The present study is mainly aimed at delivering a drug into the brain via the intranasal route using a liposomal formulation. For this purpose, rivastigmine, which is used in the management of ...Alzheimer's disease, was selected as a model drug. Conventional liposomes were formulated by the lipid layer hydration method using cholesterol and soya lecithin as lipid components. The concentration of rivastigmine in brain and plasma after intranasal liposomes, free drug and per oral administration was studied in rat models. A significantly higher level of drug was found in the brain with intranasal liposomes of rivastigmine compared to the intranasal free drug and the oral route. Intranasal liposomes had a longer half-life in the brain than intranasally or orally administered free drug. Delivering rivastigmine liposomes through the intranasal route for the treatment of Alzheimer's disease might be a new approach to the management of this condition.
Glavni cilj rada je razvoj liposoma za intranazalnu primjenu za isporuku lijeka u mozak. U tu svrhu izabran je rivastigmin kao modelni lijek koji se upotrebljava u terapiji Alzheimerove bolesti. Liposomi su pripravljeni metodom hidratacije lipidnog sloja koristeći kolesterol i lecitin iz soje kao lipidne komponente. Praćena je koncentracija rivastigmina u mozgu i plazmi nakon intranazalne i peroralne primjene liposoma i slobodnog lijeka. S intranazalnim liposomima rivastigmina postignuta je značajno veća koncentracija lijeka u mozgu. Osim toga intranazalni liposomi imaju dulje vrijeme poluživota u mozgu. Intranazalna primjena liposoma rivastigmina mogla bi predstavljati novi pristup terapiji Alzheimerove bolesti.
7-Ethyl-10-hydroxy-camptothecin (SN-38), a metabolite of irinotecan x HCl, is poorly soluble in aqueous solutions and practically insoluble in most physiologically compatible and pharmaceutically ...acceptable solvents. Formulation of SN-38 in concentrated pharmaceutical delivery systems for parenteral administration is thus very difficult. Due to their biocompatibility and low toxicity, liposomes were considered for the delivery of SN-38. In this study, pegylated liposomes with distearoylphosphatidylcholine, distearoylphosphatidylethanolamine containing SN-38 were prepared and their characteristics, such as particle size, encapsulation efficiency, in vitro drug release and biodistribution, were investigated. The particle size of liposomes was in the range of 150--200 nm. The encapsulation efficiency and in vitro release rate of pegylated liposomes was higher than those of non-pegylated liposomes. As expected, the distribution of pegylated liposomes in body organs such as liver, kidney, spleen and lung was considerably lower than that of non-pegylated liposomes. Also, their blood concentration was at least 50 % higher than that of non-pegylated liposomes.
7-Etil-10-hidroksi-kamptotecin (SN-38), metabolit irinotekan hidroklorida, vrlo je slabo topljiv u vodenim otopinama i praktički netopljiv u većini fiziološki kompatibilnih i farmaceutski prihvatljivih otapala. Poradi toga je veoma teško formuliranje supstancije SN-38 u koncentrirane sustave za parenteralnu primjenu. Liposomi se zbog svoje biokompatibilnosti i niske toksičnosti čine pogodnim za isporuku SN-38. U ovom radu opisana je priprava pegiliranih liposoma sa SN-38 pomoću distearoilfosfatidilkolina i distearoilfosfatidiletanolamina. Pripravljenim liposomima određena je veličina čestica, sposobnost inkapsuliranja, in vitro oslobađanje i biodistribucija. Veličina čestica liposoma bila je u rasponu 150--200 nm. Sposobnost kapsuliranja i in vitro oslobađanje pegiliranih liposoma bila je veća nego nepegiliranih liposoma. Kao što se očekivalo, distribucija pegiliranih liposoma u jetri, bubregu, slezeni i plućima bila je značajno niža nego nepegiliranih liposoma. Njihova koncentracija u krvi bila je najmanje 50 % viša od nepegiliranih liposoma.
Immune suppression resulting from chemoprophylaxis and potential drug interaction were investigated in experimental animals pre-medicated with ampicillin and chloroquine followed by immunization with ...bovine serum albumin bearing liposomes prepared by the reverse phase evaporation method. The prepared liposomes were evaluated for particle size, entrapment efficiency and in vitro release. Humoral immune response was measured in terms of systemic IgG antibody titre by the ELISA method. The present study showed that 7:3 molar ratio of soya phosphatidylcholine and cholesterol produced liposomes of mean diameter of 235.4 ± 10.3 nm and entrapment efficiency of 41.3 ± 3.2%. Ampicillin significantly (p < 0.05) decreased the antibody titre whereas chloroquine did not reduce the antibody titre significantly. The study will help in programming a new drug management and in characterization of vaccine-drug interaction.
Na eksperimentalnim životinjama koje su prvo tretirane ampicilinom i klorokinom a zatim imunizirane goveđim serumskim albuminom s liposomima praćena je supresija imunološkog sustava i potencijalna interakcija lijekova. Liposomi su pripravljeni metodom reverzno-fazne evaporacije, a određena im je veličina čestica, količina supstancije koju mogu inkorporirati i oslobađanje in vitro. Humoralna imunološka reakcija praćena je određivanjem titra IgG antitijela ELISA metodom. Rezultati rada pokazuju da liposomi s fosfatidilkolinom iz soje i kolesterolom u molnom omjeru 7:3 imaju prosječni promjer 235.4 ± 10.3 nm i sposobnost inkorporacije 41.3 ± 3.2%. Ampicilin je značajno (p < 0.05) smanjio titar antitijela, a klorokin nije. Ovi će rezultati biti korisni u programiranju novog režima primjene lijekova i u praćenju interakcije između cjepiva i lijeka.
Od 1970. godine liposomi se intenzivno istražuju kao nosači ljekovitih tvari za isporuku u određene dijelova organizma. Unapređenje i razvoj liposoma omogućili su njihovu kliničku primjenu u terapiji ...određenih bolesti. Na tržištu je prisutan određen broj ljekovitih oblika na bazi liposoma, a dio je još u kliničkim pokusima. Svi su oni rezultat boljeg razumjevanja raspodjele liposoma i interakcija između lipida i ljekovite tvari. Moguće je pripremiti liposome koji se mogu usmjeriti u određena tkiva, stanice ili međustanične prostore, sa ili bez vezanih molekula za prepoznavanje na površini membrane. Ovaj revijalni članak uglavnom obuhvaća liposome za terapiju karcinoma, bakterijskih i gljivičnih infekcija jer je u tim područjima primjena liposoma najviše opravdana i stoga najviše istraživana. Osim toga, pravilnim izborom vektora za prijenos gena i načina isporuke može se povećati i učinkovitost prijenosa gena.
Posljednjih se godina otpornost mikroorganizama na antibiotike povećala, što bi se moglo prevladati uporabom prirodnih sastojaka s antimikrobnim svojstvima. Težište ovoga rada je na ispitivanju ...utjecaja enkapsulacije odabranih antimikrobnih spojeva iz biljaka i životinja (ekstrakti ljekovitog bilja i začina, lizozim i nizin) na njihovu aktivnost i stabilnost. Antimikrobni spojevi su prevučeni liposomima ili ugljikohidratima (alginatom, kitozanom ili škrobom). Njihova antimikrobna aktivnost ispitana je na dvije Gram-pozitivne (Bacillus subtilis i Micrococcus luteus) i dvije Gram-negativne bakterije (Escherichia coli i Serratia marcescens). Enkapsulacija je svih uzoraka bila uspješna, a pripremljene su čestice imale jako dobru i dugotrajnu stabilnost, naročito u vodenom mediju, a pritom su zadržale antimikrobnu aktivnost. Liposomi s ekstraktima ljekovitog bilja i začina vrlo su uspješno suzbijali rast svih vrsta bakterija. Većina je ekstrakata ljekovitog bilja imala jako dobar antimikrobni učinak na ispitane Gram-negativne bakterije, dok su Gram-pozitivne bakterije bile osjetljivije na čestice lizozima. Stoga je zaključeno da su čestice s ekstraktima ljekovitog bilja i lizozima prikladnije za suzbijanje različitih tipova bakterija, a osim toga su stabilnije i zadržavaju aktivnost tijekom duljeg perioda skladištenja. Čestice enkapsuliranih ekstrakata biljaka i lizozima mogu se upotrijebiti kao složeni antimikrobni preparati s kontroliranim otpuštanjem aktivnih tvari u proizvodnji hrane, dodataka hrani, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
7-Etil-10-hidroksi-kamptotecin (SN38), metabolit irinotekan hidroklorida, vrlo je slabo topljiv u vodenim otopinama i praktički netopljiv u većini fiziološki kompatibilnih i farmaceutski ...prihvatljivih otapala. Poradi toga je veoma teško formuliranje supstancije SN38 u koncentrirane sustave za parenteralnu primjenu. Liposomi se zbog svoje biokompatibilnosti i niske toksičnosti čine pogodnim za isporuku SN38. U ovom radu opisana je priprava pegiliranih liposoma sa SN38 pomoću distearoilfosfatidilkolina i distearoilfosfatidiletanolamina. Pripravljenim liposomima određena je veličina čestica, sposobnost inkapsuliranja, in vitro oslobađanje i biodistribucija. Veličina čestica liposoma bila je u rasponu 150200 nm. Sposobnost kapsuliranja i in vitro oslobađanje pegiliranih liposoma bila je veća nego nepegiliranih liposoma. Kao što se očekivalo, distribucija pegiliranih liposoma u jetri, bubregu, slezeni i plućima bila je značajno niža nego nepegiliranih liposoma. Njihova koncentracija u krvi bila je najmanje 50 % viša od nepegiliranih liposoma.
Na eksperimentalnim životinjama koje su prvo tretirane ampicilinom i klorokinom a zatim imunizirane goveđim serumskim albuminom s liposomima praćena je supresija imunološkog sustava i potencijalna ...interakcija lijekova. Liposomi su pripravljeni metodom reverzno-fazne evaporacije, a određena im je veličina čestica, količina supstancije koju mogu inkorporirati i oslobađanje in vitro. Humoralna imunološka reakcija praćena je određivanjem titra IgG antitijela ELISA metodom. Rezultati rada pokazuju da liposomi s fosfatidilkolinom iz soje i kolesterolom u molnom omjeru 7:3 imaju prosječni promjer 235.4 10.3 nm i sposobnost inkorporacije 41.3 3.2%. Ampicilin je značajno (p < 0.05) smanjio titar antitijela, a klorokin nije. Ovi će rezultati biti korisni u programiranju novog režima primjene lijekova i u praćenju interakcije između cjepiva i lijeka.
Glavni cilj rada je razvoj liposoma za intranazalnu primjenu za isporuku lijeka u mozak. U tu svrhu izabran je rivastigmin kao modelni lijek koji se upotrebljava u terapiji Alzheimerove bolesti. ...Liposomi su pripravljeni metodom hidratacije lipidnog sloja koristeći kolesterol i lecitin iz soje kao lipidne komponente. Praćena je koncentracija rivastigmina u mozgu i plazmi nakon intranazalne i peroralne primjene liposoma i slobodnog lijeka. S intranazalnim liposomima rivastigmina postignuta je značajno veća koncentracija lijeka u mozgu. Osim toga intranazalni liposomi imaju dulje vrijeme poluživota u mozgu. Intranazalna primjena liposoma rivastigmina mogla bi predstavljati novi pristup terapiji Alzheimerove bolesti.
Cilj ovog rada bio je priprava i razvoj liposomskog terapijskog sustava s uklopljenim kloramfenikolom namijenjenog lokalnoj terapiji bakterijskog vaginitisa. Kloramfenikol je uklopljen u liposome ...fosfolipidnog sustava fosfatidilkolin/fosfatidilglicerol (molarni omjer 9:1), priređene dvjema metodama, proliposomskom i metodom razrjeđenja poliola. Obje preparacije su uspoređene i liposomi su karakterizirani s obzirom na veličinu čestica, polidisperznost, te uspješnost uklapanja. Provedena su ispitivanja stabilnosti liposoma in vitro u medijima koji svojim pH i sastavom oponašaju humanu vaginalnu sluznicu (pufer pH 4.5 i umjetni vaginalni medij). Kako bi se postigla prikladna viskoznost pripravka i dodatno povećala stabilnost liposoma namijenjenih vaginalnoj primjeni, liposomi su umiješani u bioadhezivni gel pripravljen iz karbopola 974P NF. In vitro ispitivanja s liposomima uklopljenima u gel pokazala su produljeno oslobađanje uklopljenog kloramfenikola. Pritom se čak nakon 24 sata inkubacije u umjetnom vaginalnom mediju više od 40% početno uklopljenog kloramfenikola zadržalo u gelu. Ispitivanja stabilnosti liposoma u gelu tijekom skladištenja potvrdila su povoljan učinak gela na očuvanje početne raspodjele uklopljenih liposoma s obzirom na veličinu. Ispitivanja provedena u ovom radu potvrđuju mogućnost primjene liposoma kao novog terapijskog sustava u lokalnoj terapiji bakterijski vaginalnih infekcija.
Introduction : les liposomes sont des vecteurs ciblés de médicaments présentant aujourd’hui un grand intérêt pharmaceutique et thérapeutique et généralement administrés par voie parentérale. ...Cependant, leur fabrication industrielle ainsi que leur stérilisation demeurent un défi. Le dioxyde de carbone supercritique (CO2Sc) constitue aujourd’hui une méthode alternative de production des liposomes et présente également des propriétés stérilisantes. Le but de ce travail est de développer un procédé innovant de production et de stérilisation des liposomes en une seule étape en utilisant le ScCO2. Méthodologie : la capacité de 4 conditions ScCO2 à atteindre le niveau d’assurance de stérilité (SAL) de 10-6 exigé pour des liposomes a d’abord été évaluée en utilisant les spores de Bacillus Atropheus comme indicateur microbiologique de référence, en vue de sélectionner des conditions opératoires de procédé : C1 (70° C/150 bar/240 min), C1A (80° C/240 bar/30 min), C1B (80° C/150 bar/60 min), C1C (80° C/240 bar/60 min). Les conditions sélectionnées ont ensuite été utilisées pour la production de deux formulations de liposomes : F1 (HEPC/DC-CHOL/CHOL/DSPE-PEG2000 50,05/29,40/0,60/19,95 % m/m) et F2 (HSPC/CHOL/DSPE-PEG2000 65/30/5 % m/m). Les liposomes obtenus ont enfin fait l’objet d’une caractérisation physicochimique et microbiologique. Résultats : les résultats ont montré l’atteinte du SAL requis pour les liposomes avec les conditions C1, C1B et C1C, lesquelles ont été utilisées pour les essais de production/stérilisation des deux formulations. Concernant les liposomes résultants, les résultats ont montré l’atteinte du SAL requis avec les 2 formulations pour toutes les 3 conditions. Par ailleurs des liposomes de caractéristiques appropriées pour une administration parentérale (taille <200 nm, PdI ≤ 0,3) ont été obtenus avec la formulation F2 pour toutes les 3 conditions. Conclusion : Le ScCO2 pourrait être utilisé pour la production et la stérilisation de liposomes dans un procédé en une seule étape.
PDF
