V prispevku so obravnavane poglavitne spremembe v rekonceptualizacijah javnega mnenja skozi tri temeljna zgodovinska obdobja in v njih prevladujoče paradigme: (1) zgodnje obdobje javnega mnenja kot ...normativne utopije, ki so jo kmalu začele razjedati ekonomske spremembe, ki so spremenile družbeno vlogo tiska, in empirične sociološke analize »latentnih« (dis)funkcij javnega mnenja; (2) obdobje empirične substitucije javnega mnenja z mnenjskimi poizvedbami, oprtimi na kvantitativne metode sistematičnega zbiranja in statistične analize podatkov ter »teorijo prima facie« permanentnega referenduma, ki jo je postavil Gallup; (3) obdobje velikega podatkovja, v katerem sistematično »merjenje mnenj« z zbiranjem podatkov v obliki odgovorov na vprašanja vse bolj nadomešča permanentno avtomatizirano ugotavljanje in napovedovanje mnenjskih in vedenjskih vzorcev posameznikov iz (meta) podatkov, ki jih pretežno nevede generirajo in puščajo v socialnih omrežjih, in v katerem ideje zgodnje normativne kritike družbeno nadzorovalne disfunkcije javnega mnenja aktualizira kritična analiza korporativnih praks panoptičnega podatkovnega nadzorovanja (»dataveillance«). Ključno vprašanje pri tem je, ali pojmi javnost, javno mnenje in javna sfera v dobi »upodatkovljenja javnega mnenja« še (lahko) ohranjajo zgodovinsko kritično družbeno ost.
Straipsnyje analizuojama logikos istorikų Jill Vance Buroker, Sylvaino Auroux ir Jeano-Claude’o Pariente’o pozicija, kad tradicinės logikos pradininkų – Antoine’o Arnauld ir Pierre’o Nicole’io – ...pažiūrose į kategorinio sakinio semantiką galima įžvelgti predikato implicitinės kvantifikacijos tezę. Tyrime eksplikuojama predikato implicitinės kvantifikacijos tezė, aptariama, kokiomis sąlygomis ji gali figūruoti loginės semantikos pažiūrų rekonstrukcijose; analizuojama, ar pagrįstas jos įvedimas į Arnauld ir Nicole’io semantikos rekonstrukciją, atskleidžiamas Port Royalio logikos santykis su šia teze, taip pat bandoma išsiaiškinti, kas yra tezės autorius. Pagrindiniu tyrimo rezultatu laikome tokias išvadas: pirma, į Arnauld ir Nicole’io pažiūrų rekonstrukciją gali būti įtrauktas predikato implicitinės kvantifikacijos tezės neigimas ir analogišką struktūrą turinti subjekto implicitinės kvantifikacijos tezė; antra, konversijos aptarimui skirti Port Royalio logikos skyreliai leidžia įžvelgti ne predikato implicitinės kvantifikacijos tezę, bet silpnesnį teiginį; trečia, šios tezės autoriumi laikytinas Williamas Hamiltonas.
In this study, copper alloy matrix composites reinforced with tungsten carbide (WC) particles with the addition of different Ni contents (0, 3, 5, 7, and 10 wt.%) were prepared by the spontaneous ...infiltration process. Image analysis was used to quantify the microstructural parameters, such as the particle size and distribution, area fraction, binder mean free path, and pore size. The effect of Ni addition on the microstructure, density and hardness are discussed. The results show that a small addition of Ni improves the densification of the infiltrated composites. The highest density value of 11.84 g/cm3 with a hardness of 327 HV was obtained for the infiltrated composite with the addition of 3 wt.% of Ni. The quantitative analysis results are in good agreement with the microstructure properties and hardness results.
nema
Grisogono na španjolskom Martinović, Ivica
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,
12/2022, Letnik:
48, Številka:
2 (96)
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Theatrum mundi et temporis
(1588) Giovannija Paola Galluccija ima iznimno mjesto u sklopu europske recepcije Grisogonove rasprave
Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris
, jer je Gallucci ...u dvanaesto poglavlje prve knjige svoga djela uvrstio svoju transkripciju petnaest Grisogonovih zaključaka o uzroku morskih mijena, i to 60 godina nakon jedinoga tiskanoga izdanja te rasprave u drugom Grisogonovu zborniku
De modo collegiandi, pronosticandi, et curandi febres, necnon de humana felicitate, ac denique de fluxu et refluxu maris
(1528). U latinskim i španjolskim izdanjima Galluccijeva djela između 1588. i 1617. Grisogonova rasprava o tumačenju morskih mijena, zajedno s instrumentom koji služi za kvantifikaciju elevacije mora, doživjela je osam ili, još preciznije rečeno, bar osam izdanja ili pseudoizdanja: četiri latinska (1588, 1589, 1603, 1605) i četiri španjolska u prijevodu Miguela Péreza (1606, 1611, 1614, 1617). Među tim izdanjima sporna je samo datacija izdanja iz 1611. godine: ono sadrži posvetu potpisanu »u studenom 1614.«, pri čem nije bilo moguće ustanoviti gdje se nalazi pogreška – na naslovnici ili u dataciji posvete. Izdanja Galluccijeva djela objavljivana su pod različitim naslovima pa je i to utjecalo na to da je samo jedno izdanje, prvo iz 1588. godine, bilo dosad uključeno u Grisogonovu bibliografiju. Prva dva latinska izdanja naslovljena su
Theatrum mundi et temporis
, a sljedeća dva svojim su naslovom Coelestium corporum, et rerum ab ipsis pendentium accurata explicatio per instrumenta, rotulas, et figuras upozoravala čitatelja na osobitost Galluccijeva djela: pomične sprave i slike. Privrženost zornom prikazivanju astronomskih i morskih pojava ponukala je Galluccija da u svoje djelo uvrsti Grisogonovu raspravu koja je također na posljednjem listu sadržavala računar za određivanje elevacije mora s tri pomična kruga. Prva dva španjolska izdanja vjerno prenose prvi talijanski naslov
Theatro del mundo y de el tiempo
, u trećem je naslov proširen:
Theatro y descripcion del mundo y del tiempo
, a u četrtvom iznova promijenjen:
Theatro y descripcion universal del mundo
. U svim je tim izdanjima Galluccijeva djela izostavljen Grisogonov uvod, koji prethodi zaključcima, ali je latinskim izdanjima Gallucci pridodao svoj uvod i zaključnu napomenu, a španjolskim izdanjima Pérez i svoj vlastiti zaključak s primjerima. S pomoću osam proučenih izdanja Galluccijeva djela
Theatrum mundi et temporis
i njegova španjolskoga prijevoda
Theatro del mundo y de el tiempo
, pri čem je istraživanje ograničeno samo na izdanja koja je bilo moguće ogledati, Grisogonova se bibliografija, prvi put objavljena u Grmekovoj
Hrvatskoj medicinskoj bibliografiji
(1955), uvećava za sedam bibliografskih jedinica, a područje čitanosti i utjecaja Grisogonove rasprave o uzroku morskih mijena proširuje i na područje španjolskoga jezika u prvim dvama desetljećima 17. stoljeća. Od hrvatskih renesansnih filozofa i prirodoznanstvenika jedino se Grisogonu posrećilo da mu je djelo bilo tiskano na španjolskom jeziku, a to znači da je pola stoljeća nakon njegove smrti ne samo u Italiji nego i u Španjolskoj uočena i priznata kakvoća njegova rješenja za problem morske plime i oseke. Stoga je bilo važno objaviti transkripciju prvoga španjolskoga izdanja Grisogonove rasprave. Gallucci je pri transkripciji Grisogonove zaključke mjestimice kratio i proširivao, čak i prerađivao, a potkrale su mu se i neke pogreške. Tim je izmjenama utjecao na smisao nekih Grisogonovih tvrdnja, što je najočitije u transkripciji desetoga zaključka, ali nije ugrozio Grisogonovo rješenje za problem morske plime i oseke. U svojoj je zaključnoj napomeni Gallucci svoju transkripciju Grisogonovih zaključaka popratio astrološkim komentarom koji odudara od Grisogonova strogoga astronomskoga pristupa u raspravi o morskim mijenama, ali je u skladu s temeljnim pristupom koji prožima drugi Grisogonov zbornik. U španjolskom prijevodu Galluccijeve transkripcije, što ga je sâm nazvao »dopunjenim izdanjem«, Pérez je često posezao za istoznačnicama za temeljne nazivke i to bezrazložno proveo u cijelom svom prijevodu, mučio se sa superlativima latinskih pridjeva i priloga, ponekad propustio prevesti jednu riječ koliko god ona Grisogonu bila važna. Neke od njegovih brojnih amplifikacija pokazale su se uspješnima, tj. doprinijele su boljem razumijevanju Grisogonovih lapidarnih izričaja. Budući da je Grisogonovu raspravu prevodio samo iz Galluccijeve knjige, Pérez je preuzeo gotovo sve pogreške iz Galluccijeve transkripcije. U svom zaključku španjolski je prevoditelj pribjegao naknadnoj aristotelizaciji Grisogonove rasprave, i to u smjeru suprotnom izvornim Grisogonovim nakanama. Ovom je članku priložena transkripcija poglavlja »Del fluxo y refluxo del mar, y quantas oras crece y mengua en cada dia.« iz prvoga španjolskog izdanja Galluccijeva djela
Theatro del mundo y de el tiempo
(1606). Potpuna dokumentacija o osobitostima Galluccijeve transkripcije i Pérezova prijevoda Grisogonove rasprave
Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris
nalazi se u kritičkom aparatu transkripcije.
Theatrum mundi et temporis
(1588) by Giovanni Paolo Gallucci has earned an exceptional place in the European reception of Federik Grisogono’s
Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris
, owing to the fact that Gallucci in the twelfth chapter of Book I of his work included his transcription of Grisogono’s fifteen conclusions on the cause of tides, sixty years after the until then only lifetime edition of Grisogono’s treatise in Grisogono’s second book
De modo collegiandi, pronosticandi, et curandi febres, necnon de humana felicitate, ac denique de fluxu et refluxu maris
(1528). In the Latin and Spanish editions of Gallucci’s work published between 1588 and 1617 Grisogono’s treatise on the explanation of sea tides, together with his instrument for determining the elevation of sea, witnessed eight or, to be more precise, at least eight editions or pseudo-editions: four Latin (1588, 1589, 1603, 1605) and four Spanish editions translated by Miguel Pérez (1606, 1611, 1614, 1617). Of the mentioned eight editions only the datation of the 1611 edition is disputable: namely, the edition contains a dedication subscribed “in November of 1614,” whereby it was impossible to locate the misprint – on the title-page or in the datation of the dedication. The editions were published under different titles, which may account for the fact that only one, the first from 1588, was included in Grisogono’s bibliography. The first two Latin editions are titled
Theatrum mundi et temporis
, while the following two entitled Coelestium corporum, et rerum ab ipsis pendentium accurata explicatio per instrumenta, rotulas, et figuras warned the reader about Gallucci’s distinctive approach: inclination to movable instruments and figures. His inclination towards vivid presentation of astronomical and sea phenomena prompted Gallucci to include into his work Grisogono’s treatise, whose last page also contained a calculator for determining elevation of sea with three movable circles. The first two Spanish editions faithfully follow the first Italian title
Theatro del mundo y de el tiempo
, while in the third the title is expanded:
Theatro y descripcion del mundo y del tiempo
, and in the fourth rephrased again:
Theatro y descripcion universal del mundo
. In all the mentioned editions Grisogono’s introduction was omitted, but to the Latin editions Gallucci added his own introduction and final note, and to the Spanish editions Pérez also added his own conclusion with examples. Based on the analysis of eight editions of Gallucci’s work
Theatrum mundi et temporis
and its Spanish translation
Theatro del mundo y de el tiempo
, Grisogono’s bibliography, first published in Grmek’s
Bibliographia medica Croatica
(1955), is being expanded by seven bibliographical items, while the scope of the study and influence of Grisogono’s treatise on the causes of sea tides spread to the Spanish-speaking territories in the first two decades of the seventeenth century. Among Croatian Renaissance philosophers and scientists Grisogono was the only one to have his work printed in Spanish, which implies that half a century after his death the quality of his solution for the problem of the sea tides was acknowledged in Italy and Spain. Despite Gallucci’s efforts to transcribe Grisogono’s conclusions as faitfully as possible, he abridged or amplified them in places, or revised even. By altering Grisogono’s text, Gallucci interfered with the meaning of Grisogono’s conclusions, which is most evident in the transcription of the tenth conclusion. In the Spanish translation of Gallucci’s transcription, which he himself referred to as “appended,” Pérez often used synonyms for Grisogono’s basic terms, employing them ungroundedly throughout his translation, battled with the superlatives of Latin adjectives and adverbs, and occasionally omitted to translate a word or two regardless of its importance to Grisogono the author. Some of his numerous amplifications contributed to a better understanding of Grisogono’s lapidary expressions. Considering that Pérez’s translation of Grisogono’s treatise is based entirely on Gallucci’s book, he thus adopted almost all the errors from Gallucci’s transcription. In his conclusion Pérez resorted to additional Aristotelization of Grisogono’s treatise, in a direction contrary to Grisogono’s original intentions. This article is accompanied by the transcription of chapter »Del fluxo y refluxo del mar, y quantas oras crece y mengua en cada dia.« from the first Spanish edition of
Theatro del mundo y de el tiempo
(1606). Full documentation on the peculiarities of Gallucci’s transcription and Pérez’s translation of Grisogono’s treatise
Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris
is comprised in the critical apparatus of the transcription.
The doctoral dissertation aims to propose an original model for risk quantification in industrial product development projects. The model is built through the systematization of the existing body of ...knowledge in the field of project risk management and its application to the concept of industrial product development along with monitoring project results – technical performances, schedule and costs – using the newly-established methodology of risk quantification. The primary motivation behind the development of this model is to contribute to the process of product development in domestic industrial enterprises. In order to verify the proposed model, the author has conducted experimental research on the sample of fifty-two projects of development of industrial product of the same kind. The sizes required for the derived mathematical model were experimentally determined and statistically processed by means of principal component analysis. Afterwards, Monte Carlo Simulation of the obtained results, as well as the sensitivity analysis, was conducted in order to verify the model. In the model, the risk assessment is presented from the perspective of the project team and is the upgrade of the standard project activities. Thus, the efficiency of managing project risks is secured by using the available resources without jeopardizing the remaining project activities. The implementation of this model enables a systematic approach to the quantitative analysis of project risks in enterprises whose business endeavor is industrial product development. The results of the research, as well as their generalization verified by proving the main research hypotheses, pertain to the total risk related to each of the project results, i.e. plan, budget and technical performances of the project. They, accordingly, provide a clear insight into the risks present in the process of industrial product development in small and medium-sized enterprises, as well as into their impact on the defined project goals. By testing the main research hypotheses, the following conclusions were reached: - The values of total risk are approximately normally distributed: o Approximately, 68% of total risk is distributed within the interval of one standard deviation away from its mathematical expectation. o Approximately, 95% of total risk is distributed within the interval of two standard deviations away from its mathematical expectation. o Approximately, 99.7% of total risk is distributed in the interval of three standard deviations away from its mathematical expectation. - Variable sizes which determine the probability of error, as well as the variable sizes which determine the error weight, do not contribute to the same extent to the variance of the distribution of total risk. These results can be very useful in the process of decision making, both during the project in order to proactively respond to risk, and when it comes to deciding on whether to initiate or to abandon the project of industrial product development.
Predmet doktorske disertacije je postavka originalnog modela za kvantifikaciju rizika na projektima osvajanja industrijskih proizvoda, koja je usledila nakon sistematizacije postojećih znanja iz oblasti upravljanja projektnim rizicima uz adaptaciju istih na koncept razvoja industrijskog proizvoda, kroz praćenje projektnih rezultata - tehničkih karakteristika, vremena (plana) i troškova, a sa novouspostavljenom metodologijom kvantifikacije rizika. Razvoj modela kao svoj ultimativni cilj ima potrebu da unapredi procese osvajanja proizvoda u domaćim industrijskim preduzećima. U cilju verifikacije postavljenog modela sprovedeno je eksperimentalno istraživanje na uzorku 52 projekta osvajanja industrijskog proizvoda istog tipa. Eksperimentalno su određene veličine neophodne za izvedeni matematički model, statistički obrađene primenom metode glavnih komponenata, a zatim je izvedena Monte Karlo simulacija dobijenih rezultata i analiza osetljivosti u cilju provere modela. U modelu je procena rizika predstavljena iz perspektive projektnog tima, tako da su odabrane tehnike za procenu faktora rizika prilagođene kompetencijama projektnog tima i predstavljaju nadogradnju redovnim projektnim aktivnostima. Na ovaj način osigurana je efikasnost upravljanja projektnim rizicima upotrebom dostupnih resursa, bez ugrožavanja ostalih projektnih aktivnosti. Primena modela omogućava sistemski pristup kvantitativnoj analizi projektnih rizika u preduzećima, koja kao svoj poslovni poduhvat realizuju osvajanje industrijskog proizvoda. Rezultati istraživanja, kao i njihova generalizacija, potvrđena dokazom osnovnih istraživačkih hipoteza, koje se odnose na ukupan iznos rizika prema svakom od projektnih rezultata u vidu plana, budžeta i tehničkih karakteristika projekta, pružaju jasan uvid u rizike prisutne prilikom procesa osvajanja II industrijskog proizvoda u malom i srednjem preduzeću kao i njihovom uticaju na definisane projektne ciljeve. Testiranjem osnovnih istraživačkih hipoteza potvrđeni su sledeći rezultati: - Vrednosti iznosa rizika pripadaju približno normalno raspodeljenoj populaciji: o Približno 68% vrednosti iznosa rizika nalazi se u intervalu od jedne standardne devijacije sa obe strane matematičkog očekivanja. o Približno 95% vrednosti iznosa rizika nalazi se u intervalu od dve standardne devijacije sa obe strane matematičkog očekivanja. o Približno 99, 7% vrednosti iznosa rizika nalazi se u intervalu od tri standardne devijacije sa obe strane matematičkog očekivanja. - Promenljive veličine koje određuju verovatnoću pojave greške ne pružaju isti doprinos varijansi raspodele iznosa rizika kao i promenljive veličine koje određuju težinu greške. Ovi rezultati mogu biti od velike koristi prilikom donošenja odluka, kako tokom samog projekta u cilju proaktivnog reagovanja na rizike, tako i odluke o pokretanju ili odustajanju od projekta osvajanja određenog proizvoda.
Geotermalna energija Hrvatske nedovoljno je poznata i korištena. Iako obnovljiv izvor energije i mogući pokretač održivog razvoja, nije na prihvatljiv način valorizirana ni korištena. Izdvajanjem i ...definiranjem novih istražnih prostora (IP): M. Bukovca, Legrad-1, Kotoriba, Ferdinandovac-1 i revizijom eksploatacijskog polja (EP): Lunjkovac-Kutnjak, procijenjena je njihova moguća instalirana snaga na 100 MWe električne energije, što je oko 2,5% postojećih kapaciteta u RH ili 29% hrvatskog dijela nuklearne elektrane Krško. Uz to, iz tih postrojenja kogeneracijom se može dobiti i 500 MWt toplinske energije. Ovu procjenu omogućila su geološko-geofizička istraživanja i proizvodnja ugljikovodika te 4000 izrađenih bušotina u Hrvatskoj. Time su i indicirana, relativno lako dostupna hidro-geotermalna ležišta (do 1500 m dubine), gdje se na 500 lokacija (prema postojećem iskustvu), može očekivati korištenje instalirane snage od 750 do 1300 MWt toplinske energije. Prema dosadašnjim iskustvima, na većini ovih lokacija (njih 400), moguće je godišnje pridobiti više od 200 x106 m3 nekonvencionalnih rezervi prirodnog plina, otopljenog u geotermalnoj vodi, što predstavlja 5% godišnje potrošnje prirodnog plina u Hrvatskoj. Ove vrlo konzervativne procjene, iz uzoraka koji je tek dio najbolje poznatih objekata, upućuje na vrlo ozbiljnu mogućnost supstitucije domaće toplinarske energije na razini 12-26% godišnje potrošnje prirodnog plina u RH (2014). Pored proizvodnje na geotermalnim poljima, ona je moguća i na većini starih naftno-plinskih polja gdje s nastavkom intenzivnog crpljenja geotermalne vode, može pridobiti dodatne količine ugljikovodika, što nije uključeno u ova razmatranja.
U prilogu je riječ o načinima izražavanja količinskih značenja u imenskim skupinama hrvatskoga standardnog jezika. Govori se, između ostaloga, o gramatičkim i semantičkim tipovima kvantifikatora te o ...razlikovanju kvantifikatora, kvantifikativa i partikularizatora. S tim u vezi predlaže se i jedna od mogućih tipologija kvantifikatora i kvantifikativa. U nastavku je riječ o numeričkoj (npr. te dvije zanimljive knjige, pet pari cipela) i nenumeričkoj kvantifikaciji (npr. puno problema, mnogi turisti, neki događaji), o jediničnoj (npr. jedini stvarni problem, dobar osjećaj) i nejediničnoj kvantifikaciji (npr. novi problemi, naši mladenci, deset dana, žuto lišće), o afirmativnoj (npr. sve njezine knjige, sve tri njezine knjige) i negativnoj kvantifikaciji (npr. nijedna njezina knjiga, nijedna od triju njezinih knjiga), zatim o konjunkcijskoj kvantifikaciji (npr. Ana i njezina kolegica došle su prerano, Posjetili smo Sofiju, Plovdiv i Istanbul), o kvantifikaciji u imenskim skupinama sa zbirnim (npr. svježe cvijeće, cijela obitelj) i tvarnim imenicama (npr. tanjur graha, dvije vreće brašna) te o vrstama i posljedicama pluralizacije.
Mutacija V617F u genu JAK2 glavna je oznaka Philadelphia negativnih mijeloproliferacijskih
zloćudnih tumora (MPN). Zbog brojnih različitih kvantitativnih metoda koje nisu
davale usporedive rezultate, ...organizacije European LeukemiaNet i MPN&MPNr-Euronet
pokrenule su standardizaciju osiguravši komercijalno dostupne standarde Svjetske zdravstvene
organizacije za kvantifikaciju opterećenja mutiranim alelom V617F. Cilj ovog istraživanja
bio je usporediti rezultate dobivene s dvjema najčešće korištenim kvantitativnim
metodama, QIAGEN Mutaquant kit i interno razvijenom metodom koju su objavili Larsen
et al. 2007. Kvantifikacija opterećenja mutiranim alelom provedena je u uzorcima DNK 101
JAK2 V617F pozitivnog bolesnika pomoću JAK2 MutaQuant i interno razvijene RQ‑PCR
metode. Usporedba metoda pokazala je da nema statistički značajne razlike između rezultata
u svakoj podskupini MPN bolesnika kao ni kad su se rezultati podijelili u četiri različita
raspona opterećenja mutiranim alelom V617F. Statistička analiza je pokazala da ne
postoji stalna i proporcionalna sustavna pogreška između dviju uspoređenih metoda te da
se obje metode mogu koristiti naizmjenično u rutinskoj praksi.
U ovome radu pokazujemo komparativnu analizu metoda Vrijednost pri Riziku te Novčani tok pri Riziku, kao temeljnih mjera kvantifikacije izloženosti rizicima u financijskom i realnom sektoru. Objašnjene ...su temeljne značajke ovih metoda, postupci njihova izračuna kao i njihove prednosti i nedostaci. Cilj rada jest pružiti okvir analitičarima i menadžerima rizika, kako bi bolje razumijeli i ispravno primijenili ove metode pri analizima i kvantifikacijama rizika u hrvatskim poduzećima i financijskim institucijama. Koji od pristupa izračuna VaR-a i CFaR-a će menadžer rizika odabrati u velikoj mjeri ovisi o raspoloživosti podataka, te posebnim značajkama poduzeća čiju izloženost različitim poslovnim rizicima treba procijeniti. Za odgovarajuću kvantifikaciju rizika potrebna je iskusna i oštroumna osoba koja posjeduje tehnička i statistička znanja, no koja dobro poznaje poslovanje poduzeća i koristi zdrav razum i logiku pri predstavljanju dobivenih rezultata.
Identifikacija i kvantifikacija fenolnih spojeva i flavonoida u različitim prehrambenim proizvodima najčešće se provodi pomoću metode HPLC. Njihova je analiza iznimno složena s obzirom na to da ...većina prehrambenih proizvoda sadržava brojne fenolne spojeve, od kojih mnogi imaju slična kemijska svojstva, poput polarnosti, što otežava njihovu potpunu separaciju. U ovom radu predstavljamo potvrđenu metodu kvantitativnog određivanja koncentracije dvaju spojeva sličnog vremena zadržavanja, tj. koji u smjesi daju preklapajuće signale (pikove). Provedena je analiza dvaju parova fenolnih spojeva: kavene i vanilinske kiseline te ferulične i p-kumarne kiseline. Prednost ove metode je što dva fenolna spoja u otapalu drukčije apsorbiraju svjetlost različitih valnih duljina, čime je olakšano njihovo kvantitativno određivanje, čak iako nisu razdvojeni u HPLC koloni. Opisana metoda može se upotrijebiti za interpretaciju rezultata HPLC analize prehrambenih proizvoda koji sadržavaju širok spektar fenolnih spojeva i flavonoida.
PDF
