Ciljevi istraživanja bili su usporediti pojavnost samoozljeđivanja i suicidalnih misli na uzorku srednjoškolaca Grada
Zagreba 2016. i 2021. godine te istražiti prediktore samoozljeđivanja i ...suicidalnih misli kod srednjoškolaca. U
istraživanju su sudjelovali učenici 1. razreda zagrebačkih srednjih škola, pri čemu je 2016. godine sudjelovalo 269,
a 2021. godine 353 učenika. U oba uzorka najzastupljeniji su bili učenici koji pohađaju gimnazije, prosječne dobi
15 godina, s podjednako djevojaka i mladića. Ukupno gledajući, rezultati ukazuju na dvostruko veću pojavnost
samoozljeđivanja kod zagrebačkih srednjoškolaca u usporedbi 2016. (17,0 %) i 2021. godine (29,1 %). Kod suicidalnih
misli nisu nađene značajne razlike, iako je udio sudionika koji su iskazali da su barem jednom razmišljali o suicidu
bio visok (2016. 27,7 %, a 2021. 24,8 %). Međutim, djevojke iskazuju otprilike dvostruko više samoozljeđivanja (2021.
38,2 %) i suicidalnih misli (34,2 %) od mladića (2021. 19,9 % samoozljeđivanja i 15,8 % suicidalnih misli). Mladi
koji procjenjuju da njihove obitelji imaju manje novaca od drugih iskazuju najviše samoozljeđivanja i suicidalnih
misli. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza ukazuju da odabrani skupovi prediktora objašnjavaju izrazito
visoke postotke varijance i samoozljeđivanja (43,6 %) i suicidalnih misli (41,9 %). Značajni čimbenici za obje vrste
autoagresivnih pokazatelja su manje izražavanja topline od roditelja i više odbijanja te nekonstruktivni načini
suočavanja sa stresom, kao i lošije samopoimanje u određenom aspektu.
Cilj je ovog istraživanja prijevod i adaptacija revidirane verzije Testa čitanja misli iz očiju (Reading the mind in the eyes test, Baron-Cohen i sur., 2001) na hrvatski jezik kako bi se ispitala ...njegova pouzdanost, faktorska struktura te konvergentna valjanost u populaciji hrvatskih studenata urednog razvoja. Nakon prijevoda i adaptacije hrvatska je verzija Testa čitanja misli iz očiju primijenjena na uzorku od 146 studenata preddiplomskih i diplomskih studija (84 djevojke i 62 mladića). Osim Testa čitanja misli iz očiju primijenjena je i Skala emocionalne empatije (Raboteg-Šarić, 1993). Rezultati pokazuju nisku pouzdanost tipa unutarnje konzistencije te prihvatljivu pouzdanost mjerenu Hkoeficijentom maksimalne pouzdanosti. Konfirmatorna faktorska analiza granično potvrđuje jednodimenzionalni model. Konvergentna valjanost granično je potvrđena kroz statistički značajnu pozitivnu povezanost Testa čitanja misli iz očiju i empatije. Naposljetku, kreirana je i kratka verzija Testa čitanja misli iz očiju koja se sastoji od svega sedam čestica zadovoljavajućih saturacija. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije te kompozitna pouzdanost ovoga kratkog testa su zadovoljavajuće. U budućim je istraživanjima potrebno dodatno ispitati psihometrijske značajke hrvatske verzije Testa čitanja misli u očima u općoj reprezentativnoj populaciji. Nadalje, potrebno je ispitati test-retest pouzdanost te diskriminativnu valjanost ovog testa.
U svojem prilogu autor razmatra filozofijsko-teologijsko shvaćanje istine hercegovačkog franjevca Vladimira Krune Pandžića (1912. – 1965.), koje on iznosi u svom članku naslovljenom »U duhu ...potpunosti« (Mostar, 1935.), s posebnim osvrtom na Heideggerov rani spis »Što je metafizika« (1931.). U prilogu se pokazuje kako Pandžić filozofiju shvaća ponajprije kao »filozofiju bića« u njegovoj »neskrivenosti«, čime u bitnom ostaje upravo u okviru onoga što Heidegger smatra »sudbinskom« odredbom cjelokupne zapadne metafizike: u okviru »pitanja o biću kao biću«. Iz Heideggerova spomenutog spisa autor pokazuje da Pandžiću nije stalo do pitanja o bitku i njegovu smislu, nego isključivo do »duha potpunosti«, u kojem se promatra »biće kao takvo« – onoga »duha potpunosti« kojeg je po njemu »uvelo« kršćanstvo.
In this article the author reflects on the philosophical-theological understanding of truth of Herzegovinian Friar Vladimir Kruno Pandžić (1912 – 1965), which he elaborates on in his article titled »U duhu potpunosti« (In the Spirit of Completeness) (Mostar, 1935) that deals with Heidegger's early work »What Is Metaphysics?« (1931). The current article shows that Pandžić understands philosophy primarily as »philosophy of being« in its »availability«, which puts him within the frame of what Heidegger considers to be the »destined« determination of the whole Western metaphysics: within the frame of the »issue of being as being«. On the basis of the aforementioned work of Heidegger, the author shows that Pandžić does not pay attention to the issue of being and its meaning, but exclusively to the issue of »spirit of completeness« in which he reflects on »being as such« – to that »spirit of completeness« that was, according to Pandžić, »introduced« by Christianity.
U članku autor problematizira Lockeove Neke misli o odgoju i kritički preispituje Lockeovu odgojnu filozofiju. Detaljnom razradbom Lockeovih Misli na temelju određenih i provjerenih dokaznih razloga, ...u članku se zaključuje kako je Lockeova odgojna filozofija u uskoj svezi s njegovim poimanjem slobode i ulozi pojedinca u političkoj zajednici. Iako se Locke u svojim Mislima nije usredotočio na pitanje što je odgoj da bi elaborirao problematiku odgoja, ipak se filozofski fokusirao na pitanje zašto i kako odgajati, to jest, traži što je cilj odgoja. U tom je smislu ustanovio kako odgoj ponajprije služi ojačavanju odgajanikovog moralnog identiteta i prirodnog karaktera, te nudi brojne praktične savjete kako odgajati. S druge strane, konačni smisao zašto odgajati Locke razumijeva u funkciji dobrog načina odgoja koji će odgajanika pripremiti za slobodnu i punopravnu političku participaciju u životu političke zajednice.
V prispevku je prikazana zgodovina geografije v srednjem veku s pomočjo spoznanj iz domače in tuje strokovne literature. Srednji vek ni enotno obdobje v razvoju geografije. Zgodnjega označuje zaton ...antičnih tradicij v krščanskem delu Evrope, vendar prevzem in nadgradnjo le-teh v arabskem svetu. V visokem srednjem veku so bila arabska spoznanja med osnovami za geografsko in kartografsko renesanso ter za razvoj v naslednjih stoletjih.
Depresija je vrlo učestala bolest suvremenog svijeta koja ima najvišu stopu povrata bolesti zbog čega
je liječenje često teško i dugotrajno. U ovom radu se pokušalo predstaviti kognitivne i ...metakognitivne
procese za koje se u dosadašnjim istraživanjima pokazalo da imaju veliko značenje za razvoj, održavanje,
ali i liječenje depresivnog poremećaja. Prikazani su teorijski modeli koji opisuju povezanost kognitivnih
konstrukata i stupnja depresivnosti među kojima je posebno istaknuta ruminacija, metakognitivna vjerovanja,
usredotočena svjesnost i potiskivanje misli. Opisana je uloga navedenih konstrukata i kognitivnih procesa
kroz njihov samostalni, ali i zajednički doprinos stupnju depresivnosti, te su objašnjeni njihovi specifični
međusobni odnosi.
Cilj je ovog teksta pokazati svrhovitost upotrebe hobsovske rezolutivno-kompozitivne metode kao uporišta za analizu povijesti moderne ekonomske misli,a naročito makroekonomije. Najprije se obrazlaže ...važnost rezolutivno-kompozitivne metode u djelu Daga Strpića. Zatim se pokazuju osnovna obilježja stiliziranih pomaka u paradigmama ekonomske misli (neoklasična ekonomija – kejnzijanska ekonomija – slobodnotržišna paradigma) koji u svjetlu ove reinterpretacije dobivaju strukturu rezolucije-kompozicije-rerezolucije. Nudi se i interpretacija povijesti ekonomske znanosti “nakon Hayeka” kao perioda dominacije kompozitivnog elementa, odnosno kejnzijanskih makroekonomskih koncepata koji se oslanjaju na agregate. Objašnjavaju se neoklasična sinteza i osnovne metodološke dvojbe koje je dugotrajna integracija Keynesa u mainstream pretpostavljala (uključujući izbor između agregata i agregiranih pojedinaca u osnovi konceptualizacije makroekonomije). Problematizacijom tih dvojbi prate se komplementarni odnosi dugog roka, pretpostavljene racionalnosti aktera i optimalnih slobodnotržišnih rezultata. Prikazuje se i stanje znanosti na kraju 20. i početku 21. stoljeća, odnosno Lucasovo metodološko zaoštravanje Friedmanovih ideja, kao i dovršeni oblik tog idejnog sklopa u okviru “teorije realnih poslovnih ciklusa”. Ponovna dominacija rezolutivnog elementa (slobodnotržišna paradigma) koji konstituira ideju samoregulativnog tržišta oko savršeno racionalnog pojedinca dovodi nas u stvarne poteškoće: redukcija na savršeno racionalnog pojedinca (rezolutivni manevar) ne bi smjela konstituirati veću cjelinu kompozitivno ukoliko je ta redukcija nerealistična na način koji dramatično ograničava samu korisnost teorije. Stoga se zaključno otvara i pitanje primjene ovih ideja na predviđanje kriza i formuliranje odgovora na njih.
The objective of this text is to demonstrate the plausibility of the use of the Hobbesian resolutiv e compositive method as a base for analysis of the history of modern economic thought, and particularly of macroeconomics. Firstly, the importance of the resolutive-compositive method for the works of Dag Strpić is explained. Secondly, the text shows the basic tenets of stylized shifts in economic paradigms (neoclassical economics – Keynesian economics – free-market paradigm) which are reinterpreted here as resolution-composition- reresolution. An interpretation of the intellectual history “after Hayek” is also offered, focusing on Keynesian macroeconomics based on aggregates. The text then explains neoclassical synthesis and the elementary methodological dilemmas it represented through its long integration of Keynes into the mainstream (including the choice of aggregates or aggregated individuals as the basis of macroeconomics). The text follows the complementary relationship of the effects of long-run analysis, the assumption of rationality and optimal free-market results. The state of the economic mainstream at the end of Lučev, J., Razvoj makroekonomije i rezolutivno-kompozitivna metoda 55 the 20th century and the beginning of the 21st century is then shown – particularly the Lucasian methodological upgrade of Friedman’s ideas and the developed form of this conceptual framework within the Real Business Cycles theory. The renewed dominance of the resolutive element (free-market paradigm) – constituting the idea of a self-regulating market around the perfectly rational individual – leads us into a challenging situation. The reduction to a perfectly rational individual (resolutive maneuver) should not constitute a larger (compositive) whole if such a reduction is unrealistic to an extent that dramatically limits the very usefulness of the theory. Therefore, the conclusion raises the question of applying this idea of predicting crises and formulating responses to them.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Dosadašnje su studije o ulozi kognitivnih procesa u objašnjenju nastanka i razvoja depresije upućivale na važnost stjecanja jasnijeg uvida u njihove međusobne odnose, stoga se ovim istraživanjem ...pokušalo provjeriti kakav je doprinos metakognitivnih vjerovanja, ruminacije, potiskivanja misli i usredotočenosti objašnjenju razine depresivnosti te ispitati kakva je njihova međusobna povezanost kod kliničke i ne-kliničke skupine. Kliničku skupinu (N=70) su sačinjavale osobe oboljele od depresivnog poremećaja, a ne-kliničku (N=70) osobe bez poteškoća mentalnog zdravlja. Dobiveni su rezultati pokazali da depresivne osobe više ruminiraju, imaju pozitivnija vjerovanja o ruminaciji, nižu usredotočenu svjesnost, češće potiskuju misli te imaju negativnija vjerovanja o opasnosti i posljedicama ruminacije nego mentalno zdrave osobe. Doprinos je ruminacije kod depresivnih osoba posredovan negativnim vjerovanjima o posljedicama ruminacije dok je kod mentalno zdravih osoba ruminacija direktno povezana sa stupnjem depresivnosti. Rezultati daju dodatne smjernice u psihoterapijskom pristupu koji bi u tretmanu depresivnog poremećaja trebao uključivati i tretman ruminacije i trening usredotočene svjesnosti.
Los estudios existentes sobre el papel de los procesos cognitivos para explicar la aparición y el desarrollo de la depresión han indicado la importancia de obtener perspicacia más clara en su interconexión. Por eso, el objetivo de esta investigación fue verificar la contribución de las creencias metacognitivas, rumiación, supresión de pensamientos y concentración a la explicación del grado de depresión, tanto como examinar su interconexión dentro de los grupos clínico y no clínico. El grupo clínico (n=70) constaba de personas que sufren del trastorno depresivo y el grupo no clínico (n=70) de personas sin dificultades mentales. Los resultados obtenidos han demostrado que las personas depresivas, en comparación con las personas mentalmente sanas, rumían más, tienen ideas más positivas sobre la rumiación y mente menos centrada, suprimen los pensamientos con más frecuencia y tienen ideas más negativas sobre los peligros y las consecuencias de la rumiación. Cuando se trata de las personas depresivas, la contribución de la rumiación tiene como mediador las ideas negativas sobre las consecuencias de la rumiación, mientras que la rumiación está directamente relacionada con el grado de la depresión cuando se trata de las personas mentalmente sanas. Los resultados ofrecen directrices adicionales para el enfoque psicoterapéutico que en el tratamiento del trastorno depresivo debería incluir el tratamiento de rumiación y el ejercicio de mente centrada.
Previous studies on the role of cognitive processes in explaining the origin and development of depression indicated the importance of gaining a clearer view of their relations. This research tried to test the contribution of metacognitive beliefs, rumination, thought suppression and mindfulness, explaining the levels of depression and examining their relationship in clinical and non-clinical group.
The clinical group (N=70) included individuals suffering from a depressive disorder and non-clinical (N=70) consisted of people without mental health problems. The results showed that depressed people ruminate more, have more positive beliefs about rumination, lower levels of mindfulness, often suppress thoughts, and have more negative beliefs about the dangers and consequences of rumination than mentally healthy people. In depressed individuals rumination is mediated by negative beliefs about the consequences of rumination, while in mentally healthy people rumination is directly related to the level of depression. Results may represent additional guidance in the psychotherapeutic approach and the treatment of depressive disorders should include treatment of rumination and mindfulness training.
Brojna su istraživanja koja pokazuju da je afektivna vezanost u odraslom dobu povezana sa mentalnim zdravljem. Savremeni pristupi afektivnoj vezanosti postuliraju da ova povezanost nije direktna nego ...da je posredovana različitim psihološkim procesima i regulatornim mehanizmima. Osnovni cilj aktuelnog istraživanja je provera pretpostavke da je relacija između dimenzija afektivne vezanosti, odnosno izbegavanja i anksioznosti sa jedne strane i depresije kao stanja sa druge strane, posredovana različitim psihološkim mehanizmima iz domena iracionalnih i racionalnih uverenja, anksioznih misli i strategija regulacije afekta. U istraživanju je učestvovala 231 odrasla osoba (134 ženskog pola) iz nekliničke populacije, prosečne starosti 39 godina. Rezultati ukazuju da veza između dimenzija afektivnog vezivanja i depresivnog stanja nije direktna, već se ostvaruje preko kognitivno-afektivnih regulatornih mehanizma. Katastrofiranje i zdravstvena zabrinutost se izdvajaju kao opšti, nespecifični medijatori sa najvećim efektom, koji objašnjavaju kako relaciju dimenzije anksioznosti, tako i relaciju dimenzije izbegavanja i depresivnosti. Kao specifični medijatori se izdvajaju racionalna uverenja u relaciji izbegavanja i depresivnosti i pozitivno refokusiranje u relaciji dimenzije anksioznosti i depresivnosti u smislu da je povezanost izbegavanja i depresivnosti posredovana sniženim racionalnim uverenjima, odnosno da je povezanost između dimenzije afektivnog vezivanja – anksioznosti i depresivnosti kao stanja, posredovana smanjenim pozitivnim refokusiranjem. Sve medijacije su potpune.
U radu se obrađuje povezanost i međuodnos slobode kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te najvišeg ideala društva suvremene demokracije i ustavne države prema pravu na slobodu ...mišljenja i izražavanja misli. Obrađujući taj međuodnos postavlja se namjerava potvrditi teza da je pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli samo jedno (doduše veoma bitno) od ljudskih prava i temeljnih sloboda koje je izvedeno iz slobode kao najviše vrednote i u koju se povratno, funkcionalno vraća te na taj način djeluje na opseg i sadržaj njezina ostvarivanja u odnosu na zamišljeni ideal slobode i zadanu stvarnost. Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli obrađuje se kao jedan od temeljnih oslonaca za izgradnju demokratskog društva vladavine prava i ustava. U tom kontekstu sagledano je i u funkciji nezaobilaznog uvjeta za ostvarivanje drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje ono je sagledano kao pravo koje unutar sebe kroz svoj sadržaj obuhvaća čitav niz drugih prava i sloboda, te se s teorijskog aspekta mora sagledavati kao tzv. pravna konstrukcija. Rad obrađuje ustavno-pravni okvir u Republici Hrvatskoj koji se odnosi na pravo slobode mišljenja i izražavanja misli. U toj obradi posebno se analiziraju subjekti, sadržaj i obilježja prava na slobodu izražavanja misli te praksa Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske u njegovoj zaštiti.
This paper analyses the connection and inter relationship of freedom as the highest value of constitutional order of the Republic of Croatia and the highest ideal of contemporary democracy and constitutional state with the right to freedom of speech and expression. By analysing that interrelationship, the intention to confirm the thesis that the right to freedom of speech and expression is just one (albeit very important)human right and fundamental freedom arises. It has been extracted from freedoms as the highest value and as one which is always returned to in such a way that affects the scope and content of it being achieved in relation to the imagined ideal of freedom and the given reality. The right to freedom of speech and expression is analysed as just one of the fundamental supports for building a democratic society of rule of law and Constitution. In this context, the function of the indispensable condition for achieving other human rights and fundamental freedoms is also analysed. Furthermore, it is considered as a right within which, through its content, includes a range of other rights and freedoms. It should be considered from a theoretical viewpoint as a so called legal construction. This paper analyses the constitutional legal framework in the Republic of Croatia related to the right to freedom of speech and expression. In that analysis, particular attention is given to the subject, content and characteristics of the right to freedom of speech and expression and the practice of European Court of Human Rights and the Constitutional Court of the Republic of Croatia which protect this right.
PDF
