Ovaj je rad osmišljen kao analiza dijela mišljenja američkoga filozofa Fredrica Jamesona. Opus tog autora obuhvaća desetine naslova od kojih će u elaboraciji teme tri biti fragmentarno obrađena, ...odnosno u svakoj od njih ću posvetiti pozornost jednom poglavlju (i djelomično njihovim uvodima). Riječ je o sljedećim trima knjigama i pripadajućim poglavljima: The Signatures of the Visible (s prvim poglavljem u knjizi »Reification and Utopia in Mass Culture«), Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism (s tekstom iz šestoga poglavlja »Space: Utopianism After the End of Utopia«) i A Singular Modernity (s poglavljem, odnosno prvim dijelom knjige, »The Four Maxims of Modernity«). Namjera je rada tekstove ovih poglavlja istaknuti kao momente jednog zamišljenog ekskursa o opsegu i dubini pitanja o identitetu suvremenosti, odnosno njegovih suvremenih transfiguracija izraženih Jamesonovim tezama. Protežući se u daljnjim razradama onkraj čvrsto utvrđenih definicija i neprestanog preispitivanja metode istraživanja, ta pitanja nalaze svoju pozadinu u promišljanju koncepata i pojmova narativa i povijesnosti. Očito je da uvođenje koncepta i pojma narativa u relaciji prema povijesti evocira klasični pristup tom problemu, no ovdje je riječ upravo o njegovim suvremenim transfiguracijama koje su izražene u tim poglavljima.
Namjera rada je, stoga, uz očigledne analitičke momente spomenutih tekstova, istaknuti i kritičku ulogu takve analize, s jedne strane. No, s druge strane, namjera je ukazati i na istraživanja čiji je smisao daljnje kritičko i analitičko propitivanje i utvrđivanje teorijskih polazišta koja ne ustrajavaju samo na spekulativnim postulatima vezanim uz spomenute probleme, koja ne teže tek jednoj novoj metadiskurzivnosti, već teže propitivanju mogućih istraživačkih putova koji se neizbježno pojavljuju u spomenutim transfiguracijama, kako teorije tako i neizbježnih praksa koje ih obilježavaju.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Anto Gardaš u svome je stvaralaštvu, koje obuhvaća djela za djecu i odrasle, napisao četrnaest romana za djecu i mlade. Romani su ...pisani i objavljivani u razdoblju od više od trideset godina stoga su se u radu pratile promjene koje su se zbile u autorovu romanesknom stvaralaštvu pod utjecajem promjena u dječjoj i nedječjoj književnosti, ali se ukazalo i na stalne poetičke elemente prepoznatljive kroz cjelokupno stvaralaštvo.
Rad je podijeljen u dva dijela. U prvome su dijelu rada Gardaševi romani promatrani s obzirom na modernost oblikovnih postupaka odnosno kao tradicionalni, moderni i postmoderni romani. Prvi Gardaševi romani pisani 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća tradicionalni su dječji romani, dok se romani pisani od 90-ih godina 20. stoljeća osim kao tradicionalni, određuju i kao moderni i postmoderni. Iz navedene se podjele može zaključiti da je Gardaš u svome romanesknom stvaralaštvu pratio promjene koje su se zbivale u hrvatskoj dječjoj i nedječjoj književnosti. Neki bitni elementi zadržali su se kroz cjelokupno autorovo romaneksno stvaralaštvo – slavonska zavičajnost prikazana kroz povijesne, ekološke i putopisne motive ispripovijedane kroz zanimljivu fabulu, i prikaz nuklearne, patrijahalne obitelji s izraženim rodnim stereotipima i njegovanje obiteljskih vrijednosti. Autor donosi novine na žanrovskom planu koje se uočavaju u hibridnosti žanrova i žanrovskim geminacijama, kao i promjenama u načelima izgradnje žanrova. Gardaš je i usustavljivač znanstveno-fantastičnog žanra u hrvatskoj dječjoj književnosti. U drugome je dijelu rada slikovno prikazana modernost oblikovnih postupaka u Gardaševim romanima i ispitana recepcija romana u učenika viših razreda osnovne škole. Prema rezultatima istraživanja, učenici Gardaša poznaju kao tradicionalnoga pisca, dok su moderni i postmoderni romani učenicima uglavnom nepoznati.- The opus of Anto Gardaš, who wrote for children and adults, contains fourteen novels for children and adolescents. The novels were written and published during a period of thirty years. Hence this thesis observed transformations occuring in the author's novelistic production under the influence of developments in children's and adult literature, but it also revealed constant elements of his poetics that are detectable throughout his entire opus.
The thesis consists of two parts. The first part observes the novels of Anto Gradaš with respect to the modernity of the narrative procedures thus assigning each novel to the group of traditional, modern or postmodern novels respectively. The author's first novels written in the 70's and 80's of the twentieth century are traditional children's novels, while the novels created from the 90's on can be determined as traditional, modern and postmodern. This classification leads to the conclusion that in his authorial work Gardaš kept pace with the alterations that took place in children's but also adult literature. Some key elements remained a constant throughout his entire novelistic production – the sense of belonging and appreciation of the Slavonian homeland presented in historical, ecological and travelling motifs related through an interesting plot, the depiction of the nuclear, patriarchal family with prominent gender stereotypes and the cultivation of family values. The author introduces some novelties with respect to genre, which can be seen in genre hybridization and genre crossing, as well as changes in the basic principles of genres. Furthermore Gardaš systemized the science-fiction genre in Croatian children’s literature.
The second part of the thesis depicts in charts the modernity of the narrative procedures in the novels of Gardaš and the reception of his novels by elementary school students in higher grades. The results of the study show that the students are familiar with Gardaš as a traditional author, while his modern and postmodern novels are predominantly unknown among students.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Islamski svijet i modernost Novalić, Fahrudin
Filozofska istraživanja,
02/2009, Letnik:
28, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
Islamski je svijet, tijekom modernizacije Zapada, stagnirao. U najboljem slučaju, postupno, je napredovao. Spektar suvremenih društava islamskoga svijeta veoma je raznovrstan – od tradicionalnih do ...demokratskih. Tradicija i modernost mogu zajedno, ukoliko je moderniziranje autonomno djelo i ako se staro ne uništava, nego preobražava. Bez vlastite refleksivnosti i autonomne modernizacije, islamski svijet i sve tzv. »zemlje u razvoju«, u uvjetima planetarne dominacije neoliberalizma i mondijalizacije zapadnog moderniteta, te u uvjetima islamskoga konzervativizma – biti će osuđeni na siromaštvo i nerazvijenost. Autonomnim moderniziranjem, islamski će svijet postati moćnijim i respektabilnijim subjektom globalnoga komuniciranja, što bi stvorilo pretpostavke i za prevladavanje islamskoga konzervativizma.
U svijetu postoje raznolike kulture – kulturna raznolikost, ali i tendencija nestajanja kulturne raznolikosti – kulturna entropija. Istodobno se povećava dominacija moderne (zapadne) kulture – ...homogenizacija kulture. S neolitskom revolucijom uslijedila je kulturna eksplozija, a s industrijskom revolucijom i kulturna implozija.
U radu se problematiziraju dvije teze: da je raznolikost kultura vrijednost za čovječanstvo, i druga da je homogeniziranje kulture neizbježna tendencija u kulturnoj evoluciji homo sapiensa. Osnovna teza je da se u post/modernosti zbivaju dva paralelna procesa homogeniziranja: biotička homogenizacija i kulturna homogenizacija.
U procesu globalizacije empirijski se mogu prepoznati obje tendencije. Paradoksalno je da se štiti raznolikost kultura i biološka raznolikost, a kritizira homogenizacija kulture i biotička homogenizacija, dok se istodobno nastavlja globalna tendencija kulturne implozije.
Kao empirijska potkrepa ovom diskursu izložit će se rezultati empirijskog istraživanja mišljenja o perspektivama raznolikosti kultura u svijetu. Riječ je o vrednovanju raznolikosti kultura, predmodernih i moderne kulture. Istraživanje je provedeno na tri skupine ispitanika: likovnog studija, humanističkog studija i tehničkog studija. Rezultati se analiziraju s obzirom na studijska usmjerenja, religioznost, političku orijentaciju i spol studenata/ica.
Autorica u radu analizira sociokulturne aspekte potrošnje,
potrošačke kulture i društva. S obzirom na to da se
vrijednosti iz područja potrošnje prelijevaju u druga područja
društvenoga djelovanja, ...može se zaključiti da je moderno
društvo in totum potrošačka kultura, a ne samo u svojim
specifično potrošačkim aktivnostima. Jedna od temeljnih teza
rada jest da je problem objašnjavanja potrošačke revolucije,
a time i nastanka suvremene potrošačke kulture i društva,
povezan s ključnim pitanjem u sociologiji – pitanjem sudbine
protestantske etike. Napuštanjem protestantske etike ostao je
samo hedonizam, koji je postao kulturno opravdanje
kapitalizma. Potrošačka kultura vezana je uz modernost u
cjelini i uz glavne vrijednosti, prakse i institucije koje
definiraju zapadnu modernost, kao što su izbor,
individualizam i prije svega tržišni odnosi. Tržište je glavna
odrednica potroščke kulture. S druge strane, potrošnja se
iskazuje kao povlašteno mjesto autonomije značenja,
subjektivnosti, privatnosti i slobode. Za kritičare potrošačke
kulture ona se može promatrati ne kao individualno
oslobođenje, nego kao anomija, ne kao društveni napredak,
nego kao patologija. Nadalje, analiziraju se neki suvremeni
pristupi potrošnji, potrošačkoj kulturi i društvu, pri čemu se
naglašava činjenica da su svijet robe i njezina načela
strukturiranja ključni za razumijevanje suvremenoga društva.
Modernost je od samih početaka sociološke teorije njezin ključni
koncept. U posljednje vrijeme, međutim, svjedoci smo proliferacije
teorija o jednoj novoj modernosti u koju smo, prema mnogim
...autorima, nedavno ušli. Među tim novim teorijama o modernosti
ističu se one Anthonyja Giddensa i Zygmunta Baumana, britanskih
sociologa o čijim je djelima u ovom radu riječ. Njihova se teorijska
elaboracija takozvane kasne modernosti zasniva na pojednostavljivanju društvene zbilje, svodeći je na puki sustav binarnih opozicija. Upravo je to pojednostavljivanje izloženo kritici u ovom tekstu pri čemu se prikazuju njihovi osnovni zaključci o modernosti, točke konvergencije između dvojice autora te se upućuje na političke, kulturne i intelektualne utjecaje koji su odredili njihova
teorijska stremljenja. Analiza se temelji na kritičkim osvrtima o
teorijama modernosti američkog sociologa Jeffreya Alexandera,
koji je prvi upozorio na binarne opozicije kao glavno teorijsko
oruđe suvremenih socioloških teoretičara.
Tekst predstavlja dio širega projekta koji se odnosi na kulturni identitet
i globalizacijske procese. Analizom socioloških teorija kulturni je identitet
predstavljen u okviru triju osnovnih ...socioloških paradigmâ: u okviru
makrosociološke paradigme ili paradigme društvenih činjenica, u okviru
mikrosociološke paradigme ili paradigme društvenih definicija i u okviru
socijalno-biheviorističke paradigme. Pod utjecajem globalizacijskih
procesa događaju se velike promjene na svim područjima društvenoga
života. U ovome se radu pokušava doći do odgovora na pitanje do koje je
mjere kulturni identitet fragmentiran.
Tekst se bavi analizom dviju konvergentnih problematizacija rizika: postmodernom situacijom (»postmoderni košmar«) i ekološkom krizom (strah od moguće »smrti prirode«). Postmoderno mišljenje zagovara ...tezu o nadolasku opće nestabilnosti i relativizma, o rizicima koji postaju dijelom svakodnevnog života nakon rastakanja »velikih metapojmova« na kojima je počivao uspon modernosti. Ekološka kriza, pak, otkriva da su rizici ponajprije vezani uz jedan tip razvoja koji je doveo ne samo do opasnih ekoloških incidenata nego i do upitnosti cjelokupne društvene funkcije znanosti i tehnologije. I jedan i drugi izvor mišljenja o riziku potiču suvremene socijalne znanosti na kompleksne analize sadašnjosti i ozbiljne dijagnoze nastupajuće budućnosti.
Tekst se bavi problematizacijom klasičnih socioloških teorija iz perspektive suvremenog sociološkog mišljenja. Polazeći od konstatacije da sve znanosti, pa tako i sociologija, preispituju aktualno ...značenje svoje tradicije, tekst pokušava utvrditi glavna današnja stajališta o klasičnim sociološkim teorijama. Promatra ih kao niz uvriježenih, više-manje eksplicitnih sudova koji znatno utječu na recepciju i status sociologije u strukturi modernih znanja. Razmatra pet tipičnih stajališta: stajalište ignorancije, stajalište relativizacije, stajalište indiferentnosti, stajalište predmetne posebnosti i stajalište kontinuiteta. Za svako od tih stajališta daju se glavne ideje njihovih zastupnika i upozorava na njihovu specifičnost ili ograničenost. Najviše se pažnje posvećuje stajalištu kontinuiteta jer je ono jedina otvorena perspektiva razvoja i kulturnog utjecaja sociološke znanosti.
Prvi svjetski rat kao posljedicu je iznjedrio redefiniranje rodnih uloga i obrazaca te porast popularnosti ženskog tiska. U međuratnom razdoblju upravo je ženski tisak služio kao mjesto prikazivanja ...različitih aspekata ženskog tijela, čime ga je neizbježno komodificirao i komercijalizirao. Analizirani tekstualni i vizualni materijal u Ženskom listu, Svijetu i Našoj ženi otkriva sučeljavanje moderne, potrošačke predodžbe ženskog tijela s njegovim patrijarhalnim prikazom, koji prvenstveno naglašava njegovu majčinsku ulogu. Iako je ženski tisak razbijao predrasude o ženskoj seksualnosti i ulozi ženskog tijela tako što je tijelo stavljao u središte pažnje i promicao novu ženstvenost, također je ženama nametao povratak tradicionalnim ulogama unutar patrijarhalnih koncepcija i populacijske politike, ističući biološku odgovornost žene-majke u očuvanju nacije i odgoju novih naraštaja. Cilj je rada istražiti kako su mediji, tradicija, modernost, ekonomski napredak i javna medicina utjecali na oblikovanje, redefiniranje i kontrolu ženskog tijela unutar potrošačkog društva. Kao najistaknutiji medij tog vremena, sa značajnim brojem sljedbenika, ženski je tisak predstavljao važnu stavku u međuodnosu ženskog tijela, njegove emancipacije i muških autoriteta koji određuju njegovu sudbinu.
