Europa se posljednjih desetljeća hrva sa samom sobom. Kulturološke promjene koje su se dogodile bitno su uzdrmale njezin identitet, a poštovanje temeljnih načela i vrednota našlo se pred novim ...izazovom. Nove antropološke paradigme proizašle iz postmodernizma utjecale su na zaborav kršćanskih korijena i istina, koje su dobrim dijelom odredile smjer razvoja europske kulture. Posljedično, Europa kakvu poznajemo umire. Osnovna nakana ovog rada jest vidjeti u kakvom su odnosu umiranje
Europe i migracijska kriza. Ne govori se o smrti (i životu) kao biološkom procesu, nego o filozofsko-teološkom promatranju „umiranja“ i „oživljavanja“ svega europskoga, kršćanskoga, ljudskoga... Na temelju promatranja najvažnijih današnjih kulturoloških obilježja Europe te vjerskih istina kršćanstva i islama, posebno u poimanju života i smrti, odgovorit ćemo na pitanje jesu li migranti i izbjeglice nositelji života
ili smrti na europskom kontinentu. Čuvajući se idealiziranja imigranata
kao spasitelje Europe, ali i njihova demoniziranja kao jedinih krivaca propadanja Europe, pokušat ćemo vidjeti može li pozitivan stav prema njima pružiti bitan preduvjet za plodnu integraciju. Život ili smrt Europe ovisi o njoj samoj, a migranti i izbjeglice mogu doprinijeti jednoj i drugoj stvarnosti. Ipak, za kršćane jest obveza ljubavi, za koju ne smijemo zaboraviti da ima snagu oživljavati i mijenjati.
Europe has been wrestling with itself in recent decades. The cultural changes that have taken place have shaken its identity significantly, and adherence to fundamental principles and values has faced a new challenge. New anthropological paradigms arising from postmodernism have
influenced the oblivion of Christian roots and truths, which have largely determined the direction of the development of European culture.
Consequently, Europe as we know it is dying. The main purpose of this paper is to see the relationship between the dying of Europe and the migration crisis. It is not about death (and life) as a biological process, but more about a philosophical-theological observation of “dying “and “reviving “of all that is European, Christian, human ... On the basis of the observation of today's most important cultural features
of Europe and religious truths of Christianity and Islam, especially on
the understanding of life and death, we will answer the question of whether migrants and refugees are the bearers of life or death on the European continent. Being careful not to idealize immigrants as saviours
of Europe, but also not to demonize them as the only culprits of Europe's decline, we will try to see if a positive attitude towards them
can provide an essential precondition for fruitful integration. Europe's life or death depends on itself, and migrants and refugees can contribute to both realities. Yet for Christians there is an obligation of love, and we must not forget that it has the power to revive and change.
Migracije i migracijska kriza zaposjeda cijelu Europu. Ne samo njezin teritorij, nego njezin duh, misao i osjećaje. Europa je prisiljena promišljati, planirati, a nerijetko i strahovati. Netko je ...nepoznat i prijeteći ovdje, među nama. Netko tko straši. Jedan od okidača za njezin
hitan angažman svakako je strah od stvarnog ili mogućeg nasilja (pre)često tematiziranog u sredstvima društvenog priopćivanja. Događa se, nažalost, da strah od nasilja i nepoznatog postaje sredstvo zastrašivanja domaćeg stanovništva usmjereno protiv onih koji su potrebni možda samo razumijevanja i prihvaćanja. Stoga, osnovna nakana ovoga rada sastoji se u tome da, na temelju razumijevanja bitnih obilježja fenomena nasilja, podrobnijeg razmatranja nekih statističkih elemenata migracijske krize, naročito činjenice da su migranti i izbjeglice i počinitelji i žrtve nasilja, pokaže kako ne postoje konkretni dokazi koji bi na poseban način povezivali migracije i nasilje
u smislu značajnijeg povećanja nasilja povezanog upravo s migracijama. Migracijska kriza i 'nepoznat netko' ne rješava se manipulacijama, strahom, prijetnjom i nasiljem, nego aktualizacijom temeljnih evanđeoskih vrednota ljubavi i solidarnosti, prihvaćanja i gostoljubivosti.
Migration and the migration crisis
are taking over the whole Europe. Not just its territory, but its spirit,
thought and feelings. Europe is forced to think, plan, and often be scared.
Someone unknown and threatening is here, among us. It is someone who scares us.
One of the triggers for Europe’s urgent engagement is certainly the fear of actual
or possible violence (too) often themed in the media. Unfortunately, it happens
that the fear of violence and the unknown becomes a means of intimidating the local
population against those who need perhaps only understanding and acceptance.
Therefore, the basic purpose of this paper is to show, on the basis of understanding
the essential features of the phenomenon of violence, and on the basis of a
close rexamination of some of the statistical elements of the migration crisis,
in particular the fact that migrants are both perpetrators and victims of violence,
that there is no concrete evidence that would specifically link migration and violence
in the sense of a significant increase in migration-related violence. The
migrant crisis and the 'unknown someone' are not solved by manipulation, fear,
threat and violence, but by the actualization of the fundamental evangelical values
of love and solidarity, acceptance and hospitality.
Ovaj rad konceptualno-teorijske naravi prikazuje društveno-kontekstualne odrednice osobnih i društvenih dimenzija kršćanskih vrednota. Usmjeravajući se na „skidanje“ ideološkog okvira u strukturi ...osobnih i društvenih dimenzija kršćanskih vrednota i odbacivanja ideologijskog koncepta suvremene moderne, ovaj rad raspravlja o povijesnim i društvenim promjenama. Navedeni pristup osobnim i društvenim dimenzijama kršćanskih vrednota na osobnoj razini i na razini skupine sve više zadovoljava i osobne potrebe za poštivanjem ljudskog dostojanstva i šire društvene interese i zahtjeve za općim dobrom. Naime, vrednote su osmišljenje u sebi samima te kao takve tvore svrhu i motiv ljudskog djelovanja kroz dimenziju transcendiranja postojećeg i projekciju oslobađanja od zavisnosti i potčinjenosti čovjeka, što dovodi do univerzalnih vrijednosti. Univerzalne vrijednosti doživljavaju najveći trijumf u personalistički strukturiranim i usmjerenim osobnim i društvenim dimenzijama kršćanskih vrednota – u čijem je središtu osoba – što je sve više vrelo i utok užurbanih promjena i društveno-povijesnih silnica iz koje se isijavaju nove ideje. Navedeno, dakle, podrazumijeva kritičko preispitivanje subjektivne i intersubjektivne krize, koja se pojavljuje u masovnim razmjerima u društvu. Time osobne i društvene dimenzije kršćanskih vrednota promatramo u njihovoj interiorizaciji, a one u navedenom procesu pokazuju da kršćanske vrednote i nisu identitetska kategorija. Kako bi se bolje razumjelo društveno-kontekstualne odrednice osobnih i društvenih dimenzija kršćanskih vrednota, u ovom se radu posebno orijentiramo na razumijevanje društvenog i kulturnog identiteta posebno zato što „izvorni“ cilj/smisao autentičnog odgoja za kršćanske vrednote ima na umu da upravo ta kategorija posjeduje vrlo važan utjecaj na motivacije i djelovanja u osobnim i društvenim dimenzijama kršćanskih vrednota – što je osobito naglašavala interakcionistička sociološka teorija.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK