Background. Radical hysterectomy is performed on woman with cervical cancer or endometrial cancer that has spread to the cervix. Aims. To find whether our modified radical hysterectomy represents ...nerve sparing. Methods. In 28 patients, modified radical hysterectomy was applied (study group) and the width of the parametria and vaginal cuff were measured. Using a point-counting technique, nerve areal density was determined in cross sections of resected parametria at 0.5 cm (A), 1 cm (B), and 1.5 cm (C) from the cervix. The results were compared with 26 control patients who underwent classic radical hysterectomy. In the study group urodynamic measurements were performed after operation, and correlations with histologic data were calculated. The survival rates and adjuvant treatment were compared between the groups. Results. Adjuvant treatment was given to 53.57 % in the study and 65.38 % of patients in the control group (P > 0.3). The survival rate after 3 years was 92.85 % in the study and 84.61 % in the control group after more than 5 years. The width of the resected parametria was smaller in the study (mean: right 15.50 mm, left 15.71 mm) compared with the control group (mean: right 22.69 mm; P < 0.013; left 22.96 mm; P < 0.011). The nerve areal density in the lateral part of the right parametrium (C right 6.2 %) was lower in the study than in the control group (C right 9.7 %; P < 0.01). There were several correlations between parametrial width, nerve areal density and urodynamic parameters. Conclusions. Modified radical hysterectomy is less radical, and apparently also nerve sparing. It does not influence survival rates and does not impair the urinary tract function.
Metastaze lateralnih regija vrata papilarnog karcinoma štitnjače pojavljuju se u oko 30–80% bolesnika. Uvriježeno je stajalište kako se njihova prisutnost povezuje s većom mogućnosti pojave lokalnog ...recidiva, a ne utječe negativno na preživljenje, no njihov značaj još nije do kraja razjašnjen. Cilj je ovog istraživanja analizirati kliničko-patohistološke karakteristike metastaziranja papilarnog karcinoma štitnjače u lateralne regije vrata u bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata te učestalost pojave lokoregionalnih recidiva i udaljenih metastaza redovitim praćenjem bolesnika. Metode: Proveli smo prospektivno istraživanje u koje smo uključili 135 bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata, kojima je u razdoblju od 2011. do 2020. učinjena totalna tireoidektomija sa selektivnom disekcijom vrata (regije II–VI). Analizirali smo demografske i kliničke čimbenike u bolesnika te univarijantnim statističkim testovima odredili njihovu povezanost. Bolesnici su praćeni do travnja 2021. putem redovnih kontrolnih pregleda i bolničke dokumentacije. Rezultati: Prosječna dob bolesnika bila je 36 godina, a 28% ispitanika bili su muškarci. Najčešće mjesto metastaziranja bila je regija III, a zatim redom regije IV, II i V. Primarni tumori veći od 1 cm te oni s ekstrakapsularnim širenjem imali su veći broj pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata. Prosječan period praćenja iznosio je 62 mjeseca. Tijekom perioda praćenja ukupno je 18 (13,3%) bolesnika razvilo lokoregionalni recidiv, a dvoje (1,5%) bolesnika je uz lokoregionalne recidive razvilo i udaljene metastaze. Nijedan bolesnik nije razvio lokalni recidiv bolesti. Prosječno vrijeme pojave recidiva iznosilo je 16,7 mjeseci. Zaključak: Učestalost metastaziranja u pojedine regije vrata pratila je standardne obrasce metastaziranja pa je tako najčešće zahvaćena regija III, a potom regija IV. U dvije trećine bolesnika nalazimo metastaze u više lateralnih regija vrata. Ovo istraživanje ukazalo je na povezanost veličine papilarnog karcinoma štitnjače s brojem pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata te povezanost broja pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata u bolesnika s prisutnim ekstrakapsularnim širenjem. S obzirom na nisku stopu recidiva možemo zaključiti da je selektivna disekcija regija II–VI optimalan način liječenja ovih bolesnika.
Postaviti dijagnozu zloćudne bolesti tijekom prvog pregleda bolesnika u hitnoj ambulanti nije
jednostavno. Ako tijekom obrade proširenosti bolesti posumnjamo na inoperabilnost karcinoma,
...metastaziranje ili drugu zloćudnu novotvorinu, zadatak postaje još teži. Nedostatak protokola za aktivno
liječenje bolesnika s dva sinkrona karcinoma udaljenih regija predstavlja veliki problem kod rijetkih
bolesnika.
Bolesnica u dobi od 64 godine javila se u hitnu ambulantu zbog promuklosti i razvoja obostrane otekline
na vratu. Postavili smo dijagnozu karcinoma epiglotisa s obostranim metastazama u vratu. U sklopu obrade
bolesnice uočili smo neočekivanu hipovaskularnu leziju jetrenog parenhima te smo dijagnosticirali
kolangiokarcinom jetre. S obzirom na dva sinkrona karcinoma, bolesnicu smo uputili multidisciplinarnom
onkološkom timu koji je indicirao konkomitantnu kemoradioterapiju, a liječenje je još uvijek u tijeku.
Dva sinkrona karcinoma udaljenih regija izrazito su rijetka. Pretraživanjem baza podataka Pubmed i
Google Scholar opisan je još samo jedan slučaj istovremenog karcinoma grkljana i kolangiokarcinoma u
kojem nije provedeno aktivno liječenje, već samo palijativna skrb. Slučaj naše bolesnice pokazuje kako
postoje terapijske opcije koje mogu produljiti život i poboljšati kvalitetu života takvih bolesnika.
Karcinom Merklovih celic (MCC) je redek, agresiven in pogosto smrten nevroendokrini kožni karcinom. Zanimanje zanj se v zadnjem času veča zaradi naraščanja incidence in možne virusne povezave. V ...prispevku so opisani klinična slika, zamejitveni sistem in zdravljenje ter izkušnje Onkološkega inštituta Ljubljana (OIL). Prikazan je pregled serije 40 bolnikov, zdravljenih na OIL od 1994 do 2011.
Karcinom prijelaznog epitela mokraćnog mjehura najčešći je karcinom mokraćnog sustava. Klinički razlikujemo dva oblika ove bolesti: mišićno-neinvazivni i mišićno-invazivni oblik. Temeljna klinička ...odrednica mišićno-neinvazivnih tumora su recidivne novotvorinske promjene; 60 – 90 % mišićno-neinvazivnih tumora recidivirat će ako se liječe samo transuretralnom resekcijom (TUR). Upravo stoga se nakon TUR-a u pacijenata u kojih postoji visoki rizik od ponovne pojave ili progresije bolesti provodi intravezikalna imunoterapija BCGom (bacillus Calmette-Guerin). BCG predstavlja živi atenuirani soj Mycobacterium bovis. U
primjeni BCG-a intravezikalne terapije razlikujemo indukcijsku terapiju i terapiju održavanja. Intravezikalna aplikacija BCG-a uzrokuje masivan ulazak upalnih stanica u stijenku mokraćnog mjehura te produkciju citokina detektibilnih u sluznici mjehura i u urinu, što dovodi do imunog odgovora protiv tumora. Činjenica je kako BCG uzrokuje dugotrajan i dugodjelujući imuni odgovor. Do eradikacije tumorskih stanica dolazi zbog celularnih fokusa u stijenci mjehura, a kao direktan antitumorski efektorski mehanizam navodi se direktna antitumorska aktivnost IFN (interferon) i citotoksičnost NK (engl. natural killer) stanica.
Gigantski bazocelularni karcinom (GBCC) rijetki je tumor kože veličine 5 i više cm. Glavnim čimbenicima njegova nastanka smatraju se zapostavljanje konvencionalnoga bazocelularnog karcinoma (BCC) od ...strane bolesnika i/ili biološka agresivnost tumora. Svojim sporim infiltrativnim rastom narušavaju strukturni i funkcionalni integritet zahvaćenog područja. Za njegovo liječenje, bez obzira na lokalizaciju, ne postoje usvojene smjernice i još uvijek predstavlja terapeutski problem. U ovom radu analizirali smo karakteristike bolesnika i tumora kao i njegov odgovor na kirurško liječenje. Od ukupnog broja bolesnika s BCC-om glave i vrata u periodu od 11 godina izdvojili smo njih 24 s GBCC-om lica. Svi su bili treće životne dobi u rasponu od 65 do 86 godina, većinom siromašni, skloni alkoholu i depresiji. Veličina i površina tumora u središnjem dijelu lica bila je nešto manja nego u postraničnom dijelu. Prevladavao je muški spol u omjeru 1,4:1. Sve smo bolesnike podvrgnuli kirurškom liječenju odstranjenja tumora s histološki slobodnim rubovima te je istovremeno izvršena i rekonstrukcija nastalog defekta. Za vrijeme praćenja od prosječno 36 mjeseci nismo imali povrat bolesti niti pojavu metastaza, a funkcionalni i estetski rezultat bio je dobar. Histološki su u većini slučajeva bili neagresivni podtipovi tumora (nodularni), a vrijeme trajanja bolesti jest prosječno 5,9 godina. Za nastajanje GBCC-a kod naših bolesnika uglavnom teretimo njihov indolentan stav prema bolesti. GBCC se može uspješno kirurški liječiti i u tako zahtjevnom području kao što je lice i bez obzira na starosnu dob bolesnika.
Cilj. Cilj istraživanja je procijeniti podudarnost veličine rezidualnog tumora, izmjerene magnetskom rezonancijom (MR) i patohistološkom dijagnostikom (PHD) u pacijentica s karcinomom dojke nakon ...provedene neoadjuvantne kemoterapije (NAK) te procijeniti mogući utjecaj ypT stadija tumora na nepodudarnost veličina izmjerenih navedenim metodama. Ispitanici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 50 pacijentica. Uključni kriterij su pacijentice kod kojih je učinjen operativni zahvat uz prethodno proveden NAK karcinoma dojke, na što je odgovor praćen s najmanje dva MR pregleda. Veličina tumora na MR-u uspoređena je s veličinom na PHD-u (zlatni standard) pomoću regresijske analize Passing-Bablok te je izračunat njihov koeficijent korelacije. Analizirana su sva odstupanja i podudarnosti veličine, kao i eventualni utjecaj ypT stadija tumora na razliku između dviju metoda. Razlika od ± 0,5 cm u veličini tumora procijenjenih slikovnom metodom i u PHD nalazu smatrale su se podudarnima veličinama. Rezultati: Srednja vrijednost veličine rezidualnog tumora na MR-u iznosila je 19,1 ± 17,71 mm, dok je na PHD-u iznosila 16,87 ± 18,19 mm. Izračunati r koeficijent korelacije iznosi 0.64 (p < 0.001). Provedenom analizom potvrđeno je da nema značajne razlike izmjerenih veličina tumora na MR-u i PHD-u (p = 0.552) te se metode mogu smatrati podudarnima. Nije uočena statistički značajna razlika u ovisnosti o ypT stadiju tumora koja bi utjecala na nepodudarnost veličina. Zaključci: Među dvjema metodama nema konstantnog niti proporcionalnog odstupanja u mjerenjima te se metode mogu smatrati podudarnim. MR dojke je dobra metoda za procjenu veličine rezidualnog tumora dojke kod pacijentica koje su podvrgnute neoadjuvantnoj kemoterapiji usporedno s PHD-om (zlatni standard).
Aim: The goal of this study is to evaluate the concordance between residual tumour size measured on magnetic resonance imaging (MRI) and pathohistological findings in patients who underwent neoadjuvant chemotherapy and operative procedure, and if any pathohistological features may affect that agreement. Respondents and methods: Fifty patients with breast cancer were retrospectively evaluated. Patients who underwent neoadjuvant chemotherapy before the operative procedure, and were assessed with at least two MRI examinations, where included in this study. The primary tumour size measured by MRI was compared with pathohistological findings, which was considered as the gold standard. All differences and size correspondence were analyzed as well as the possible influence of ypT stage of tumour between the two methods. Results: The mean value of residual tumour size on MRI was 19,2 ± 17,71 mm, while on pathohistological findings it was 16,87 ± 18,29 mm. A calculated correlation coefficient between the two methods was 0.64 (p < 0.001). There was no statistically significant difference between two methods for measuring residual tumour size (p = 0.552), as well as a statistically significant influence of ypT stage on measuring, so these methods may be considered to be concordant. Conclusions: There is neither a constant nor a proportional deviation in the measurements between the two methods, so these methods can be considered concordant. Breast MRI is a reliable method for estimating residual tumour size in patients undergoing neoadjuvant chemotherapy in comparison to pathology.
Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva ili opisano u uvjetima takvog oštećenja. Karcinomski bol dijeli se u: nociceptivni, neuropatski ...i inflamatorni. Nociceptivni bol nastaje podraživanjem nociceptora koji predstavljaju periferne receptore za bol. Neuropatski bol nastaje zbog oštećenja perifernog ili središnjeg živčanog sustava, bez istodobnog podražaja nociceptora. Bol je subjektivan osjećaj, stoga dvije osobe mogu različito doživjeti podražaj jednakog intenziteta. Različita percepcija bola objašnjava se različitom aktivacijom analgezijskog sustava koji nadzire provođenje bolnih impulsa u središnji živčani sustav. Cilj ovoga rada je prikazati patofiziološki mehanizam bola kod onkoloških pacijenata.
Maligni tumori glave i vrata su vrlo heterogena skupina u koje ubrajamo tumore gornjega aerodigestivnog trakta – usnice i usne šupljine, orofarinksa, nazofarinksa, hipofarinksa, grkljana, žlijezda ...slinovnica, nosne šupljine i sinusa. Najčešći maligni tumor ovih sijela jest karcinom pločastih stanica. Njegova pojava je povezana uz pušenje duhana i konzumiranje alkohola, no u zadnje vrijeme primjetan je porast karcinoma povezanih s HPV-infekcijom. Liječenje karcinoma glave i vrata temelji se na lokalizaciji tumora, stupnju invazije i proširenosti bolesti. Unatoč napretku u liječenju zadnjih desetljeća, karcinomi ove regije tijela i dalje su povezani s visokom smrtnošću i značajnim padom kvalitete života. Liječenje karcinoma glave i vrata sastoji se od kirurgije, kemoterapije, radioterapije, ciljane terapije, imunoterapije te kombiniranja ovih postupaka. U kirurškom dijelu svjedočimo razvoju novih postupaka temeljenih na endoskopskim pristupima, uključujući transoralnu robotsku kirurgiju. Uz citostatike na bazi platine i taksana, inhibitora receptora epidermalnog faktora rasta – tirozin kinaze, zadnjih su godina intenzivna istraživanja u primjeni imunološke terapije. U ovom radu obrađena su recentna istraživanja o terapiji i smjernicama primjenjivim u budućnosti u liječenju karcinoma glave i vrata.
Sindrom multiple endokrine neoplazije 2B (MEN2B) rijetka je autosomno dominatno nasljedna bolest uzrokovana mutacijama protoonkogena RET. Karakteriziran je pojavom medularnog karcinoma štitnjače već ...od rane, nerijetko dojenačke dobi, feokromocitoma koji je najčešće obostran, sluzničkim neuromima te drugim ekstraendokrinim manifestacijama i specifičnim fenotipskim značajkama koje mogu pomoći u prepoznavanju ovih bolesnika. Prikazujemo pacijenta sa sindromom MEN2B, dijabetesom melitusom tipa 1, inverznim položajem organa te prirođenim malformacijama bubrega i mokraćnog sustava. Pregledom literature uočeno je da se malformacije mokraćnog sustava opisuju i u drugih bolesnika sa sindromom MEN2B. Prepoznata uloga gena RET u razvoju anomalija mokraćnog sustava čini moguću etiološku poveznicu sa sindromom MEN2B. Predlažemo da se malformacije bubrega razmotre kao jedno od obilježja sindroma MEN2B. Budući da se osobine bolesnika sa sindromom MEN2B postupno razvijaju s dobi, prepoznavanje prirođene mane, uz prve znakove ostalih fenotipskih značajki, moglo bi pomoći ranom postavljanju dijagnoze i liječenju ovih bolesnika.
PDF
