Prva hrvatska glumica koja je objavila svoje memoare je Eliza Gerner (Sombor, 1920. – Zagreb, 2013), a brojem od osam objavljenih memoarskih knjiga nadmašuje svoje kolegice i kolege iz kazališnog ...svijeta. Sredinom 20. stoljeća počela se baviti glumom, a krajem stoljeća počela je pisati memoare. Za Elizu Gerner može se reći da je imala dvije važne karijere – glumačku i spisateljsku. Eliza Gerner stekla je diplomu i doktorat znanosti iz ekonomije, a tek potom posvetila se glumačkom poslu. U zagrebačkom je Hrvatskom narodnom kazalištu nastupala od 1950. do odlaska u mirovinu 1982, a potom se posvetila pisanju memoara. U prvom se dijelu rada detektiraju obilježja autobiografske proze kojoj pripadaju memoari E. Gerner (socijalni memoari, polidiskurzivnost, fragmentarnost, akronološko pripovijedanje). U drugom dijelu rada analiziraju se autoričin stil imemoarima obuhvaćeni tematski blokovi (glumičin umjetnički rad, život i rad Tita Strozzija, druženje s Belom i Miroslavom Krležom te portreti hrvatskih glumica). Autorica se u knjigama osvrtala na položaj žene i glumice u hrvatskom društvu druge polovice 20. stoljeća kao i na djelokrug svestranoga kazališnog umjetnika Tita Strozzija. Zamijenivši ekonomiju kazalištem, a kazalište pisanjem, Eliza Gerner memoarima je dopunila te djelomice i reinterpretirala povijest hrvatskoga kazališta, a njezine su knjige prilog kulturnom pamćenju.
U ovom radu opisana je priprema dokumentacije dijela kulturno-povijesne baštine Bosne i Hercegovine, tj. poznate kapele na pravoslavnom groblju „Sveti arhanđeli Georgije i Gavrilo“ u Sarajevu, ...metodom UAV fotogrametrije. Korištene su dvije letjelice (poluprofesionalni i amaterski dronovi) DJI Phantom 4 Pro i DJI Mavic Pro, a korištenjem prikupljenih fotografija izrađeni su 3D modeli snimljenog objekta. Pokazatelji kvalitete 3D modela kapele dobiveni su kroz ocjenu geometrijske točnosti, s različitim aspektima i kombinacijama. Dobivena apsolutna 3D točnost modela visoke rezolucije iznosi 14 mm, dok je relativna točnost 9 mm.
Cilj je rada prikazati davoračko božićno šetano kolo kao specifičnu kulturnu praksu kojom se stoljećima čuvao i prenosio kolektivni identitet zajednice. Ono u dosadašnjoj literaturi nije opisivano ni ...valorizirano. Nakon uvoda ukratko se pojašnjavaju osnovni teorijski pojmovi vezani uz temu rada – kolektivni identitet i kulturno pamćenje – nakon čega se donosi kratak pregled povijesti naselja Davora kao prostora u/na kojem se oblikovala spomenuta kulturna praksa. Središnji dijelovi rada donose pregled pisanih tragova o kolu u Slavoniji pri čemu je naglasak na šetanom ili pjevanom kolu kao njegovoj specifičnoj podvrsti te prikaz davoračkoga božićnog šetanog kola s njegovim posebnostima. Na kraju se rada utvrđuje kako je davoračko božićno šetano kolo sudjelovalo u izgradnji i čuvanju kolektivnoga identiteta zajednice.
This aim of this paper is to present the Davor Christmas walking circle kolo dance as a specific cultural practice. It is a centuries-old practice that has played a vital role in the preservation and transmission of the community’s collective identity. It has not yet been described or evaluated in the existing scholarly literature. The introduction briefly explains the concepts of collective identity and cultural memory as the basic theoretical concepts related to the topic of the paper, followed by a brief overview of the history of the settlement of Davor as the space in which the mentioned cultural practice was formed. The main parts of the paper provide an overview of the written traces of the circle dance in Slavonia, with an emphasis on the walking or singing circle dance as a specific subtype, and a detailed description of the Davor Christmas walking circle dance with its particular characteristics. The paper ends with the conclusion that the Davor Christmas walking circle dance contributed to the establishment and preservation of the community’s collective identity.
Predmet ovog rada čini etnografsko mapiranje začetaka nove alternativne scene u čijem jezgru leži turbo-folk. Alternativna scena, locirana pre svega u Beogradu, pomalja se u proteklih nekoliko godina ...kao kružok izvođača (Mangulica FM, Lenhart Tapes, Mega Denke, Gianni Druid, Bombe devedesetih i dr.) koji slobodno kombinuju turbo-folk s drugim muzičkim formama (elektronska muzika, rep i dr.) za potrebe savremene urbane publike. U istraživanju ćemo se osloniti na stanovište da termin „turbo-folk“ nije isključivo sredstvo za deskripciju muzičkog žanra, već i vrednosno konotiran „plutajući označitelj“ koji sadržaj crpi iz simboličkog repertoara određene zajednice. Svoju simboličku snagu, kao sredstvo za kulturno uključivanje/isključivanje, turbo-folk je pokazao u akademskom i neakademskom diskursu tokom poslednje decenije XX i prve decenije XXI veka kad je instrumentalizovan kao konstitutivna drugost „urbane“ („elitne“, „civilizovane“, „obrazovane“, „kosmpolitske“, itd.) populacije. Osnovna pretpostavka ovog rada jeste da je sukob oko klasifikacija, u čijem se središtu nalazi turbo-folk, rehabilitovan, rekontekstualizovan i prevrednovan. U radu ćemo preispitati hipotezu da nova alternativna scena, koja čini predmet ovog istraživanja, nastoji da instrumentalizuje turbo-folk kao polugu kulturne kritike „urbane elite“, njenog autoriteta i legitimiteta njenih klasifikacionih kategorija.
The implementation of new technologies in healthcare leads to the emergence of new practices that diverge from traditional medical procedures. Existing scientific literature observes that new ...technologies often contradict conventional treatment methods, thereby posing a threat to existing divisions of labor and responsibilities among healthcare professionals and their medical domains. It is expected that tensions and conflicts arising from these contradictions hinder the implementation of new technologies and procedures in healthcare organizations. However, this article challenges such assumptions, arguing that conflicts between old and new practices or among practices of different medical domains are actually one of the main drivers of innovation. Cultural-historical activity theory (Engeström, 1987; 2001; Blackler, 2009) promotes a dialectical approach to researching the implementation of new technologies in organizations. It contends that consensus between old and new, or between domain-specific practices is not necessary for new technologies to be successfully implemented, provided there is a shared goal of activity. On the contrary, contradictions and tensions between different ways of working are considered regular characteristics of activity systems during the introduction of new technologies in organizations. This article presents the results of a long-term case study on a hospital’s implementation of a new technology called Transcatheter Aortic Valve Implantation (TAVI) which is a minimally invasive cardiac procedure. The newly introduced procedure enables the treatment of previously inoperable patients suffering from aortic valve stenosis. During the five-year ethnographic study of its implementation, numerous contradictions and difficulties in the progress of this innovation were documented. By applying cultural-historical activity theory to the case, various contradictions initially thought to impede its progress were identified. However, it turns out that the expansion of doctors' activities and the transformation of aortic stenosis treatment arose precisely from these contradictions. Although generalizations cannot be drawn from case studies, this example demonstrates the utility of using cultural-historical activity theory in researching the modernization of healthcare organizations. Therefore, this article contributes to the development of new theoretical approaches and methods, urging researchers and theorists of technology implementation to re-examine the current understandings of these processes.
Implementacijom novih tehnologija u zdravstvu stvaraju se nove prakse, različite od tradicionalnih medicinskih postupaka. Znanstvena literatura smatra da su nove tehnologije često u suprotnosti s uobičajenim načinima liječenja te postaju prijetnja postojećim podjelama rada i odgovornosti između zdravstvenih djelatnika i njihovih medicinskih domena. Nadalje, smatra da tenzije i sukobi koji proizlaze iz tih kontradikcija usporavaju implementaciju novih tehnologija i procedura u zdravstvenim organizacijama. Ovaj članak, međutim, dovodi u pitanje takve pretpostavke, tvrdeći da su sukobi starih i novih praksi ili između praksi različitih medicinskih domena zapravo pokretači inovacija. Kulturno-povijesna teorija aktivnosti (Engeström, 1987; 2001; Blackler, 2009) promiče dijalektički pristup istraživanjima implementacije novih tehnologija u organizacije te tvrdi da nije nužan konsenzus između starih i novih, kao ni između domenski specifičnih praksi kako bi se uspješno implementirale nove tehnologije, uz uvjet zajedničkog cilja aktivnosti. Naprotiv, kontradikcije i napetosti između različitih načina rada smatraju se redovitim karakteristikama sustava aktivnosti pri uvođenju novih tehnologija u organizacije. U ovom članku predstavljaju se rezultati dugogodišnje studije slučaja bolnice koja je uvela novu tehnologiju imena TAVI (transkateterska ugradnja aortnog zaliska) u svoje kardiokirurške postupke. Novonastalom procedurom omogućeno je liječenje dotad inoperabilnih pacijenata koji boluju od stenoze aorte srčanog zaliska. Tijekom petogodišnjega etnografskog istraživanja njezine implementacije zabilježene su mnogobrojne kontradikcije i poteškoće u napretku ove inovacije. Primjenom kulturno-povijesne teorije aktivnosti na slučaj, uočene su različite kontradikcije za koje se isprva činilo da usporavaju njezin napredak. Međutim, ispostavlja se da je upravo iz njih nastala ekspanzija aktivnosti liječnika i transformacija liječenja stenoze aorte. Iako se iz studija slučaja ne mogu postavljati generalizacije, ovim se primjerom pokazuje korisnost upotrebe kulturno-povijesne teorije aktivnosti u istraživanjima modernizacije zdravstvenih organizacija. Stoga ovaj članak pridonosi razvoju novih teorijskih pristupa i metoda, pozivajući istražitelje i teoretičare implementacija novih tehnologija da preispitaju postojeća razumijevanja tih procesa.
If there is one genre that has captured the imagination of people in all walks of life throughout the world, it is the fairy tale. Yet we still have great difficulty understanding how it originated, ...evolved, and spread--or why so many people cannot resist its appeal, no matter how it changes or what form it takes. In this book, renowned fairy-tale expert Jack Zipes presents a provocative new theory about why fairy tales were created and retold--and why they became such an indelible and infinitely adaptable part of cultures around the world.
Drawing on cognitive science, evolutionary theory, anthropology, psychology, literary theory, and other fields, Zipes presents a nuanced argument about how fairy tales originated in ancient oral cultures, how they evolved through the rise of literary culture and print, and how, in our own time, they continue to change through their adaptation in an ever-growing variety of media. In making his case, Zipes considers a wide range of fascinating examples, including fairy tales told, collected, and written by women in the nineteenth century; Catherine Breillat's film adaptation of Perrault's "Bluebeard"; and contemporary fairy-tale drawings, paintings, sculptures, and photographs that critique canonical print versions.
While we may never be able to fully explain fairy tales,The Irresistible Fairy Taleprovides a powerful theory of how and why they evolved--and why we still use them to make meaning of our lives.
U razdoblju između dvaju svjetskih ratova među ključnim čimbenicima kulturnog života u gradu Varaždinu bila je Varaždinska gimnazijska ekstenza. Domaća inteligencija okupljena oko jezgre koju su ...činili profesori varaždinske Gimnazije, tijekom dva i pol mjeseca 1923. godine, priredila je Kulturno-historijsku izložbu grada Varaždina. To je tada bila prva takva izložba u Kraljevini SHS koja je izazvala veliko zanimanje stručnjaka i javnosti. U razdoblju od 14.- 22. srpnja 1923. godine, bila je postavljena u osam velikih prostorija varaždinske Gimnazije, predstavljajući bogatu kulturno-povijesnu ostavštinu grada Varaždina i njegove okolice, nastalu i očuvanu tijekom proteklih stoljeća.
Izuzetan uspjeh Kulturno-historijske izložbe grada Varaždina poslužio je kao po-
poticaj za osnivanje varaždinskog Muzealnog društva čiji je primarni cilj bio osnivanje Gradskog muzeja Varaždin. Njegova realizacija uspješno je završena dvije godine kasnije u okviru trodnevne proslave obilježavanja tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva.
U ovom radu analizira se adekvatnost postojećeg pravnog okvira u području kulture odnosno uređenja statusa, upravljanja i financiranja javnih ustanova u kulturi, posebice onih koje nisu regulirane ...posebnim zakonima. Namjera je bila u ovom radu ukazati na moguće nedostatke u postojećoj regulativi i samoregulativi, te predložiti potencijalna unaprjeđenja pravne regulative, sve u cilju uspostavljanja modernog normativnog okvira za poboljšanje uvjeta upravljanja i financiranja javnih ustanova u kulturi u Republici Hrvatskoj. Posebno se ukazuje na poziciju i ovlasti kulturnih vijeća kao tijela koja imaju važnu ulogu o odlučivanju o dodjeli financijskih proračunskih sredstava kulturnim projektima, kao primjer suvremene kulturne politike. Međutim, u njihovu radu postoji mogućnost nastanka sukoba interesa s obzirom na disproporciju njihova statusa u kulturnom području, te je nužno stvoriti odgovarajuća legislativna rješenja koja će otkloniti mogućnost zloupotreba pozicija odnosno interesnog subjektivnog postupanja kod raspolaganja javnim sredstvima za javne potrebe u kulturi. Osnivanjem kulturnih vijeća, kulturna politika Republike Hrvatske prati načela suvremene kulturne politike pri čemu se odlučivanje i suodlučivanje o pitanjima o kulturi decentralizira i usmjerava na razine jedinica lokalne i regionalne uprave: županije, gradove ili općine, uz uvođenje različitih modaliteta sudioničkog upravljanja, uključujući osnivanje kulturnih vijeća. U ovom radu ukazujemo na određene zakonske manjkavosti i u tom smislu potrebu daljnjeg noveliranja propisa, te navodimo rješenja koja se nadovezuju na zakonske odredbe, a trebaju biti sadržana u aktima o osnivanju, statutima i drugim općim aktima samih ustanova u kulturi.
This paper analyzes the adequacy of the existing legal framework in the field of culture, i.e. the regulation of the status, management, and financing of public cultural institutions, especially those that are not regulated by special laws. The intention of this paper was to point out possible shortcomings in the existing regulation and self-regulation and to propose potential improvements to the legal regulation, all with the aim of establishing a modern normative framework for improving the conditions of management and financing of public cultural institutions in the Republic of Croatia. The position and powers of cultural councils as bodies that have an important role in deciding on the allocation of financial budget resources to cultural projects, as an example of contemporary cultural policy, are particularly pointed out. However, in their work, there is a possibility of a conflict of interest due to the disproportion of their status in the cultural field, and it is necessary to create appropriate legislative solutions that will eliminate the possibility of abuse of positions, i.e. interest-based subjective treatment when disposing of public funds for public needs in culture. By establishing cultural councils, the cultural policy of the Republic of Croatia follows the principles of contemporary cultural policy, whereby decision-making and co-decision-making on cultural issues are decentralized and directed to the levels of local and regional administration units: counties, cities, or municipalities, with the introduction of various modalities of participatory management, including the establishment of cultural Council. In this paper, we point out certain legal deficiencies and, in this sense, the need for further amendments to the regulations, and we list solutions that follow from the legal provisions and should be contained in the founding acts, statutes and other general documents of the cultural institutions themselves.
Kulturalna raznolikost suvremenih društava odražava se na raznolikost identiteta djece rane i predškolske dobi, pa multikulturalnost kurikula i odgojnoobrazovnih procesa postaje važno svojstvo ...odgojno-obrazovnih ustanova. Cilj ovoga rada je prikazati i obrazložiti sastavnice znanstveno utemeljenog koncepta multikulturnog odgoja i obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO), na temelju analize postojećih istraživanja i relevantne literature. Riječ je o polazištu, sadržaju i ishodima RPOO koji obuhvaćaju sve sastavnice kurikula. Prepoznatljive su u primjeni kulturno primjerene pedagogije putem usmjerenosti prema identitetu i postignućima djece, razvoju primjerenih odnosa odgojitelja, djece i roditelja te afirmaciji ravnopravnosti i izvrsnosti sve djece. Podrazumijeva holistički pristup odgoju i obrazovanju koji je usklađen s razvojnim, kulturalnim i ostalim karakteristikama svakog djeteta i smatra se važnim mehanizmom unaprjeđivanja inkluzivnih vrijednosti pojedinaca, zajednica i društva u cjelini.
The cultural diversity of modern societies is reflected in the diversity of children identities, so the multiculturalism of curriculum becomes an important feature of educational institutions. It is questionable how the stakeholders in the institutional ECE settings understand the concept of multiculturalism, and multicultural education. This paper provides an overview of the scientifically based concept of multicultural education in ECE settings, which implies egalitarian coexistence of different cultures, based on culturally appropriate pedagogy and curricula that promote inclusive values. Consequently, the settings of culturally appropriate pedagogy in ECE settings have been singled out and clarified. Cultural diversity is interpreted as a multidimensional concept that includes subjective and objective aspects of children’s cultural background, and that stems from the cultural identity of individuals participating in ECE settings. The purpose of multicultural ECE settings is to create preconditions for the development of intercultural competencies of children. The implementation of a multicultural curriculum in ECE settings implies a high internalization of inclusive beliefs and multicultural competencies of teachers and other participants. However, these aspects and values within ECE in the Croatian context have been insufficiently researched. The Croatian Science Foundation project »Models of Response to Educational Needs of Children at Risk of Social Exclusion in ECEC Institutions«, seeks to fill this gap by focusing on the etiological, phenomenological, and interventional aspects of social exclusion risk, to analyse and improve capacity and resources of ECE institutions, and the affirmation of culturally relevant pedagogy. A detailed explanation of culturally relevant pedagogy goes beyond the scope of this paper. Questions about the adequacy and readiness of ECE settings to respond to the demands of modern multicultural societies arise. Therefore, we call for reflection on a clearer positioning of ECE settings in advocating the fundamental values of Croatian society.
Horvatov brijeg, zemljani brežuljak smješten na sjeverozapadnom dijelu perivoja Veterinarskog fakulteta u Zagrebu nazvan je prema svom idejnom tvorcu, znamenitom hrvatskom znanstveniku, botaničaru i ...profesoru, Ivi Horvatu. Veterinarski fakultet zakonom je zaštićeni povijesni paviljonski kompleks, odnosno dio Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba s brojnim uzgojenim vrstama biljaka koje čine zbirku smještenu unutar zelenih površina parkovnog dijela perivoja, kao i na Horvatovom brijegu. Horvatov brijeg nastajao je u razdoblju od 1940. do 1963. godine i predstavlja jedinstveni, do danas sačuvani dio prirodne baštine. U vrijeme nastanka imao je znanstvenu i odgojno obrazovnu vrijednost. Ovim radom kronološki predstavljamo povijesne okolnosti i kontekst nastajanja Horvatovog brijega s namjerom doprinosa njegovoj valorizaciji i očuvanju. Podatci su prikupljani iz dosadašnjih znanstvenih i stručnih članaka povjesničara, šumara, arhitekata, botaničara i biologa, kao i povijesnih izvora dostupnih na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Horvat’s hill is a hill located in the northwestern part of the park at the Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, and was named after its conceptual designer, the famous Croatian scientist, botanist and professor Ivo Horvat. The Faculty of Veterinary Medicine is legally protected historical pavilion complex, included within the Historical Urban Entity of the City of Zagreb, with numerous cultivated plant species located within the green areas of the park and on Horvat’s hill. Horvat’s hill was formed in the period from 1940 to 1963, and it represents a unique feature of natural heritage with both scientific and educational value, that has been well preserved to this day. This paper chronologically presents the history and context of making Horvat’s hill, with the aim of contributing to its further valorisation and preservation. Data were collected from previous scientific and professional articles by historians, foresters, architects, botanists and biologists, and from historical sources available at the Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb.
PDF
