Visoka učestalost i značajnost utjecaja na zdravlje bolesnika i zdravstveni sustav čini poslijeoperacijske kognitivne poremećaje
(POKP) važnom komplikacijom kardiokirurškog zahvata. Učestalost POKP ...nakon zahvata s vremenom se smanjuje
te je njihova pojava povezana s različitim poremećajima kognitivnih funkcija, što posljedično značajno narušava kvalitetu
bolesnikova života. Stoga, brojni radovi su posvećeni ovoj složenoj poslijeoperacijskoj komplikaciji, ali bez značajnije postignutog
uspjeha u njenom razjašnjavanju. Mehanizmi nastanka kao i čimbenici rizika POKP još uvijek su nejasni. Značajnu
poteškoću u ispitivanju POKP predstavlja nepostojanje jedinstvene definicije kognitivnog oštećenja među istraživačima,
a koje bi zahtijevalo primjenu jedinstvene terminologije kognitivnih promjena, uporabu odgovarajuće baterije neuropsihologijskih
testova, odgovarajuće vremenske trenutke provođenja testova i uporabu prikladne statističke metode. Zbog toga, cilj
ovog preglednog članka je naglasiti poteškoće s kojim se istraživači susreću tijekom postavljanja dijagnoze POKP, te uključivanje
preporuka na temelju pregleda dostupne literature.
Danas je razumijevanje patofizioloških mehanizama delirija još uvijek ograničeno, ali postoji više obećavajućih hipoteza. Smatra se da biomarkeri osjetljivi na smrt neurona ili glija stanica dobro ...ukazuju na delirij. Za više neurotransmitera se podrazumijeva da su uključeni u stanje delirija s najvećim naglaskom na acetilkolin i dopamin koji djeluju na suprotne načine, acetilkolin smanjuje podražljivost neurona, a dopamin je povećava. Ostali neurotransmiteri koji vjerojatno imaju ulogu u patogenezi delirija su: gama-aminobutirična kiselina, glutamat kao i svi monoamini. Sepsa koja vodi do sindroma sustavnog upalnog odgovora često se prezentira delirijem i možda je i najčešći uzročni čimbenik za delirij u JIL-u uz sedative i analgetike kao najzastupljenije jatrogene čimbenike rizika. Bolesnici koji su dobivali benzodiazepine imaju veću vjerojatnost da će imati postoperativni delirij nego oni koji nisu. Postoperativne kognitivne promjene su češće u starijih nego u mlađih bolesnika, a može ih se kategorizirati kao postoperativni delirij, postoperativna kognitivna disfunkcija i demencija. Mehanizmi odgovorni za postoperativne kognitivne promjene nisu u potpunosti poznati, ali sigurno je da su multifaktorski. Čimbenici rizika mogu se vezati uz karakteristike bolesnika, vrstu operacije i tip anestezije.
Za istraživanje precipitirajućih faktora nastanka multiple skleroze ili uvoda u relaps bolesnika s 57 multiplom sklerozom, korišten je specijalno dizajniran upitnik i historije bolesti pacijenata ...kojisu pod dijagnozom multiple skleroze liječeni na Neurološkoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCU), u periodu od 01. 01. do 31. 12. 2006. godine. Ukupno je zabilježeno 71 (48 žena i 23 muškarca) oboljelih. Infekcija kao precipitirajući faktor zabilježena je kod 21 (29,5%), a psihički stres kod 12 (16,9%) oboljelih, dok je kod 43 oboljela (60,56%) zabilježen RR tip bolesti.Terapija interferonom provodila se kod 9 (12,67%), a visokim dozama metilpredinisolona kod 47 (66,7%) pacijenata. Depresivni poremećajbio je prisutan kod 23 (32,9%), a kognitivna disfunkcija kod 7 (9,86%) bolesnika. Rezultati ovoga istraživanja, u kojem su prvi put na području Bosne i Hercegovine prikazane epidemiološke karakteristike multiple skleroze, upućuju na potrebu uspostavljanja registra oboljelih i obavezu pridržavanja terapijskih smjernica.
PDF
