Brz napredak znanosti i tehnologije nepovratno je izmijenio čovjekovu svakodnevnicu. Te su sveprožimajuće promjene s jedne strane podigle kvalitetu čovjekova života i olakšale svakodnevicu. S druge ...strane, međutim, opsežne tehnološke promjene tema su etičkih rasprava i debata o budućnosti čovječanstva s obzirom na rizike koji proizlaze iz novih tehnologija. Rad istražuje koncepte transhumanizma i kibernetike, analizirajući njihov potencijalni utjecaj na čovjekovu budućnost i etičke izazove koje predstavljaju. Analizirajući obećanja i opasnosti ovih futurističkih ideja, cilj rada je naglasiti važnost odgovornog tehnološkog razvoja i nužnosti sveobuhvatnog reguliranja u oblikovanju tehnološke budućnosti. U tom kontekstu bioetika ima ključnu ulogu u postavljanju granica tehnološkog napretka te usmjeravanju razvoja tehnologije kako bi se sačuvali ljudski moralni principi. Njezina uloga ne leži samo u postavljanju ograničenja, već i u proaktivnom poticanju refleksije o moralnim aspektima tehnološkog napretka. Kroz sinergiju bioetike i društvenih znanosti, a uz pomoć globalne politike, možemo oblikovati budućnost u kojoj tehnologija služi dobrobiti čovjeka, poštujući vrijednosti dostojanstva, pravde i slobode svih pojedinaca.
The rapid advancement of science and technology has irreversibly transformed everyday human life. On the one hand, these pervasive changes, have elevated the quality of human life and eased everyday tasks but on the other, extensive technological changes are the subject of ethical discussions and debates about the future of humanity, regarding the risks that arise from new technologies. This paper explores the concepts of transhumanism and cybernetics, analysing their potential impact on the future of humanity and the ethical challenges they pose. By examining the promises and perils of these futuristic ideas, the paper emphasises the importance of responsible technological development and the necessity of comprehensive regulation in shaping our technological future. In this context, bioethics is crucial in limiting technological progress and guiding technological development to preserve human moral principles. Its role extends beyond merely setting limitations. It also involves proactively stimulating and reflecting on the moral aspects of technological advancement. Through the synergy of bioethics and social sciences, aided by global policies, we can shape a future where technology serves the well-being of humanity, respecting the values of dignity, justice, and the freedom of all individuals.
In times during which “the age of world picture” is being enhanced by digital reality, it is getting harder to think the Human Being’s role and position in time and space, but also the purpose of the ...existence of Human Being as we know it in contemporaneity. In the future time and space, human being’s perception, media mediation, and proprioception of the world will fundamentally change. If we label the cyberspace as a certain utopia of postmodern symbols, then the
cyberspace is the foreshadowing of the World in which digital reality, cyborgs, (non)humanoid robots, and drones will define the level of nonhuman or Transhuman within us. Transhumanists propose that humanity ought to proactively enhance itself and steer its evolution via technology and science to create beings that will surpass us by intelligence. They also support the enhancement of nonhuman living beings and every future form of artificial intelligence, modified forms of life, and other species of intelligence that technological and scientific progress will reach.
Such vision of human beings nullifies the idea of self-sufficiency and severs the thinking about traditional identity. The effects of enhancing human abilities provoke ethical questions, when exactly do artificially enhanced persons stop being a human, in what kind of space does it act, and who in fact is in the possession or control of information present deep inside our bodies.
This paper discusses the question about the possibility of co-existence of human beings, animals and cyborgs. The first part of research inquires about wild, animalistic human nature Michel ...Houellebecq talks about in his work Elementary Particles with a specific focus on Baudrillard’s theory of world as flawed crime. The second part inquires about the idea of human being as transhuman being. I intend to lay out several hypotheses on contemporary tendencies in art and other practices involved in dealing with the future human as cyborg.
Jedan od novijih trendova u svijetu je projektiranje i izgradnja zgrada treehouse, koje su bogato oplemenjene zelenilom od bilja, grmova do stabala. Prednosti su mnogostruke. Biljke na tim zgradama ...osiguravaju bolje klimatske uvjete. Smanjuju potrošnju energije zimi za grijanje i ljeti za hlađenje. Osiguravaju bolju kvalitetu zraka. Pozitivno utječu na psihičko zdravlje stanara. O biljkama treba voditi brigu. Treba ih zalijevati, prihranjivati, usmjeravati njihov rast, obrezivati i čistiti od otpalog lišća i životinja koje se nastanjuju na biljkama. Pokrenut je projekt Flora Robotica s ciljem automatiziranog održavanja biljaka. Namjera je istraživanje i stvaranje simbiota robota i biljke, koji bi preuzeo tu ulogu. Izradom biljke kiborga odnosno fitokiborga mogla bi se ostvariti i „komunikacija“ s biljkama te stvoriti brojne mogućnosti utjecaja na kontrolirani razvoj biljaka.
Development of contemporary biotechnology and bioscience is opening many possibilities, questions and controversies, not only in the sense of broader so¬cial, cultural and economic changes, but ...largely in the sense of human identity construction and determination criteria for human beings. This paper is based on the theories of posthumanism, transhumanism and bioconservativism. In the empirical sense it is based on the results of a survey that was conducted dur¬ing the year 2009 on the representative sample of Croatian adult citizens (N = 1000). “Cyborg” and “custom-made baby” are analyzed in this paper, as two conceptions of posthuman life. The general hypothesis is that these conceptions of posthuman life will not be accepted, mainly because of the traditional socio-cultural context in Croatian society. Furthermore, several working hypotheses are proposed. Results have confirmed the general hypothesis; however most of the working hypotheses were not confirmed.
Na tragu bajke Babina Bilka (bajka je zapisana 1957. godine u Gorjanima kraj Đakova; zapisala Maja Bošković-Stulli; kazivao Stipan Lović, rođen 1894.) razmotrit ćemo još neke bajke o mladoženjama ...životinjama (arhetip Ljepotica i zvijer) i ženama životinjama i njihove interpretacije: totemističke (npr. Boria Sax), psihoanalitičke (npr. Bruno Bettelheim), feminističke (npr. Heide Göttner-Abendroth) te ekofeminističke interpretacije i kontekst mitske zoofilije (npr. Midas Dekkers). Kontekstualno ću interpretirati i igrano-dokumentarni film Petra Oreškovića Babina Bilka (emisija pučke i predajne kulture, 2012.) u kojemu su uloge tumačili članovi Kulturno-umjetničkog društva Gorjanac.
Pritom u kontekstu bajke o zmiji mladoženji ističem Nodilovu interpretaciju koja navedeni mitem ne povezuje s Apulejevom bajkom o Amoru i Psihi (Zlatni magarac) već ga, u kontekstu Müllerove mitologije prirode, postavlja u paralelizam s rgvedskim predodžbama o Agniju.
Briga o ljudskome tijelu odavno uključuje tehnologiju te bionička tehnologija danas sustiže mogućnosti ljudskoga tijela. Neuronske proteze – bionici uobičajeni su, a u novije vrijeme repliciraju se
...ljudski organi što omogućava stvaranje djelomično ili potpuno umjetnih ljudi. U radu su predstavljene tehnike kojima se pomoću računala stvara/simulira živi organizam. U stvaranje bioloških fenomena pomoću računala, s početne razvojne faze umjetnoga života, uključeno je i simuliranje ponašajnih procesa nastalih kao rezultat svijesti i emocija. Poboljšanje mentalnih i fizičkih ljudskih sposobnosti
dovodi do bojazni od gubitka ljudskoga i žrtve znanstveno-tehničkoga napretka. Ispreplitanje umjetnoga i ljudskog briše granice između ljudi i kiborga te je nužno uspostaviti kiborgoetiku koja će jasno
odrediti granicu implementacije umjetnoga u ljudsko, kao i donijeti zakone koji će štititi umjetno
stvorena bića.
Tijelo je povijesni i društveni konstrukt kojeg u postmodernističkoj perspektivi poimamo kao komercijalni simbol. Tradicionalno oblikovano religijskim učenjem, tijelo se diverzificira kroz tehnološke ...reperkusije. Iz duhovno - tjelesne dihotomije, progresivnim tehnološkim utjecajem, niče kolizija prirodnog i tehničkog koja rađa novi dualizam ljudskog tijela i strojnog organizma. U interakciji s tehnologijom, tijelo se drastično modifi cira pri čemu ljudsko i tehnološko iznuđuje novu paradigmu tjelesnosti. Kiborg, hibrid ljudskog bića i strojnog mehanizma, manifestira tehnološku transformaciju ljudskog tijela. Prema učenju kibernetike, ljudsko tijelo je informacijski sustav koji se može prenijeti u bestjelesno stanje. Kibernetika tako kreira specifi čna tehno - tijela kojima tijelo nije granica, dapače, tijelo se doživljava kao zastarjeli koncept kojeg tehnologija dorađuje u svrhu njegova unaprjeđenja, a moguće i prevladavanja. Tijelo se preobražava uz asistenciju tehnologije: ugradnjom implantata, odstranjivanjem dijelova tijela, konzumiranjem pilula – robota, prišivanjem „treće ruke“, prebacivanjem u virtualni prostor gdje je tijelo kodirani elektronski impuls oslobođen „krvi i mesa“, itd. Tehnologija izmjenjuje percepciju tijela koje se u postmodernizmu elaborira kao dinamičan proces. Takav nas pristup tijelu uvodi u eru post – ljudskosti gdje spoj tehnološkog i čovjekolikog zamagljuje eksplicitne kategorijalne granice ljudskog tijela, prirodnog okoliša i njihove virtualne simulacije.
Analizom filma Alexa Garlanda Ex-Machina (2015.), ovaj rad propituje mogućnosti koje kiborg predstavlja u reprezentaciji roda izvan tijela i u utjelovljenju entiteta izvan ljudskog. Referirajući se ...na Donnu Haraway, Judith Butler i Rogera Andrea Sørru, ovaj rad želi pozicionirati tijelo kiborga kao objekt manipulacije i kontrole te ispitati sljedeće pretpostavke: kako je tijelo uvijek rodno određeno, unatoč mnogobrojnim tehnološkim mogućnostima njegove (re)konstrukcije, te kako muški i ženski kiborzi dijele dijametralno suprotne uloge, u kojima su potonji isključivo pozicionirani kao seksualni predmeti i/ili potencijalni ljubavni interesi, te kodirani kao heteroseksualni. Sukladno tome, cilj ovog rada je ilustrirati kako Ex-Machina ne portretira rod na progresivan način, već ponavlja ustaljene stereotipe uspostavljajući ga kao sredstvo muške kontrole sa svrhom postizanja iluzije čovjeka, seksualne gratifikacije ili zadovoljstva koje proizlazi iz uspostave dominacije.
Napredak u tehnologiji omogućio je mnogim ljudima da nadomjeste svoje prirodne nedostatke, odnosno invalidnosti koje su im onemogućavale normalno funkcioniranje u društvu i životu uopće. Bilo da se ...radi o naočalama, kontaktnim lećama, slušnim pomagalima ili protezama, njihova je funkcija uvijek nadoknaditi nedostatak. Ali već se danas otvaraju mogućnosti nadograđivanja tijela na takav način da se ojača neka prirodna funkcija tijela i uma ili čak da se stvori neka potpuno nova. Takvim bismo postupkom nadišli prirodne mogućnosti čovjeka, i to bitno drukčije nego što to činimo pomoću oruđa i dosadašnjim korištenjem tehnologija. Kada mijenjamo tijelo i bitno nadograđujemo njegove mogućnosti na način da su one neodvojive od tijela ili su njegov integrirani dio, nadilazimo li biologijsku i antropologijsku definiciju čovjeka? Stvaramo li, zapravo, novo biće? Nazvali ga mi “Kiborg”, “Nadčovjek” ili “Čovjek 2.0”, to će biće imati permanentne i inherentne prednosti nad ostalim ljudima što, među ostalim otvara mogućnost posthumanog svijeta. Takve modifikacije ljudskog tijela povlače etičke probleme ne samo za pojedinca, već i za društvo u cjelini. Potrebno je definirati terminološki okvir za daljnju raspravu, prepoznati trenutne i buduće tehnološke mogućnosti te otvoriti jedno novo područje unutar bioetike, (bio)etiku kiborgizacije.
PDF
