The Cenozoic palaeoceanographical history of the South Atlantic and the Southern Ocean is summarised on the basis of changes in the ostracod faunas of DSDP/ODP Sites 329, 513, 689, 699, 1087 and ...1088. The results are mainly compared with the global palaeoceanographical history of Benson. The present study failed to find strong evidence for a sudden psychrospheric event (Sites 689 and 699) in the late Eocene, but there is, however, a decrease in abundance and diversity of ostracods from the mid-/late Eocene to the Oligocene at Sites 689 and 699. This suggests a more gradual palaeoceanographical change over a relatively long time interval. Mid-Miocene faunal changes occur at Site 1087 and coincide with the 16-14 Ma event of Benson. However, the faunal changes are, in contrast to Benson, here marked by a decline in abundance, diversity and faunal turnover. The local differences in faunal changes in mid-Miocene deep-sea ostracod faunas may be related to the initiation of NADW and/or a major expansion of the Antarctic ice sheet. We found little or no evidence for the 6.3-4.9 Ma event, which Benson recorded and related to the effects of a series of events such as the Messinian Salinity Crisis and increased glaciation on Antarctica. Similar to Benson's global data, we have also found a major faunal turnover at Sites 1087 and 1088 at 3.5 Ma. This is possibly related to the effects of a closure of the Straits of Panama, increased production of NADW, AAIW and AABW, and/or a major deglaciation of the Antarctica in the mid-Pliocene.
U radu je opisan kemijski i mineralni sastav te je utvrđena starost i porijeklo tufova koji su tijekom
miocena taloženi na prostoru Sjevernohrvatskog bazena, smještenog u južnom dijelu Panonskog ...bazenskog
sustava. Osim toga, analiziran je fosilni sadržaj u naslagama iz neposredne podine i krovine tufa. Analizirani
tufovi s područja Banovine, Medvednice, Moslavine i Slavonije primarno su bili riolitnog do tefrifonolitnog
sastava, a naknadno su dijelom ili u potpunosti alterirani u smektite i heulandit. Vulkanska aktivnost najvećim
se dijelom odvijala tijekom sin-riftne faze razvoja bazena. Prema rezultatima datiranja 40Ar*/39Ar metodom
na sanidinima, najintenzivnija je bila u razdoblju od 17-14,4 Ma odnosno tijekom karpata, te donjeg i srednjeg
badena. Po prvi puta zabilježena je, znatno slabija, vulkanska aktivnost u postriftnoj fazi razvoja bazena,
krajem sarmata, prije oko 12 Ma. Prema klasifikacijskim dijagramima temeljenima na kemijskom sastavu
tufova, izvorište piroklastičnog materijala bio je aktivni kontinentalni rub koji je najvjerojatnije bio smješten
na prostoru Istočnih Karpata. Fosilna zajednica foraminifera, ostrakoda, nanoplanktona i palinomorfa
pokazala je da su tufovi stariji od 15,1 Ma taloženi u slatkovodnim ili bočatim jezerskim okolišima, a oni
datirani na 14,8 do 14,4 Ma u marinskim okolišima. Time je je marinska transgresija u Sjevernohrvatskom
bazenu, ranije uglavnom smještena na početak karpata, pomaknuta na približno 15 Ma, tj. na granicu donjeg
i srednjeg badena.
Tuffs have been deposited during the Miocene in the North Croatian Basin which is located in the
southern part of the Pannonian Basin System. In this thesis chemical and mineral composition of the tuffs as
well as their age and origin were determined. In addition, the fossil content was analyzed in the underlying
and overlying beds of the tuffs. Based on chemical composition tuffs have been classified as neutral
(tephriphonolite) to acid (riolite). In most tuffs volcanic glass was partially or completely altered to clay
minerals (smectite) or in some cases zeolites (heulandite). During the sin-rift phase of basin development
volcanic activity was at its peak. According to the results of the 40Ar*/39Ar dating on sanidine, the most
intensive period of volcanic activity was during the Karpatian and the Early and Middle Badenian (17 – 14.4
Ma). For the first time, the volcanic activity in the post-rift stage of the development of the basin has been
recorded at the end of Sarmatian ~ 12 Ma ago. Based on the content of immobile trace elements the source
of the pyroclastic material was placed on an active continental margin, most probably located in the Eastern
Carpathians area. The fossil assemblage of foraminifera, ostracods, nannoplankton and palinomorphs has
shown that the tuffs older than 15.1 Ma were deposited in freshwater or brackish lake environments, and
those dated from 14.8 to 14.4 Ma in marine environments. Older studies place the onset of the marine
sedimentation in Karpatian time, while this study suggests it should be moved to the Early/Middle Badenian
boundary.
U radu je opisan kemijski i mineralni sastav te je utvrđena starost i porijeklo tufova koji su tijekom
miocena taloženi na prostoru Sjevernohrvatskog bazena, smještenog u južnom dijelu Panonskog bazenskog
sustava. Osim toga, analiziran je fosilni sadržaj u naslagama iz neposredne podine i krovine tufa. Analizirani
tufovi s područja Banovine, Medvednice, Moslavine i Slavonije primarno su bili riolitnog do tefrifonolitnog
sastava, a naknadno su dijelom ili u potpunosti alterirani u smektite i heulandit. Vulkanska aktivnost najvećim
se dijelom odvijala tijekom sin-riftne faze razvoja bazena. Prema rezultatima datiranja 40Ar*/39Ar metodom
na sanidinima, najintenzivnija je bila u razdoblju od 17-14,4 Ma odnosno tijekom karpata, te donjeg i srednjeg
badena. Po prvi puta zabilježena je, znatno slabija, vulkanska aktivnost u postriftnoj fazi razvoja bazena,
krajem sarmata, prije oko 12 Ma. Prema klasifikacijskim dijagramima temeljenima na kemijskom sastavu
tufova, izvorište piroklastičnog materijala bio je aktivni kontinentalni rub koji je najvjerojatnije bio smješten
na prostoru Istočnih Karpata. Fosilna zajednica foraminifera, ostrakoda, nanoplanktona i palinomorfa
pokazala je da su tufovi stariji od 15,1 Ma taloženi u slatkovodnim ili bočatim jezerskim okolišima, a oni
datirani na 14,8 do 14,4 Ma u marinskim okolišima. Time je je marinska transgresija u Sjevernohrvatskom
bazenu, ranije uglavnom smještena na početak karpata, pomaknuta na približno 15 Ma, tj. na granicu donjeg
i srednjeg badena.
artykuł z : Annales Universitatis Mariae Curie-Skłodowska, Sectio B, Geographia, Geologia, Mineralogia et Petrographia Vol. 68 (2013), z. 1, s. 125-139
streszcz. ang.
Article from: Annales ...Universitatis Mariae Curie-Skłodowska, Sectio B, Geographia, Geologia, Mineralogia et Petrovol. 68 (2013), z. 1, p. 125-139
artykuł z : Annales Universitatis Mariae Curie-Skłodowska, Sectio B, Geographia, Geologia, Mineralogia et Petrographia Vol. 68 (2013), z. 1, s. 125-139
Godine 2009., jedna od istraživačkih bušotina u blizini hrvatsko-mađarske granice, umjesto prognoziranog primarnog cilja (miocenski barijerni sprud sastavljen od pješčenjaka i biogenih vapnenaca) 72 ...metra pliće probušila je masivni sediment piroklastičnog toka, debljine 88 metara. Petrološkim analizama jezgre i uzoraka sa sita iz ovog intervala, sediment je determiniran kao devitrificirani vitroklastični stopljeni tuf, tj. ignimbrit. Kao rezultat mikropaleontoloških i palinoloških analiza krovinskih i podinskih sedimenata, starost sedimenta piroklastičnog toka određena je kao najvjerojatnije badenska. Litostratigrafski, ignimbrit pripada formaciji Tar.
Kartiranje litofacijesa je vrlo važan postupak, posebno prilikom opisa ležišta jer omogućava uvid u okoliše taloženja te oblike i granice ležišnih tijela. Tehnika indikatorskog kriginga se najčešće ...koristi za kartiranje litofacijesa. Temelji se na indikatorski transformiranim podatcima, a prikazuje postojanje ili odsutnost određenog litofacijesa. Indikatorska transformacija ulazne podatke pretvara u vrijednosti 0 i 1, na temelju graničnih vrijednosti. U vrijeme ranog ponta turbiditi su predstavljali najznačajniji transportni mehanizam u hrvatskom dijelu Panonskoga bazenskoga sustava. Transportirani detritus uglavnom potječe iz Istočnih Alpi. Bio je nekoliko puta pretaložavan dok konačno nije bio istaložen u Savskoj depresiji. Kao posljedica dugog transporta, u Savsku je depresiju mogao doći samo srednjozrnati i sitnozrnati pijesak te silt (Tb do Td intervali iz Boumine sekvencije). U mirnim razdobljima, kada turbiditne struje nisu bile aktivne, taložio se tipični dubljevodni sediment, kasnije litificiran u lapor. Prikazana je analiza podataka iz jezgara i karotažnih mjerenja u gornjomiocenskim ležištima polja Kloštar, a u svrhu definiranja graničnih vrijednosti za opis različitih litofacijesa. Pravim odabirom graničnih vrijednosti moguće je na kartama vjerojatnosti, dobivenim indikatorskim krigingom uočiti taložni kanal i smjer donosa materijala.
Kartiranje facijesa bitan je zadatak u modeliranju ležišta nafte i plina. Vrsta facijesa izravno utječe na vrijednosti poroznosti i propusnosti, svojstava koja podržavaju migraciju i nakupljanje ...ugljikovodika. U hrvatskom dijelu Panonskog bazena najveći dio ležišta izgrađen je od različitih vrsta gornjopanonskih i donjopontsih pješčenjaka. Različite vrste tih pješčenjaka nastale su kao rezultat taložnih okoliša turbidita, povremeno aktivnih u relativno mirnom, dubljem (uglavnom do 200 m) brakičnom jezerskom okolišu, uz taloženje lapora na bazenskoj ravnici. Pješčenjačka tijela izdužena su pravcem SZ-JI, s oštrim prijelazom prema krovinskim i podinskim bazenskim laporima. S druge strane, bočni prijelaz je postupan, a započinje s čistim srednjozrnastim pješčenjacima, prema sitnozrnastim pješčenjacima ili siltovima, laporovitim pješčenjacima, pjeskovitim laporima i konačno bazenskim laporima. Takva bočna promjena litofacijesa analizirana je u polju Kloštar, u najvećem pješčenjačkom naftnom ležištu „T“, donjopontske starosti. Ulazni podatci bili su dostupni u 19 bušotina gdje su postojala najnovija karotažna mjerenja i račun srednje poroznosti ležišta. Uz načinjenih 6 dodatnih virtualnih bušotina, za koje su vrijednosti procijenjene na temelju interpolacije u programu SurferTM, raspolagalo se s pouzdanim ulaznim skupom podataka. Litofacijesi su analizirani karotažnim dijagramima, kartama poroznosti te konačno, indikatorskim variogramima i facijesnim kartama indikatorskog kriginga. Promjene vrijednosti poroznosti i njihove vjerojatnosti jasno su uočene na kartama indikatorskog kriginga, a također se mogu korelirati s taložnim okolišom u lokacijama odabranih bušotina. Ovo je prvi put da je primijenjena metoda indikatorskog kriginga u pješčenjačkim ležištima ugljikovodika u Hrvatskoj, a rezultati su potvrdili da je ova interpolacijska tehnika prikladna i korisna u kartiranju facijesa na temelju dubinskim podataka.
Neogenski taložni okoliši u Dravskoj depresiji mogu se podijeliti u dvije skupine. Prva skupina obuhvaća lokalne okoliše aluvijalnih lepezi, koje su bile aktivne u razdoblju srednjomiocenske ...(badenske) ekstenzije u cijelom Panonskome bazenu. Druga skupina predstavljena je kontinuiranom panonskom i pontskom sedimentacijom u lakustričkom okolišu, koja je započela djelomično s dubokovodnom, a dijelom taloženjem u prodeltnim lepezama (turbiditni facijesi). Taj ciklus završio je sedimentima karakterističnim za deltne ravnice. Krupnozrnati sedimenti aluvijalnih lepezi karakterizirani su velikim naftnoplinskim potencijalom, jer vrlo često obuhvaćaju ležišne stijene. Ti sedimenti uglavnom su prekriveni (a kao rezultat migracije aluvijalnog okoliša u vremenu i prostoru) pelitskim izolatorskim stijenama koje ponegdje sadrže i matične facijese bogate organskom tvari. Zato takve badenske sekvence često obuhvaćaju cjelovite naftnoplinske sustave, što je potvrđeno otkrićem velikog broja naftnih i plinskih ležišta u tim sedimentima, kako unutar Dravske tako i u drugim depresijama u hrvatskom dijelu Panonskog bazena. Aluvijalni okoliši su karakterizirani čestim promjenama petrofizikalnih svojstava, a zahvaljujući lokalnom karakteru takvoga taložnog okoliša i izvora materijala. U prikazanom radu odabrano je polje Stari Gradac-Barcs Nyugat kao ogledni primjer, na kojemu je prikazana ranije spomenuta heterogenost badenskih sekvenci. Strukturna rješenja su uspoređena s karatama onih parametara čije vrijednost ovisi o taložnom okolišu, tj. s kartama poroznosti i debljina. Geostatistika je upotrijebljena za prostornu analizu ulaznog skupa mjerenja. Prostorna varijabilnost vrijednosti poroznosti, tj. kvaliteta ležišta, je objašnjenja prijelazom između različitih podokoliša (facijesa) unutar sustava aluvijalne lepeze.
