The article traces the development of the concept of UN peacekeeping missions from the late 1940s, when they were first applied, to the so-called second generation of peacekeeping missions, which is ...primarily linked with the 1990s. Designating the changes in carrying out peacekeeping missions as normative, quantitative and qualitative, the author also discusses shifts in the understanding of traditional principles of consent of the parties, impartiality of observers and non-use of force in most cases, which were observed by most peacekeeping missions in the Cold War period. The other focus of this article is the case study of the UNTAES peacekeeping mission carried out from January 15, 1996 to January 15, 1998 in Eastern Slavonia, Sirmium and Baranja, which is considered one of the very rare examples of successful application of the second generation of UN peacekeeping missions, but also of peacekeeping missions in general. PUBLICATION ABSTRACT
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Promjena sigurnosnog okruženja krajem 20. stoljeća izazvala je redefiniranje postojanja globalnih i regionalnih organizacija koje se bave pitanjima sigurnosti. Novi izazovi i prijetnje nastaju izvan ...matičnih područja tih organizacija iz čega je proizašla svijest o potrebi neutralizacija izvora kriza, a ne njenih posljedica. Preduvjet ovakvom djelovanju, uz napore UN-a, bila je spremnost regionalnih sigurnosnih organizacija da se suoče s novim interesnim područjima i prihvate načela uporabe vojnih snaga za provedbu neratnih operacija. NATO i EU su također prihvatile ovaj pristup te prilagodili svoje doktrinarne modele uporabe oružanih snaga za sposobnost odgovora na nove sigurnosne izazove. Danas je angažiranje njihovih snaga u mirovnim misijama ključni pojavni oblik vojnog djelovanja.
Nakon što je predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u siječnju 1995. pismom glavnom tajniku Ujedinjenih naroda najavio da hrvatske vlasti neće prihvatiti produljenje mandata mirovnih snaga na ...svojem teritoriju nakon 31. ožujka 1995., uslijedile su veoma glasne i uglavnom kritične reakcije ključnih međunarodnih institucija, posrednika i država. U ovom se članku razmatraju reakcije svih bitnih i prema izvorima dostupnih međunarodnih aktera, njihovo viđenje hrvatske odluke i stav o mogućnostima daljnjega postupanja Ujedinjenih naroda. Člank se temelji na javno dostupnim izvorima (dokumenti Ujedinjenih naroda, tisak). Temi se pristupa s pozicija neorealistične teorije međunarodnih odnosa, prema kojoj su u međunarodnom posredovanju bitni interesi onih koji posreduju, a tek eventualno onih koji su u sukobu. Analizom međunarodnih reakcija dolazi se do zaključka da su svi međunarodni akteri bili zabrinuti za svoje interese u slučaju stvarnoga otkaza mandata UNPROFOR-a. Isto tako, pokazuje se da “pristanak strana u sukobu”, kao jedan od ključnih elemenata za formiranje mirovne misije Ujedinjenih naroda, ne dolazi iz proklamirane “želje za mirom”, kako to iznosi administracija Ujedinjenih naroda, nego s pozicije moći naspram druge strane.
U radu se prikazuju načela djelovanja Ujedinjenih naroda i nastanak
Poveljom nepredviđenih mehanizama – mirovnih operacija. Posebno se
razmatraju njihove posebnosti i etapni razvoj. Područje ...jugoistočne Europe
različito se zemljopisno, povijesno i geostrateški omeđuje, ali je u
ovome članku zaokruženo na područje bivše Jugoslavije. U radu se analiziraju
mehanizmi i problemi pokretanja mirovnih operacija i kriteriji
prema kojima se ocjenjuje njihova uspješnost. Također se ističu problemi
zakašnjele percepcije sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Ovdje se također pokušava
doći do odgovora na pitanje je li tradicionalno očuvanje mira bilo
dio odabira pogrješne strategije uključivanja UN-a.
Međunarodna teritorijalna uprava Krakić, Josip
Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu,
05/2011, Letnik:
61, Številka:
3
Journal Article
Odprti dostop
Pojam međunarodne teritorijalne uprave aktualiziran je u teoriji međunarodnog prava uspostavom misija UN-a u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Istočnom Timoru. U tim misijama UN preuzima punu upravu nad ...državom ili teritorijem uspostavljajući lokalnu vlast na koju postupno prenosi ovlasti. Razmatraju se povijesni primjeri gdje su međunarodne organizacije i ranije preuzimale upravu nad teritorijima te se analiziraju sličnosti s drugim institutima međunarodnog
prava: vazalitetom, protektoratom, protekcijom, kondominijem, mandatima i starateljstvima, ratnom okupacijom. Razmatra se utemeljenost takve međunarodne uprave u međunarodnom pravu, ovlasti upravitelja, ciljevi takve uprave te moguća primjena u budućnosti.
U zadnja dva desetljeća glavnu opasnost po međunarodni mir i sigurnost predstavljaju tzv. „asimetrične“ prijetnje kao što su globalni terorizam i organizirani kriminal, proliferacija oružja za ...masovno uništenje, nekontrolirane migracije i nestabilnosti koje pretežito izazivaju „neuspjele“ i „odmetnute“ države. Ti tipovi prijetnji generirali su novu paradigmu sigurnosti unutar koje se velika važnost pridaje humanitarnim, socijalnim, ekonomskim i ekološkim dimenzijama sigurnosti, s naglaskom na potrebu zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda. Ideja ljudske sigurnosti smjestila je pojedinca, a ne državu, u središte sigurnosne politike, što je rezultiralo značajnim obratom u razmišljanju o odnosu između suverenosti države i ljudskih prava. Značenje državne suverenosti je promijenjeno i više se ne promatra samo sa stanovišta prava države već i njezinih dužnosti, kako prema međunarodnoj zajednici tako i prema njezinim građanima. Poštivanje suverenosti države danas sve više ovisi o njezinoj spremnosti da poštuje temeljna prava i slobode svojih građana. Ove promjene u značenju suverenosti odvijale su se paralelno s promjenama u politici i institucionalnom kontekstu humanitarnog intervencionizma, što se očitovalo i u sve većoj spremnosti međunarodne zajednice da poduzme sve potrebne radnje, uključujući i primjenu sile, protiv država koje generiraju nasilje, izazivaju humanitarne krize i ugrožavaju regionalnu i globalnu sigurnost.
Krajem 20. stoljeća, kombinacija humanitarnih i strateških imperativa vodila je razvijanju integriranog pristupa operacijama izgradnje i očuvanja mira i povezivanju instrumenata sigurnosnih, humanitarnih i razvojnih politika unutar modela „humanitarnih vojnih intervencija“. Nakon analize ciljeva, zadaća i prakse humanitarnih intervencija, autori zaključuju da, unatoč brojnim opravdanim prigovorima, humanitarne intervencije predstavljaju trenutno najbolje sredstvo zaustavljanja sukoba i okončanja zločina nad civilima koje stoji na raspolaganju međunarodnoj zajednici. Imperativ zaštite ljudskih prava opravdava upotrebu sile i kršenje načela državne suverenosti, iako samo pod jasno definiranim uvjetima i u situacijama gdje se odvijaju zločini koji krše temeljne principe čovječnosti i zajedničke moralnosti.
