Nastavno na objavu potrebe donošenja novog Zakona o Plovputu, Split, u doktrini i praksi postavilo se pitanje što bi navedeno moglo značiti za rješavanje problematike neujednačenog pravnog statusa ...svjetionika na hrvatskoj obali. Pokušavajući odgovoriti na navedeno pitanje, autori u radu analiziraju normativno uređenje pravnog statusa svjetionika koji se nalaze na hrvatskoj obali. Posebice se razmatraju zatečeni imovinskopravni odnosi, koji uključuju ugovorne odnose s trećim osobama kao i eventualna stečena prava i legitimna očekivanja pravnih subjekata na svjetionicima. Kao nužan preduvjet rješavanja te problematike analiziraju se primjenjivi propisi koji reguliraju formiranje katastarske čestice svjetionika, njezine evidencije, ali i moguća primjena instituta izvlaštenja. Daje se prikaz upravne i sudske prakse o pravnom statusu svjetionika. Razmatra se pravni i računovodstveni status svjetionika kao imovine društva Plovput d.o.o. Zaključno, u svrhu postizanja adekvatne razine normiranosti i uređenja zatečenih imovinskopravnih odnosa, predlaže se mogući smjer uređenja pravnog statusa svjetionika novim Zakonom o Plovputu, Split.
Pomorsko dobro je „obiteljsko srebro“ Republike Hrvatske, i kao stvar izvan prometa, ne može biti predmet vlasničkopravnih odnosa, iskorištava se, odnosno upotrebljava kroz specifične pomorskopravne ...institute. Prije svega to je koncesija. Hrvatsko zakonodavstvo, cijeneći potrebe razvoja pomorskog dobra, normira druge pomorskopravne institute koji nadopunjavaju one pravne i životne fenomene za koje institut koncesije nije moguće adaptirati. Po noveli Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama uveden je institut dozvole na pomorskom dobru. Zakonodavac, svjestan već i prije, kroz institut koncesijskog odobrenja i kroz pojednostavljeni postupak, znatno drugačiji od koncesije, a sada kroz institut dozvole na pomorskom dobru, mora obuhvatiti sva ona korištenja, odnosno upotrebe na pomorskom dobru za koje je institut koncesije neprilagođen. U ovom radu autor prikazuje bitne značajke dozvole na pomorskom dobru kroz analizu normativnog okvira koji uređuje dozvole na pomorskom dobru neposredno ili posredno. Nadalje, ukazuje na razlike između dozvole na pomorskom dobru i ukinutog koncesijskog odobrenja, kao i na potrebe dodatnog pravnog uređenja predmetne materije.
Maritime domain is the “family’s silver” of the Republic of Croatia. As it is not part of trading
relations, it cannot be the subject of ownership relations. It is exploited and used in a way that is
regulated through specific maritime law institutes, primarily via concession. Croatian Legislation,
appreciating the needs for the development of maritime domain, regulates other maritime law
institutes that complement those legal and life phenomena for which it is not possible to adapt the
institute of concession. According to the amendment of the Law on Maritime Domain, seaports have
introduced the maritime domain permit institute. The Legislator, aware even previously, through
the institute of concession and through simplified procedure, which is significantly different from
concession, and now through the institute of permit in maritime domain, which must include all
those uses, i.e., uses on the maritime domain for which the concession institute is not suitable.
In this paper, the essential features of permit in maritime domain are presented through analysis
of the normative framework governing permits in maritime domain either directly or indirectly.
Furthermore, the differences between permits in maritime domain and revoked concession approval
are pointed out, as is the need for additional legal arrangements.
Nautički turizam selektivna je vrsta turizma koja se za gospodarstvo svih ekonomija Europe pokazala izuzetno važnom. Kao i turizam, tako i nautički turizam nije službena gospodarska grana pa ga ...nećemo naći u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD), ali njegove poddjelatnosti možemo barem donekle prepoznati. Promjene NKD-a nastale 2007. donekle su prikrile izvore podvrsta nautičkog turizma, ali spoznaja i linija razvoja za istraživače ostala je prepoznata. Sukladno s time, prilikom procjene važnosti nautičkog turizma, promatrano s aspekta službenih NKD djelatnosti, tu činjenicu treba uzeti u obzir jer se time pridonosi službenoj ocjeni postignutih učinaka. Njegovi su učinci mnogostruki pa se za one neizravne procjenjuje 3 – 5 puta veća vrijednost nego za izravne. U nautičkom turizmu poslovanje marina vezuje za sebe najam plovila te bi se moglo reći da su ove dvije poslovne aktivnosti u simbiozi jer bilježe visok stupanj međuovisnosti. Ipak, profili njihova poslovanja, kao i tržišnog nastupa, bitno su različiti, ali to ne umanjuje njihovu povezanost. Upravo ta činjenica važna je zbog određenih promjena u razvrstavanju nautičkog turizma, što će se u ovom radu samo sporadično naznačiti. Posebna važnost podvrsta nautičkog turizma, posebno u uvjetima ekonomije Hrvatske, ima snažan poduzetnički karakter. Upravo ta činjenica ključna je za ovo istraživanje. Stoga je malo i srednje poduzetništvo, Small & Medium Entrepreneurship (dalje: SME), promatrano s istraživačkog aspekta, zanimljiv karakter marina businessa1 jer se na temelju analize sustava poslovnog djelovanja može raspoznati razina razvijenosti SME-a na makrorazini. Odnosno, da bi se SME razvio, važan je koncept prema kojem se razvija, što se u uvjetima ekonomijâ u tranziciji pokazuje kao ključan problem. Utjecaj države, njezina uloga i način postavljanja sustava po kojem se SME razvija pokazuju bitne razlike u ekonomijama u tranziciji, kao i u razvijenim ekonomijama Europske unije. Stoga će se u ovom istraživanju analizirati hrvatski i njemački sustav, iz čega će se, uz važne spoznaje, moći zaključiti o razlikama u razvijenosti misli o SME-u, što je ključan činitelj razvoja.
Situated along the Croatian coastline, in the area outside the ports, there are 50 lighthouses which, in accordance with the provisions of the Maritime Code and the Plovput Act, are managed by the ...company Plovput d.o.o. According to the current legislation, the legal status of lighthouses is in doubt, which in practice makes it difficult to properly manage these valuable facilities of importance for the safety of navigation in the Adriatic. The Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure has formed a working group to draft a proposal for amendments to the Plovput Act. One of the objectivesof amending the Act (or passing a new one) is to ensure better management of lighthouses, given their importance for the safety of navigation, but also for their traditional and cultural values. The prerequisite for achieving this goal is the clear regulation of the legal status of lighthouses.This paper provides an overview of the existing legal framework which could apply to lighthouses, and highlights the divergent practice among the State Attorney’s Office, the courts and the Maritime Property Boundary Commission regarding their legal status. It seeks to offer proposals for possible solutions to regulate the legal status, to determine the lighthouse area and registration in the cadastre and land registers and to give guidelines for drafting a legal framework for the management of lighthouses. Additionally, given that Plovput d.o.o. has concluded contracts for the restoration and lease, or contracts for lease, of 17 lighthouses, a model is proposed to regulate the rights and obligations arising from such contracts.Finally, the issue is raised of the suitability of the new or amended Plovput Act for regulating these questions.
Postojeća tzv. decentralizirana politika upravljanja pomorskim dobrom, koja bi podrazumijevala ponajprije mjere i aktivnosti usmjerene ka uspostavi i održanju učinkovitog sustava dodjele koncesijskih ...odobrenja, a posebno uzimajući u obzir geografske komparativne mogućnosti i ekonomske učinke, bitna je za učinkovit razvoj pravnog i gospodarskog sustava u Republici Hrvatskoj. Centralni dio te politike, uz dodjelu koncesija, predstavlja i politika davanja koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru. Cilj ovoga rada je analizirati pozitivnu regulaciju davanja koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru te potom istražiti neke u upravnosudskoj praksi sporne aspekte davanja tih odobrenja i dvojbe koje su iz nje proizašle uz kritički osvrt i prijedloge de lege ferenda. Stav je autora da pozitivno pravno uređenje dodjele koncesijskih odobrenja opterećuje podnormiranost i nedorečenost propisa, što je otežalo rad primjenjivačima propisa u javnopravnim tijelima i upravnoj grani sudovanja. Osim toga, u praksi javnopravnih tijela prisutan je pretjerani pravni formalizam u tumačenju pravnih normi u postupcima davanja koncesijskog odobrenja. Postoji i nekoliko bitnih segmenata u regulaciji koji zahtijevaju dodatnu analizu i praćenje te drugačije i potpunije uređivanje. To je pokazala i recentna upravnosudska praksa.
The existing so called decentralised policy of managing maritime demesne, firstly including measures and activities directed towards the establishment and maintenance of an effective system of allocating concessional permits and in particular taking into account geographical comparative possibilities and economic effects, is important for the effective development of legal and economic systems in the Republic of Croatia. The pivotal part of such policy, together with granting concessions, also represents the policy of granting concessional permits for maritime demesne. The aim of this paper is to analyse the positive regulation of allocating concessional permits for maritime demesne therewith investigating in administrative practice some disputable aspects of granting these permits and the arising concerns together with a critical analysis and suggestions de lege ferenda. The author is of the opinion that positive legal regulating of allocating concessional permits burdens the under-normed and undefined regulations. This made the work of the application of regulations more difficult in public bodies and the administrative branch of adjudication process. Additionally, in the practice of public bodies, an exaggerated legal formalism is present in the interpretation of legal norms in the procedures for granting concessional permits. Several important segments in regulating exist which require additional analysis and monitoring and different and fuller regulation. This was also shown in recent administrative court practice.
Koncesije otvaraju vrlo osjetljiva politička, ekonomska i pravna pitanja u mnogim
državama svijeta. Samo definiranje pojma koncesije često je komplicirana i
ne sasvim jasna zadaća. OECD je prihvatila ...definiciju koncesije kao: ’’davanje
prava privatnom trgovačkom društvu da može gospodarski upravljati određenom
infrastrukturnim uslugama i za to zarađivati naknadu. Koncesionar dobija u posjed
određene objekte (ali vlasništvo na tim objektima ostaje u rukama države) te
ih koristi u svrhu obavljanja određene djelatnosti ili usluge sukladno odredbama
ugovora’’.2
Hrvatsko pravo definira koncesije načelno kao pravo stečeno temeljem ugovora
o koncesiji, a sukladno uvjetima sadržanim u odluci o davanju koncesije (koju je
donijelo odgovarajuće upravno tijelo), a u odnosu na pomorsko dobro, specifično,
kao pravo državne vlasti da može dio pomorskog dobra, koje je inače dobro izvan
pravnog prometa (res extra commercium), isključiti iz opće uporabe bilo dijelom ili
u cijelosti, i dati ga fizičkoj ili pravnoj osobi na gospodarsko korištenje sukladno
određenim prostornim planovima. Građevine i drugi objekti izgrađeni na pomorskom
dobru čine njegov sastavni dio.
Zakonom je jasno određeno da nikakva stvarna prava nisu dopuštena na pomorskom
dobru, uključivo i na objektima izgrađenima na njemu.
Projekti na pomorskom dobru često uključuju velike infrastrukturne projekte,
razvoje luka i marina, koji iziskuju značajna financijska sredstva. Banke koje financiraju takve projekte zahtijevaju organiziran i transparentan
zakonski okvir koncesija, slobodu ugovaranja, pravnu zaštitu svih strana uključenih
u projekt (uključivo i mogućnost međunarodne arbitraže).
Takvi se projekti uobičajeno financiraju putem modela projektnih financiranja
koja zahtijevaju značajni ulog kapitala i uključuju veliki broj sudionika kao što
su banke, građevinske firme, investitori, upravitelji projekata, razni dostavljači i
izvršitelji raznih usluga, javni sektor, itd. Projektna finaciranja ovise u cijelosti o
prihodu kojeg ostvaruje sam projekt, a koji prihod je jedini izvor otplate kredita, te
o ‘’dostupnosti za banku prihvatljivih instrumenata osiguranja na bazi imovine i
prihoda koncesionara, uključivo i pravo ‘step-in’, te mogućnosti državnih jamstava
za uredno ispunjenje obveza preuzetih od strane davatelja koncesije’’.
Svrha instrumenata osiguranja (uključivo i cesije prava koncesionara iz raznih
projektnih ugovora) za ispunjenje koncesionarevih kreditnih obveza je da u
slučaju neispunjenja koncesijskih obveza banka može ‘’uskočiti’’ u projekt i preuzeti
kontrolu nad njime kako bi ga dovela do kraja (umjesto ovrhe instrumenata
osiguranja). Zbog toga su projektni ugovori, uključivo ugovor o koncesiji, na prvom
mjestu, od izuzetne važnosti za banku.
Uobičajeno je da instrumenti osiguranja ne imovini koncesionara ne uključuju
hipoteku na objektima projekta izgrađenima na pomorskom dobru. Hrvatsko
pravo ne dopušta zasnivanje hipoteke na pomorskom dobru. Međutim, to nije prepreka
bankama da financiraju projekte na pomorskom dobru. S aspekta projektnih
financiranja nije potrebno mijenjati zakon da bi se dopustilo osnivanja hipoteke na
pomorskom dobru. Drugi, naprijed navedeni instrumenti osiguranja osnovani u
korist banaka, uključivo i izravni ugovori, dovoljni su bankama da bi učinkovito
kontrolirale projekt k ojega financiraju.
U tijeku rasprave o radnom materijalu nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ponovo se aktualiziralo pitanje uspostave općeg stvarnopravnog režima na zgradama i drugim ...građevinama koje su izgrađene na pomorskom dobru na temelju koncesije. Iako navedena mogućnost postoji još od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1997. godine, posebni zakoni koji su uređivali pomorsko dobro i morske luke ovaj institut nisu nikada razvijali. Autori u svom radu analiziraju razradu tog instituta i dosege njegove moguće primjene u odnosu na objekte lučke suprastrukture.
In this article the author describes priority concession as a special kind of concession in the ports open for public traffic. He presents legislation solutions (Sea Ports Act of 1995 and Maritime ...Demesne and Sea Ports Act of 2003) and the interpretation there of in the maritime jurisprudence. Finally, he points out different court practice of superior Croatian courts (Administrative Court, Supreme Court and Constitutional Court). The mentioned court practice does undoubtedly not contribute to the rule of law in maritime enterprises.
U ovom radu autor opisuje prvenstvenu koncesiju kao posebnu vrstu koncesije u lukama otvorenim za javni promet. Prikazuje zakonodavna rješenja (Zakon o morskim lukama iz 1995. i Zakon o pomorskom ...dobru i morskim lukama iz 2003.), mišljenje pomorskopravne teorije, te se konačno osvrće i na različitu sudsku praksu Upravnog suda RH, Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH. Takva sudska praksa nesumnjivo ne doprinosi vladavini prava u pomorskom poduzetništvu.
Cilj ovoga rada je istražiti detaljnije vrlo složenu problematiku stečajnih postupaka nad dioničkim društvima koja obavljaju djelatnost na pomorskom dobru u Republici Hrvatskoj. Stečajni zakon kao ...lex generalis ovu materiju posebno ne regulira, a Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kao lex specialis niti jednom riječju se ne osvrće na stečaj. S druge strane, praksa u provođenju stečajnih postupaka potvrđuje da su se stečajevi nad društvima koja obavljaju djelatnost na pomorskom dobru rješavali na različite načine. U svim promatranim slučajevima stečaj se odvijao u skladu s vrlo strogim pravilima stečajne procedure, a razlike su se uočavale u pona- šanju vjerovnika u odnosu na dospjele obveze dužnika prema njima. U velikoj većini slučajeva stečajni se dužnik nakon unovčenja njegove imovine likvidirao, dok se u značajno manjem broju slučajeva radilo o reorganizaciji dužnika putem stečajnog plana. Država kao vjerovnik u pravilu se ponašala jednako prema svim stečajnim dužnicima, a samo u pojedinačnim slučajevima poduzimala je mjere koje bi se mogle nazvati i državni intervencionizam. Takve mjere tada se nisu smatrale mjerama državnih potpora. Pored toga, naš je zakonodavac velike probleme trgovačkih društava koja obavljaju djelatnost na pomorskom dobru rješavao selektivno putem posebnih propisa izvan i prije stečaja. Na primjer, nagomilane probleme društava čija je osnovna djelatnost brodogradnja u brodogradilišnim lukama, a kod kojih su postojali evidentni stečajni razlozi (insolventnost i prezaduženost), pokušao je riješiti kroz Zakon o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja iz 2011. godine. U radu se također analiziraju neke odluke hrvatskih sudova u kojima je jedna od strana u postupku bio stečajni dužnik koji polaže određena prava na pomorskom dobru. Naši sudovi zauzimaju strogo stajalište da je pomorsko dobro opće dobro i da se na njemu ne mogu stjecati stvarna prava. No, tada se otvara pitanje stečenih prava koja nisu na odgovarajući način riješena ni u pravnoj regulativi, a niti kroz sudsku praksu. U konačnici, takva pravna nesigurnost proizvodi samo negativne učinke na sam tijek stečajnog postupka: 1.) povrat uloženog kapitala vjerovnika u dužnika je manji, 2.) stečaj traje dulje te 3.) troškovi stečajnog postupka rastu.
PDF
