Stula. Pasiūta iš balzgano brokato, siuvinėta šilku, metalo gijomis, folijos juostele, spiralėmis. Ornamentas augalinis, iš stambių lapų ir smulkesnių gėlių bei šakelių, eina išilgai per visą stulą. ...Galuose kompozicija iš folijos, tvirtinta metalinėmis spiralėmis. Juostos viduryje kryželis iš metalo gija siuvinėtos juostelės. Tokia pat juostele apvedžioti ir juostos galų kraštai. Pamušalas baltos medvilnės.
Pavao Skalić i znanost Festini, Heda
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,
12/2010, Letnik:
36., Številka:
1-2 (71-72)
Journal Article
Odprti dostop
Skalićev Epistemon (znalac, poznavatelj) u protestantskoj (1559, Basel) i u katoličkoj verziji (1571, Köln), no bez većih razlika, predstavlja unatoč objedama za kompilaciju i plagijat primjer ...renesansne filozofije znanosti. Znanosti su još uvijek u sklopu filozofije, Skalić ih pokušava razvrstati ipak drugačije od tradicije: vrhunac pregleda sačinjava teologija, ali ona koja nije u dosegu ljudskog uma (averoističko načelo dvostruke istine, isto Pomponazzi). Ljudski um doseže kao vrhunac simboličku filozofiju (kabalističko i alegorijsko tumačenje Sv. pisma). Napušta se averoističko-aristotelovsko shvaćanje znanosti kao izvjesnog znanja preko magije i kabale (Pico della Mirandola i Telesio) te preko Telesijevog naturalizma koji je bio podloga Galilejevu pojmu znanosti. Skalićev put, iako sinkretistički (tipično za renesansu), uključuje ponajprije prvo u traženju slabije verzije znanja. Skalićeva osebujnost – znanost kao dokazni postupak i iskustvo, znanost kao umijeće, vještina nije koristoljubiva, ali je korisna za čovjekov dobar život (put F. Bacona). Njezino je bitno obilježje vjerojatnost.
Telšių apskr. Plungės vlsč. Stalgėnų bažnytkaimio aprašymas. Aprašymas užrašytas ant sąsiuvinio lapo. Teksto apačioje prierašas: „P.S. Žinių suteikė Viktoras Gebieža, 82 m. amž., Vainačių k. Plungės ...vl. J. Petrulis“. Apie Stalgėnų kaime pastatytą bažnyčią informaciją surinko ir užrašė, Šiaulių „Aušros“ muziejaus darbuotojas – Juozas Petrulis.
Smilkalinė su šaukšteliu. Varšuva, Fraget firma, XIX a. II pusė. Smilkalinės pėda varinė, ovalinė, laiptuota, ornamentuota augaliniu motyvu. Indelis žalvarinis, laivelio formos, su dangteliu. ...Dangtelis dekoruotas kalaviju perverta liepsnojančia širdimi ir kryžiumi. Smilkalinės išorė sidabruota, o vidus auksuotas. Pėdos dugne įspausti gamintojo ženklai. Šaukštelis žalvarinis, sidabruotas.Aukštis: 8 cm, viršaus dydis: 13 x 8,8 cm, šaukštelio ilgis: 12,7 cm.
Hermetički grad kao i drugi utopijski i imaginarni gradovi moraju se promatrati u uskoj vezi s neoplatoničkom filozofijom. Posebna povezanost između grada i poetike nameće se zato jer se oboje ...konstituiraju kroz jednako razumijevanje slike neoplatoničke provenijencije. Pravila grada i poetike stvaraju preduvjete za mogućnost prebivanja božanskog u njima, pa materija koju oni nude na raspolaganje može postati slika i boravište božanskog.
U svom prvijencu La città felice (Venecija, 1553) Petrić uspostavlja usku povezanost između grada i poetike kad zajedno sa Sretnim gradom tiska i jedan od svojih supstancijalnih poetičkih spisa Discorso della diversità de i furori poetici. U tom poetičkom djelcu razvija Cresanin obilježavajuću uzajamnu povratnu svezu svoje poetike s filozofijom, s naukom o sferama i muzama i s teorijom o astralnim tijelima, pri čemu duša spuštanjem kroz sfere i nebeska tijela upija odgovarajuće snage. Karakteristično je za njegovu poetiku uvođenje mjesta, poznatog već iz stoičko-neoplatoničke tradicije, na kojem se sreću božansko i ljudsko (apex mentis).
Članak istražuje povezanost između grada i poetike kod Frane Petrića u kontekstu hermetičke tradicije kao jednog od težišta Petrićevih interesa. Istraživanje je strukturirano vodećom hipotezom, prema kojoj grad postaje paradigma poetike, a poetika paradigma grada. Zadaća hermetičkog grada kao i zadaća neoplatoničke poetike sastoji se u realizaciji otjelovljenja božanskog ustroja svijeta u svom mediju i istovremeno u nuđenju izlaza iz svijeta materije u svijet božanskog. Pri tome grad i poetika ispunjavaju poziciju povezanosti između božanskog i zemaljskog svijeta, mjesto susreta i ostvarenje božanskog carstva u obliku otjelovljenja nebeskih moći u riječi i materiji.
U članku Tihomira Đorđevića, «Porođajni demoni u vjerovanju našega naroda», nailazimo na spomen o brojnim vjerovanjima o porođajnim demonima na prostorima bivše Jugoslavije. Kroz osvrt na taj članak ...će se pokušati ukazati na zajedničko porijeklo tih vjerovanja a možda i uskih veza sa sličnim vjerovanjima u cijelom svijetu, koja bi sva potekla od postojanja drevnog ženskog božanstva starog koliko i neka hipotetski uvjetovana ljudska prakultura.
Ernesto De Martino jedan je od najznačajnijih talijanskih
etnologa koji je istraživao utjecaj katoličanstva na poganske obrede u pokrajinama na jugu Italije. Zbog njegovog kritičkog odnosa prema ...eurocentričnim kategorijama uvriježenim u poslijeratnoj europskoj antropologiji, smatraju ga pionirom moderne talijanske
antropologije. Najpoznatiji je po istraživanju tarantizma – glazbeno-plesnog obreda koji se često prakticirao na jugu Italije nakon Drugoga svjetskog rata. Osim istraživanja talijanskih magijskih
fenomena, De Martino se bavio odnosom religije i magije u modernom svijetu te utjecajem katoličanstva na narodnu vjersku tradiciju. U kasnijim djelima, pod utjecajem Antonija Gramscija, sve više se počinje baviti subverzivnom ulogom poganskih obreda u odnosu na hegemonijsku kulturu.
Pjesma "Šuma" u prvoj Žagaričinoj zbirci "Išla i... sve zaboravila" pojavljuje se kao uvodnik u njezin pjesnički put i često je spominjana u letimičnim pregledima Žagaričine poezije, a i najčešće ...uvrštavana u antologije suvremenog hrvatskog pjesništva. Njezini letimični opisi dotakli su se isključivo jednog značenja koje je prisutno u semantici Žagaričina pjesničkog jezika, a to je njegova snažna metatekstualna priroda. Ovaj rad donosi uvid o tome kako se u ovoj pjesmi predstavljaju temeljne poetičke karakteristike Žagaričina pjesništva kao što su metatekstualnost, metapoetičnost i metaopis svijeta čije implikacije dalekosežno najavljuju i druge karakteristike kao što su arhetipska zavičajnost, panteizam te ekopoetičnost. Osim temeljnih poetičkih karakteristika, precizna tekstualna analiza donosi i spoznaje o nekim stilskim značajkama kao što je osebujna metaforizacija od
razine riječi do razine diskurza, jezična magija, afazijska obrada pjesničkog jezika i fantastizacija pjesničkog koda. Navedenim se radom ova pjesma postavlja kao zametak Žagaričine autopoetike i dopunjavanje nekih postojećih gledišta o njoj.
