Članek osvetljuje aspekte misticizma v kontekstu ruskega zanimanja za vesolje in razvoja sovjetske vesoljske tehnologije. Znanstveni pristop, kasneje generiran s strani države, in človekovo izvorno ...navduševanje nad neznanim in mističnim se združita v edinstvenem fenomenu »materialističnega misticizma« ruskega kozmizma, ki oblikuje načrt za metafizično reormo sveta s tehnologijo. Kozmizem se odmika od socialističnega načrta formiranja nove družbe, hkrati pa se kozmizem in komunizem drug drugemu približata v boju za »skupni smoter« očetovstva in bratstva. Razmišljanje o preteklosti mistike, politike, umetnosti in tehnologije na ruskem področju razkriva paradigmo zlitja različnih metod človekovega osmišljanja nove (še skrite) plati resničnosti na enotnem kulturnem poligonu dveh poti – tehnologije in mistike – ter njunega prepleta.
Disappointed with the results of the French excavations at Delphi in the late 19th century, many researchers declared that Apollo and Pythia had never said anything. They expressed doubts about ...Pythia’s exceptional function and denied that her prophetic ability was natural, proclaiming her a fictitious or literary character, invented by philosophers in order to explain prophetic ability. Some went as far as to renounce the ancient sources as uncritical myths, and to label the Pythias as a product of religious manipulation and philosophical mystification. Despite the vast evidence in the primary sources, they mostly failed to understand how Pythia, presumably a completely ignorant local woman, could have uttered versified oracles, full of ambiguity, about the most important questions including politics, reforms, colonisation, war and peace, public health etc. The paper discusses how Plutarch’s Pythian dialogues (The Oracles at Delphi, The Obsolescence of Oracles, The E at Delphi) present a valuable source for the revision of some still generally accepted notions about Delphi and Pythia. The possibilities of a contemporary re-contextualisation of Apollo’s priestess are examined in view of some recent approaches, based on anthropology and gender studies. Besides trying to examine the Pythias’ enthusiasm, as described by Plutarch, from the native perspective of antiquity as well as of gender studies, the paper argues for a re-examination of some widely accepted yet highly questionable notions concerning virginity, the sexualisation of the prophetic seance, and the renowned ambiguity of oracles as a sign of prophetic language rather than institutional duplicity.
V sodobni slovenski kratki pripovedni prozi opažamo pojave mitologizacije in demitologizacije (antimita) v obliki motivno-tematskih ter idejnih vzporednic ali nasprotij z miti in pravljicami, pri ...čemer gre tudi za ustvarjanje nove mitologije (pojav neomitologizacije). V slovenski kratki pripovedni prozi ob koncu dvajsetega stoletja so v povezavi s postopki metafikcije opazne še strukturne značilnosti pravljic in mitov, ob tem pa je pomembno prisotna ironizacija pravljičnega žanra.
Ovaj se članak bavi procesom mitologizacije migrantskoga pitanja u Saveznoj Republici Njemačkoj od 2014. do 2018. Polazi od pitanja na koji se način u odabranim njemačkim medijima označavalo ...imigrante iz pretežito muslimanskih zemalja koji su došli u Saveznu Republiku Njemačku tijekom i neposredno nakon izbijanja migrantske krize 2015. Analiza je provedena na medijskom sadržaju na temu migracija i ekstremizma s dostupnih online arhiva sljedećih njemačkih glasila: Berliner Morgenpost, Deutsche Welle, Die Zeit, Frankfurter Allgemeine Zeitung i Freie Presse. Upotrebom diskurzivne teorije Ernesta Laclaua i Chantal Mouffe kao istraživačkog modela, u analiziranim člancima izdvojeni su sljedeći glavni označitelji: imigranti, njemački džihadisti i njemački krajnje desni ekstremisti. Daljnja je analiza pokazala da su mitovi bili najutjecajniji oblik označavanja, a mitologizacija dominantni način djelovanja u kritičnoj situaciji koju je uzrokovala migrantska kriza iz 2015. Kao rezultat navedene situacije proizvedeni su sljedeći mitovi: mit o otvorenim vratima, mit o islamizaciji Njemačke i novi mit o istoku. U analiziranom materijalu pronađene su poveznice s poznatim povijesnim njemačkim mitovima poput mita o granici i mita o nožu u leđa. Cilj istraživanja bio je odrediti ulogu procesa mitologizacije, pod utjecajem migrantske krize iz 2015., u promjenama njemačke migracijske politike te način upotrebe hegemonijskog diskursa u cilju ublažavanja kulturnog konflikta i smanjenja društvene polarizacije u vrijeme krize.
Prema postmodernističkim shvaćanjima, identitet je promjenjiva kategorija koja se sukladno tome razmatra sve fragilnije i fragmentiranije. On je ponajprije racionalni konstrukt, a kultura se najčešće ...promatra kao glavno uporište tvorbe i razumijevanja identiteta. Kultura je, interpretirana kao opći komunikacijski proces, neizbježno izložena imperativima ekonomskih i globalizacijskih trendova. Grad je jedan od osnovnih okvira izgradnje zavičajnog identiteta. Za opstanak u tržišnoj utakmici primarno se nastoje izgraditi gradski identiteti, tj. nastoji se pronaći gradski brand koji bi u masovnoj ponudi ostao prepoznatljiv. Interpretacije zavičajne povijesti služe upravo za konstrukciju identiteta grada kojim se on predstavlja na tržištu. Grad Rijeka, u potrazi za vlastitim identitetom, stvara mogući gradski brand Karolinu Riječku na temeljima površne interpretacije lokalne povijesti i bez sigurnih utemeljenja u povijesnim vrelima. U sklopu kapitalističkih ekonomskih i tržišnih vrijednosti iskonstruirao se identitet gradske heroine kao žene koja ne može utjecati na povijesna zbivanja ni na koji drugi način već vlastitom seksualnošću. Na taj se način potiče stereotipizacija, vulgarizacija i jednodimenzionalnost identiteta grada te se direktno i neodgovorno utječe na masovna razumijevanja ljudskih odnosa i povijesnih događanja.
U radu se nastoje otkriti tematski krugovi i obrasci usko povezani s poviješću hrvatskoga ranoga srednjovjekovlja kojima se poslužila hrvatska politička elita u jačanju i održavanju hrvatskoga ...nacionalnoga patosa te osnaživanju historijskoga prava naroda tijekom devedesetih godina 20. stoljeća. Cilj je utvrditi kako su interpretacije političara o pojedinim aspektima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti utjecale na medije i općenito na pučke predodžbe, napose u vezi s idejom o tzv. tisućljetnom snu hrvatskoga naroda. Znatan dio tih interpretacija našao je svoje mjesto i u temeljnim dokumentima hrvatske državnosti. Istraživanje je provedeno na temelju političkih govora i revelantnih državno-političkih spisa.
Izdvajaju se i problematiziraju strategije reprezentacije geografskog i kulturnog prostora Hrvatske na pozadini posljednje objavljenog vodiča iz Lonely Planetove edicije. Tumačenjem znakovnog sustava ...vodiča te artikulacijom pojedinih kulturnih i ideoloških simptoma i stereotipa predstavljanja, ukazuje se na fikcionalnost reprezentacija. Putnički vodič zapravo proizvodi prostor koji predstavlja te se susljedno tome i Hrvatska uspostavlja kao fiktivna geografija. Ipak, osim što konstruira i održava mit jedinstvene nacionalne kulture, prostor predstavljen putničkim vodičem prerasta funkciju okvira proizvodnje znanja te, djelujući povratno, sudjeluje u procesu nacionalnog samorazumijevanja, odnosno u proizvodnji same stvarnosti.
Novija povijest hermeneutike koja započinje radovima njemačkog teologa F. Schleiermachera svoj vrhunac, pod utjecajem egzistencijalističke filozofije, doživljava krajem 19. st. i početkom 20. st. ...posebice među protestantskim liberalnim teolozima pri pokušaju demitologizacije svetopisamskih tekstova. Ti su pokušaji odveli u svojevrsni redukcionizam, ali su ipak ostavili za sobom složena hermeneutička pitanja, posebice pitanja o mitu. Narav se mita osvijetlila iz perspektive psihologije (Freud i Jung), antropologije te posebice književnoteorijskog promišljanja modernog i postmodemog romana u kojima je očita sklonost mitu i tzv. mitskoj svijesti, mitskom mišljenju. Uvidjevši da je mit i mitsko mišljenje naprosto antropološka konstanta, došlo se do zaključka da je bultmannovska demitologizacija pogrešna ne samo stoga što odvodi u redukcionizam već stoga što je mit i mitsko mišljenje datost u kojoj čovjek naprosto živi te da se mitovi pojavljuju tamo gdje se na njih nije ni pomišljalo. Istinska se »demitologizacija« događa pri nasljedovanju.
U ovome prilogu autor razmatra najprije odnos mita i logosa polazeći od racionalne novovjekovne destrukcije mita kao iracionalne tvorevine. Vraćajući se od logosa k mitu upravo se pokazuje da se ...nastanak novovjekovne umnosti bitno vezuje za njezin prekid s mitom, zbog čega je nastala jedna nova mitologija, mitologija uma koji cjelokupnu zbiljnost promatra kao svoju tvorevinu i kao rezultat ozbiljenja njegove autonomije. Taj prekid uma s mitom uzrokovao je istodobno i gubitak njegovog odnosa s onim nepoznatim, tajnovitim i neizrecivim, do čijeg nas praga uvijek iznova dovodi upravo mit. Povratak od logosa k mitu ima stoga značenje povratka čovjekovom izvornom iskustvu smisla vlastitoga bitka. Kao posredujuća točka na ovome putu razmatra se pojam kerigme koja kao navještaj ili ponuda jednoga puta upravo zahtijeva odluku i odgovorno nasljedovanje te poruke u vlastitom životu, bez čega i sama kerigma gubi svoj smisao. Tako se na koncu pokazuje da su koliko mitovi toliko i navještaji velikih religija ne samo put k smisaonom samorazumijevanju čovjekove egzistencije, nego i onaj horizont, u kojemu se i sam um može osloboditi od zarobljenosti samim sobom i stupiti na tlo nepoznatoga i tajnovitoga, čije paradokse on ne može više riješiti na »logički« način, već samo slušanjem, razumijevanjem i izvršavanjem onoga što ga pogađa u toj nepoznatosti i transcendentnosti.
Gan nacionālisms, gan marksisms-ļeņinisms 20. gadsimtā Latvijas vēsturi traktēja kā spirālveida procesu. Tā saucamā “Senlatvija” tika uzlūkota kā zelta laikmets, kuram sekoja vēsturiskā netaisnība – ...krusta kari. Rakstā, balstoties uz 20. gadsimta akadēmiskajiem, periodiskajiem un mācību izdevumiem, aplūkoti mitoloģizētie priekšstati par Latvijas teritorijā dzīvojušo baltu un somugru etnokulturālo grupu vienotību aizvēstures beigu posmā un apzinātu pretošanos krustnešiem, lai krusta karu laikmetā saglabātu valstiskumu, kultūru un reliģiju. Raksta mērķis ir analizēt šo priekšstatu pārnesi uz 20. gadsimta Latvijas vēstures procesiem.
PDF
