Povezava med jezikom in kulturo se odraža v frazeologiji posameznega jezika in kljub univerzalnosti nekaterih frazemov, ki izvirajo iz istega vira ali so se v jeziku ustalili kot posledica ...jezikovnega stika z drugim jezikom, so številni frazemi kulturnospecifični. V prispevku obravnavamo kulturno specifičnost izlastnoimenskih frazemov v angleščini in slovenščini, posebno pozornost namenjamo lastnoimenski sestavini, ki je pogosto ime osebe ali kraja, dobro poznanenga v določeni jezikovni skupnosti oz. kulturi. V takih primerih je raba frazema omejena na nacionalni oz. lokalni okvir, lastno ime je izven te jezikovne skupnosti bolj ali manj nepoznano, to pa povzroča težave pri razumevanju tovrstnih frazemov.
V članku obravnavamo nacionalne stereotipe, ki jih najdemo v angleških in slovenskih izlastnoimenskih frazemih z etnonimi ali njihovimi izpeljankami. Naš namen je pojasniti razloge, zakaj so se v ...angleščini oz. slovenščini v določenem časovnem obdobju pojavili stereotipni pogledi na druge narode. Na podlagi konkretnih primerov frazemov razlagamo njihovo (pretežno negativno) konotacijo. Ugotavljamo, da so angleški frazemi z etnonimi posledica zgodovinskih odnosov Angležev z drugimi (večinoma) evropskimi narodi, ki so jih imeli Angleži za sovražnike ali tekmece, slovenski frazemi z etnonimi pa so lahko rezultat prevzemanja izraza kot takega iz nemščine ali pa odraz stereotipnih predstav Slovencev o drugih narodih in ne odraz rivalstva med Slovenci in drugimi narodi.
Tiek žodiniuose, tiek vaizdiniuose žiniasklaidos pranešimuose gausu konotacinių ir mitinių reikšmių, kurių analizei parankios Roland’o Barthes’o teorijos. Šios teorijos sudaro pagrindą žiniasklaidos ...tyrimų metodologijai, tačiau iki šiol nėra instrumentalizuotos ir paverstos patogiais tyrimo įrankiais. Sujungus du R. Barthes’o veikalus, moderniojo mito teoriją, išplėtotą knygoje „Mitologijos“, ir jo įžvalgas esė „Fotografinis pranešimas“, straipsnyje suformuluojama kokybinė metodologija žiniasklaidos pranešimams tirti. Teigiama, kad mito – semiologinės sistemos – schema leidžia pademonstruoti žiniasklaidos konstruojamų mitų vidinę sandarą, mito retorinės figūros padeda atpažinti mitinių pranešimų ideologinį pobūdį, o iliustracijų konotavimo procedūros – nustatyti konotacines reikšmes spaudos fotografijose.
Uspjelost karakterizacije ženskih urbanih likova u Božićevim kurlanskim romanima doticana je tek usput, u svrhu interpretacije ostalih strukturnih elementa romana ili pak Božićeve poetike, a ...spominjani su kao stereotipni i konvencionalni. Međutim, Ada Zrnićeva, Božićev urbani ženski lik, na koju je usmjereno proučavanje u ovome radu, izgrađena je, štoviše zaokružena osobnost koja djeluje autonomno kao samostalna ličnost upravo zahvaljujući umješnim Božićevim književnim postupcima u oblikovanju karaktera. Božić ulazi u emocionalno-psihološki svijet, imaginativne, etičke, vjerske, socijalne i druge predjele junakinje, a naratološkim postupcima kojima stvara ovaj ženski lik u svome pripovjednom univerzumu zapravo odgovara na ključna egzistencijalna pitanja.
U okviru analize diskursa, semiotika istražuje kako znakovi predstavljaju pojave. U diskursu reklamnih poruka to naprimjer mogu biti želja, potreba, žudnja ili briga koju treba prebroditi. Rad se u ...tom smislu bavi prijelazom s denotativnog na konotativno značenje suvremenih reklamnih poruka tiskanih medija. Teza se zasniva na pretpostavci da se komuniciranje odvija putem kodiranja i dekodiranja poruka. Konotativno značenje, ostvareno putem upotrebe slike (naprimjer fotografirani model), predstavlja poruku koju je oglašivač htio poslati u cjelini. Reklamna poruka funkcionira na način da nam prikaže lako razumljivo mitsko značenje (fotografirani model kao znak ženske ljepote) zajedno s prikazanim, potencijalno dvoznačnim, znakom (ime parfema koji se reklamira) (Barthes 1972).
Ovaj se rad temelji na istraživanju figurativnog (tropološkog) sloja pjesničkog teksta Tatjane Gromače. Dosadašnja su čitanja ovoga teksta uglavnom bila vođena književnoteorijskim i ...književnokritičkim opisom njegove cjeline kontekstualizirajući ga u stvarnosno pjesništvo 90–ih godina dvadesetog stoljeća. Glavna semantička odlika stvarnosnoga pjesničkog jezika je izrazita denotativnost i svi su opisi istog bili uklopljeni u tu domenu. Segment tropološke analize bi trebao dati naznaku da se ovaj tekst ne može isključivo denotativno čitati, već da bi trebalo obratiti pozornost na konotativni sloj i samim time revalorizirati neke uvide u poetiku ove autorice. U radu su analizirani eufemizmi i disfemizmi kao noseće tropološke komponente ovog teksta i iznjedreno je šest tropoloških tipova koji predstavljaju kontaminirane tipove čistih eufemizama i disfemizama. To su metaforički, ironijski i metaforičko – ironijski eufemizmi i hiperbolički, ironijski i metaforički disfemizmi. Ovaj cjelokupni tropološki model se može proširiti i nipošto ne predstavlja čvrst sustav tipova, a njime je otvoren i problem tropološkog i stilističkog modeliranja diskurza Gromačine poetike.
Rad problematizira narav književnotekstualne komunikacije među dvama jezicima te mogućnosti razumijevanja i tumačenja figurativnih iskaza izvorno nastalih na stranome jeziku. Drugi jezik označuje i ...drugi kulturni i književni krug, koji čitatelj ne može rekonstruirati u kodu izvornoga govornika. Rad stoga ističe obilježja metafore koja su književnopovijesno-formacijski i poetički presudna za artikulaciju – u drugome jeziku – ukupnoga smisla metaforičkoga iskaza u pjesničkom tekstu. Kao ključna poteškoća u prevođenju metaforički premreženih tekstova nadaje se opiranje figurativnog izraza prijenosu u nefigurativni jezik interpretacije, pri čem se izvorni govornik oslanja na opća mjesta imanentne književne kompetencije, što je recepcijski uvjet koji čitatelj-neizvorni govornik u načelu nikada ne može doslovno rekonstruirati u vlastitu jezičnom kodu.
Prijepori oko metafore u pjesničkome tekstu odnose se na njezino prepoznavanje, kriterije tipologije, mogućnosti njezina prevođenja na doslovni jezik, obranu od pristupa metafori kao ukrasu, na odnos ...metafore i usporedbe, te njezinu kreativnost i svrhovitost. Interakcijski model služi se dvjema različitim idejama o dvjema stvarima, koje u međudjelovanju proizvode treću ideju, koja može biti jedna riječ ili fraza, a metafora je rezultat međudjelovanja dviju različitih ideja o dvama predmetima. Nedostatak je interakcijskoga modela razumijevanje metafore na osnovi ustaljenih konotacija. U suvremenoj semantici rečenica je temeljni nositelj značenja, no u semiotici je temeljni znak riječ. S obzirom na te dvije mogućnosti, metafora se može tumačiti unutar rečenice kao cjeline te na razini izolirane riječi. U tumačenju pjesničke metafore trebalo bi donekle potisnuti kriterije opisivanja metafore kao semantički postupak opažanja sličnosti u različitome i njezina formalna obilježja te pokazati da metaforičko značenje ima izvanjezičnu referenciju, što omogućuje razumijevanje metafore s obzirom na neposrednu zbilju. Ta je mogućnost od golema značenja za tumačenje metafora u pjesničkim tekstovima nastalima u avangardi.
PDF
