Značajan se dio krize naših suvremenih europskih društava može pripisati deplasiranom i zloupotrijebljenom vjerskom žaru u različitim oblicima religijskog fundamentalizma, kako domaćeg tako i ...uvezenog i dijeljenog od strane imigranta u Europu iz zemalja Trećeg svijeta. Za rješavanje ovog složenog fenomena u europskom okruženju potrebno je analizu prikazane problematike koncipirati u sociološku shemu temeljenu na tri premise: (1) dijagnozi migracijskih procesa u kontekstu rastućih kretanja stanovništva u Europi, (2) ) utvrđivanju odrednica i čimbenika koji uzrokuju ova kretanja, kao i (3) prijedlogu rješavanja postojećeg stanja u duhu socijalnog nauka Rimokatoličke crkve. Naš je rad pokušaj da se protumače i usporede mišljenja odabranih stručnjaka o ovoj osjetljivoj problematici te da uz pomoć njihovih mišljenja iznesemo neke ideje vodilje na putu do mogućih rješenja postojećeg stanja. Počinjemo s opisom ideološke dekonstrukcije moralnog i kulturnog svijeta koja se očituje u postmodernom društvu, praćenog procesima subjektivizacije i individualizacije, koji su u Europi i Sjevernoj Americi 1960–ih dobili društveni kontekst. Potom se okrećemo istraživanju konteksta vjerskih promjena (iz teološko-sociološke perspektive). Religioznost postmodernog čovjeka postaje mješavina raznih ispravnih, premda često kontradiktornih, diskontinuiranih elemenata, koji uključuju malu dozu ljubavi prema bližnjemu, često poprimajući oblik prijateljske naklonosti i ispoljavanja emocija prema životinjama i vanjskom okruženju, ideološki ispravne psihologije kao i parapsihologije, nadopunjene ezoterijskim, okultnim i astrološkim pojmovima, dok ona ostaje otvorena za mogućnosti istočnjačkih filozofija i sekti. Islamski se fundamentalizam doživljava kao reakcija na ovaj vjersko-kulturni kontekst koji se (i od strane konzervativnih muslimana i kršćana) percipira kao neprijateljski prema tradicionalnim vrijednostima, idejama o svijetu i idealima. Kontekst utjecaja suvremenog islama na europski vjerski krajolik i kulturu pomno se razmatraju u sljedećem odjeljku našeg članka. U Europi će broj kršćana pasti sa 74,5 posto na 65,2 posto između 2010. i 2050. godine, dok će se broj nevjerujućih (nedeklariranih) povećati sa 18,8 posto na 23,3 posto, a broj muslimana također će se gotovo udvostručiti s 5,9 posto na 10,2 posto. Na rast muslimana u Europi utjecat će i natalitet i migracije. Dio naše kritičke analize ukazuje na autodestruktivne tendencije nekih europskih elita i kulturnih utjecaja/ kreatora politike. Nakon što iznesemo neke prognoze i razvoje, te ponudimo početne kritičke poglede na događaje koji se događaju, prelazimo na ocrtavanje mogućih rješenja za ovu situaciju. Zbog složenosti problema ne postoji gotov, jednostavan način rješavanja ove situacije. Dok su imigranti oduvijek igrali važnu ulogu u europskoj povijesti, sve veći broj politologa posebno govori o unutarnjoj zaštiti Europe, odnosno o neizbježnosti zaštite njezinih konstitutivnih, temeljnih vrijednosti i prava. Da Europa ne izgubi svoj obraz i kulturno/moralno tkivo, važno je podržati svoje konstitutivne i fundamentalne vrijednosti. To neće biti moguće bez namjerne borbe da se sa svakom novom generacijom iznova osmisli svoje moralno i duhovno naslijeđe, a da se pritom ne izgube temelji na kojima je izgrađena naša kultura i civilizacija. Završni dio našeg članka usredotočuje se na stav Katoličke crkve o ovom pitanju i njezine nedavne prijedloge za rješavanje migracijske krize. Crkva uči da su državni dužnosnici i drugi koji ispovijedaju kršćanstvo ali odbacuju izbjeglice licemjeri jer bi Isus prihvatio te ljude, no taj stav valja uravnotežiti kritičkim pozivom da budemo svjesni da se naša obveza ljubavi i brige za bližnjega ne proteže samo na useljenike i njihove obitelji, veći i na obitelji i pojedince iz europskih zemalja domaćina. Naš strah od islamizacije kršćanske Europe može biti pokazatelj da mi Europljani imamo vrlo malo povjerenja u vlastitu vjeru. Sukladno tome, kršćansku vjeru nećemo moći sačuvati živeći je povučeno u svojim crkvama, nego predstavljanjem našeg kršćanskog duha – javnim prihvaćanjem tih izbjeglica i pomažući im u njihovim konkretnim okolnostima, te njihovim angažmanom (kao i naših svjetovnih parnjaka) uz dužno poštovanje u otvorenom diskursu metanarativa.
Iranska revolucija Brakus, Bruno
Rostra,
06/2016, Letnik:
7., Številka:
7.
Paper
Odprti dostop
Autor u ovom radu donosi pregledan prikaz islamske revolucije u Iranu, te donosi njene dugoročne, srednjoročne i kratkoročne uzroke i posljedice. Prikazuje uzroke revolucije kroz rast političke moći ...šijitskih klerika, kroz vlast obitelji Pahlavi te kroz ekonomsku krizu koja pogađa Iran sedamdesetih godina 20. stoljeća. Prikazuje tijek revolucije te kakav utjecaj na nju imaju pojedine političke, društvene i vjerske strukture i organizacije. Zaključuje da je Iranska revolucija događaj od iznimne važnosti u 20. stoljeću jer nadilazi okvire islamskog svijeta, postavši prva velika pobjeda radikalnog islama nad sekularnim režimom, čime je postala uzor velikom broju radikalnih islamista u pokušaju stvaranja političkog sustava koji se agresivno suprotstavlja zapadnim silama.
Običaj tradicijskoga tetoviranja predstavlja bitnu etnološku jedinicu u kulturnoj povijesti BiH. Trajno punktiranje kože, koje se uglavnom prakticiralo kod ženskoga dijela populacije, antropološki je ...specifikum srednjobosanskih katolika. Prema historiografskim bilješkama dio je zagonetnoga prapovijesnog ilirskog nasljeđa. No čini se da upravo osmanskom okupacijom srednjovjekovne Bosne nastupa, kad je riječ o tetoviračkoj kulturi katolkinja, jedna samosvojnija i bogatija, u običajnome smislu, ornamentacijska faza. Faza „boc(k)anja križa“ koja se u simboličkome smislu (pre)oblači, u svrhu zaštite života i identiteta pred nastupajućom islamizacijom, u jedno novo konfesionalno ruho.
Rad ima namjeru istražiti, opisati i prokomentirati, konzultirajući relevantne autore i publikacije, autonomnu i važnu no izumrlu tradiciju tetoviranja katolika u (središnjoj) Bosni.
Autor se u radu bavi prikazom razdoblja prisutnosti Osmanlija u Makarskom primorju. Prije svega, ističe se pitanje njihova dolaska na taj prostor, godine prvih vojnih upada, osvajanja i uspostave ...vlasti. Naveden je i problem neusklađenosti korištene literature oko vremena dolaska i tijeka osvajanja Makarskoga primorja, tadašnjega točnog položaj Makarske te izgleda i rasporeda utvrđenja. Također, u radu se obrađuje pitanje islamizacije i položaja stanovništva u odnosu na Osmanlije te položaj Katoličke Crkve (posebno franjevačkoga reda). Autor ističe značajnu ulogu i položaj franjevaca u društvu tadašnjega Makarskog primorja te položaj Primorja kao granične nahije Carstva u većem širenju islamske vjere i utjecaja. Također, u radu je obrađena i onodobna arhitektura franjevačkih samostana u Primorju, zidina i muslimanskoga groblja u Makarskoj te arhitektura kula i utvrđenih pećina kao specifičnih primjera lokalne fortifikacijske arhitekture.
Autor je u prvom dijelu rada dao prikaz dijalekatskih i demografskih promjena u Klisu i okolici prouzročenih ratovima. U drugom dijelu analizirao je 35 isprava nastalih u južnoj Hrvatskoj u doba ...osmanlijske vladavine (1537.-1643.) po dijalekatskom i leksičkom apsektu. Na temelju toga postavljena je teza o diajlektu, odnosno potvrđen je indicij o zavičajnom podrijetlu osmanlijskih dužnosnika, tvoraca isprava.
Motiviran stihovima fra Andrije Kačića Miošića, autor je pronašao niz biografskih podataka o nekoliko osoba iz Dalmatinske zagore koje su se svojim junaštvom istakle u Morejskom ratu 1684.–1699. Iz ...navedenog su dobivene dodatne potvrde mletačke politike prema stanovništvu oslobođenih područja. U drugom dijelu rada rekonstruirana su migracijska kretanja i učinak islamizacije na tom prostoru u razdoblju od kraja 15. do kraja 17. stoljeća.
