Križevačka kukmasta kokoš nastala je u osamdesetim godinama 20. stoljeća selekcijskim radom na domaćim kokošima uzgajanim u Kalničkom prigorju, koje je karakterizirala osrednja kukmica te srednje ...teško tijelo. Te su kokoši planski križane s pijetlovima pasmine Orpington. Do današnjeg vremena nisu provedena znanstvena istraživanja kako bi se dobile spoznaje o njihovim fenotipskim i proizvodnim karakteristikama pa je stoga cilj ovog istraživanja bio utvrditi vrijednosti tjelesnih mjera kokoši i pijetlova te odrediti izgled i kakvoću jaja kako bi se moglo započeti s izradom pasminskog standarda potrebnog za njezino priznavanje kao autohtone pasmine kokoši. U istraživanje su bile uključene kokoši i pijetlovi s četiri obiteljska gospodarstva na području grada Križevaca. Utvrđena je boja perja, nogu i podušnjaka kod životinja u dobi od šest mjeseci i godinu dana te su iste izvagane, a provedeno je i mjerenje vrijednosti za još deset tjelesnih mjera. Prikupljena su i kokošja jaja kako bi se utvrdile vrijednosti mase jaja, čvrstoće ljuske, udjela žutanjka, bjelanjka i ljuske te utvrdila boja žutanjka. Križevačka kukmasta kokoš je skladnog tijela kvadratnog oblika i bujnog perja žute boje obrubljenog tamnom gotovo crnom bojom. Glava je srednje veličine, na njoj se nalazi kukmica narančasto-žute boje kod pijetlova, a crno-smeđe kod kokica. Tjelesne mase pijetlova u dobi od 6 i 12 mjeseci u prosjeku su iznosile 2,33 i 2,95 kg, a kod kokoši u istoj dobi 2,06 i 2,71 kg.
Liječenje opsežnih koštanih defekata i neizlječivih prijeloma kostiju predstavlja velik izazov u kliničkoj praksi. Jedan od novih pristupa u inženjerstvu koštanog tkiva je korištenje matičnih stanica ...iz masnog tkiva i samog masnog tkiva. U ovom smo istraživanju analizirali utjecaj autotransplantata masnog tkiva na proces regeneracije kosti u kirurški učinjenom kritičnom koštanom defektu (KKD) ulne kokoši. 30 kokoši nesilica u dobi od 14 mjeseci nasumično je podijeljeno u tri skupine: kontrolna skupina (C, n=10), potkožno masno tkivo (SC, n=10) i abdominalno masno tkivo (ABD, n=10). U svih 30 kokoši napravljen je KKD na ulni. Kokošima iz skupine SC eksplantirano je potkožno masno tkivo, a kokošima iz ABD skupine eksplantirano je abdominalno masno tkivo. Graftovi masnog tkiva su zatim implantirani u ulnarni KKD. Prva radiografska i histološka analiza obavljena je 3,5 tjedna nakon operacije na 4 kokoši iz C i 5 kokoši iz SC i ABD skupina. Druga analiza na preostalih 15 kokoši izvršena je nakon 7 tjedana. Podatci su analizirani korištenjem Freeman-Haltonove ekstenzije Fischerova egzaktnog testa na razini statističke značajnosti P<0,05. Statistički značajne (P<0,05) razlike u pogledu prisutnosti premošćavanja 3,5 i 7 tjedana nakon operacije uočene su između C i SC skupina te između C i ABD skupina. Formiranje kalusa, bez obzira na vrijeme analize, u skupini C nije uočeno, dok je bilo prisutno u skupini SC i ABD (P<0,05). Više kokoši iz ABD skupine (3) nego iz skupine SC (1) razvilo je koštani kalus 7 tjedana nakon operacije, ali razlike nisu bile značajne (P>0,05). Autologni transplantat masnog tkiva pozitivno je utjecao na cijeljenje ulne kokoši 3,5 i 7 tjedana nakon operacije. Abdominalno masno tkivo moglo bi imati bolji učinak na zacijeljivanje kosti od potkožnog masnog tkiva.
Marekova bolest kod kokoši Hohšteter, Marko; Tišljar, Marina; Artuković, Branka
Hrvatski veterinarski vjesnik,
12/2018, Letnik:
26, Številka:
7/8
Paper
Odprti dostop
Marekova bolest (MB) najraširenija je limfoproliferativna bolest kokoši uzrokovana alfa-herpesvirusom (rod Mardivirus). Glavna je karakteristika bolesti infiltracija živaca i drugih organa ...pleomorfnim limfnim stanicama. Kliničke i makroskopske promjene pojavljuju se najčešće u životinja starih 12 – 24 tjedna, a klinički se dijele u četiri sindroma (neurolimfomatoza, akutni MB, okularna limfomatoza i kutani oblik MB-a). U ovom je radu prikazana makroskopska i histopatološka slika akutnog MB-a kod kokoši čija je razudba obavljena na Zavodu za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Genetsko poboljšanje traži postojanu i preciznu procjenu genetske varijabilnosti. S tom svrhom moguće je koristiti mikrosatelite kao molekularne biljege. Crveni rodajland je pasmina kokoši koja nese ...smeđa jaja, a ovo je istraživanje provedeno u populaciji koja je kroz 30 generacija selekcionirana na osnovi 40-tjedne proizvodnje jaja. Populacija je održavana kao zatvoreno jato namijenjeno za razvoj višebojnih linija koje bi se držale u dvorišnom tipu uzgoja. Cilj istraživanja bio je utvrditi genetsku varijabilnost i heterozigotnost primjenom mikrosatelitskih biljega. Genomska DNA od 76 slučajno odabranih kokoši analizirana je na 10 mikrosatelitskih lokusa. Aleli su razlučeni na 3,4 % MetaPhor agarozi, a njihova veličina i analiza određeni su pomoću Quantity-One i POPGENE v1.32 računalnih programa. Devet lokusa bilo je polimorfno pokazujući 30 alela, pri čemu je prosječni broj alela/lokusu iznosio 3,00 ± 1,41. Broj alela kretao se od 2 do 6, a veličina u rasponu 102 do 320 bp. Prosječna informativnost polimorfizma i Neieva heterozigotnost iznosili su 0,3134 ± 0,064 te 0,4119 ± 0,2575, što pokazuje da su promatrani lokusi umjereno polimorfni i informativni. Opaženi (Na) i efektivni broj (Ne) alela te Shannonov indeks imali su prosječne vrijednosti 3,0000 ± 1,4142, zatim 2,0324 ± 0,9416 i 0,7342 ± 0,4649. Ne je bio manji od Na na većini lokusa upujući na prevalenciju heterozigotnosti na tim lokusima. Na većini lokusa srednja očekivana heterozigotnost bila je veća u odnosu na srednju opaženu heterozigotnost, što je pokazalo da populacija nije bila u Hardy-Weinbergovoj ravnoteži već je bila pod utjecajem nekih sila kao npr. selekcije ili drugo. Isto je potvrđeno Hi-kvadrat i G-kvadrat testovima. Može se zaključiti da je dugotrajna selekcija s obzirom na 40-tjednu proizvodnju jaja rezultirala Hardy-Weinbergovom neravnotežom na istraženim mikrosatelitskim lokusima što upućuje na moguću povezanost između tih mikrosatelitskih lokusa i gospodarski važnih obilježja nesivosti kod kokoši crvenog rodajlanda. Navedeno bi moglo biti korisno u budućoj selekciji potpomognutoj s biljezima za proizvodnju jaja.
Bioaktivnost hidrolizata proteina iz mesa bakalara (Gadus morhua) i kokoši (Gallus domesticus) prije i nakon in vitro gastrointestinalne (GI) probave istražena je pomoću kvasca Saccharomyces ...cerevisiae kao modelnog organizma. Kako bi simulirali uvjete probave u ljudskom organizmu i istražili utjecaj modulacije GI sustava na stanični odgovor, oba hidrolizata su prije dodavanja stanicama bila izložena GI probavi in vitro. Istražen je učinak neprobavljenih i probavljenih hidrolizata na unutarstaničnu oksidaciju, staničnu metaboličku energiju i proteom. Između proteinskih hidrolizata dobivenih iz mesa bakalara i kokoši nisu utvrđene razlike u antioksidacijskom učinku. Veća antioksidacijka aktivnost utvrđena je kod probavljenih hidrolizata, pri čemu je vrijednost unutarstanične oksidacije u mesu bakalara iznosila (70,20,8) %, a u mesu kokoši (74,51,4) %, dok su kod neprobavljenih hidrolizata te vrijednosti iznosile (95,51,2) % u mesu bakalara te (90,50,7) % u mesu kokoši. Izvor proteinskog hidrolizata kao i probava nisu imali nikakvog utjecaja na staničnu metaboličku energiju. Na razini proteoma, probavljeni hidrolizati su imali bitno jači učinak na odgovor stanica nego njihovi neprobavljeni ekvivalenti; također, peptidi iz mesa bakalara utjecali su nešto više na stanični odgovor nego peptidi iz mesa kokoši. Poznavanje djelovanja proteinskih hidrolizata iz hrane te njihove probave u živim stanicama, kao i na razini proteoma, važno je za daljnje vrednovanje njihove aktivnosti u višim eukariotima, a radi razvoja novih proizvoda, što bi u ovom slučaju bili peptidi dobiveni iz mesa bakalara i kokoši koji se mogu upotrijebiti kao funkcionalni sastojci.
Kelatni kompleks željeza i oligopeptida sintetiziran je dodatkom praha proteina izoliranog iz mesa japanske svilaste crne kokoši (Gallus galllus domesticus Brisson) otopini iona Fe2+. Optimalni ...uvjeti keliranja određeni su pomoću ortogonalnog plana. Struktura kelata ispitana je pomoću UV-Vis spektroskopije, elektronskog mikroskopa i FTIR spektroskopije. Uspoređena je antioksidacijska aktivnost oligopeptida i kelata, i to ispitivanjem sposobnosti uklanjanja DPPH i superoksidnih radikala. Optimalni uvjeti keliranja bili su: omjer mase oligopeptida i volumena otopine od 4 %, maseni omjer oligopeptida i otopine željezovog(II) klorida od 5:1 i pH-vrijednost od 4. Pri tim je uvjetima uspješnost keliranja bila (84,9±0,2) % (p˂0,05), a prinos kelata (40,3±0,1) % (p˂0,05). Isptivanjem spojeva pomoću UV-Vis spektroskopije, elektronskog mikroskopa i FTIR spektroskopije utvrđeno je da se struktura kelata bitno promijenila, te da je nastao novi spoj, najvjerojatnije vezivanjem iona Fe2+ s karboksilnom i amino skupinom oligopeptida. Kelatni kompleks imao je izraženiju sposobnost uklanjanja DPPH i superoksidnih radikala od oligopeptida.
Na fotografiji je Franc Nemanič (roj. 1951), v rokah drži kokoš. Fotografija je nastala jeseni 1958, posnel jo je stric Stane Nemanič.Fotografijo je prispeval Franc Nemanič z Rakovca.
PDF
