Članak je pokušaj analize odgojnog utjecaja župe i školskog vjeronauka na mladog kršćanina u Crkvi u Hrvata danas. Najprije su naznačeni općepoznati oblici pastorala mladih. Budući da ne postoje ...stručna istraživanja o odgojnom utjecaju župe na mladog kršćanina autor je u božičnom vremenu proveo anketu o župnoj katehezi za mlade u 49 župa đakovačke i srijemske biskupije. Obrađeni su osnovni statistički podaci, glavne poteškoće i svećenički prijedlozi za poboljšanje pastorala mladih. Ukratko je predstavljeno iskustvo katoličkog vjeronauka u srednjim školama iste biskupije zajedno s rezultatima male ankete provedene među srednjoškolcima o njihovim očekivanjima od vjeronauka.
Sazrelo je vrijeme za analizu, interpretaciju, te ponovno projektiranje mogućnosti istinskog naviještanja Evanđelja mladim ljudima putem tradicionalnih mjesta prenošenja vjere (društva-kulture, obitelji, škole i župne zajednice), ali i putem svih suvremenih načina komuniciranja i življenja. Predstavljanje i obrada sadašnjeg iskustva jedne biskupije može doprinijeti stručnom pristupu vjerskom odgoju mladih ljudi u župnim zajednicama i srednjim školama.
Posljednjih godina sve više raste uvjerenje da je rad u korist obitelji i s obiteljima prioritetan zadatak crkvenoga djelovanja. O tome svjedoče i brojni pastoralni i drugi pothvati, osobito u povodu ...trećega pastoralnog posjeta Ivana Pavla Π. Hrvatskoj, kada je snažno istaknuta pastoralna istina da je »Obitelj put Crkve i naroda«. Činjenica je da se danas obiteljski pastoral suočava sa sve većim teškoćama, tim više što je i sama obitelj sve izloženija dubokim krizama u posmodernome društvu, sve dotle da se govori o »njezinoj smrti«.
Budući da su krize i teškoće sve veće a time i obiteljski pastoralni rad sve otežaniji i s manje rezultata, autor ukazuje na opasnost odustajanja od pastoralnih pothvata te na nužnost ponovnog isticanja temeljnih istina o kršćanskom braku i obitelji, istinskog Božjeg nauma odnosno naviještanja »evanđelja o braku i obitelji«, s naglaskom na usmjerenosti sakramenta ženidbe ka spasenju drugih, u obitelji, u kršćanskoj zajednici i društvu.
Dok se naglašava potreba uočavanja svega onoga što je pozitivno ukazuje se na nužnost pristupa temeljitoj obnovi klasičnih modela rada, u vidu pomaka u cjelokupnom obiteljskom pastoralu. U tom smislu autor se kritički osvrće na aktualne postupke u radu s obiteljima i navodi više usmjerenja na crti njihovih nužnih revizija, kako bi uz ostalo bili i što prikladnija prigoda za novu evangelizaciju i katehezu.
Dakako, pritom je nužno razmišljati o iznalaženju novih načina djelovanja u kojima će obitelj sve više postajati protagonist obiteljskog pastorala u životu i djelovanju Crkve. Posebna se pažnja posvećuje formiranju tzv. obiteljskih zajednica i njihovu okupljanju, također i u kućama. One, kao specifične katehetske skupine, mogu postati kvasac obnove obitelji i župne zajednice u cjelini. Pretpostavka za novi stil rada, kako klasičnim tako i novim modelima, jest korjenita obnova župnih zajednica, počevši od stimuliranja »obiteljske svijesti«, to jest potrebe zajedničkog angažmana u pravcu spašavanja i promocije obitelji. Isto tako od posebne su važnosti i novi lik župnika koordinatora i priprema stručnih animatora odnosno voditelja obiteljskog pastorala, novog u sadržajima, metodi i žaru. Isto tako potrebna je i ponuda prikladnijih katehetskih i drugih materijala, kako za klasične tako i za nove modele rada s obiteljima.
Demokratsko društvo nameće danas i svećenicima nove pastoralne izazove. Stoga, ako želimo ostati vjerni temeljnoj kršćanskoj zadaći - navještati evanđelje - potrebno je pronaći nove načie pastoralnog ...djelovanja i prigode za navještanje Božje Riječi. Pri tome važno je uočiti prednosti koje pruža demokratsko društvo, kao npr. priznanje i poštivanje dostojanstva i slobode ljudske osobe te zahtjev za sve većom potrebom zrelosti i odgovornosti građana, ali i njegove nedostatke, kao npr. "granice zakona većine", pluralizam mišljenja koji pogoduje donošenju permisivnih zakona, subjektivizmu i zloporabi slobode. U takvoj situaciji svećenici su pozvani i danas navještati Krista raspetoga, ali sa snažnim osjećajem crkvenosti i zajedništva. Osim toga, danas je nužno ići ljudima u susret, osobito rubnim kršćanima, te, kada je potrebno, biti i savjest društva. Proročka homilija, župna kateheza, pastirska pisma, pastoralni sastanci, tribine, akademije, školski vjeronauk, vjerska pouka u predškolskim ustanovama, sredstva društvenog priopćavanja - samo su neka od sredstava koja nam stoje na raspolaganju. Međutim čitanje Svetoga pisma i crkvenih dokumenata, a osobito sakrament pomirenja i osobno svjedočanstvo vjere, uvjek ostaju nezamjenjiva sredstva navještanja Božje Riječi.
U povodu stote obljetnice prisutnosti salezijanaca u Indiji (1906-2006) autor razmišlja o salezijanskom zalaganju za odgoj u vjeri u Južnoj Aziji. Utemeljitelj Salezijanske družbe, don Bosco, započeo ...je svoj apostolat među mladima poučavanjem u katekizmu. U to je unio svoj stil: dobrohotnost, privrženost mladima, metodu "globalne" katehizacije. Salezijanci u Indiji, Šri Lanki i Mianmaru nastoje don Boscovu karizmu inkulturirati u svoje životno okruženje. Današnja katolička mladež u Indiji, kao što to pokazuje anketa koju su nedavno proveli salezijanci bombayske provincije, uvjerena je u važnost Boga i vjere. Istovremeno je međutim očito da valja uložiti dodatni katehetski napor kako bi mladi i osobno usvojili i živjeli svoju vjeru. Stoga je potrebno pronalaziti nove puteve u cjeloživotnom katehetskom obrazovanju salezijanaca i njihovih suradnika kateheta-laika.
Clanak se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu autor polazi
od aktualnoga trenda u teološkim strukama. Naime, teološki
strucnjaci, izazvani problemskim pitanjima aktualnoga trenutka,
sve više ...meusobno komuniciraju. U tom smislu autor se referira
na one relevantne rezultate toga meuteološkoga (znanstvenog)
komuniciranja koji u polju teologije utjecu na promjenu u
obrazovnom komunikacijskom procesu. Zahvaljujuci toj (široj)
meuteološkoj komunikaciji sve se više osvješcuje stoljetni problem
teološko-katehetske komunikacije; radi se o problemu odnosa
metode i sadržaja. U toj perspektivi, u drugom dijelu, autor,
pozivajuci se na provjerene modele u praksi, razmatra uspješnost
metode biblijske parabole koja afirmira katehetsku komunikaciju.
Parabola je biblijska metoda cija se kompatibilnost sve više otkriva
u humanistickim znanostima. Tako metoda biblijske parabole ima
svoje uporište u ljudskoj osobnosti, te se pokazuje kao odgovor
na potrebu razvijanja ljudskih religioznih sposobnosti, posebice
sposobnosti za cuenje. Na temelju dviju vrsta parabola autor
razmatra njihovu komunikacijsku valjanost u kojoj dolazi do
izražaja dvojaka vjernost – vjernost sadržaju/biblijskoj poruci
i vjernost katehizandu, odnosno njegovoj potrebi i sposobnosti.
Ukratko, rijec je o teološko-katehetskoj kreativnosti za sve dobne
skupine. U zakljucnom razmišljanju autor ukazuje na mogucnost
daljnjeg razvoja takve katehetske komunikacije, posebice u
stvaranju novoga govora vjere. Izabrana literatura i dva priloga u
funkciji su poticaja za daljnja teorijsko-prakticna istraživanja na
podrucju katehetske komunikacije.
Mladi i Euharistija Filipović, Ana Thea
Služba Božja,
12/2005, Letnik:
45, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
U ovom se članku ponajprije pokušava osvijetliti pitanje odnosa
mladih prema Euharistiji, koji se u crkvenoj praksi često doživljava
problematičnim, a potom se naznačuju pravci u kojima treba tražiti
...rješenje navedenog pitanja. Kao prvo razmatraju se razlozi zbog
kojih se mladi distanciraju od Euharistije, a potom identificiraju
očekivanja i potrebe mladih u odnosu na oblikovanje euharistijskih
slavlja. U trećem se koraku propituje kako je moguće pomiriti
liturgijske potrebe mladih s objektivnošću kršćanske liturgije,
zatim ukazuje na širi spektar pastoralnih pitanja u koja je utkana
problematika odnosa između mladih i Euharistije, a o kojima cijela
župna zajednica treba razmišljati i razgovarati zajedno s mladima.
Nadalje se daju neke smjernice glede oblikovanja misa s mladima
te naznačuju šire dimenzije religioznog odgoja i pastoralnog rada
s mladima koje ih osposobljavaju za razumijevanje, slavljenje i
življenje Euharistije. U kontekst odgoja za euharistiju pripadaju
poglavito: odgoj vjere, promišljanje života, tumačenje i otkrivanje
euharistijskih simbola te odgoj za crkvenost. Autorica se na kraju
okreće samom shvaćanju Euharistije i posvješćuje postojanje
različitih naglasaka koji utječu na pristup euharistijskom otajstvu.
Riječ je io ndividualnom, komunitarnom i širem socijalnom
značenju Euharistije - o naglascima koji ne smiju biti isključivi,
nego komplementarni.
Iskustvo Gevaert, Joseph
Kateheza,
06/2001, Letnik:
23, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Autor se bavi mjestom, ulogom i razlogom govora o iskustvu u navještaju vjere. Na početku podsjeća kako se u kulturi u kojoj prevladava iskustveno, kršćanska vjera svojom znakovitošću zalaže za ...jedinstvo vjere i života. Iskustvo ima sasvim posebnu ulogu u posredovanju kršćanske vjere, pogotovo u suvremenom svijetu u kojemu su središnja čovjekova pitanja nerijetko marginalizirana. Upravo stoga, podsjeća autor, ne treba misliti kako bilo koje iskustvo može poslužiti u katehezi i u odgoju u vjeri. Tu je potrebno temeljno čovjekovo iskustvo, a osobito je važan osobni susret sa življenim kršćanstvom te sučeljavanje s biblijskim iskustvom. U vezi s katehetskom metodologijom autor ističe pozitivne strane metode korelacije, ali i mogućnosti njezine površne uporabe te važnost pedagogije pitanja.
Članak se sastoji od dva dijela. U prvom se polazi od
društveno-religijskih istraživanja i utvrđene činjenice rascjepa
između ispovijedanja vjere i vjerske prakse (roditelja prvopričesnika).
Zatim se ...u kontekstu Pashe prikazuje misaona
struktura i specifičnost Euharistije, a potom se promišlja o utjecaju
Euharistije na svakodnevicu vjernika.
Fragmentarno poimanje Euharistije i privatizirano življenje
vjere predstavljaju izazov za euharistijsku katehezu koja se ne bi
smjela realizirati bez prethodne analize konteksta i sudionika iste:
kao središnja tajna Crkve Euharistija ujedinjuje liturgijskosakramentalni
vid vjere i konkretnu svakodnevicu vjernika te
integrira sva životna područja. Simbolički i teološki sadržaj
Euharistije (Kristova prisutnost, pretvorba darova i zajednicarski
karakter) nude novu, "euharistijsku" hermeneutiku života i bacaju
novo svjetlo na svakodnevni život vjernika.
U drugom se dijelu najprije promišlja o euharistijskoj
duhovnosti kao stilu življenja prema euharistijskim "normama"
predanja, dijeljenja i zajedništva. S obzirom na temeljne zadaće
Crkve u euharistijskoj se katehezi ide za uspostavljanjem novoga
odnosa prema euharisttjskom slavlju, za otkrićem kako osobne
tako i zajedničarske dimenzije Euharistije te za anticipiranjem
euharistijskog načina življenja. U tom je smislu euharistijska
kateheza interaktivni komunikativni proces koji osvjetljava odnos
između Euharistije i konkretne svakodnevice.
Problematici književnih interesa u izboru književnoumjetničkih biblijskih i izvanbiblijskih tekstova te u izboru katehetsko-komunikacijskih pristupa tim tekstovima u religioznom odgoju i katehezi, ...autorica prilazi u prvom redu s književnoznanstvenoga i psihološko-pedagoškoga stajališta, ali u interdisciplinarnom suodnosu s religioznopedagoškim, odnosno teološko-katehetskim pristupom. Rezultate svojega znanstvenog promišljanja temelji osobito na komparativnom proučavanju znanstveno-teorijskih i empirijskih istraživanja te na vlastitu teorijskom i empirijskom istraživanju o tim pitanjima.
U prvome dijelu ovoga rada - polazeći od temeljnih književnoteorijskih postavki - autorica naznačuje i obrazlaže četiri bitne sastavnice, odnosno četiri vrste književnih interesa: tematski interesi, vrstovni interesi, interesi za emotivne sadržaje te interesi za poetski iskaz. U drugome dijelu autorica ističe bitne razlike između starijega (razvojnopsihološki odnosno periodizacijski zatvorenoga) i novijega (interdisciplinarno utemeljenoga i periodizacijski otvorenoga) pristupa čitateljevu književnom razvoju, osobito razvoju njegovih književnih interesa. U trećemu, glavnome, dijelu podrobnije se analiziraju, teorijski imenuju i praktično artikuliraju književni interesi, osobito interesi za biblijske književnoumjetničke tekstove te narav književne komunikacije, odnosno katehetsko-metodičke interpretacije književnih tekstova u djece i predadolescenata od 1. do 8. razreda osnovne škole (tj. od 6./7. do 14./15. godine). U četvrtom dijelu autorica, među ostalim, ističe u obliku zaključnih postavki/pitanja: nije li česta nezainteresiranost za biblijske tekstove u djece i mladih zapravo plod neprimjerena izbora tih tekstova i neprimjerenih komunikacijskih pristupa u susretu s njima u religioznom odgoju i katehezi; ne pridonose li neki nedovoljno prikladni mediji (npr. neki biblijski stripovi, neke biblijske slikovnice i simplificirano prepričani biblijski tekstovi te neki crtani i igrani filmovi) površnoj komunikaciji s biblijskim tekstovima i gubljenju interesa za dubokim i životnim vjerničkim susretanjem s Biblijom;
ne bi li, usporedno s istraživanjem književnih i biblijskih interesa u vjeroučenika, jednako valjalo istraživati razvoj i trajno produbljivanje tih interesa u vjeroučitelja te animatora i predvoditelja liturgijskih i drugih molitvenih slavlja.
