Etimološki pristup učenju kemije Raos, Nenad
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
2/2018, Letnik:
67, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Etimološki pristup učenju kemije je u tome da ne objasnimo samo što ime ili termin znači nego i da ukažemo na njegovo izvorno značenje te objasnimo kako je našao svoj put do kemije. U članku se ...razmatra povijest anorganske kemije kroz povijest imenovanja kemijskih elemenata. Povijest pak organske kemije otkriva, upravo kroz imena spojeva, da se temeljila prije svega na izolaciji čistih tvari iz prirodnih materijala. Etimološki pristup učenju kemije olakšava usvajanje kemijske nomenklature i terminologije te povezuje kemiju s drugim djelatnostima (filologijom, historiografijom, ekonomijom, politikom).
U ovomu je članku opisana povijest i razvitak hrvatske nomenklature organskih spojeva - od prvoga hrvatskog prijevoda međunarodnih nomenklaturnih preporuka do današnjih dana. U uvodnome dijelu ...definirana su trivijalna, uvriježena, sustavna (racionalna) i polusustavna imena te je rastumačena etimologija i značenje pojmova nomenklatura i terminologija i njihovih prevedenica imenje i nazivlje.
U središnjem poglavlju ukazano je na potrebu osmišljavanja naše nacionalne nomenklature, što je uočeno već 1952. u HKD-u, a rezultat je bio prijevod izvornika Ženevskih pravila (1892.) i Lieške nomenklature (1930.) tiskan 1954. Potom je 1979. objavljen izvornik IUPAC-ove Plave knjige, koja sadrži iscrpna nova pravila imenovanja organskih spojeva, a njezino je prevođenje
potaknuo SKTH (današnji HDKI). Hrvatsko izdanje toga važnog dokumenta objavljeno je u dva dijela (1985. i 1988.). Sljedeći važan naslov kojim se olakšava snalaženje u tim složenim pravilima, i donekle ih izmjenjuje, jest Vodič kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organske kemije, čiji je izvornik iz 1993. na hrvatski preveden godine 2002. Osim tri nabrojana djela, objavljeni su hrvatski prijevodi gotovo pedeset dokumenata iz nomenklature pojedinih razreda organskih spojeva, od kojih većina predstavlja preporuke HKD-a i SKTH-a (HDKI). Na kraju središnjeg poglavlja analizirana je nomenklatura u prijevodima pet opsežnih sveučilišnih udžbenika u razdoblju od 1968. do danas, koja je više-manje usklađena s IUPAC-ovim preporukama iz vremenanjihova izdavanja. U zaključku se naglašava da se postojeća IUPAC-ova pravila primjenjuju u srednjoškolskoj i sveučilišnoj nastavi te u enciklopedistici i većini sredstava javnog priopćivanja.
Etimološki pristup učenju kemije je u tome da ne objasnimo samo što ime ili termin znači nego i da ukažemo na njegovo izvorno značenje te objasnimo kako je našao svoj put do kemije. U članku se ...razmatra povijest anorganske kemije kroz povijest imenovanja kemijskih elemenata. Povijest pak organske kemije otkriva, upravo kroz imena spojeva, da se temeljila prije svega na izolaciji čistih tvari iz prirodnih materijala. Etimološki pristup učenju kemije olakšava usvajanje kemijske nomenklature i terminologije te povezuje kemiju s drugim djelatnostima (filologijom, historiografijom, ekonomijom, politikom).
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Načinjen je pregled najčešćih pogrešaka i zabluda vezanih uz hrvatsku kemijsku nomenklaturu. Objašnjena je razlika između nomenklature i nazivlja. Za kemijske elemente selenij, telurij, titanij i ...uranij ne bi trebalo rabiti zastarjela imena selen, telur, titan i uran. Jedan kemijski spoj može imati više ispravnih kemijskih imena. Treba razlikovati posvojne pridjeve izvedene iz imenâ kemijskih elemenata (npr. ugljikov, aluminijev, platinin) od gradivnih pridjeva izvedenih iz imenâ njihovih elementarnih tvari (npr. ugljični, aluminijski, platinski). Pri pisanju kemijskih imena treba paziti na pravila o uporabi razmaka i spojnice, a treba voditi računa i o pravilnoj uporabi kurziva. U hrvatskom jeziku prefiksi koji u supstitucijskoj nomenklaturi označuju halogene supstituente nisu identični prefiksima koji u koordinacijskoj nomenklaturi označuju halogene ligande.