Pjesništvo Anke Žagar prebiva u domaćem književnom prostoru četiri desetljeća, a da se pritom nije značajnije mijenjalo. Njegov je kanonski status neupitan zahvaljujući pjesnikinjinoj stilskoj ...razvedenosti. Pridane mu oznake postmodernizma i ženskog pisma nadopunile su stilističku perspektivu, ali pod cijenu da su revolucionarnost lirskog izraza svele na književnopovijesne termine, onemogućujući time čitanje Žagaričine lirike koje ne bi robovalo naraštajnoj poetici prethodnika i suvremenika, riječju – previđajući njegovu modernost. U radu se stoga prate dva problema kao dva simptoma iz istog izvora: s jedne strane kritički se analizira recepcija Žagaričina opusa od prve zbirke "Išla i... sve zaboravila" (1983) do zbirke "Stvarnice, nemirna površina" (2008), dok se s druge strane upućuje na manifestacije modernosti u Žagaričinoj poetici. Modernost pritom nije shvaćena kao književnopovijesna kategorija, nego kao dijalektički produkt književne evolucije. Naime, modernost je relativan pojam i određen je suodnošenjem sadašnjega povijesnog trenutka i prošlosti, težeći nadići prošlost uvijek iznova novim rješenjima, a da pritom i dalje zadrži inteligibilnost.
Ovaj rad nudi prijedlog tipologije apostrofa u pjesničkom jeziku Anke Žagar. Uočeno je da je polje apostrofe izrazito razvedeno i bitno za iščitavanje semantike i poetike Žagaričina pjesničkog pisma. ...Semantička analiza apostrofe donosi očitavanje nekih poetičkih karakteristika ove poezije otvarajući je prema opisu njezine cjeline. Analizom je iznjedrena moguća tipologija apostrofe; izdvajamo metapoetičke, strukturacijske, metaforizacijske, infantilizacijske, disocijacijske, demijurške i hibridne tipove apostrofa. Određena je točka geneze većeg dijela tipova, a svaki je tip generički oprimjeren i pomno su elaborirane njegove granice i značaj za ovu poeziju.
