Discovered in late 1817, cadmium is currently one of the most important occupational and environmental pollutants. It is associated with renal, neurological, skeletal and other toxic effects, ...including reproductive toxicity, genotoxicity, and carcinogenicity. There is still much to find out about its mechanisms of action, biomarkers of critical effects, and ways to reduce health risks. At present, there is no clinically efficient agent to treat cadmium poisoning due to predominantly intracellular location of cadmium ions. This article gives a brief review of cadmium-induced oxidative stress and its interactions with essential elements zinc and magnesium as relevant mechanisms of cadmium toxicity. It draws on available literature data and our own results, which indicate that dietary supplementation of either essential element has beneficial effect under condition of cadmium exposure. We have also tackled the reasons why magnesium addition prevails over zinc and discussed the protective role of magnesium during cadmium exposure. These findings could help to solve the problem of prophylaxis and therapy of increased cadmium body burden.
Iako je otkriven tek 1817. godine, kadmij je trenutačno jedan od najvažnijih onečišćivača životne i radne sredine. Štetno djeluje na bubrege, živčani sustav, kosti, reproduktivni sistem, a ima i genotoksične i karcinogene efekte. Nužna su dalja istraživanja vezana za mehanizme njegove toksičnosti, biomarkere efekata, kao i načine smanjenja rizika za zdravlje. Osim toga, do danas nije otkriven agens efikasan u terapiji trovanja kadmijem s obzirom na to da je kadmij intracelularni kation. U ovom radu dan je sažet pregled važnih mehanizama toksičnosti kadmija, kao što su nastanak oksidativnog stresa i interakcije s esencijalnim elementima, cinkom i magnezijem, na osnovi dostupnih literaturnih podataka, kao i naših ispitivanja koja upućuju na to da povećani unos navedenih esencijalnih elemenata pokazuje pozitivne efekte pri ekspoziciji kadmiju. Obrazložena je prednost suplementacije magnezijem pred suplementacijom cinkom i razmatrana preventivna uloga magnezija pri intoksikaciji kadmijem. Ovi su rezultati doprinos rješavanju problema profilakse i terapije trovanja kadmijem.
Okratoksin A (OTA) posvuda je prisutan mikotoksin za koji se smatra da je potencijalno nefrotoksičan i karcinogen, a može uzrokovati i smrt stanice. OTA se smatra mogućim uzročnikom balkanske ...endemske nefropatije koju karakterizira povećani rizik od razvoja tumora mokraćnog sustava te različitih drugih vrsta intersticijskog nefritisa. Osjetljivost stanice naspram OTA ovisi ponajprije o koncentraciji mikotoksina, vremenu izloženosti i o unutarstaničnome molekularnom i genskom sklopu. OTA može djelovati na stanicu
tako što potiče ili inhibira određene signalne putove u stanici poput puta proteinskih kinaza aktiviranih mitogenima (MAPK). Tri glavne MAPK u sisavaca su proteinska kinaza regulirana izvanstaničnim
signalima (ERK), kinaza koja fosforilira N-kraj transkripcijskog faktora c-Jun (JNK) i p38 MAPK. Svi članovi porodice MAPK reguliraju različite stanične programe, s time da ERK najčešće stimuliraju preživljavanje stanica, dok JNK i p38 MAPK najčešće uzrokuju umiranje stanica apoptozom. U ovome smo preglednom članku prikazali na koji način stanice odgovaraju na aktivaciju MAPK koju potiče OTA.
A Journey Through Mitogen-Activated Protein Kinase and Ochratoxin A Interactions Rumora, Lada (Faculty of Pharmacy and Biochemistry, Department of Medical Biochemistry and Haematology, Zagreb, Croatia); Grubišić, Tihana (Faculty of Pharmacy and Biochemistry, Department of Medical Biochemistry and Haematology, Zagreb, Croatia)
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
12/2009, Letnik:
60, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Ochratoxin A (OTA) is a ubiquitous mycotoxin with potential nephrotoxic, carcinogenic, and cytotoxic action. It has been proposed that OTA might be involved in the development of Balkan endemic ...nephropathy, which is associated with an increased risk of urinary tract tumours, and of other forms of interstitial nephritis. Cell susceptibility to OTA mainly depends on mycotoxin concentrations, duration of exposure, and intracellular molecular and genetic context. OTA can affect a cell by stimulating or inhibiting certain signalling pathways such as mitogen-activated protein kinase (MAPK). Three major mammalian MAPKs have been described: extracellular signal-regulated protein kinase (ERK), c-Jun N-terminal kinase (JNK), and p38 MAPK. All MAPKs regulate diverse cellular programmes, but in most cases ERKs have been linked to cell survival, while JNKs, and p38 MAPKs have been implicated in cell death by apoptosis. This review looks into OTA-mediated MAPK activation and its effects.
Okratoksin A (OTA) posvuda je prisutan mikotoksin za koji se smatra da je potencijalno nefrotoksi _an i karcinogen, a može uzrokovati i smrt stanice. OTA se smatra mogućim uzro _nikom balkanske endemske nefropatije koju karakterizira povećani rizik od razvoja tumora mokraćnog sustava te razli _itih drugih vrsta intersticijskog nefritisa. Osjetljivost stanice naspram OTA ovisi ponajprije o koncentraciji mikotoksina, vremenu izloženosti i o unutarstani _nome molekularnom i genskom sklopu. OTA može djelovati na stanicu tako što poti _e ili inhibira određene signalne putove u stanici poput puta proteinskih kinaza aktiviranih mitogenima (MAPK). Tri glavne MAPK u sisavaca su proteinska kinaza regulirana izvanstani _nim signalima (ERK), kinaza koja fosforilira N-kraj transkripcijskog faktora c-Jun (JNK) i p38 MAPK. Svi _lanovi porodice MAPK reguliraju razli _ite stani _ne programe, s time da ERK naj _ešće stimuliraju preživljavanje stanica, dok JNK i p38 MAPK naj _ešće uzrokuju umiranje stanica apoptozom. U ovome smo preglednom _lanku prikazali na koji na _in stanice odgovaraju na aktivaciju MAPK koju poti _e OTA.
Iako je otkriven tek 1817. godine, kadmij je trenutačno jedan od najvažnijih onečišćivača životne i radne sredine. Štetno djeluje na bubrege, živčani sustav, kosti, reproduktivni sistem, a ima i
...genotoksične i karcinogene efekte. Nužna su dalja istraživanja vezana za mehanizme njegove toksičnosti, biomarkere efekata, kao i načine smanjenja rizika za zdravlje. Osim toga, do danas nije otkriven agens efikasan u terapiji trovanja kadmijem s obzirom na to da je kadmij intracelularni kation. U ovom radu dan je sažet pregled važnih mehanizama toksičnosti kadmija, kao što su nastanak
oksidativnog stresa i interakcije s esencijalnim elementima, cinkom i magnezijem, na osnovi dostupnih literaturnih podataka, kao i naših ispitivanja koja upućuju na to da povećani unos navedenih esencijalnih elemenata pokazuje pozitivne efekte pri ekspoziciji kadmiju. Obrazložena je prednost suplementacije magnezijem pred suplementacijom cinkom i razmatrana preventivna uloga magnezija
pri intoksikaciji kadmijem. Ovi su rezultati doprinos rješavanju problema profi lakse i terapije trovanja kadmijem.
PDF
