U radu je prikazano istraživanje u podmorju sjevernog Jadrana i priobalja južne Dalmacije unutar naslaga pliocena, pleistocena i holocena. Njime su opisane postojeće litostratigrafske jedinice u ...taložinama rijeke Po u Hrvatskoj i određene takve jedinice u prostoru taloženja rijeke Neretve. Oba taložna prostora bila su pod utjecajem promjena razina mora, posebice tijekom kvartara, što se znatno odrazilo u smanjivanju dubine mora i povećanju površine kopna tijekom oledaba, posebice u sjevernom Jadranu. U hrvatskom dijelu Padske depresije navedene su dvije formacije – Istra (pliocen) i Ivana (pleistocen, holocen). U formaciji Ivana opisana su tri člana, poimence Anamarija, Katarina i Izabela. Dalje prema jugu, u priobalju južne Dalmacije, imenovana je nova formacija Neretvanski kanal (za taložine pliocena, pleistocena i holocena). Ona je zatim podijeljena u pijeske Neretva (koji mogu biti ekvivalent i cijele formacije) te član Malostonski zaljev (kvartarne starosti). Isključivo pliocenski tipski litotip nije opisan.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Nove litostratigrafske jedinice na hrvatskoj strani Jadrana su nedavno predložene i usvojene, i trenutno su u uporabi, poglavito u pleistocensko-holocenskom nizu. Tako su u Sjevernom Jadranu prvo ...uvedene dvije nove formacije (Istra i Ivana), a zatim imenovana tri nova litostratigrafska člana unutar formacije Ivana, te predložena promjena naziva formacije Susak. Nadalje, u plitkom odobalju Južne Dalmacije, tj. paleo taložinama rijeke Neretve, imenovana je formacija Neretvanski kanal koja je podijeljena u članove pijesci Neretva i član Malostonski zaljev. Kako je definicija litostratigrafskih jedinica često opisni zadatak, u ovome radu je pomoću algoritma i programskog koda izrađenog u programu za statističku obradu podataka „R“ omogućeno pojednostavljenje tog zadatka na temelju dovoljnog broja izmjerenih vrijednosti šupljikavosti po okomici stijene ili taložne sekvencije. Algoritam izravno određuje način testiranja hipoteza o normalnosti razdiobe šupljikavosti, a programski kod to praktično numerički i grafički rješava. Ispitivanje se izvodi Shapiro-Wilkovim testom. Ovisno o rezultatima testiranja nulte hipoteze (normalna razdioba mjerenih podataka) lako je ocijeniti radi li se o homogenoj, propusnoj ili nepropusnoj, ili heterogenoj litostratigrafskoj jedinici, koja se uvijek može razlikovati od krovine i podine. Na temelju rješenja, te poznavanja zemljopisnog mjesta gdje su reprezentativni podatci uzeti, jedinicu je lako imenovati prema pravilima litostratigrafske nomenklature.
Na području Sjevernog Jadrana nalaze se neogenske i kvartarne naslage razmjerno velikih debljina. Odlagane su u nekoliko depresija unutar Jadranskoga bazena, od kojih je najveća Padska. Današnje ...granice te depresije pružaju se unutar talijanskog i hrvatskog podmorja Jadrana gdje su pliocenske i pleistocenske sekvencije hemipelagičkog taloženja prekidane progradacijama delte rijeke Po, a u manjoj mjeri i rijeka Adige i Piave. Ti sedimenti sadrže važna ležišta značajnih količina prirodnog plina, te su dobro istraženi na području više talijanskih i hrvatskih plinskih polja dubokim bušotinama, kao i nizom različitih metoda snimanja podzemlja, uglavnom refleksijskom seizmikom. Slijed pliocenskih i pleistocenskih sedimenata može debljinom doseći i 6 000 m, a podijeljen je u odgovarajući sustav litostratigrafskih jedinica ranga formacija. Dok su na talijanskoj strani kenozojske naslage do mezozojske podine razrađene na dvanaest formacija, na hrvatskoj strani do sada je izdvojena samo jedna. To je formacija Susak koja obuhvaća sve stijene unutar kenozoika. Stoga se u hrvatskom dijelu Sjevernoga Jadrana predlaže uvođenje sljedećih litostratigrafskih jedinica u rangu formacija: formacija Dinaridi (mezozojske stijene), formacija Susak (paleocenske-miocenske stijene), formacija Istra (pliocenske naslage) i formacija Ivana (pleistocenske i holocenske naslage).
PDF
