Pitanja vezana uz pristup kulturi ušla su u fokus kulturnih politika s ciljem da doprinesu kulturnom razvoju, kvaliteti života građana, društvenoj uključenosti, i sl., pri čemu su razmatrane i ...mogućnosti koje digitalni prostor pruža kulturnom sektoru za omogućavanje pristupa kulturnom sadržaju. Pitanja pristupa kulturi u digitalnom kontekstu podrazumijevaju aspekte vezane uz uklanjanje prepreka pristupu kulturnim resursima kao i poticanje i promicanje mogućnosti građana za participaciju u kulturi. Koncept se defi nira kao dinamičan društveni proces, a ne kao jednostavno infrastrukturno omogućavanje pristupa. Pristup kulturnim resursima u digitalnom kontekstu suočava nas sa novim mogućnostima i preprekama na koje kulturne politike moraju adekvatno odgovoriti kako bi potakle razvoj digitalne kulture. U članku su analizirani pristupi eksplicitnih i implicitnih kulturnih politika u reguliranju digitalne kulture koji predstavljaju relevantan okvir koji omogućuje da kulturni sadrž aji stignu do korisnika. Opisani su izazovi koje digitalni kontekst predstavlja za pitanja pristupa kulturnom sadržaju te su analizirani aspekti kulturnih politika koji razmatraju a) prava korisnika na korištenje kulturnog sadržaja te b) postojeću regulativu koja se odnosi na intelektualno vlasništvo i pravo na ponovno korištenje sadržaja jer takva regulativa omogućuje ili ograničava digitalne usluge koje kulturni sektor može pružiti građanima. U drugom dijelu članka predstavljeni su rezultati istraživanja projekta ‘Pristupi kulturi – Analiza javnih politika’ te su analizirani pristupi kulturnim politikama u reguliranju digitalnog pristupa kulturi u šest odabranih zemalja (Austrija, Hrvatska, Norveška, Španjolska, Švedska i Turska). Istraživanje je provedeno s ciljem da se omogući dublji uvid u pitanja vezana za digitalni pristup kulturi kako bi kulturne politike mogle adekvatno odgovoriti na izazove koji proizlaze iz digitalnog konteksta.
Osim snage samog događaja i doživljaja glazbe, koji svoje opravdanje nalaze u ljepoti, njenom usmjerenom osvjetljavanju izabrane stilske i povijesne baze (baroka u Varaždinu), te spontano ...istraživačkom odnosu prema njegovoj povijesnoj sjeni, čin bilježenja i organizacija televizijskog zapisa upućena na takovu cjelovitost djela, doba i akcije, svjedoče o stremljenju da glazba i glazbenost na televiziji dobiju ono što je Nietzsche smatrao da svaka apstrakcija na kraju dobiva - svoju vidljivost, otjelovljenje ili kako gotovo aksiomatski kaže u «Morgenroete» : «Svaki duh na kraju postaje tjelesno vidljiv.» Kreiranjem ravnoteže između preuzimanja, odnosno izbora i prijenosa događaja, i nastojanja da se slijede karakteristične zakonitosti i pronicanje u smisao sadržaja tog događanja, u konfrontaciji s novom medijskom situacijom i tek očekivanim, možda naslućivanim novim jezikom medija koji se tek traži, slijede se u praksi iskustva i orijentacije, s povremenim dosizanjem standarda europskih televizija. Pokušava se stvoriti svojevrsni paralaleni svijet kulture, a njegovo prividno osamostaljenje služi, ne samo kao potpora manifestacijama kulture nego otvara mogućnosti i stvara potrebu za novim inicijativama ostvarujući tako povratno djelovanje na svijet glazbe.
U članku se razmatra fenomen kafanskih pjevačica u svjetlu službenih diskursa o popularnoj glazbi i rodu kasnih 1950-ih i 1960-ih godina u bivšoj Jugoslaviji te osvrće na promjene u njihovu (samo)
...predstavljanju uvjetovane tzv. politikom estradizacije. Uvođenje novih diskursa o glazbenoj profesiji i kafanskim izvođačima utjecalo je na to da profesionalna aktivnost kafanskih pjevačica postane važnim elementom njihove subjektivizacije, sadržane u višeglasnim i kontradiktornim percepcijama njihove društvene uloge. Analizirani narativi pjevačica svjedoče o dinamičkom odnosu rodnog identiteta, profesionalnog i društvenog okruženja te strategija u pregovaranju privatnih i javnih uloga. Njihove životne priče podastiru višeslojnu sliku dominantnih socijalističkih diskursa o rodu i popularnoj glazbi, pokazujući kako je “kafansko iskustvo” bilo važnim aspektom samo-percepcije i samo-predstavljanja pjevačica u širem kontekstu žena-zabavljačica. Naime, premda nisu izravno zastupale rodnu ravnopravnost niti kritizirale postojaće rodne hijerarhije, njihova otvorena uporaba seksualnosti i koketiranje s različitim rodnim ulogama utjecali su na stvaranje nove predodžbe o pjevačicama u javnoj sferi. Autorica se odupire esencijaliziranju kafanskih pjevačica i naglašava da se njihove životne priče, karijere i reprezentacije u javnosti mađusobno znatno razlikuju. Ipak, njihove osobne i profesionalne biografije oblikovane “kafanskim iskustvom” pokazuju zajedničke strategije u kreiranju specifične društvene uloge. Kafanske pjevačice tako upućuju na oprez u monolitnim interpretacijama partijarhalne dominacije i osvjetljavaju kompleksnost konstruiranja i izražavanja “ženske moći” u javnoj sferi.
Autorica u članku istražuje položaj i djelatnost Matice hrvatske, kao najznačajnije hrvatske kulturne institucije, u uvjetima novostvorene Jugoslavije i ideološkog pravca vladajućih struktura u prvim ...poslijeratnim godinama (1945-1948). U radu je ukazano na pokušaj odmaka vodstva Matice hrvatske od zadanog socrealističkog književnog usmjerenja u izdavaštvu i ostvarivanja većih književnih sloboda, izdavanjem širokog spektra domaćih i stranih autora, kao i dosljedno nastojanje na kvaliteti izdanja.
