Pulmonary function tests (PFTs) routinely implemented in clinics are the first step in the diagnosis of idiopathic pulmonary fibrosis. Evaluation of PFTs in the mouse model of pulmonary fibrosis ...accompanied by histological readouts may improve the clinical predictability of new therapeutic candidates. Forced vital capacity (FVC) is considered the most predictive of restrictive pulmonary disorders. This study aimed to test the improvement of PFT in mice lung fibrosis induced by treatment with an approved substance nintedanib, considered the gold standard. The hypothesis that treatment in animal models will demonstrate similar effects as in humans in the most relevant clinical outcomes was tested. Two experimental designs were enrolled in this study, a preventive regimen, with treatment initiation from the day of the challenge; and a therapeutic regimen, starting on day 7 postchallenge when fibrotic changes are present in the lungs. Experiments were terminated at two different time points, at 14 and 21 days postchallenge. C57BL/6 mice were administered with bleomycin (BLM) intranasally and treated with nintedanib from day 0 to day 14 or from day 7 until day 21. Fourteen or 21 days after the BLM challenge, PFTs were assessed using the in vivo invasive lung function measurement system Buxco® Pulmonary Function Test (PFT) (DSI™, New Brighton, USA). Histological evaluation was performed as a modified Ashcroft score. The bleomycin challenge induced a significant decrease of FVC in both experiments. However, nintedanib treatment given in both regimens significantly improved lung functionality. These findings were confirmed with histological analysis of the Ashcroft scoring system, modified by Matsuse. In conclusion, a good correlation between functional test parameters and the clinical effect of nintedanib was shown in both experiments: the preventive regimen was sampled 14 days post-challenge and the therapeutic regimen 21 days post-challenge. Based on these findings, the implementation of PFTs could be a good platform to increase the translational value of the model and potential new treatments.
Testovi funkcije pluća prvi su klinički postupak u dijagnostici respiratornih bolesti kao što je idiopatska plućna fibroza (IPF). Mišji modeli plućne fibroze su vrlo važni u razvoju novih terapija. Uvođenje testova u životinjski model, zajedno s histološkom procjenom omogućit će bolji probir novih molekula i njihovo daljnje kliničko istraživanje. Cilj je ovog istraživanja bio odrediti precizne vrijednosti parametara plućnih funkcija korištenjem standardne humane terapije za IPF, nintedaniba na mišjim modelima u svrhu postavljanja platforme za učinkovitiji razvoj novih potencijalnih terapija. Testiranje je vršeno pod pretpostavkom da će odabrani tretman u mišjem modelu dati sličan efekt kao i kod ljudi u odabranoj dijagnostičkoj metodi. Testirana su dva eksperimentalna protokola: preventivnouvođenje terapije prije razvoja fibrotičnih promjena i terapijski protokol aplikacije terapije u vrijeme nastanka plućne fibroze. C57Bl/6 miševima je bleomicin apliciran intranazalno prvog dana studije, a terapija nintedanibom primijenjena je od prvog dana do 14. u preventivnom te od sedmog dana do 21. u terapijskom protokolu. Četrnaestog ili Retrospektivna procjena učinka nintedaniba u mišjem modelu plućne fibroze - usporedba učinkovitosti s kliničkim ishodom idiopatske plućne fibroze 21. dana nakon početka pokusa nakon bleomicinske primjene, testovi funkcije pluća su provedeni koristeći Buxco® Pulmonary Function Test (PFT) (DSI™, New Brighton, SAD) u in vivo invazivni sustav. Histološka procjena je provedena koristeći modificirani Ashcroft sustav ocjenjivanja količine patoloških promjena u plućima. Primjena bleomicina u plućima miševa je utjecala na značajno smanjenje parametra forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC) u oba ispitana protokola, dok je terapija nintedanibom značajno poboljšala nastale promjene. Ovi rezultati su potvrđeni i ocjenom histoloških promjena u tkivu pluća. Testovi funkcionalnosti pluća u mišjem modelu značajno koreliraju s kliničkim efektom istraživane terapije u obje studije. U preventivnom protokolu istraženom 14. dana te u terapijskom 21. dana eksperimenta. Na temelju ovih saznanja, možemo zaključiti kako uvođenje ovog testa, kao relevantne kliničke dijagnostike, možemo poboljšati translacijsku vrijednost životinjskih modela u razvoju nove terapije.
