. No archival material on the original landscaping of the Park was found. The arrangement of the neglected Dudan park (area 5915 m2) from 2021 was a great step forward in the landscaping of Kaštel Kambelovac. An inventory of the existing and restored vegetation of the Park was also carried in this paper. The work was expanded by analyzing the available literature and graphic materials (Austrian cadastral survey of the second half of the 19th century, conceptual and landscape project of the Park renovation). The results of the survey showed that the last reconstruction of the Park fulfilled its goal - the Park became a frequently used public place for the citizens of Kaštel Kambelovac and other visitors. Comparing situations in the ground and the project documentation, it was determined that the base of the Park with its contents was constructed according to the project documentation. A visual inspection revealed that the Park is very well maintained. The taxonomic analysis included 45 taxa dominated by angiosperms with equal representation of shrubs and trees.
Rad donosi sažeti prikaz dokumentarističke djelatnosti u Etnografskom muzeju u Zagrebu od 1919. godine do danas. Nastoji uputiti na značaj, ali i promjenu te proširenje
uloge dokumentacije u muzejima ...tijekom vremena. Istaknut je kontinuitet vođenja
dokumentacije u Etnografskom muzeju tijekom 100 godina njegova djelovanja te ukratko
predstavljen rad osoba koje su imale ključnu ulogu u formiranju i vođenju dokumentacije Muzeja. U zaključnom dijelu predstavljeni su trenutni izazovi i nastojanja da se tradicija vođenja dokumentacije uskladi s promjenama zakona, razvojem tehnologije i međunarodnim standardima
Dokumentiranje pokretne baštine fotografijom (u
svijetu, ali i u Dalmaciji) od početka je imalo različite ciljeve. Neke od
najranijih snimki pokretne baštine čine dio fotomonografija, odnosno albuma
...koji su se darivali istaknutim povijesnim ličnostima ili su služili u
komercijalne svrhe. Kao potpora i podloga znanstvenom vrednovanju kulturnih
dobara i njihovu objavljivanju u stručnoj i znanstvenoj literaturi, fotografija
je u drugoj polovici 19. stoljeća zamijenila grafičke tehnike koje su dotad
služile toj svrsi. Ubrzo se fotografija počela koristiti kao dokument
bilježenja stanja kulturnog dobra prije i nakon konzervatorsko-restauratorskog
zahvata te pri inventarizaciji kulturnoga dobra. Postojale su i druge pobude
zbog kojih su se snimala djela umjetničke vrijednosti početkom 20. stoljeća.
Među ostalim, tu su i one koje su bile u svezi s ilegalnim radnjama, poput
prodaje (ili pokušaja prodaje) kulturnoga dobra u inozemstvo, slijedom čega je
fotografija služila kao ilustracija u prodajnom katalogu. U ovom radu fokus je
na istraživanju povijesti i razvoja fotografske dokumentacije kojom su
zabilježena djela pokretne baštine u Splitu i Dalmaciji, primarno u svezi s
njihovom zaštitom i očuvanjem. Rad je utemeljen na građi koja se čuva na
Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Splitu, pri čemu su konzultirane
Inventarne knjige fotografija i Inventarne knjige negativa, iz kojih su podaci
uspoređeni sa sačuvanim fotografijama iz tzv. stare fototeke te s arhivskom
korespondencijom. Slijedom istraživanja donose se primjeri najranijih
fotografskih dokumentiranja pokretne baštine u Dalmaciji i imena osoba koje su
sudjelovale u tim procesima, kao i u stvaranju fotografskog arhiva baštine u
Splitu do sredine 20. stoljeća.
During this research, based primarily on preserved material kept at the Conservation
Department of the Ministry of Culture in Split, it was discovered that some of
the earliest examples of photographs documenting movable heritage before and
after conservation include two photographs of the choir benches from the Hvar
Cathedral. One photograph is of a drawing of wooden choir seats made by
Giovanni Smirich (Ivan Smirić) in 1888 before their restoration, and another
photograph shows choir benches after the restoration. The photographs were
taken by Tommaso Burato, a photographer from Zadar, and they were the result of
his work with the conservation service. Burato also photographed choir benches
from the Franciscan church in Zadar, and one of those photos is kept at the
photo archive of the Conservation Department of the Ministry of Culture in
Split. Between 1889 and 1893, Josef Wlha (1842-1918), photographer and
correspondent member of the Central Commission in Vienna, visited Dalmatia
where he photographed a significant number of cultural monuments, including
various items belonging to movable heritage. During this research, a complete
list of photographs Wlha made during his stay in Dalmatia was documented. His
photographs of Buvina’s door occupy a prominent place in Split. These
photographs are invaluable because they are the reason we know what part of the
door looked like before the 1908 renovation carried out by Anton Švimbersky.
Apart from Buvina’s door, Wlha also photographed movable heritage in Split, although
there was still no significant documentation of paintings at the time. For now,
the earliest two known examples of Wlha’s photographs have been singled out -
Sacra Conversazione by Božidarević (Đorđić altarpiece) photographed in the
Dominican monastery in Dubrovnik, and Our Lady of Sorrows painting from the
Benedictine monastery in Zadar, at the time believed to have been painted by
Titian. Photographs by traveling photographers from the late 19th and early
20th century also sporadically documented movable heritage in Dalmatia, but
their photographs were not systematic documentation associated with inventory
and recording the condition of art before and after restoration. Such
processes, in the context of development of the Split conservation service, are
associated only with (amateur) photographer Ivan Znidarčić, a museum assistant,
sent by Don Frane Bulić to a photography course in Vienna, probably with the
intention to frequently use his services to photograph cultural heritage in
Split and Dalmatia. Nevertheless, the number of photographs in the Conservation
Department connected with Znidarčić is not particularly large. In 1907, he once
again photographed Buvina’s door before the restoration, and in 1908, he took
photographs of several sections of the door during and after restoration. His
photograph of the altarpiece in the parish church in Brusje, probably taken
because of the 1912 restoration of the painting, should also be mentioned. The
more frequent practice of using photographs as carriers of information on the
condition of heritage was brought about by the cooperation between the Office
with the restorer Matej Sternen from Ljubljana. Matej Sternen (1870–1949), in
addition to being well known for his drawings and paintings, also pursued restoration
and photography. He photographed the polyptych of Nikola Vladanov from Šibenik
before and after restoration, and he used one photograph of the existing
condition of the polyptych to mark in red the damage to the gilded frame for
which he proposed a replacement with newly made parts. In addition to
photographs, Sternen sent negatives of photos from Ljubljana to Karaman in
Split. Karaman also worked closely with prominent Split photographer Dragutin
Karl Stühler. He made photo documentation of heritage until his death in 1954.
The number of photos he took is enviable. Despite close cooperation with
conservators in Split, it is interesting that Stüler was not part of the
large-scale project of systematic inventory and photographing old paintings of
historical and artistic value in Dalmatia. The project was started by the
Yugoslav Academy of Sciences and Arts in 1930, and this extensively conceived
venture, as well as its actors, was covered on several occasions. Among the very interesting photo documentation of
movable heritage in the first half of the 20th century, a number of photographs
taken in 1944 and 1945 during the evacuation and return of the monumental
painting “Last Supper” from the refectory of the Franciscan monastery in Hvar
stand out. The process of developing photo documentation of movable heritage in
Split and Dalmatia is evident from the information mentioned in this article.
The importance of this type of documentation has been recognized by numerous
art historians, including Cvito Fisković. After the activity of the Split
conservation service was renewed at the end of the war, he warned the Ministry
of Education, Department of Culture and Arts in Zagreb that the Conservation
Institute in Split did not even have the basic instruments for measuring and
photographing monuments, or even a camera, even though Stühler was already
working for the Institute (i.e. Archaeological Museum) and was to perform his
duties at the Art Gallery. However, Stühler died suddenly in 1954, and Ivo
Munitić was hired as the institute’s photographer. Work on the records and
documentation of monuments became somewhat easier, since at that time the
Institute received the first camera and off-road vehicle. A new chapter in
documenting movable heritage in Split and Dalmatia began when the Restoration
Workshop was founded as part of the Conservation Institute.
Kratak prikaz hercegovačkih suhozida Šaravanja, Krešimir; Oreč, Frano; Kurtović, Azra
e-Zbornik,
09/2018, Letnik:
8, Številka:
Posebno izdanje
Journal Article
Odprti dostop
U početnom dijelu rada dat je kratak osvrt na suhozidnu gradnju i njen prostorno-povijesni obuhvat, posebno u području istočne strane Jadranskog mora.
U središnjem dijelu rada dat je prikaz nekih ...značajnih suhozidnih građevina u Hercegovini, od (pre)ilirskih vremena do suvremenih primjena.
U završnom dijelu rada istaknuta je slaba educiranost poljoprivrednika i posjednika, kao jedan od glavnih uzroka njihove degradacije, kao i potreba njihove temeljite inventarizacije, vrjednovanja i revitalizacije.
PDF
