Abiotske bolesti jagode Pešut, Gabrijela; Miličević, Tihomir
Glasnik Zaštite Bilja,
07/2022, Letnik:
45, Številka:
4
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Jagoda kao kultivirana vrsta pokazuje izuzetnu osjetljivost na razne abiotske čimbenike u uzgoju, posebno na nedostatak biogenih elemenata, odnosno hranjiva (mikro i makroelementi), kao što su dušik, ...kalij, fosfor, bor, kalcij i dr. Stoga je u uzgoju jagode od velike važnosti pratiti stanje hranjivih elemenata u tlu i reagirati čim se primijete simptomi nedostataka ili viška istih. Najčešći simptomi nedostataka ovih hraniva na svim biljkama, pa tako i jagodama, su promjene boje lišća (žućenja ili kloroze, crvenilo, tamnjenje i dr.), kržljavost i deformacije biljaka te malformacije plodova. Navedeni simptomi često se mogu preklapati između pojedinih hranjivih elemenata, ali i sa simptomima parazitskih ili infektivnih bolesti, kao što su viroze i fitoplazmoze. Kloroze se kao simptom najčešće javljaju u slučaju nedostatka dušika, željeza, magnezija, mangana, molibdena i cinka, dok se simptomi deformacija javljaju uglavnom u slučaju nedostatka bora (na plodovima) i kalcija (na listovima).
Strawberry as a cultivated plant species shows exceptional sensitivity to various abiotic factors in cultivation, especially the deficiency of nutrient elements (micro and macroelements), such as nitrogen, potassium, phosphorus, boron, calcium, etc. Therefore, in the cultivation of strawberries is very important monitoring of nutrients in the soil and reacting as soon as symptoms of deficiency are noticed. The most common symptoms of deficiency of these nutrients in plants, including strawberries, are changes in color of leafs (yellowing or chlorosis, redness, darkening, etc.), deformation of plants and fruit malformations. Chlorosis as a symptom most often occurs in the case of deficiency of nitrogen, iron, magnesium, manganese, molybdenum and zinc, while the symptoms of deformationsoccur mainly in the case of deficiency of boron (on fruits) and deficiency of calcium (on leaves).
Folijarna gnojidba maslina Gluhić, David
Glasnik Zaštite Bilja,
07/2022, Letnik:
45, Številka:
4
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Folijarna gnojidba masline predstavlja važnu tehnološku mjeru u modernom uzgoju masline. Zbog velike površine lisne mase koje ima stablo masline, primjena folijarnih gnojiva je vrlo učinkovita. ...Posebno je važno primijeniti folijarna gnojiva kod uzgoja maslina na plitkim, kamenitim tlima i u uvjetima suše i visoke temperature. Ovisno o stanju hraniva u tlu i tehnologiji uzgoja masline, na raspolaganju su brojna gnojiva za uspješnu folijarnu gnojidbu maslina.
Foliar fertilization of olives is an important technological aspect in modern olive growing. Due to the large leaf area that the olive tree has, the application of foliar fertilizers is very effective. It is especially important to apply foliar fertilizers when growing olives on shallow, rocky soils and in conditions of drought and high temperatures. Depending on the state of nutrients in the soil and the technology of olive cultivation, a large number of different foliar fertilizers for successful fertilization of olives are available on the market.
Mirta (Myrtus communis L.) je tipična samonikla voćna vrsta mediteranske flore, čije plodove već stoljećima lokalno stanovništvo koristi u prehrani i narodnoj medicini. Plodovi mirte najčešće se ...koriste u prerađevinama, kao što su marmelade, džemovi, vina i likeri, a danas su takvi proizvodi i plodovi samoniklog voća sve više u upotrebi zbog velike zainteresiranosti potrošača za konzumacijom prirodnih proizvoda. U radu je prikazan osnovni opis ove samonikle voćne vrste kao i pregled dosadašnjih istraživanja kemijskog i mineralnog sastava plodova.
Myrtle (
Myrtus communis
L.) is a typical wild
fruit species of the Mediterranean flora, the fruits of which have been used
for centuries by the native population in food and folk medicine. Myrtle fruits
are most commonly used in processed products such as jams, wines and liqueurs.
Nowadays, such products and fruits of wild fruits are increasingly used due to
the great interest of consumers in eating natural products. The paper provides
a basic description of this type of wild fruit species as well as an overview
of previous research on the chemical and mineral composition of the fruits.
Celer je povrće s malom kalorijskom vrijednosti i razmjerno malo vitamina no s brojnim zdravstvenim vrijednostima. Željezo je esencijalni element za biljke i za čovjeka zbog čega je nužno zadovoljiti ...potrebe njegovog dnevnog unosa oko 8-20 mg/dan. Cilj istraživanja bio je utvrditi količine željeza u korijenu celera korjenaša s obzirom na konvencionalni ili ekološki način poljoprivredne proizvodnje. Uzorci su prikupljeni u gradu Zagrebu u trgovačkim lancima, trgovinama ekološkim proizvodima i tržnici. Nakon razgradnje s koncentriranom HNO3 i HClO4 željezo je određeno pomoću AAS (atomskog apsorpcijskog spektrofotometra). Statistička obrada podataka provedena je prema metodi analize varijance (ANOVA). Količina željeza u suhoj tvari korijena celera korjenaša kretala se od 39,68 do 68,11 mg Fe/kg ST, odnosno od 0,44 do 0,71 mg Fe/100 g svježe tvari.
Celery is a vegetable with low calories and low content of vitamins, but
has many good benefits on health. Iron is an essential microelement for
plants and for humans too. Therefore, it is necessary to satisfy RDA (Recommended Dietary Allowance) uptake of 8-20 mg/day. The goal of present research was to determine the celeriac iron content regarding conventional and ecological agricultural production. Samples were taken in city of Zagreb in chain stores, stores with organic products and markets. After digestion with concentrated HNO3 and HClO4, iron was determined by AAS (Atomic Absorption Spectroscopy). Statistical data analysis was performed using Analysis of variance method (ANOVA). Iron celeriac content ranged from 39.68 to 68.11 mg Fe/kg DW, and from 0.44 to 0.71 mg Fe/100 g fresh weight.
Neprestanim rastom ljudske populacije i promjenom prehrambenih navika ljudi rastu zahtjevi za intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje. Međutim, osim rasta proizvodnje hrane važan je i njen ...nutritivni sastav, osobito u pogledu mikroelemenata. U hrani dvije trećine svjetske populacije ljudi prisutan je nedostatak više od jednoga mikroelementa. Nedostatak mikroelemenata, koji su važni za pravilan rast i razvoj te zdravlje ljudi i domaćih životinja, može se ukloniti raznovrsnošću hranidbe, dodavanjem mikroelemenata u hranu te povećanjem koncentracije i bioraspoloživosti mikroelemenata u krmivima koja se koriste u hranidbi domaćih životinja, odnosno biofortifikacijom. Pregledom dostupne literature, prikazat će se čimbenici o kojima ovisi povećanje koncentracije mikroelemenata u krmnim kulturama, kao i agronomske te genetske načine biofortifikacije, kojima se nastoji ukloniti nedostatak najčešćih mikroelemenata u hrani: selena, željeza, bakra, cinka i joda. Hranidbom domaćih životinja biofortificiranim krmivima nastoji se povećati koncentracija navedenih mikroelemenata u krvi istih te poboljšati njihov rast, razvoj i zdravlje. Porastom koncentracije mikroelemenata u tkivima i mlijeku domaćih životinja nastoje se zadovoljiti njihove potrebe u ljudi.
Usvajanje mineralnih elemenata i njihova translokacija i akumulacija u biljci ovisi o genotipu i ekološkim činiteljima. Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi genetsku specifičnost hibrida kukuruza ...u pogledu koncentracije Fe, Mn, Zn i Cu u kukuruzu te utvrditi utjecaj agroekoloških uvjeta na koncentracije navedenih mikroelemenata u listu i zrnu, kao i na prinos zrna kukuruza. Istraživanja su provedena poljskim pokusima, u kojima je uzgajano deset hibrida kukuruza različitih FAO skupina (DRAVA 404, OS 430, OSSK 444, OS 499, OSSK 515, OS 5717, OSSK 552, OSSK 596, OSSK 602 i OSSK 617) tijekom dvije godine na dvije lokacije u Osječko-baranjskoj županiji. Lokacije pokusa, Osijek i Podgorač, međusobno su se razlikovale u svojstvima tla. Tlo u Osijeku pripada tipu eutrično smeđega tla, slabo kisele do neutralne reakcije, a u Podgoraču je tip tla pseudoglej na zaravni kisele reakcije. Dvije analizirane godine međusobno su se jako razlikovale prema klimatološkim elementima, naročito u pogledu količine oborina, te je 2010. godina bila izrazito vlažna, dok je 2011. bila manje povoljna za uzgoj kukuruza, s izraženim sušnim razdobljem i višom prosječnom temperaturom zraka. Prosječno ostvaren prinos zrna kukuruza u istraživanju iznosio je 8,61 t ha-1.
Kombiniranom analizom varijance utvrđeni su statistički opravdani učinci svih pojedinačnih čimbenika (hibrida, lokacije i godine), kao i svih interakcija na prinos zrna, pri čemu je osobito došla do izražaja lokacija, odnosno interakcija lokacija x godina. U Osijeku je postignut veći prosječni prinos zrna nego u Podgoraču. Na koncentracije većine mikroelemenata u listu i zrnu značajno (P≤0,05) su utjecali svi glavni čimbenici te su istraživani hibridi pokazali određenu genetsku varijabilnost glede koncentracija mikroelemenata. Prosječne vrijednosti koncentracija (mg kg-1) u listu između hibrida varirale su 97-164 (Fe), 76-110 (Mn), 17,3-34,7 (Zn) i 6,1-10,1 (Cu), a u zrnu 16,7-27,5 (Fe), 3,5-5,3 (Mn), 15,6-19,4 (Zn) i 1,5-2,5 (Cu). Sadržaj proteina, ulja i škroba također je bio pod značajnim utjecajem hibrida, lokacije i godine, uz izuzetak utjecaja godine za sadržaj ulja, odnosno lokacije i godine za sadržaj škroba u zrnu kukuruza. Rezultati su pokazali da svojstva tla i vremenske prilike u međusobnoj interakciji bitno utječu na prinos i koncentracije mikroelemenata u biljci, što upućuje na daljnje istraživanje, zbog boljega shvaćanja složenog odnosa genotipa i okoline.
In this study we analysed mineral composition of bee pollen of different plant origin collected across Serbia using inductively coupled plasma - optical emission spectrometry. The most abundant ...elements were potassium, calcium, and magnesium. The samples were also exceptionally rich in iron and zinc, which are very important as nutrients. Judging by our findings, mineral composition of bee pollen much more depends on the type of pollen-producing plant than on its geographical origin.
U ovom radu analiziran je mineralni sastav pčelinjega peluda različitoga biljnoga podrijetla prikupljenoga diljem Srbije primjenom inducirano spregnute plazme - optičke emisijske spektroskopije. Najzastupljeniji elementi su kalij, kalcij i magnezij. Uzorci su također iznimno bogati željezom i cinkom, što povećava njihovu nutritivnu vrijednost. Prema našim saznanjima, mineralni sastav pčelinjega peluda puno više ovisi o vrsti biljaka koje proizvode pelud nego o njegovu zemljopisnom podrijetlu.
U ovome je istraživanju korištena spektroskopija u bliskome infracrvenom području (NIRS) za procjenu količine esencijalnih makro- i mikroelemenata u uzorcima najčešće uzgajanih kultivara graha ...(Phaseolus vulgaris L.) u Republici Hrvatskoj. Ukupno 175 uzoraka graha korišteno je za razvoj kalibracije uporabom modificirane metode najmanjih kvadrata (MPLS), metode regresije osnovne komponente (PCR) i metode najmanjih kvadrata (PLS). S obzirom na koeficijent korelacije (R2), standardnu grešku kalibracije (SEC) i standardnu grešku procjene (SEP), razvijeni kalibracijski modeli su (i) gotovo primjenjivi za procjenu dušika (N) (0,89; 0,12 i 0,45), (ii) slabo primjenjivi za procjenu željeza (Fe), cinka (Zn), kalijevog oksida (K2O) i kalija (K) te (iii) upotrebljivi za fosfor pentoksid (P2O5), fosfor (P), fitinsku kiselinu (PA) i mangan (Mn). Najpouzdaniji kalibracijski modeli razvijeni su korištenjem regresijskoga modela MPLS u usporedbi s kalibracijskim modelima dobivenim korištenjem PLS-a i modelima PCR-a. Zaključeno je da je za procjenu makro- i mikroelemenata spektroskopijom u bliskome infracrvenom području (NIRS) potrebno prikupiti veći broj uzoraka graha širih varijacija istraživanih makro- i mikroelemenata.
Sadržaj mikro i makroelemenata u sušenim divljim jestivim gljivama Morchella esculenta i Lactarius piperatus prikupljenim u Bosni i Hercegovini određen je tehnikom ICP-OES (induktivno spregnuta ...plazma s optičkom emisijskom spektrometrijom). Sadržaj mikroelemenata kod M. esculenta i L. piperatus izražen u mg kg–1 suhe težine bio je sljedeći: Co 0,08 i 0,28, Cu 37,35 i 27,66, Fe 174,29 i 28,11, Mn 21,26 i 19,31, Se 0,46 i 0,52, Zn 122,84 i 45,06, Al 27,80 i 24,80, Cr 0,83 i 1,06, Ni 0,99 i 0,96, As 0,32 i 0,09, Cd 0,48 i 0,13, te Pb 0,61 i 0,12, dok je sadržaj makroelemenata bio: K 26989,48 i 36117,20, Na 70,85 i 28,60, Ca 643,48 i 271,93, Mg 684,16 i 840,64, S 2329,33 i 610,42, te P 10339,35 i 5107,63.
U ovom radu procijenjeni su potencijalni zdravstveni rizici teških metala, a kvocijent ciljane opasnosti (THQ) za As, Cd, Pb, Cu, Zn, Ni i Cr u ispitivanim gljivama bio je niži od sigurnosne razine. Prema rezultatima istraživanja, divlje jestive gljive M. esculenta i L. piperatus, zbog svojih povoljnih karakteristika, mogle bi se upotrebljavati u ljudskoj prehrani. Podatci o akumuliranosti teških metala u ispitivanim gljivama pokazali su da su sabirne površine ekološki prihvatljive, a gljive sigurne za jelo.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The Great Cormorant Phalacrocorax carbo (L.) is the most widely distributed species of cormorants, as it inhabits all continents ...with the exception of South America and Antarctica. It is a polytypic species with five subspecies. Europe is inhabited by two subspecies: nominate P. carbo carbo – which inhabits the North Atlantic coasts, and P. carbo sinensis – which inhabits Central and Southern Europe. The abundance of Great Cormorant populations is constantly increasing since 1970s. The Great Cormorant is a fish eating bird. The increase in the number of cormorants has resulted in dissatisfaction of fish farmers and fishermen, which in turn instigated numerous studies aimed at assessing their actual impact on fish in many European countries. In the past, the Great Cormorant nested in floodplain areas along the large rivers in Serbia (Obedska Bara, Kovilj, Carska Bara, Apatin, etc.). However, in the 1960s and 1970s, due to drying of wetlands and melioration, it almost disappeared as a nesting species from this region. In the mid-1980s, Great Cormorants again began to form colonies in the province of Vojvodina along large rivers and, since then, the number of Great Cormorants in Serbia is constantly increasing. At the beginning of this century, Great Cormorants started to form colonies south of the Sava and the Danube rivers. Research activities within this dissertation were conducted in the Special Nature Reserve "Carska Bara" during 2007-2010. The abundance of the breeding population was monitored by counting active nests (census). Outside of this period, the number was determined by counting birds at overnight roosting locations. The breeding population was the largest in 2007, when it numbered 410 to 440 pairs, and the lowest in 2010, when 250 to 270 pairs were nesting. Outside of the nesting period, the highest number of Great Cormorants was observed during November 2008 and 2009 (1950 specimens each). Examination of the diet of Great Cormorants in the SRP "Carska Bara" was performed by analysis of pellets and regurgitated stomach contents. A total of 587 pellets were collected, in which remains of 2433 fish specimens were identified, as well as 529 regurgitated fish. Twenty-one fish species was registered in the diet of cormorants in the research area, with 12 species from the family Cyprinidae. The most important fish species in the Great Cormorants’ diet are the Prussian carp (Carassius gibelio) and the common carp (Cyprinus carpio), both during the nesting and the wintering period. The average length of the prey was 17.53 cm, ranging from 6.30 cm to 43.50 cm, and the average weight was 94.77 g, ranging from 1.45 g to 625 g. The amount of food intake (weight of fish in pellets) during the winter season from 2007 to 2010 was 412 ± 215 g, while during the breeding season it was 405 ± 181 g. It is estimated that cormorants cause considerable damage to fish in aquaculture, not only by direct consumption of fish, but also by injuring them during unsuccessful attacks, which causes stress and change of their behaviour. Considering that the largest fishpond in Serbia (fishpond Ečka) is located in the research area, this phenomenon was also included in the research. The body area affected by injuries (surface and subepithelial) represented about 11% on average of the total body area. The most commonly observed histopathological changes in injured areas were the number and position of pigmented cells in the dermis and the enormously thickened epidermal layer (in more than 80% of samples), disturbed epidermal structure, increased number of alarm cells, and altered morphology of overlaying cells (in more than 75% of samples), and miolysis (in about 50% of the samples). The research also included the analysis of 20 heavy metals and trace elements (Al, As, B, Ba, Cd, Co, Cr, Cu, Fe, Hg, Li, Mg, Mn, Mo, Ni, Pb, Si, Se, Sr, and Zn) in different tissues (muscle, liver, intestine, feather, and bone) of Great Cormorants and in different tissues (muscle, liver, gills, kidney and gonad) of their main prey (Prussian carp and common carp) within the research area. The analysis was performed by inductively-coupled plasma optical spectrometry (ICP-OES). A principal components analysis (PCA) indicated that the cormorant liver tissue was differentiated from the other four tissues by higher concentrations of Hg, Fe, Cu, and Mo, feathers by higher concentrations of Al and Si, and bones by higher concentrations of Sr and Mg. Differentiation among the three age classes of cormorants was observed only with regard to elemental concentrations in their feathers: subadult cormorants were differentiated by higher Hg and Zn concentrations, while the adults were differentiated by higher concentrations of Fe. In comparison to their prey, cormorants were differentiated by higher concentrations of Fe, Hg, and Cu in the muscle. Toxic mercury concentrations above 4 μg/g dry weight were determined in the liver of juvenile cormorants, as well as in the liver and feathers of subadults. Hg concentrations were significantly correlated among all studied tissues of cormorants. Cormorants had significantly higher concentrations of Fe and Hg in muscle and liver than the two studied fish species. The results obtained in this study will contribute to a better understanding of the dietary habits of the Great Cormorant, as well as to the monitoring of its populations in Serbia, in keeping with the European Cormorant Management Plan, European Parliament resolution P6 TA(2008)0583).- Veliki kormoran Phalacrocorax carbo (L.) je najšire rasprostranjena vrsta iz roda kormorana i naseljava sve kontinente izuzev Južne Amerike i Antarktika. Politipska je vrsta u okviru koje se razlikuje pet podvrsta, a Evropu naseljavaju dve: P. carbo carbo – naseljava obalu severnog Atlantika, i P. carbo sinensis – naseljava centralnu i južnu Evropu. Brojnost ove vrste konstantno raste od 70-ih godina prošlog veka. Veliki kormoran se u potpunosti hrani ribom. Rast broja kormorana širom Evrope doveo je do nezadovoljstva uzgajivača ribe i ribara, što je pokrenulo mnogobrojna istraživanja ove vrste u mnogim evropskim zemljama. U prošlosti, veliki kormoran se u Srbiji gnezdio u plavnim oblastima duž velikih reka (Obedska bara, Kovilj, Carska bara, Apatin...), ali je 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, usled isušivanja močvara i meliorativnih radova, gotovo nestao kao gnezdarica. Sredinom 80-ih godina ponovo počinju da se formiraju kolonije velikog kormorana na području Vojvodine uz velike reke, i od tada je njegova brojnost u stalnom porastu. Početkom ovog veka počinju da se formiraju kolonije i južno od Save i Dunava. Istraživanja u okviru ove disertacije sprovedena su na području Specijalnog rezervata prirode „Carska bara“, u periodu od 2007. do 2010. godine. Brojnost gnezdeće populacije praćena je prebrojavanjem (cenzusom) aktivnih gnezda, dok je van tog perioda brojnost praćena prebrojavanjem ptica na zajedničkom noćilištu. Gnezdeća populacija je bila najbrojnija 2007. godine, kada je sastojala od 410 do 440 parova, dok je najmanja brojnost zabeležena 2010. godine, kada se gnezdilo 250 do 270 parova. Van perioda gnežđenja najveća brojnost velikih kormorana zabeležena je tokom novembra 2008. i 2009. godine (po 1950 jedinki). Ispitivanje ishrane velikih kormorana na području SRP „Carska bara“ vršeno je analizom gvalica i povraćenog želudačnog sadržaja. Ukupno je prikupljeno 587 gvalica, na osnovu kojih su identifikovani ostaci 2433 jedinke riba i 529 povraćenih riba. Registrovano je učešće 21 vrste riba u ishrani kormorana na ovom području, od čega 12 iz porodice Cyprinidae. Najznačajnije vrste riba u ishrani bile su babuška (Carassius gibelio) i šaran (Cyprinus carpio), kako u periodu gnežđenja tako i van njega. Prosečna dužina plena iznosila je 17,53 cm, a kretala se u opsegu od 6,30 cm do 43,50 cm, dok je prosečna težina iznosila 94,77 g i kretala se u opsegu od 1,45 g do 625 g. Vrednost dnevnog unosa hrane (masa riba po gvalici) tokom zimskog perioda od 2007. do 2010. godine iznosila je 412 ± 215 g, a tokom sezone gnežđenja 405 ± 181 g. Procenjuje se da kormorani pričinjavaju značajne štete akvakulturi, ne samo direktnim konzumiranjem, već i povređivanjem gajene ribe pri neuspešnim napadima, što izaziva stres i promenu njihovog ponašanja. S obzirom da se na istraživanom području nalazi i najveći ribnjak u Srbiji (ribnjak Ečka), navedeni fenomen je takođe analiziran u okviru ovih istraživanja. Površina tela zahvaćena povredama (površinskim i subepitelijalnim) iznosila je prosečno oko 11% ukupne površine tela. Najčešće uočene histopatološke promene na mestima povreda bile su: broj i položaj pigmentnih ćelija u dermisu i enormno zadebljanje epidermalnog sloja (u više od 80% uzoraka), zatim poremećena struktura sloja epidermisa, povećan broj alarmnih ćelija i izmenjena morfologija pokrovnih ćelija (u više od 75% uzoraka), kao i mioliza (u oko 50% uzoraka). Pored navedenih istraživanja, analizirane su i koncentracije 20 teških metala i mikroelemenata (Al, As, B, Ba, Cd, Co, Cr, Cu, Fe, Hg, Li, Mg, Mn, Mo, Ni, Pb, Si, Se, Sr i Zn) u različitim tkivima kormorana (mišić, jetra, crevo, pero i kost), kao i u različitim tkivima (mišić, jetra, škrge, gonade i bubreg) njegovog dominantnog plena na ovom području - babuški i šaranu. Analiza je vršena metodom induktivno spregnute plazme – optičko emisione spektrometrije (ICP-OES). Analiza glavnih komponenti ukazuje da se jetra kormorana izdvaja po povećanim koncentracijama Hg, Fe, Cu i Mo, perje po visokim koncentracijama Al i Si, a kosti po visokim koncentracijama Sr i Mg. Razlike između tri starosne grupe kormorana zabeležene su samo u pogledu koncentracije elemenata u njihovim perima, dok nije bilo značajnijeg razdvajanja uzrasnih kategorija na osnovu koncentracije elemenata u preostala četiri tkiva. U poređenju sa plenom, kormorani se razlikuju po značajno višim koncentracijama
PDF
