U Zagrebu pored brojnih javnih kulturnih ustanova i niza drugih kulturnih organizacija u neprofitnom i profitnom sektoru djeluje i 15 javnih centara za kulturu. Njihov je nastanak i kasniji rad ...odreðen specifičnim kulturnim politikama koje su se razvijale nakon Drugog svjetskog rata. U tranzicijskom razdoblju javni kulturni centri ostaju bez jasne pozicije i uloge u kulturnom sustavu te se stoga ovaj rad bavi pitanjem kako voditelji tih institucija konstruiraju uloge kulturnih centara. Provedeni su polustrukturirani intervjui u devet kulturnih centara, a tematskom je analizom izdvojeno šest tema vezanih za ulogu i svrhu tih institucija u Zagrebu: dostupnost kulture, stvaralaštvo i posredovanje, prvi ulazak u kulturu, (re)produkcija zajednice, javni servis te koristan ostatak. Prve su četiri teme vezane uz kulturne paradigme izvrsnosti, demokratizacije kulture i kulturne demokracije i pokazuju da nisu nestale, nego još uvijek imaju djelatnu ulogu. Posljednje dvije teme signaliziraju krizu kulturnih centara u tranzicijskom i posttranzicijskom vremenu koja se tiče društvene baze te pozicije u okvirima javnih politika. Ti uvidi omogućuju nam razumijevanje lokalnih reakcija na društvene, kulturne i političke promjene te nam otkrivaju kako se kulturni centri nose s problemom legitimacije i pronalaženja svrhe u novom kulturnom sustavu.
Iz aspekta kulturne politike i istraživanja u kulturi nedostaje poznavanje i razumijevanje načina rada kulturnih centara kao ustanova u kulturi višeslojne prirode te njihove povezanosti s kontekstom ...unutar kojeg djeluju. To obuhvaća pristupe u upravljanju, programiranju i financiranju, kao i odnose s osnivačima i zajednicom u planiranju njihova razvoja. Istraživanje u ovom radu bavi se analizom paradigmi ustroja, načinom upravljanja, programiranja i financiranja kulturnih centara, čime se ocrtava njihova institucionalna logika i krutost (engl. institutional stickiness). Metodologija istraživanja temelji se na kompozitnoj studiji slučaja s tri jedinice smještene u disparatnim kontekstualnim datostima manjih i većih sredina koje nose teret postindustrijskog i posttranzicijskog nasljeða. Rezultati ukazuju na strukturne okolnosti i mogućnosti razvoja kulturnih centara, razine njihove samostalnosti i kapaciteta u donošenju odluka vezanih za programsku orijentaciju, financiranje, konceptualna odreðenja i uvjete rada. Pravni je status i utjecaj osnivača u razvojnoj dinamici i smjerovima kulturnih centara odlučujući u odnosu na odreðenost kontekstom kao njihovom razlikovnom kvalitetom. Nesrazmjer strukturnih ograničenja i razvojnih mogućnosti implicira institucionalnu krutost i inerciju kao i neadekvatnost kulturne politike u specifičnom normativnom okviru koji se odnosi na rad i djelovanje kulturnih centara. Teorijski gledano, nedostaci institucionalnog značaja, učinka i društvene snage kulturnih centara ilustriraju ovisnost o prijeðenom putu (engl. path dependency), odnosno uvjetovanost razvoja institucije okvirima kulturne politike u vrijeme njezina nastanka te ograničavanje mogućnosti izbora na temelju ideja, izbora politika te prethodnih pravila i struktura koje su stvorile institucije.
U članku se razmatraju obilježja kulturne djelatnosti kao centralne funkcije – njen gravitacijski domet, stupanj ''baznosti'' ili ''eksportnosti'' i zahtjevnost u odnosu na tržište – potencijalni ...broj korisnika kulturnih proizvoda. Analizom stupnja hijerarhije i koncentracije kulturnih centara, njihovih međusobnih utjecaja, te topoloških obilježja mreže kulturnih centara, nastoji se pokazati kako specifična obilježja kulturne djelatnosti utječu na oblikovanje specifičnog sustava kulturnih centara.
