Rad se bavi višeslojnom problematikom fatimskog zahtjeva za posvećenje Rusije i svijeta unutar šireg konteksta teoloških promišljanja jednog od najvećih mariologa XX. stoljeća i koncilskog perita ...Renéa Laurentina (1917. – 2017.). Prvi, uvodni dio rada kontekstualizira temu, ocrtavajući Laurentinov pristup bavljenju problematikom ukazanja, pa tako i onog fatimskog, te sumirajući njegov doprinos na tom području. Drugi dio rada na temelju Laurentinovih uvida i prosudbi upućuje u delikatnost problematike fatimskog zahtjeva u vidu poteškoća koje je on za pape predstavljao u diplomatskom pogledu, što se tiče odnosa papinske službe prema privatnim objavama te gledom na sud o valjanosti učinjenih posvećenja. Treći dio rada donosi Laurentinova razmatranja problematike fatimskog zahtjeva za posvećenje Rusije i svijeta s teološkog stajališta. Zaključni dio rada daje oris Laurentinovih konkretnih, praktičnih prijedloga proizašlih iz njegova teološkog promišljanja fatimskog zahtjeva za posvećenje, koji nastoje oko boljeg razumijevanja same naravi posvećenja i njegove »duhovne kvalitete«, s konačnim ciljem djelotvornosti posvećenja o kojemu – budući da je posvećenje naša svetost, pobožanstvenjenje – prema Laurentinu ovisi sama budućnost osoba i zajednica.
Je li Isusova Majka bila i njegova učenica? U kojem se smislu Mariju može smatrati Isusovom 'prvom i savršenom učenicom'? Na ta pitanja ovaj članak pokušava odgovoriti. U prvom su dijelu navedena ...novozavjetna svjedočanstva koja ne upotrebljavaju pojam 'učenica', ali predstavljaju Marijin stav koji odgovara stavu Isusovih učenika. U drugom dijelu riječ
je o tome kako marijanski tekst Drugoga vatikanskog sabora i kasniji crkveni dokumenti preuzimaju patrističku temu Marijina stava Kristove učenice, koju ne poznaje tradicionalna mariologija. U završnom dijelu predstavljena je teološka dimenzija teme Marijina stava učenice i njezine primjene u pastoralu i približavanju Marijina lika današnjim vjernicima, što promiču i suvremene mariološke poruke.
Was Jesus’ Mother also his disciple? In what sense can Mary be considered Jesus’ first and perfect disciple? This article tries to answer these questions. The first part contains the New Testament testimonies that do not use the term “disciple” for Mary, but represent her attitude, which corresponds entirely to the attitude of Jesus’ disciples. The theme of the second part is how the Marian text of the Second Vatican Council and subsequent Church documents take on the patristic theme of Mary’s attitude as Christ’s disciple, a matter unknown to traditional Mariology. The final part exposes the theological dimensions of the theme of Mary’s attitude as a disciple and its application to pastoral care and bringing Mary’s image closer to today’s believers, which is advocated in recent Mariological studies.
U ovom se radu štovanje Bezgrešnog Srca Marijina promišlja unutar dvaju temeljnih marioloških postulata, koje je, vraćajući se novozavjetnoj i otačkoj mariologiji, definirao Drugi vatikanski koncil: ...svi mariološki sadržaji, a onda i sadržaji marijanskog štovanja, kristološki su utemeljeni i eklezijalno usmjereni. U prvom se dijelu rada stoga najprije analizira štovanje Srca Isusova i njegovo dogmatsko utemeljenje u teologiji utjelovljenja. Riječ je o prihvaćanju i štovanju otajstva hipostatskog sjedinjenja, dakle štovanju Kristove božansko‑ljudske ljubavi usmjerene ljudskom otkupljenju. Prati se povijesni razvoj i teološki sadržaj tog štovanja, polazeći od ranih kristoloških koncila do enciklike Haurietis aquas Pija XII. Kristološki utemeljena theologia cordis postaje zatim uporište i kriterij interpretacije štovanja Bezgrešnog Srca Marijina u drugom dijelu rada. Polazeći od novozavjetnih mjesta i ukaza, prati se povijesni razvoj i teološki sadržaj tog oblika marijanskog štovanja. Konačno, u trećem dijelu rada, vodeći se kristološko‑eklezijalnim utemeljenjem koncilske mariologije, prepoznaju se teološki najznačajniji i eklezijalno‑soteriološki najrelevantniji elementi tog štovanja. Polazeći od vjerničkog aspekta Srca Marijina i njezine povezanosti sa Sinom, otkriva se duboka povezanost srca Majke i srca Sina, savršeno i potpuno suglasje u zajedničkoj okrenutosti volji nebeskog Oca. Sukladno koncilskoj mariologiji i njezinim naglascima o uzornosti Marije za Crkvu, zaključno se upravo taj element prepoznaje kao glavni teološki sadržaj vjerničkog štovanja i nasljedovanja Srca Marijina. Tako se to štovanje izdvaja i bitno razlikuje od banalnih projekcija ljudske afektivnosti, a usmjerava se vjerničkom slušanju i egzistencijalnom prihvaćanju Božje Riječi. Srce Marijino biva prepoznato kao realan simbol Crkve, što u dosljednom provođenju upućuje na dvostruku osjetljivost Crkve: osjetljivost za Božju volju i osjetljivost za potrebe svakog čovjeka.
U enciklici Redemptoris Mater (1987.) sv. Ivana Pavla II. pojam (spasenjskoga) posredništva Marije Majke Božje, preuzet iz pretkoncilske teologije, ponovno je uveden i osvijetljen naukom Drugoga ...vatikanskoga sabora i time je potvrđen u svojoj valjanosti te po-staje jakim teološkim pojmom u mjeri u kojoj je naglasak dan nje-govu majčinskom karakteru, koji je stavljen u prvi plan i koji je pojmu vratio istinsko značenje. Marijino (spasenjsko) posredništvo definirano je dakle i čitano prije svega kao majčinsko posredovanje, jer Marijino majčinstvo konstituira prvu i temeljnu dimenziju njezina posredovanja u spasenju svih ljudi. Takvo razvijanje u enciklici ne znači promjenu bîti marijanskoga koncilskoga nauka, nego se ponajviše odnosi na način izražavanja istoga nauka.
Kršćani su tijekom dvije tisuće godina živjeli i svjedočili činjenicu da je Marija iz Nazareta ne samo Majka Isusova već i naša Majka. To posebno poslanje Bogorodice unutar Crkve vidljivo je već na ...početku i na kraju Ivanova evanđelja. Pri tome svadba u Kani Galilejskoj (Iv 2,1-2), Marijina prisutnost pod križem i Isusove riječi proglašenja njezina novog, duhovnog majčinstva (Iv 19,25-27) čine ključna mjesta.
Ovaj rad ukazuje na teološko promišljanje Marijina poslanja koje proizlazi kako iz Drugog vatikanskog koncila tako i iz pontifikata Ivana Pavla II. Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium Drugog vatikanskog koncila ističe Marijino mjesto u otajstvu Krista i otajstvu Crkve. Na taj način prikazuje kristocentričnost i eklezijalnost Marijina poslanja, ali i njezino posebno poslanje kao naše Majke. Rad se poziva i na učiteljstvo pape Ivana Pavla II. koji je, oslanjajući se na Koncil, govorio o Marijinu majčinskom poslanju, posebno u enciklici Redemptoris Mater. Otkupiteljeva majka.
Ovaj smo rad podijelili u dva dijela. Prvi smo dio naslovili
“Višestoljetna šutnja i ponovno buđenje protestantske teologije”.
Kada je riječ o šutnji protestantske teologije o Mariji, postoji više
...razloga. Pretjerano štovanje Marije s katoličke strane, gubitak svih
poveznica s Biblijom te instrumentalizacija Marije u svrhu borbe
protiv protestantizma, dovelo je do toga da se u protestantsku
teologiju, kao logična reakcija, s vremenom uvukla potpuna
šutnja i odbacivanje bilo kakvoga govora o njoj. U zadnje vrijeme
protestantska se teologija budi te ponovno počinje govoriti o Mariji.
Razlozi su slijedeći: na Drugom vatikanskom saboru govor o
Mariji stavljen u okvir Crkve; sjećanje na poveznicu između Marije
i protureformacije nestalo je i više nije djelotvorno; feministička
teologija te ekumenizam. Drugi je dio naslovljen “Elementi
protestantske teologije za buduću ekumensku mariologiju”.
Glavni kriteriji za buduću ekumensku mariologiju, a koji su za
protestante od nesagledive važnosti, jesu sljedeći: govor o Mariji
mora biti utemeljen isključivo na Svetom pismu; Solus Christus –
nema ni Marije ni mariologije bez Krista čije mjesto nitko ne može
zauzeti niti ga smije na bilo koji način zasjeniti ili umanjiti; Marija
je naša sestra u vjeri te kao takve ne može biti ni dio kulta ni
molitve niti je ona posrednica ili zagovornica kod Boga te katoličke
dogme o Mariji u ekumenskoj mariologiji nemaju svoje mjesto te,
na koncu, per Mariam ad Christum - Marija vodi isključivo Kristu
te nije cilj samoj sebi.
U povodu stote godišnjice fatimskih ukazanja (1917. – 2017.) autor u radu istražuje i prikazuje mariološke naglaske u teologiji pape sv. Ivana Pavla II. (Karola Wojtyłe), koji su, bilo izravno bilo ...neizravno, povezani upravo s marijanskim svetištem u Fatimi, u Portugalu. Za potpunije razumijevanje papine mariologije te marioloških naglasaka vezanih osobito uz Gospu Fatimsku načinjen je dvostruki pristup. Prije svega donosi se kratak povijesni presjek teološkog učenja o Mariji od trenutka njezina »neka mi bude« (Lk 1,38) pa do zaokreta koji se, među ostalim, dogodio i u mariologiji u nauku Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.). Nakon toga autor otkriva »mariološki« profil svetog Ivana Pavla II. i ističe njegove mariološke naglaske kakve pronalazimo u njegovim prigodnim homilijama i govorima za vrijeme hodočašća u Fatimu ili pak u nekim, također, prigodnim pismima koja su vezana uz to marijansko svetište.
Svojim povratkom na novozavjetna svjedočanstva i otačke izričaje o Isusovoj majci, ali i otvorenošću za suvremena teološka promišljanja i traganja za primjerenim odgovorima na zahtjeve suvremenog ...čovjeka, koncilska je mariologija bez sumnje iznjedrila neočekivane rezultate i otvorila nove mogućnosti ne samo za područje dogmatske mariologije i marijanskoga štovanja, nego i za druga područja, primjerice kršćansku antropologiju i ekumenizam. Ostajući pri djevičanskom majčinstvu kao fundamentalnom principu klasične mariologije, koncilski je pogled usmjeren suvremenom čovjeku, te nastoji po svaku cijenu Mariju prikazati ne više pod vidom iznimnosti i privilegija, nego blizine i ostvarivoga uzora. To usmjerenje Koncil donosi kao temeljni stav, a njegovu konkretizaciju s povjerenjem ostavlja daljnjim teološkim promišljanjima. Pedeset godina od donošenja koncilskog izričaja o Mariji (VIII. poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi), ovaj članak pokušava na spomenutim koncilskim temeljima i usmjerenjima promišljati učeništvo kao moguću mariološku paradigmu. Nakon što se u prvom dijelu rada istinsko učeništvo definira kao prihvaćanje Isusova poziva na dvostrukoj razini: nutarnjim povjerenjem i predanjem s jedne, te životnim nasljedovanjem s druge strane, u drugom se dijelu rada prelazi na analizu najrelevantnijih novozavjetnih svjedočanstava o Isusovoj majci pod vidom učeništva. Prema tim je svjedočanstvima jasno da Marija nije pripadala krugu Dvanaestorice, koje se smatra Isusovim učenicima u najužem smislu riječi, ali pomnija analiza i usporedba marioloških mjesta, osobito Lukinog djela i četvrtog evanđelja, potvrđuje da se prema Isusovim zahtjevima učeništva Mariju ne samo može nazivati učenicom, nego je s pravom možemo uzeti kao prototip učeništva. Ona svoj odnos sa Sinom ne gradi isključivo na biološkom majčinstvu, nego ga uzdiže na razinu istinskoga učenika i nasljedovatelja po vjeri. Pritom je to nasljedovanje za nju pravi put vjere i rasta u kojem se na kraju dospijeva do savršenstva, do idealnog učeništva. U trećem se dijelu rada teološkom interpretacijom djevičanstva i majčinstva pokazuje kako se istinsko učeništvo u Marijinu životu očituje kao djevičansko majčinstvo, te upravo time ostvaruje razinu savršenosti. Na kraju se iz iznesenih teoloških promišljanja izvode zaključci za oživotvorenije marijansko štovanje. Kao istinska učenica svojega Sina Marija je učiteljica učeništva. To se, dakako, ne smije shvaćati kao neki novi Marijin privilegij. Među članovima Crkve Marija je učenica među učenicima, ali je svjedočanstvom života učiteljica vjere i nasljedovanja učenicima svojega Sina. Rad pokazuje da se Mariju može i treba promatrati kroz paradigmu učeništva, štoviše, da se učeništvo može smatrati temeljnom mariološkom paradigmom. Ta paradigma niti osporava niti zamjenjuje djevičansko majčinstvo kao fundamentalni mariološki princip, nego se upravo kroz njega iskazuje i na njemu temelji, te pomaže mariologiji da se unutar kristološko-eklezijalnoga utemeljenja lakše prepoznaje kao konkretizacija kršćanske antropologije, a marijanskom štovanju da zadobije potrebnu objektivnost i ekumensku osjetljivost.
Sasvim je razumljivo da pola stoljeća nakon otvorenja II. vatikanskog koncila teolozi na različitim razinama istražuju u kojoj su mjeri saborske odluke, smjernice i teološka promišljanja prihvaćeni u ...životu Crkve. Kad je govor o istraživanjima na području mariologije i marijanskoga štovanja, primjećuje se napredak u razvoju mariologije kao teološke discipline, ali nedovoljno prihvaćanje koncilske mariologije u duhovnosti i pobožnosti, te se ovaj nesklad između nauka i štovanja pripisuje između ostaloga i uočljivim nedostacima marijanskih propovijedi.
U tom se kontekstu činilo važnim istražiti marijanske propovijedi jednoga od naših istaknutih teologa i propovjednika, fra Bonaventure Dude. Iz njegovog bogatog opusa izvučene su najznačajnije marijanske propovijedi kroz trogodišnji liturgijski ciklus i glavne marijanske blagdane, te su detaljnom analizom uspoređene s temeljnim odrednicama koncilske mariologije: teološko-kristološkim utemeljenjem, eklezijalnim okvirom i antropološkom usmjerenošću. Analiza pokazuje da Dudine propovijedi do kraja i u savršenom stupnju svojim sadržajem odgovaraju koncilskoj mariologiji, a ispunjavaju i koncilske smjernice za marijansku propovijed: utemeljene su na Božjoj riječi, dogmatski ispravno upućuju na Krista, te Mariju kroz djevičanstvo i majčinstvo pokazuju uzorom vjernicima za nasljedovanje u vjeri i ljubavi.
Zaključnom sintezom Dudine su propovijedi prepoznate kao dobar i ostvaren primjer sinteze dogmatskog i pastoralnog, ovdje konkretno onog ispravnog puta marijanskoga štovanja zacrtanog koncilskim govorom o Mariji i koncilskim preporukama teolozima i propovjednicima za marijansku propovijed, te su kao takve istaknute kao pozitivan primjer.
Na osnovi arhivske građe, dostupne periodike i relevantne literature autorice u radu upotpunjuju dosadašnje spoznaje o Ivanu Bujanoviću (1852. – 1927.), zaslužnom profesoru dogmatike Katoličkoga ...bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te rektoru Sveučilišta u Zagrebu u dva mandata. Biografski se podatci upotpunjuju prikazivanjem šire društvene i političke slike s prijelaza iz XIX. u XX. stoljeće, pritom se pitajući pretpostavlja li sveučilišna karijera političku. Poseban je naglasak stavljen na Bujanovićevo djelo Mariologija to jest nauk Katoličke Crkve o Blaženoj Djevici Mariji Materi Božjoj, koje je prvi udžbenik mariologije napisan hrvatskim jezikom za potrebe studenata. U svojoj mariologiji Bujanović potvrđuje sve marijanske dogme i ispravno pozicionira Marijinu ulogu u povijesti spasenja, nazivajući je Posrednicom (Mediatrix).
PDF
