Pneumonija iz opće populacije je još uvijek uzrok značajnog morbiditeta i mortaliteta, usprkos učinkovitoj antimikrobnoj terapiji. Smatra se da je neuspjeh u liječenju, barem djelomično, uzrokovan ...pretjeranim upalnim odgovorom na infekciju. Kortikosteroidi su se do sada pokazali djelotvornima u smirivanju upale i poboljšanju ishoda liječenja nekoliko infektivnih bolesti. Stoga su, također, provedene brojne studije na temelju kojih je ispitivan utjecaj kortikosteroida na ishod liječenja bolesnika s pneumonijom iz opće populacije. Iako je većina studija pokazala pozitivan efekt u smislu bržeg postizanja kliničke stabilnosti, skraćenja vremena hospitalizacije ili antimikrobne terapije, u većini njih nije pronađena razlika u smrtnosti. Iako se u novim smjernicama iz 2019. godine za liječenje pneumonije (IDSA i NICE) ne preporučuje rutinsko davanje kortikosteroida, pojedini ih stručnjaci ipak preporučuju kao opciju u liječenju isključivo teške pneumonije, uz napomenu kako je potrebno istražiti koje će skupine bolesnika imati najviše koristi od kortikosteroida te optimalnu dozu i trajanje liječenja.
Nefrotski sindrom (NS) je je najčešća glomerulska bolest u dječjoj dobi, iako je njegova incidencija 2–7/100 000 djece na godinu. NS se može podijeliti prema dobi pojavljivanja, mogućem pojavljivanju ...u članova obitelji, mogućem pojavljivanju u sklopu sindroma, prema tome da li zahvaća samo bubreg ili nastaje u sklopu neke bolesti. Prema patohistološkom nalazu NS također može biti podijeljen na bolest minimalnih promjena, fokalnu segmentalnu glomerulosklerozu, difuznu mezangijsku proliferaciju i IgM nefropatiju. U ovom radu analiziramo aktualne smjernice o vođenju i liječenju djece s NS.
V prispevku predlagamo stališča za obravnavo otrok, mlajših od 18 let, z akutno osamljeno periferno okvaro obraznega živca. Priporočila temeljijo na podatkih iz literature in na lastnih izkušnjah za ...obravnavo otrok z akutno osamljeno periferno okvaro obraznega živca.
COVID-19 i citokinska oluja Kutleša, Marko
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2020, Letnik:
29, Številka:
2 COVID-19
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Nakon što je svijet poharala pandemija SARS-CoV-2 virusa uzrokujući COVID-19, ubrzo se ustanovilo da bi hiperimuni odgovor na infekciju, takozvana citokinska oluja mogla imati veliki utjecaj na ishod ...same bolesti. Danas još uvijek nemamo jasne dijagnostičke kriterije za citokinsku oluju u tijeku COVID-19 što predstavlja problem kako za izbor najboljeg lijeka za ovo stanje, tako i za optimalni trenutak kada tu terapiju primijeniti.
Izzivi in sodobni pristopi k zdravljenju atopijskega dermatitisa Vitek, Asist. Mercedes; Zvonar Pobirk, Izr. prof. dr. Alenka; Gašperlin, Prof. dr. Mirjana ...
Zdravniški vestnik (Ljubljana, Slovenia : 1992),
02/2023, Letnik:
92, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Atopijski dermatitis je najpogostejša kronična vnetna bolezen kože, za katero so značilne spremembe v strukturi kože. Kažejo se kot pordeli, suhi in luščeči se predeli, ki jih spremlja srbenje. Ker ...gre za izredno kompleksno bolezen, ki predstavlja velik terapevtski izziv, sodobne terapevtske smernice poudarjajo pomen celovitega zdravljenja. Zelo pomembna je redna in pravilna nega atopijske kože z izdelki z aktivnimi sestavinami, ki po različnih mehanizmih delovanja obnavljajo njeno okrnjeno pregradno vlogo. V odvisnosti od stopnje vnetja in obsega kožnih sprememb se poslužujemo lokalne ali sistemske terapije, pri čemer velja, da prvenstveno uporabljamo zdravila za lokalno zdravljenje, dokler je to mogoče oziroma se bolnik nanje odziva. Običajno so učinkovine za nanos na kožo, ki so namenjene aktivni negi in/ali zdravljenju, vgrajene v klasične formulacije, kot so mazila, kreme, dermalne raztopine in emulzije. V zadnjih letih pa se intenzivno razvijajo predvsem inovativni lipidni dostavni sistemi, kot so liotropni tekoči kristali, mikro- in nanoemulzije, vezikularni sistemi in lipidni nanodelci. V prispevku so tako sistematično zbrane in predstavljene aktivne sestavine sodobnih kozmetičnih izdelkov za nego atopijske kože ter zdravilne učinkovine in farmacevtske oblike, registrirane v Sloveniji za zdravljenje atopijskega dermatitisa. Hkrati prikazujemo atraktivne znanstvene raziskave, patentne objave in novosti na področju inovativnih lipidnih dostavnih sistemov s temi učinkovinami, ki kažejo na edinstvene prednosti teh formulacij, ki omogočajo bolniku prijaznejše zdravljenje in s tem izboljšani terapevtski izid.
Uvod: IgA-nefropatija (IgAN) ima varijabilnu prezentaciju i prognozu. Međunarodni alat za predviđanje rizika u IgAN-u (IgAN-PT, od engl. International IgA Nephropathy Prediction Tool) predviđa ...napredovanje bubrežne bolesti do završnog stupnja ili smanjenje procijenjene glomerulske filtracije (eGFR) za 50%. Preporučuje se optimalna suportivna terapija najmanje tri mjeseca, praćena šestomjesečnom primjenom glukokortikoida samo u bolesnika s velikim rizikom napredovanja. Cilj: Istražiti koji su bolesnici imali veću vjerojatnost primiti imunosupresivnu terapiju (IS) te ishode liječenih IS-om. Ispitanici i metode: Retrospektivno kohortno istraživanje 48 bolesnika (33 muškarca), medijana dobi 50 godina (interkvartilni raspon, IQR, od engl. interquartile range 35 – 59), medijana praćenja 43 mjeseca (IQR 18 – 54), liječenih u Kliničkoj bolnici Merkur s novodijagnosticiranim idiopatskim IgAN-om u razdoblju od 2012. do 2021. godine. Rezultati: Imunosupresiju je primilo 17 bolesnika i oni su češće imali mezangijsku (M) (82% prema 54%, p=0,05), endokapilarnu hipercelularnost (E) (65% prema
21%, p=0,004) i polumjesece (C) (41% prema 14%, p=0,04). U odnosu na one bez IS-a nije bilo značajne razlike u eGFR-u kod biopsije (52 (IQR 38 – 81) prema 46 (IQR 30 – 72) ml/min/1,73 m2, p<0,05), ali su liječeni IS-om imali veću eGFR nakon dvije godine praćenja (66 IQR 37 – 97 prema 34 IQR 20 – 56 ml/min/1,73 m2, p=0,02). Omjer proteina prema kreatininu u urinu (uPCR) smanjio se nakon liječenja (kod biopsije, 106 IQR 50 – 317 prema završnom 47 IQR 20 – 129 mg/mmol), a nije bilo razlike u početnom i završnom uPCR između
onih koji jesu i nisu primali IS. Zbroj IIgAN se smanjio nakon liječenja (10,56% ± 12,66% prema 8,45% ± 9,22%, p=0,01), bez razlike u smanjenju između liječenih i neliječenih IS-om. Zaključci: Bolesnici s većim M, E i C su bili češće liječeni IS-om i oni su imali bolju eGFR nakon dvije godine; uPCR i zbroj IIgAN na kraju praćenja bili su manji neovisno o IS-u.
Kortikosteroidi (KS) se že desetletja uspešno uporabljajo za zmanjševanje obtumorskega edema pri bolnikih z možganskimi tumorji, tako primarnimi kot metastatskimi. Kljub dolgi uporabi niso povsem ...znani mehanizmi njihovega delovanja v smislu na biološko in klinično učinkovitost. Deksametazon je najbolj uporabljen KS v nevroonkologiji zaradi njegovih ugodnih farmakokinetičnih, farmakodinamičnih in drugih lastnosti. Zaradi številnih možnih neželenih učinkov KS, ki lahko močno okrnijo kakovost bolnikovega življenja, uporabljamo čim nižje še učinkovite odmerke čim krajši možni čas. Številna nova tarčna zdravila za zdravljenje raka, ki zavirajo poti v procesu angiogeneze, izkazujejo učinkovitost tudi v zmanjšanju obtumorskega edema pri bolnikih z možganskimi tumorji.
SAŽETAK
Autoimunosna hemolitička anemija je rijetka bolest imunosnog sustava koju karakterizira hemoliza vlastitih eritrocita uzrokovana autoprotutijelima i/ili aktiviranim komponentama komplementa. ...Ovisno o osnovnoj bolesti, autoimunosna hemolitička anemija može biti primarna ili sekundarna, a prema serološkim karakteristikama autoprotutijela dijeli se na toplu, hladnu i miješanu. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju pozitivnog rezultata direktnoga antiglobulinskog testa, anemije i prisutnih laboratorijskih pokazatelja hemolize. U vrlo rijetkim slučajevima mogući su oblici autoimunosnih hemolitičkih anemija s negativnim direktnim antiglobulinskim testom. Uz preciznu imunohematološku dijagnostiku potrebnu za razlikovanje pojedinih vrsta autoimunosnih anemija, za pravilno liječenje nužna je i dijagnostika osnovne bolesti. U liječenju toplih autoimunosnih hemolitičkih anemija najčešće se primjenjuju kortikosteroidi, a u težim slučajevima i rituksimab. Kod hladnih autoimunosnih hemolitičkih anemija važno je utopliti bolesnika i izbjegavanje hladnoće, a medikamentozno liječenje rituksimabom s bendamustinom ili bez njega potrebno je u težim slučajevima. U refraktornim slučajevima paroksizmalne hladne hemoglobinurije uz rituksimab se primjenjuju imunosupresivni lijekovi. Za miješanu autoimunosnu hemolitičku anemiju uz kortikosteroide se preporučuje rano primijeniti rituksimab. U liječenju simptomatske anemije primjenjuje se transfuzijsko liječenje, a za liječenje životno ugroženog bolesnika moguće je primijeniti intravenske imunoglobuline, plazmaferezu, a u rijetkim slučajevima retikulocitopenije i eritropoetin. Novi lijekovi, koji su trenutno u kliničkim istraživanjima, obećavajući su za liječenje teških oblika autoimunosnih hemolitičkih anemija, kao što su komplementom posredovane autoimunosne hemolitičke anemije ili refraktorni oblici hladnih autoimunosnih hemolitičkih anemija. Za praćenje terapijskog učinka autoimunosnih hemolitičkih anemija važno je poznavati kriterije kojima se definira odgovor na terapiju i ishod bolesti. Cilj ovoga preglednog rada jest prikazati aktualna saznanja o dijagnostici i liječenju te praćenju učinka terapije autoimunosnih hemolitičkih anemija.
Kortikosteroidi izazivaju pojavu steroidnog oblika šećerne bolesti mnogobrojnim mehanizmima. Kortikosteroidi povećavaju otpornost na inzulin u stanicama jetre i stanicama drugih tkiva kao što su ...masno i mišićno tkivo. Imaju štetno djelovanje na beta-stanice gušterače, smanjenja unosa glukoze u stanice i indukcije apoptoze. Čimbenici rizika za razvoj steroidne šećerne bolesti su doza i dugotrajnost primjene kortikosteroida, dob, obiteljska anamneza šećerne bolesti, debljina, rasa i prethodno postojanje šećerne bolesti. Pristup pacijentima sa steroidnom šećernom bolešću je dijeta, tjelovježba i samokontrola glukoze u plazmi. Ako glikemija natašte ili nakon obroka naraste preko 11,1 mmol/l preporučena je primjena inzulina.
Astma je najčešća plućna bolest, iako s manjim utjecajem na zbroj izgubljenih godina života zbog preuranjene smrtnosti i godina proživljenih s invaliditetom nego neke druge plućne bolesti, kao što je ...kronična opstruktivna plućna bolest. Budući da se radi o bolesti s velikim javnozdravstvenim utjecajem na radnu sposobnost i kvalitetu života oboljelih, kao i s potrošnjom značajnih zdravstvenih i financijskih resursa, potrebno je primijeniti
kvalitetno i standardizirano liječenje. Osnova liječenja astme – primjena temeljnoga protuupalnog lijeka s najmanjom dozom koja može održati dobru kontrolu – nije se značajno promijenila u odnosu na posljednje hrvatske smjernice za dijagnostiku i liječenje astme u odraslih, objavljene prije petnaestak godina. Međutim, u međuvremenu su se u globalnoj strategiji za upravljanje i prevenciju astme dogodile značajne promjene u stavu
prema kratkodjelujućem bronhodilatatoru salbutamolu, gdje se on više ne primjenjuje samostalno u akutnom bronhospazmu ili pri pojavi tegoba, bez inhalacijskog glukokortikoida. Također, značajan je napredak postignut u biološkoj terapiji teške astme, prepoznat je značaj izrade osobnog plana liječenja astme, kao i pojava novih mogućnosti liječenja (fiksna trojna terapija), što je uključeno u nove hrvatske smjernice za liječenje astme.
PDF
