Tema ovog rada jeste pojam komičnog, koji se sagledava sa različitih aspekata i u raznim kontekstima. U radu se prvo navode razlozi zbog kojih je teško definisati ovaj izuzetno složen pojam, koji je ...oduvijek bio predmet interesovanja nauka poput filozofije, psihologije i nauke o književnosti. U glavnom dijelu rada komično se analizira kroz komične žanrove, estetsku i etičku stranu komičnog, originalnost i aktuelnost komičnog, svrhu komičnog i vrste smijeha, te izvore komičnog i komična sredstva. Rad završava kratkim pregledom osobina, profesija i situacija koje razdvajaju ljude koji su sposobni za smijeh od onih koji to nisu.
Polazeći od dviju rasprava Dunje Fališevac, o starom Freudu u posjetu Marinu Držiću te o rezigniranom renesansnom “junaku” Tripčetu, potom od teze da se renesansne komedije razvijaju “u dvije ...istodobno dobro uređene sekvence: naraciju i retoričku raspravu” (Levenson 1990) i podjele prikaza muško-ženskih odnosa u tri etape koje se prema S. Greenblattu nazivaju “prosidba, vjenčanje i pokora”, u ovom se priopćenju tematiziraju obrasci udvaranja i prosidbe u Grižuli i Skupu, donekle i u Dundu Maroju, potom jedino uprizoreno vjenčanje, u Arkulinu, i napokon “nevoljni brakovi” kao “pokora” u komediji Tripče de Utolče. Ističu se, dakako, njihova smiješna i komična obilježja.
PDF
