U članku se razmatraju određeni teorijski i praktični problemi vezani uz koordinaciju između Ureda EJT-a i nacionalnih tijela kaznenog progona promatrani iz hrvatske perspektive. Budući da će se ...istrage Ureda EJT-a provoditi prema nacionalnom pravu, njihova učinkovitost ovisit će o učinkovitosti nacionalnih pravnih sustava, ali i o učinkovitosti koordinacije Ureda EJT-a s nacionalnim vlastima. Dva osnovna načela reguliraju koordinaciju između Ureda EJT-a i nadležnih nacionalnih tijela kaznenog progona: načelo podijeljene nadležnosti i načelo lojalne suradnje, koja zahtijevaju da Ured EJT-a i nacionalna tužiteljstva rade zajedno i s istim
ciljevima, što podrazumijeva međusobno povjerenje, lojalnost i intenzivnu komunikaciju. Ipak, u odnosu na nacionalna tijela kaznenog progona, Ured EJT-a ima prvenstvenu nadležnost, koja se odražava kroz njegovo pravo evokacije. U članku se ističe nekoliko problema koje je moguće očekivati u koordinaciji Ureda EJT-a i državnog odvjetništva kao nacionalnog tijela kaznenog progona u kontekstu prava evokacije Ureda EJT-a te se traži odgovor na pitanje bi li primjena načela komplementarnosti pomogla u njihovu rješavanju. Analiza je najprije obuhvatila problematiku koordinacije delegiranih europskih tužitelja s domaćom policijom, potom problematiku koordinacije Ureda EJT-a i državnog odvjetništva s obzirom na propisane rokove za provođenje istrage i podizanje optužnice te problematiku vezanu uz utvrđivanje iznosa štete financijskim interesima Europske unije, koji je ključni element u odlučivanju o tom hoće li Ured EJT-a koristiti svoje pravo evokacije, odnosno određeni predmet uputiti hrvatskom državnom odvjetništvu kao nadležnom nacionalnom tijelu, ili to neće učiniti. Provedena analiza pokazuje da načelo komplementarnosti može biti koristan alat u reguliranju koordinacije između EPPO-a i hrvatskog državnog odvjetništva kada Ured EJT-a mora odlučiti hoće li koristiti svoje pravo evokacije, premda bi postojeće jezične prepreke mogle umanjiti njegovu praktičnu korisnost.
Platformski rad (rad preko digitalne platforme) novi je oblik rada koji je omogućila digitalna tehnologija 21. stoljeća. Karakterizira ga trostrani odnos između digitalne platforme, pružatelja usluge ...(osobe koja obavlja rad i/ili je primila narudžbu za određeni rad putem digitalne platforme, tzv. platformski radnik) i primatelja usluge (tzv. klijent). Platformski rad u praksi poprima različite oblike od kojih su najčešći: 1) rad koji nudi lokalnu uslugu prijevoza i isporuke, 2) rad koji se obavlja na mjestu krajnjeg korisnika ili kupca, 3) rad podijeljen u vrlo male radne zadatke koji se izvodi na daljinu i isporučuje putem interneta i 4) rad koji se sastoji od visokokvalificiranog rada koji se izvodi na daljinu i isporučuje putem interneta. Platformski rad može se obavljati na temelju različitih ugovora s prestacijom rada (radnik na temelju ugovora o radu ili kao samozaposlena osoba obavljajući rad npr. na temelju ugovora o djelu ili autorskom djelu), pa stoga predstavlja izazov u primjeni propisa radnog i poreznog zakonodavstva te sustava socijalne sigurnosti.
Osim izazova koje takav rad predstavlja u nacionalnom kontekstu, platformski rad s prekograničnim elementima još je specifičniji i složeniji. Stoga smo u ovom radu istražili prikladnost pravne stečevine EU-a u području slobode kretanja radnika i koordinacije sustava socijalne sigurnosti u tri moguće situacije s prekograničnim elementom: 1) platformski radnik koji obavlja posao u matičnoj državi članici za platformu i/ili krajnjeg korisnika smještenog u drugoj državi članici, 2) platformski radnik koji se fizički preseli u drugu državu članicu ili obavlja rad u drugoj državi članici; 3) platformski radnik koji istodobno radi u različitim državama članicama.
Provedena pravna analiza složenih propisa EU-a relevantnih za prekogranične situacije upućuje na moguće probleme u primjeni na platformski rad s prekograničnim elementima. Naime, unatoč vrlo širokom konceptu pojma “radnik” razvijenom u sudskoj praksi Suda EU-a, osobni djelokrug Uredbe 492/201, Direktive 2014/54/EU i Direktive 2014/50 u potpunosti ne odgovaraju potrebama platformskih radnika, posebno ako su zaposleni kao samozaposlene osobe (npr. prikriveno samozaposlene ili ovisne isključivo o jednom naručitelju). Konačno, unatoč relativno jasnim kolizijskim pravilima propisanim Uredbom 593/2008, Uredbom 883/2004 i Uredbom 987/2009, istraživanje je otkrilo neke zagonetke u primjeni s problematičnim praktičnim implikacijama u vezi s pitanjem utvrđivanja mjerodavnog prava.
Pravilna postura i položaj tijela sve su više zanemareni u svakodnevnim
aktivnostima čovjeka. Starenjem dolazi do opadanja mišićnog tonusa koji djeluje na održavanje položaja tijela te samim tim i ...opadanja sposobnosti koordinacije, točnosti (preciznosti), ravnoteže i brzine pokreta.Disbalans u kretanju i stajanju neugodan je osjećaj nestabilnosti, što onda izaziva strah od pada, stoga kod starijih osoba posebnu važnost u rehabilitaciji imaju vježbe koordinacije te
osobito vježbe ravnoteže. Osnovni i najteži problem pojma koordinacije jest to da tu sposobnost ne možemo generalizirati i svesti pod jednu jedinstvenu sposobnost. Koordinacija sudjeluje u realizaciji svake strukture kretanja, od najjednostavnijih pa do najsloženijih oblika kretanja, a samsustav koordinacije relativno je složen, višedimenzionalan i može se podijeliti na različite sposobnosti koje su međusobno povezane.U rehabilitaciji se često za izradu programa
vježbanja koriste specijalizirane grupe vježbi. Među učestalijima mogu se naći vježbe ravnoteže, a programi vježbanja koji imaju svoju poveznicu s ravnotežom su i programi vježbanja poput vježbi koordinacije, propriocepcije, stabilnosti ili kinestezije. S obzirom na međusobnu sličnost i povezanost tih pojmova cilj ovoga rada je njihov prikaz i definiranje.
Redoslijed je sastavnica unutar konstrukcije s koordiniranim imenicama je u teoriji posve otvoren, tj. svaka od sastavnica se može pojaviti u početnom ili završnom položaju. U nekim specifičnim ...slučajevima realizacije konstrukcijskog okvira koordiniranog imenskog izraza njihov redoslijed ne mora biti tako proizvoljan. Dobro je poznato da je njihov poredak u nekim frazeološkim jedinicama, tzv. frazeološkim parovima, u pravilu nepromjenjiv (napr. duša i tijelo, kruh i sol, život i smrt, iće i piće, muž i žena) te je određen nizom kognitivnih čimbenika među kojima ikonična načela igraju veliku ulogu. Osim takvih konvencionaliziranih frazeoloških parova, relativni se poredak sastavnica čini vođen govornikovim komunikacijskim namjerama i stoga je u načelu prilično fleksibilan. Čini se, međutim, da u slučaju koordinacije vlastitih imenica koje označuju dijelove i cjelinu postoji očita sklonost prema konstrukcijama u kojima dio prethodi cjelini (Osijek i Slavonija prije nego Slavonija i Osijek, Modrić i Real prije nego Real i Modrić itd.) Te se razlike u njihovoj distribuciji i distribuciji koja se nalazi kod usporedivih imenica za neživo i općih imenica za živo u koordinaciji objašnjavaju pojmom konstrukcije s referentnom točkom (Langacker 1993). Unutar te konstrukcije vlastita imenica funkcionira kao referentna točka koja olakšava razrješavanje neodređenosti u slučaju da druga vlastita imenica ima više od jedne metonimijski povezane moguće interpretacije. Pokazuje se da su takve konstrukcije s koordinacijom funkcionalno bliske asocijativnoj množini kao sredstvu pomoću kojega se može referirati na heterogene kolektive koje odlikuje prisutnost nekog istaknutog ili fokalnog člana.
Usklađivanje hrvatskog pravnog okvira s Direktivom 2013/30/EU od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ započelo je donošenjem novog ...Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u srpnju 2015. godine. Nakon što je u srpnju 2017. donesena Uredba o Koor- dinaciji za sigurnost pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, još preostaje izraditi i objaviti dodatne upute za izradu seta obveznih dokumenata koji se dostavljaju koordinaciji do prosinca 2017. godine. Pored toga, u tijeku je izrada i novog Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Puna primjena novog pravnog okvira o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika za postojeće odobalne objekte započinje od 19. srpnja 2018. Slijedom toga, cilj rada je pružiti pregled uspostavljenog regulatornog i institucionalnog okvira za sigurno obavljanje naftnih i plinskih djelatnosti na Jadranu. Posebice, u radu se razmatraju ključni zahtjevi, odgovornosti i obveze postavljene pred odobalnu naftno-plinsku industriju u svrhu ocjene spremnosti svih uključenih strana za učinkovitu provedbu novog pravnog okvira u praksi.
U članku se razmatra uloga političara i državnih službenika u horizontalnoj i vertikalnoj koordinaciji javnih politika, s naglaskom na specifični kontekst Hrvatske. Polazeći od tipologije Guya ...Petersa, koji razlikuje četiri temeljna tipa koordinacije, navedena redom od jednostavnijih prema kompleksnijima: negativna koordinacija, pozitivna koordinacija, policy-koordinacija i vladine strategije, autor pokazuje da je u Hrvatskoj na djelu problem ostvarivanja svih razina koordinacije. Razloge tomu pronalazi u slaboj ulozi standardne
policy-analize u upravljanju poslovima u državnoj upravi. Posljedica je toga sustav koordiniranja politika koji se zasniva na ad hoc procjenjivanju umjesto na sustavnom procjenjivanju
opcija u formuliranju javnih politika. Stoga u koordinaciji javnih politika ključnu ulogu dobiva ministar financija kao neka vrsta “policy-skretničara".
U radu se analizira koncept koordinacije u upravnom sustavu
koji se istodobno sastoji od povezivanja dijelova (elemenata)
organizacije i povezivanja organizacije s okolinom
radi ostvarenja ciljeva ...upravnog sustava. U prvom dijelu prikazani
su teorijski pristupi konceptu, glavne vrste te barijere
za koordinaciju. U drugom dijelu prikazan je obuhvat koordinacije:
intraorganizacijska, interorganizacijska i međusektorska
koordinacija. U trećem dijelu analizirani su mehanizmi
te pripadajući im instrumenti koordinacije u upravnom
sustavu čime se daju alternative. Mehanizmi koordinacije
predstavljaju načine putem kojih organizacija odnosno
društvene grupe reagiraju na pritisak neizvjesnosti, nelagode
koju izaziva pomanjkanje unutarnje orijentacije vlastitog
djelovanja i nepouzdanost očekivanja u pogledu ponašanja
drugih. Nijedan mehanizam kao i pripadajući mu instrument
koordinacije nije sam po sebi dobar odnosno loš, izbor
između njih nije ideološko pitanje, već je pitanje pod kojim
je uvjetima rada pojedini oblik koordinacije najprikladniji.
Koordinacija u javnoj upravi jedan je od najvažnijih praktičnih problema javnog upravljanja te vrlo aktualno istraživačko pitanje. U suvremeno doba zahtjevi za koordinacijom su narasli, prvenstveno ...zbog akumulacije učinaka reformi koje su zahvatile javnu upravu od 1980-ih nadalje, uzrokujući fragmentaciju uprave koja rezultira poteškoćama u koherentnoj formulaciji i implementaciji politika te nedostatkom efektivne kontrole od strane političkog centra. Stoga se u novije vrijeme reafirmiraju strukturni i funkcionalni instrumenti za ostvarivanje koordinacije prvenstveno hijerarhijskoga tipa. U radu se prikazuju tendencije koje govore u prilog rebirokratizaciji kao potencijalno novoj upravnoj doktrini koja pretpostavlja hijerarhiju kao glavni mehanizam ostvarivanja koordinacije te podrazumijeva jačanje usmjerivačkog kapaciteta političkog središta i čvršću kontrolu nad aspektima policy procesa. Ta se teza nastoji potvrditi u komparativnom dijelu rada na slučajevima četiriju zemalja – Velike Britanije, Francuske, Švedske i Hrvatske, pokazujući način ostvarivanja koordinacije iz centra izvršne vlasti uz oslanjanje na dominantno hijerarhijski tip koordinacijskih instrumenata.
Rad prikazuje i kritički ocjenjuje stanje regionalne i kohezijske politike u Hrvatskoj s naglaskom na nove javno-političke, zakonske i institucionalne okvire, u kontekstu općih upravnih reformi i ...procesa decentralizacije. Primjetna su dva usporedna razvojna procesa. Prvi je povezan s aktivnostima na pripremi javnopolitičkih, zakonskih i institucionalnih okvira za regionalnu politiku, dok se drugi odnosi na širi kontekst primjene IPA programa, kao i primjene ranijih instrumenata predpristupne pomoći Hrvatskoj, programa CARDS, PHARE i ISPA. Spomenuti procesi katkada teku usporedno, ali nisu povezani na odgovarajući način, što dovodi do, ili pak ima za posljedicu institucionalno usitnjavanje i slabu upravnu koordinaciju nekoliko središnjih upravnih tijela, koja su formalno nadležna za ova područja javnih politika. Razina angažiranosti regionalnih i lokalnih aktera te gospodarskih i socijalnih partnera također varira na oba područja. U radu se nastoje osnažiti argumenti u prilog povećanja
ukupnog institucionalnog kapaciteta radi bolje koordinacije i institucionalne preraspodjele u ta dva usko povezana područja. Koristi se studija slučaja, a obuhvaćeno je razdoblje razvoja hrvatske regionalne i kohezijske politike nakon 2005., kada su sačinjeni glavni javno-politički i pravni dokumenti i kada je razvijen institucionalni okvir.
U radu se određuju pojmovi okoline upravne organizacije i upravne koordinacije te se analizira kako okolina upravne organizacije utječe na upravnu koordinaciju. Okolina podrazumijeva područje, aktere ...i isprepletenost međuodnosa i veza, a njezino određenje kao pojma u literaturi je raznoliko. Upravna koordinacija u radu se definira kao proces usklađivanja i prilagođavanja odluka i djelovanja više aktera radi postizanja određenog cilja koji se ne može postići djelovanjem samo jednog aktera. U provedenom empirijskom istraživanju koristila se metodološka triangulacija i triangulacija podataka. Kao osnovna strategija istraživanja odabrana je studija slučaja, i to Ministarstva uprave. Proučavalo se kako upravna organizacija koordinira s ostalim dionicima (organizacijama, pojedincima, javnošću) pri izradi propisa i oblikovanja javnih politika. Rezultati istraživanja upućuju na to da okolina i njezina dinamika utječu na upravnu koordinaciju tako da je mogu poboljšati ili otežati. Kontingentan političko-upravni sustav, u smislu da aktivnosti nisu planirane, već se velik broj propisa donosi ad hoc, otežava koordinaciju u upravi. Također, dinamična okolina u smislu aktivne i zainteresirane javnosti utječe na veću koordinaciju upravne organizacije s okolinom, dok je pozitivna koordinacija češća kad postoji aktivna zainteresirana javnost. Završno su dane četiri policy preporuke za unaprjeđenje koordinacije u hrvatskom upravnom sustavu: jačanje koordinativnog kapaciteta Vlade RH, uvođenje više pozitivne koordinacije upravne organizacije s njezinom okolinom, povećavanje upravnog kapaciteta upravnih organizacija i osnivanje posebne organizacije zadužene za procjenu učinaka propisa s odgovarajućim upravnim kapacitetom.
PDF
