Kako bi bio vjerodostojan i uvjerljiv i kako bi se shvatila ozbiljnost i važnost onoga o čemu govori, dramski dijalog mora preuzeti sve osobine „prirodnih“ dijaloga. To je jedini način na koji može ...prikazati „stvarnost“ događaja. Slijedeći razgovorni diskurs i preuzimajući sve njegove zakonitosti, dramski dijalozi preuzimaju i ono što u razgovornom diskursu nije poželjno: nejasnoće i nerazumijevanja. U kontekstu književnoumjetničkoga djela to ima određenu svrhu. U dvjema qui pro quo situacijama u Držićevu Skupu uporaba upravo jezičnih „nesavršenosti“, prikazana narušavanjem Griceova načela suradnje i njegovih maksima, različitom uporabom načela uljudnosti Geoffreya Leecha i za njega vezanih pojmova „pozitivnoga i negativnoga obraza“ P. Brown i S. Levinsona, otkriva smisao teksta u cjelini.
Pero Budak nosi u srcu golemu ljubav prema ličkom kraju. Lika nije samo njegovo obiteljsko ishodište i njegovi korijeni, već je onA njegovo književno-stvaralačko nadahnuće, zavičaj njegovih drama i ...komedija, romana i pjesama, memoarskih zapisa. A ništa na svijetu nije ljepše od uzvraćene ljubavi. Budaku je ljubav istom mjerom
uzvraćena! Ličani cijene i vole Peru Budaka i to su dokazali na puno načina dugi niz godina. Čitali su njegova djela, glumili po njegovim dramama, priređivali književne večeri, organizirali koncerte… Njihova se odanost može najbolje vidjeti ako se zaviri u regionalni dnevni tisak i procijeni kako su oni, još od davne 1953., pratili život i
prihvaćali djela ovog po podrijetlu ali i po srcu pravoga Ličanina.
Glorija Rabac-Čondrić, zadarska umirovljena sveučilišna profesorica talijanske književnosti, nedavno je objavila knjigu Fešta puli barba Martina, u kojoj nalazimo i dvije komedije pisane autoričinim ...materinskim govorom Zarečja kod Pazina. Odgovarajući na pitanje kako se domaći govor odrazio u komediji Fešta puli barba Martina, autor članka utvrđuje da rad Glorije Rabac-Čondrić može biti koristan i proučavateljima hrvatskih organskih idioma, jer dosad u znanosti nije potanko proučen. Zarečje je mjesto sjeveroistočno od Pazina, ali nije ekavsko, kakvi su većinom govori oko Pazina. To je doseljenički ikavsko-ekavski idiom koji autor sažeto prikazuje uglavnom na temelju teksta Glorije Rabac-Čondrić.
Glavna je tema ovoga rada seljak dalmatinske obale u razdoblju kasnoga srednjeg vijeka. Uz brojnu literaturu pretežito zapadnoeuropskih i američkih povjesničara, kao glavni izvor pri proučavanju ...seljaštva na hrvatskom prostoru poslužila su djela hrvatske renesansne književnosti, ponajprije pastorale i komedije, u prvom planu djela Marina Držića, ali također u većoj mjeri i ona autora poput Petra Zoranića i Martina Benetovića. Nakon teorijskog pregleda dosadašnjih ostvarenja u hrvatskoj i svjetskoj historiografiji o temi seljaštva, glavni dio rada usmjeren je prema pogledu na seljaka iz perspektive hrvatskih intelektualaca 15. i 16. stoljeća. Na temelju proučenih izvora, slika seljaka podijeljena je na dva dijela. Dok se u prvom donosi opis idealne slike seljaka producirane u izvorima, u drugom se dijelu govori o seljačkom svakodnevnom životu, od radnih aktivnosti, interakcije s gradom, muško-ženskih odnosa do prehrane i na kraju utjecaju dolaska Osmanlija na njihov život. Na samom se kraju rada daje usporedba zapadnoeuropskih i dalmatinskih slika seljaka dobivenih na temelju književnosti.
Autor u članku želi pokazati kako je negdašnji Senj kolijevka primorskoga humora. Imao je humoristični list prije Splita. Prvi humoristično-satirični list Vragoder izašao je u Senju 1875., dok je ...Split dobio svoj prvi humoristični list tek 1908. (Duje Balavac). I ne samo Vragodera nego je Senj imao još dva humoristična lista: Metlu i škavaceru i Markove konake.
Autor osvjetljuje ulogu humora i satire u društvenomu životu grada Senja i njegove okolice. Donosi panoramu senjskih smjehotvorina, što su nastale u zadnjih sto pedeset godina, a zanimljive su sa sociološkoga stanovišta. Unatoč starosti nisu izgubile na svojoj aktualnosti i duhovitosti.
Najsažetije se obrađuje Držićev jezik, tipovi hrvatskoga književnog jezika u njegovo doba, njegova upućenost u jezike, talijanska jezična situacija njegova vremena. Opisuje se leksikografsko stanje u ...renesansi, poglavito leksikografsko stanje u hrvatskoj kulturnoj sredini.
Temeljem usporedbe izabranih dijelova Planina i Držićeve Tirene, u radu se ispituju aspekti književnog manirizma, koji, prema Pavličićevoj definiciji, presudno određuju tu pojavu: odnos književnog ...djela prema tradiciji, prema zbilji i prema samome sebi. Polazište rada je ambivalencija koju autori iskazuju u svom odnosu
prema izabranoj i označenoj književnoj tradiciji, a koja ih vodi, ili do raslojavanja na obilježenu i odsutnu, te neobilježenu i prisutnu tradiciju (Zoranić), ili do zbunjujuće pojave proturječnog vrednovanja izabrane tradicije, od apologije do njenog opovrgavanja u istom tekstu (Držić).
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U dobar čas Fijan, Andrija; Dimitrijević, Mihajlo Miša
03/1893
Web Resource
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Ovaj se rad bavi kratkom pričom Isus Krist u Flandriji francuskog pisca Honorea de Balzaca. Priča je napisana 1831. godine i čini dio velikog romanesknog ciklusa Ljudska komedija koji se sastoji od ...devedesetak dovršenih naslova. Pristupajući priči kao autonomnoj i zaokruženoj cjelini, ali vodeći računa i o ostalim djelima iz spomenutog ciklusa, želi se ukazati na raskorak koji postoji između Balzacovih programatskih načela koja je iznio u predgovoru ciklusu napisanom 1842. godine i onoga što se može iščitati iz samih književnih djela. Balzacova je priča prožeta mnoštvom biblijskih motiva koje se može uočiti njezinim pomnim čitanjem. Stoga se, prateći Balzacovu podjelu na prvi i drugi dio, priču najprije raščlanjuje na manje cjeline kako bi se lakše i preglednije prikazalo utkanost biblijskih tekstova u njezinu strukturu. Zbog pojave Isusa Krista kao književnoga lika i velikog broja biblijskih referenci u ovom se radu također povlači paralela s jednim drugim djelom: romanom Braća Karamazovi, točnije s poemom o Velikom inkvizitoru ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Naposljetku se rezultati provedenih analiza objedinjuju u zaključku o Balzacovom dosta osebujnom shvaćanju vlastitih religijskih stavova koji se ne mogu podvesti u vrlo jednoobrazne tvrdnje o katolicizmu i religiji iz spomenutog predgovora ciklusu.
