Potočna pastrva česta je vrsta ribe koja se uzgaja u otvorenim, protočnim ribogojilištima u konzumne svrhe na rijekama Bosne i Hercegovine. Lokalitet Pljeva na rijeci Plivi u srednjoj Bosni idealan ...je za uzgoj pastrve te uzgajivači ovih područja imaju dugu tradiciju uzgoja u otvorenim - protočnim ribogojilištima. U cilju sagledavanja morfoloških i histoloških obilježja pastrva iz ovih ribnjaka u usporedbi s onima izvan ribnjačkog uzgoja provedena je ova studija kroz tri sezone: proljeće, ljeto i jesen, kako bi se vidjela potpuna slika stanja odabranih tkiva i kondicije potočnih pastrva. Analizirana su fizičko-kemijska obilježja vode iz rijeke Plive kod Pljeve i iz ribogojilišta koji se bavi intenzivnim uzgojem potočnih pastrva. Ove analize su pokazale da ne postoje velika odstupanja u kvaliteti vode i da je voda u ribogojilištu dobre kvalitete. Izlovljeno je ukupno 90 jedinki kroz sve tri sezone i analizirane su morfometrijske karakteristike na deset parametara. Nakon disekcije provedena je histološka i stereološka analiza s ciljem komparacije tkiva jetre, želuca, škrga i mišića. Ove analize su pokazale značajne razlike u histoarhitekturi odabranih tkiva pastrva iz ribnjaka u odnosu na rijeku. Tkivo jetre bilo je s izmijenjenim oblikom hepatocita i prisustvom adipocita; tkivo želuca bilo je s jačom mukozom i slabijim mišićnim slojem; tkivo škrga imalo je niže respiratorne lamele, dok je mišićno tkivo imalo znatno prisustvo masnog tkiva kod pastrva iz ribogojilišta u odnosu na one iz rijeke. Sve promjene su posljedica kvalitete komercijalne hrane kao i nemogućnosti slobodnog kretanja.
Valutice iz podine kredne formacije Abeokuta predstavljaju parakonglomerate. Uzorkovani su iz okolice rijeke Oluwa s ciljem opisivanja taložnih uvjeta i izvorišnoga područja. Istraživani su ...dvovarijantnim i ternarnim dijagramima (oblika sferičnosti i Zinggovim). Na riječno taloženje upućuje visoka sferičnost u rasponu 0,59 – 0,88 (srednja vrijednost 0,70). Usporedba dvovarijantnih dijagrama maksimalne sferičnosti (ψp), sploštenosti i izduženosti te zaravnjenosti uputila je na dominantno riječni okoliš. Posljedica su izdužene, kompaktne i oštre valutice nastale u dominantno riječnim uvjetima, s manjim utjecajem procesa okoliša plaža. Različiti oblici valutica (pretežito diskoidni, štapićasti i sferni), iako su uglavnom pretežito svi izgrađeni od kvarca, imaju različit uzorak. Takva heterogenost upućuje na različitu udaljenost prijenosa, energiju vode i višestruka izvorišta materijala.
Grivasti skakač je autohtoni šupljorožac Sjeverne Afrike i iznimno prilagodljiv različitim staništima. Iako su morfološki podaci grivastog skakača objavljivani, istraživanja su se uglavnom oslanjala ...na mjere uzete iz populacija u zatočeništvu. Zbog toga, morfološki podaci slobodnih populacija grivastog skakača u stranim staništima su uvelike nepoznati. U ovom istraživanju analizirani su važni morfometrijski parametri alohtone Mediteranske populacije grivastog skakača. Prikupljene su mjere tijela i rogova 30 grivastih skakača (20 M, 10 Ž) legalno odstreljenih između 2014. i 2019. godine. Napravljena je deskriptivna analiza kvantitativnih mjera tijela i rogova i pružen osvrt na stopu rasta populacije. Mediteranska populacija grivastog skakača pokazala je više srednje vrijednosti istraživanih mjera tijela i rogova te snažniju stopu rasta za oko 2 – 10% nego što je prikazano u ostalim istraživanjima. Rezultati sugeriraju da je istraživana populacija dobro prilagođena Mediteranskom staništu koje je omogućilo značajno usmjerenje energije u tjelesni razvoj i razvoj rogova. Ovo istraživanje
doprinosi znanju kako posebnosti staništa mogu oblikovati značajke životnog ciklusa populacija grivastog skakača.
Turski mastif ili aksaray malakli je turska pasmina pasa koju Svjetska kinološka organizacija - Fédération Cynologique Internationale (FCI) još nije službeno priznala. Kako bi ova pasmina bila ...priznata, potrebna su brojna istraživanja i analiza morfometrijskih parametara ove pasmine. Prethodno istraživanje na ovoj aksaray malakli pasmini pokazalo je prosječne vrijednosti nekih morfoloških parametara. Mjerenje rezultata 20 morfometrijskih parametara pokazalo je da postoje statistički značajne razlike u tjelesnoj strukturi između mužjaka i ženki. Takvi rezultati su značajni za postavljanje službenog standarda pasmine u kojem bi trebalo naglasiti proporcije tjelesnih karakteristika ove pasmine.
European mudminnow (Umbra krameri Walbaum, 1792) is the only autochthonous and relic species of the genus Umbra present in Europe, and it is endemic for the Danube and Dniester river basins. In scope ...of its present discontinuous range, due to habitat desiccation and pollution, the populations of European mudminnow significantly decreased during the last decades of the 20th century. For this reason it is listed on the IUCN Red List of Threatened Species as Vulnerable (VU). At the national level, it is listed as Critically Endangered (CR), with a serious threat to be soon extinct. The range of the species in Serbia and in Bosnia and Herzegovina is presented in this dissertation, including a newly recorded population in Serbia (locality Lugomir), along with the results of ecological and morphological-genetic differentiation of the analysed populations, and the threat status at the national level with threat factors and conservation measures. A total of 76 individuals from three populations, two from Serbia (23 individuals from Lugomir and 21 individuals from Bakreni Batar) and one from Bosnia and Herzegovina (32 individuals from Gromiželj), were sampled. Basic geographical parameters (longitude, latitude, altitude) were determined for each locality, along with physical and chemical habitat parameters (width of the water basin, water and silt depth, water and air temperature, pH, electroconductivity, oxygen concentration, oxygen saturation, ammonia, nitrites, phosphates). All sampled individuals were photographed for the purpose of geometric morphometrics analyses, and their total (TL) and standard (SL) body length and body weight were measured for population stucture analyses. Furthermore, gonads were taken for sex determination, digestive tract for diet analysis, scales for age determination, and tissue samples for genetic variability analysis. Species composition of aquatic plants and fishes was determined at all localities, and invertebrates from mud and submersed vegetation were sampled with the aim to determine their diversity and to analyse the diet of European mudminnow. For their physical-chemical parameters and aquatic plant and fish species composition all three studied localities represent typical habitats of European mudminnow. The analysis of invertebrate assemblages showed that representatives of Mollusca, Isopoda, Odonata, Coleoptera, Heteroptera, and Chironomidae were present at all localities. Among the most abundant invertebrates are Isopoda, which were present at all three localities, followed by Heteroptera and Megaloptera in Bakreni Batar, Heteroptera and Odonata in channels of Lugomir, and Odonata and Chironomidae in Gromiželj. Population structure was analysed according to measured total body lengths and weights, and determined sex and age of specimens. Total body lengths in Lugomir and Bakreni Batar are similar and range from 53.3 to 82.4 mm, and from 60.1 to 83.2 mm, respectively, as well as weights, ranging from 1.5 to 5.9 g, and from 1.5 to 6.6 g, respectively. In the sample from Gromiželj, the total body length ranges from 24.3 to 102.9 mm, and weight from 0.1 to 16.4 g. Younger age classes (1+ and 2+) dominate in all samples, and in Gromiželj even juvenile individuals were detected (0+), as well as individuals from older age classes (3+ and 4+). The sex ratio indicates that males dominate in the samples from Lugomir and Bakreni Batar, and females from Gromiželj. Length and weight growth analysis showed that there is a statistically significant difference only in total body lengths of individuals aged 1+ from Gromiželj and Bakreni Batar. The parameters of the von Bertalanffy's growth model for the sample from Gromiželj were L∞ = 117.76, K = 0.449, and t0 = 0.447. The estimated values of the allometric coefficient b vary from 2.619 to 3.684, indicating that individuals from all three samples have an allometric growth. Fulton's condition factor decreases with increasing body length only in females and in the overall sample from the locality Lugomir, while in other cases it increases with increasing body length. The allometric condition factor slightly decreases with increasing body length in all three overall samples and between sexes, except in males from the locality Lugomir, in which it increases with increasing body length. The diet of European mudminnow was analysed according to its gastrointestinal contents (vacuity index, food spectrum, average number of prey items per predator stomach, and niche breadth). The representatives of the family Chironomidae were the most frequent prey of specimens from the locality Lugomir, while Asellus aquaticus (Isopoda) was the most frequent prey of specimens from Gromiželj and Bakreni Batar. The morphological variability, namely body size and shape, was analysed for the first time in European mudminnow by using the methods of geometric morphometrics. By applying the molecular-genetic methods, in which repetitive sequences of nuclear DNA were used – microsatellites and mitochondrial DNA (cytochrome b), the genetic diversity of the analysed populations was determined. The comparison of the results of geometric morphometrics and molecular genetic analyses indicates a high level of their congruence. The Danube River population from the locality Lugomir is differentiated from the Sava River populations from the localities Bakreni Batar and Gromiželj, which show a significantly higher level of mutual similarity and relatedness. Such clear differentiation is indicated by visual separation of the analysed populations across the first canonical axe, as well as by statistical significance of the estimated Procrustes distances, the UPGMA phenogram, mtDNA cytochrome b analysis, and microsatellite loci analysis ("neighbour-joining" unrooted tree of individuals and "STRUCTURE" analysis). Observed phenetic and genetic relationships of the analysed populations of European mudminnow are most probably the consequence of historical, geographical, and ecological factors. The current presence of European mudminnow at three studied localities in Serbia and in Bosnia and Herzegovina, which are positioned outside the range limits cited in literature, supplement the knowledge on its distribution in Europe and suggest a possibility for existence of other populations, which all represents a good basis for species conservation and return to its extinct habitats. The results of this research represent a contribution to the knowledge of ecology of this species and of its morphological and genetic population variability. In keeping with the national legislation, following the adoption of adequate documents and measures, the obtained data offer a good basis for conservation and management of this globally threatened species.
Crnka (Umbra krameri Walbaum, 1792) je jedina autohtona i reliktna vrsta iz roda Umbra prisutna u Evropi, endemična za basene Dunava i Dnjestra. U okviru današnjeg diskontinuiranog areala, usled isušivanja i zagađivanja staništa, populacije crnke značajno su smanjene poslednjih decenija XX veka. Iz navedenih razloga crnka se nalazi na IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta i ima status ranjive vrste (VU). Na nacionalnom nivou ima status kritično ugrožene vrste (CR) i nalazi se u neposrednoj opasnosti od iščezavanja. U ovoj disertaciji su uz distribuciju vrste u Srbiji i Bosni i Hercegovini, sa novozabeleženom populacijom u Srbiji (lokalitet Lugomir), prikazani i rezultati analize ekoloških karakteristika i morfološko-genetičke diferencijacije istraživanih populacija, a dat je i status ugroženosti vrste na nacionalnom nivou sa ugrožavajućim faktorima i merama zaštite i očuvanja. Za potrebe rada uzorkovano je ukupno 76 jedinki iz tri populacije, dve iz Srbije (23 jedinke sa lokaliteta Lugomir i 21 jedinka sa lokaliteta Bakreni Batar) i jedna iz Bosne i Hercegovine (32 jedinke sa lokaliteta Gromiželj). Za svaki istraživani lokalitet određeni su osnovni geografski parametri (geografska dužina, širina i nadmorska visina) i fizičko-hemijske karakteristike staništa (širina vodenog basena, dubina vode i mulja, temperatura vode i vazduha, pH vrednost, elektroprovodljivost, koncentracija kiseonika, saturacija kiseonikom, koncentracije amonijaka, nitrita i fosfata). Sve jedinke u uzorku su prvo fotografisane za potrebe analiza geometrijske morfometrije, a nakon toga su im merene totalna (TL) i standardna (SL) dužina tela i težina tela za potrebe analize strukture populacija. Takođe, jedinkama su uzete gonade za utvrđivanje pola, uzorci digestivnog trakta za analizu ishrane, uzorci krljušti za određivanje starosti i uzorci tkiva za analizu genetičke varijabilnosti. Na svim istraživanim lokalitetima utvrđen je kvalitativni sastav biljaka i riba, a izvršeno je i uzorkovanje beskičmenjaka iz mulja i submerzne vegetacije u cilju utvrđivanja njihovog kvalitativnog i kvantitativnog sastava i analize ishrane crnke. Sva tri istraživana lokaliteta prema analiziranim fizičko hemijskim parametrima i sastavom zajednice biljaka i riba predstavljaju tipična staništa crnke. Analizom procentualne zastupljenosti glavnih grupa beskičmenjaka ustanovljeno je da su na svim istraživanim lokalitetima prisutni predstavnici Mollusca, Isopoda, Odonata, Coleoptera, Heteroptera i Chironomidae. Među najzastupljenijim beskičmenjacima nalaze se predstavnici grupe Isopoda, koji su prisutni na sva tri lokaliteta, zatim grupa Heteroptera i Megaloptera u Bakrenom Bataru, odnosno Heteroptera i Odonata u kanalima na Lugomiru, kao i Odonata i Chironomidae na lokalitetu Gromiželj. Struktura populacija analizirana je na osnovu izmerene totalne dužine i težine tela i utvrđenog pola i starosti uzorkovanih jedinki. Totalne dužine tela uzoraka sa lokaliteta Lugomir i Bakreni Batar imaju približnu vrednost koja se kreće od 53,3 do 82,4 mm, odnosno 60,1 do 83,2 mm, sa izmerenim težinama od 1,5 do 5,9 g, odnosno od 1,5 do 6,6 g. U uzorku sa lokaliteta Gromiželj totalna dužina tela iznosi od 24,3 do 102,9 mm a težina od
Aphidius colemani species complex has been defined as a group of species with
pantropical – subtropical distribution which is characterized by low number
of grooves (costulae) with specific position ...on the anterolateral region of
the petiole. This group is one of the 10 groups of species (complexes) with
unsolved taxonomical status among the genus Aphidius. Morphological and
genetic characterization of the Aphidius colemani complex was done by using
morphometrics and DNA sequence analysis of the barcoding gene for Cytochrome
oxidase I (COI). In total 250 specimens of A. colemani complex from 23
deferent countries on four continents were encompassed with morphometric
analysis. By analyzing variability of morphological characters, statistically
significant differences were noted in the sense of their informativity in
separation of deferent groups of the complex. Molecular analysis was
performed on 54 specimens from eight deferent countries. By analyzing
sequences of COI gene and the reconstruction of phylogenetic relations, one
hidden taxon was detected among the A. colemani complex. Combination
morphometric and molecular methods has shown the existence of at least three
distinct taxa: Aphidius colemani, Aphidius transcaspicus and Aphidius cf.
colemani 1 (new taxon). This new species can be found in Asia (Iran) and
South America (Chile). It has been shown that there are no clear connections
between genetic differentiation of the parasitoids from this complex and
their aphid hosts, as well as between genetic differentiation and geographic
distribution.
Aphidius colemani kompleks vrsta je definisan kao grupa vrsta sa
pantropsko-suptropskim rasprostranjenjem koja se odlikuje malim brojem
brazdi, karakterističnog položaja, na anterolateralnom regionu petiolusa.
Predstavlja jednu od 10 grupa vrsta (kompleksa) sa nerešenim taksonomskim
statusom u okviru roda Aphidius. Morfološka i genetička karakterizacija
Aphidius colemani kompleksa izvršena je primenom morfometrije i analize
sekvenci barkoding regiona gena za subjedinicu jedan citohrom oksidaze (COI).
Morfometrijskim analizama obuhvaćeno je 250 jedinki A. colemani kompleksa sа
prostorа 23 države sa četiri kontinenta. Analizom varijabilnosti morfoloških
karaktera pokazano je postojanje značajnih razlika u pogledu njihove
informativnosti u pogledu razdvajanja različitih grupa ovog kompleksa.
Utvrđeno je koji su morfološki karakteri dovoljno informativni za
razlikovanje taksona unutar ovog kompleksa parazitskih osa. Molekularne
analize su obuhvatile 54 jedinke iz 8 država. Analizom sekvenci COI gena i
rekonstrukcijom filogenetskih odnosa utvrđeno je postojanje skrivenog taksona
unutar A. colemani kompleksa. Kombinacijom rmorfometrijskih i molekularnih
metoda utvrđeno je da u okviru Aphidius colemani kompleksa vrsta postoje
najmanje tri taksona: Aphidius colemani, Aphidius transcaspicus i Aphidius
cf. colemani 1 (novi takson). Utvrđeno je da novotkirvena vrsta naseljava
Aziju (Iran) i Južnu Ameriku (Čile). Pokazano je da ne postoji jasna veza
između genetičke diferencijacije parazitoida ovog kompleksa i njihovih
afidnih domaćina, kao ni između genetičke diferencijacije i geografskog
porekla.
Istraživanje se temelji na analizi merističkih i orijentir-baziranih morfometrijskih varijacija četiri populacije prugaste bodljikave jegulje Macrognathus pancalus (Dhakuria, Jessore - DBJ; Bohnni, ...Gopalgonj - BBG; rijeka Arial kha, Madaripur – AKRM; rijeka Nabaganga, Jhenidah - NRJ) u slatkovodnim vodama Bangladeša. Uspoređeno je šest merističkih mjera unutar četiri populacije, a značajne razlike su zabilježene u broju žbica repne peraje i broju žbica trbušne peraje kod svih merističkih pokazatelja. U radu je korišten protokol vezane mreže na temelju šest općenitih, morfometrijskih, i petnaest vezanih mjera. Jednosmjerna analiza varijanci ukazala je značajnu razliku između pet morfometrijskih (standardna dužina (SL), duljina gornje čeljusti (UJL), duljina donje čeljusti (LJL), dubina glave (HD) i interorbitalna duljina (IO)) i jedanaest mjera vezane mreže (tj. 2- 3, 3-4, 5-6, 6-7, 7-8, 1-8, 2-8, 3-8, 3-7, 4-7 i 5-7). Provedene su i analize funkcije kanoničke diskriminacije koje su ukazale na potpunu isprepletenost populacija.Zbirna korelacija unutar grupe ukazala je na varijabilnost skupina morfometrijskih i orijentir-baziranih mjerenja: prva diskriminantna funkcija (DF) iznosila je 79%, druga DF 15,9%, a treća DF 5,1% varijabilnosti skupina. Euklidski dendrogram pripremljen je na temelju morfometrijskih i vezanih mjerenja kod četiri populacije jegulja. Formiranasu, uglavnom, dva klastera, kod kojih je prvi, nastao od NRJ populacije, potpuno odvojen, a drugi klaster je formiran s dvije populacije AKRM i DBJ. Dodatno, formiran je podklaster BBG s AKRM-om. Na temelju morfometrijskih i vezanih mjerenja, 68,8%, 83,6%, 55,6% i 80% originalnih grupiranih slučajeva ispravno je klasificirano u NRJ, AKRM, DBJ odnosno u BBG. Ovi rezultati ukazuju na prisutnost riba različitog podrijetla u četiri vodena staništa. Ovo istraživanje je značajno za pravilno očuvanje i učinkovito upravljanje populacijama M. pancalus kao i za daljnja istraživanja znanstvene zajednice.
Zbog svoje primjene u akvakulturi, alge dobivaju sve više pozornosti kao održiv izvor korisnih produkata. Budući da mikroalge imaju važnu ulogu kao primarni proizvođači u vodenim ekosustavima i ...osnova su mnogih prehrambenih lanaca, važno je razumjeti procese koji im omogućuju bolje preživljavanje u toksičnom okolišu. Cilj ovog rada je evaluirati metodu Chlorella testa: (1) kao potencijalnu metodu za uzgoj algi, (2) kao metodu za procjenu prednosti i nedostataka života u simbiotskoj asocijaciji, uključujući dvije vrste aposimbiotskih algi (endosimbiotske alge prethodno izolirane iz zelene hidre) (Mychonastes homosphaera (Skuja) Kalina i Punčochářová i Desmodesmus subspicatus (Chodat) Hegewald i Schmidt te dvije vrste algi kao njihovih slobodnoživućih srodnika Chlorella kessleri Fott i Novak. K&H, 1992 i C. vulgaris Beij. K&H, 1992), (3) s obzirom na odgovore algalnih bioindikatora povezane s komparativnom toksičnošću i ekotoksikološkim onečišćenjem željezom, i (4) putem korištenja algalnih bioindikatora za mikroskopijsku i morfometrijsku primjenu u okolišnom stresu. Povišenjem koncentracije željeza pojavile su promjene na stanicama (nakupine suhih umirućih stanica, mukozne strukture intenzivno zelenih mjehurića vlage, površina, promjer i duljina), deformacije (prazne stanice, nepotpune diobe, nepravilni cenobiji, tetrade i prijelazni oblici) i ultrastrukturne promjene (kloroplasti i jezgre). Sve promjene su bile izraženije u aposimbiotskih algi, što ukazuje na niži stupanj prilagođenosti na toksičnost željeza od njihovih slobodnoživućih srodnika. Slobodnoživuća vrsta C. kessleri se pokazala najprilagođenijom vrstom. Uočena je visoka statistička značajnost razlike u parametru stanične diobe, što ističe hormestički učinak povećanja biomase u slobodnoživućih vrsta algi. Ovo povećanje biomase pri specifičnoj koncentraciji željeza ukazuje na činjenicu da se Chlorella test može uspješno koristiti za vrednovanje rasta različitih mikroalgalnih vrsta i pokazuje perspektivnu primjenu u komparativnim studijama uzgoja različitih vrsta algi.
Primjena geomorfoloških istraživanja u vojnoj analizi reljefa, temeljena na GIS me¬todama prostorne analize, vezana je u prvom redu za vojno geografsku prosudbu prostora. Pri tom se podrazumijeva ...vrednovanje reljefa s obzirom na neposredni učinak, kako na premještanje snaga, manevar, preglednost, tako i na mogućnost zaštite i maskiranja. Pro¬vedena analiza vrednovanja zemljišta unutar dijela vojnog poligona «Slunj», uključila je definiranje boniteta kategorija reljefa s obzirom na mogućnost zaštite i prikrivanja u cilju uvrštavanja geomorfološke osnovice u standardnu vojnu proceduru OCOKA (Observation and fields of fires; Cover and concealment; Obstacles and movement; Key terrain; Avenus of approach). Definirani model prostorne analize terena uključio je pet parametara reljefa (vidljivost, konkavne elemente reljefa, ekspoziciju padina, gustoću ponikava i dolina unutar jedinične površine) koji u znatnoj mjeri utječu na mogućnost zaštite i prikrivanja. Morfo¬metrijski podaci uključeni u pojedine bonitetne kategorije određeni su temeljem analize digitalnog modela reljefa primjenom GIS alata i postavljenih morfometrijskih metoda istraživanja reljefa. Na temelju postavljenog modela izračunati su parametri i izrađena je karta potencijalne zaštite i prikrivenosti, unutar pilot područja vojnog poligona «Slunj».
The Pontic shad (Alosa immaculata Bennett 1835) is an anadromous species that spends most of its life cycle in the heavily polluted northwestern part of the Black Sea and migrates into the Danube ...River to spawn. Populations of the Pontic shad have a declining trend, and according to the IUCN Red List of Threatened Species the species is classified as vulnerable (VU). Although its migratory way upstream the Danube is shortened to 863 rkm after the construction of the Iron Gate II dam and even though it represents a commercially important fish species in the lower section of the Danube, the research on the Pontic shad was performed only sporadically in this area. For the purpose of this study, Pontic shad migrants were collected during April and May 2004, 2006, 2007, and 2008, immediately downstream from the Iron Gate II dam. The length frequency distribution and length-weight relationship were determined according to the measured total body length (TL) and body weight (W) of individuals sampled in 2004 and 2006. The length-weight allometric factor (b) was lower than 3 (b<3) for both sexes and both sampling seasons. The length frequency ranged from 24.2 to 38.7 cm, with the domination of the length class of 32-32.5 cm. This study was also aimed at providing the very first data on geometric morphometrics, gonadosomatic index (GSI), hepatosomatic index (HSI), and Fulton's condition factor (K) of Pontic shad migrants from the Danube in Serbia. There were statistical differences in GSI, HSI, and K between males and females in both sampling seasons, except for K between males and females in 2004, and for GSI and K between females in 2004 and 2006. The Fulton's condition factor estimated in this study was the lowest recorded for the Pontic shad ever. The age frequency distribution was estimated from 28 scales and 30 vertebrae of randomly chosen individuals. Age of analysed fish ranged from 2+ to 6+, with the domination of age classes 3+ and 4+. Reading of scales and vertebrae was done by two experienced in fish aging and by three more interpreters experienced in shad aging. Interpreters experienced in shad age determination had lower values of the index of average percent error (IAPE) and index of coefficient of variation (ICV). In regard to within-interpreter repeatability, no significant differences were found between scale and vertebrae as structures for age determination. The results of this study indicate that the experience in age determination has more impact on precision of age determination than the choice of specific structure, scale or vertebra. More work is needed on adopting standard protocols that must include some sort of common interaction between age interpreters. Geometric morphometry revealed differences in shape that were statistically significant for both levels: seasons/years (nested ANOVA: F = 13.84; P < 0.001) and sex (nested ANOVA: sex nested into season/year, F = 1.71; P < 0.01). The major differences between seasons/years were in the shape of the head and the position of the fins. The most significant difference of females compared to males was the dorso-lateral expansion of the mid-body section, with emphasis on the higher dorsal part of the body. The UPGMA phenogram derived from the matrix of Procrustes distances for body shape showed that group "males 2004" were separated from the other three groups. The sexual dimorphism determined in this study was in accordance with findings on other shad species. To assess the heavy metal and trace elements contamination level, individuals of the Pontic shad were sampled during April and May 2007 and 2008. Muscle, liver and gill tissue samples were prepared using the microwave digestion, and the analysis of Al, As, B, Ba, Cd, Co, Cr, Cu, Fe, Li, Mg, Mn, Mo, Ni, Pb, Sr, and Zn was carried out using the inductively coupled plasma - optical emission spectrometry (ICP-OES). Significant differences in concentrations of analyzed elements were observed between different tissues, as well as between sexes. The concentration of Al, Sr, Ba, Mg, and Li was highest in gills, and of Cd, Cu, Zn, Fe and B in the liver. Although muscle had the lowest concentration of most of the analysed elements, it had the highest concentration of As. This study has shown that the concentrations of Cd and As in the muscle tissue of the Pontic shad exceeded the maximum acceptable concentration for human consumption.
Crnomorska haringa (Alosa immaculata, Bennett 1835) je anadromna vrsta koja veći deo života provodi u jako zagađenom severoistočnom delu Crnog mora, a radi mresta migrira u Dunav. Populacije crnomorske haringe imaju opadajući trend brojnosti, tako da se prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta tretira kao ranjiva vrsta (VU). Njen migratorni put radi mresta skraćen je izgardnjom brane Đerdap II do 863 rkm Dunava. Iako je komercijalno značajna, istraživanja na crnomorskoj haringi sprovode se povremeno. Za izradu ovog rada, migranti crnomorske haringe prikupljeni su tokom aprila i maja 2004., 2006., 2007. i 2008. godine na 863 rkm Dunava, neposredno ispod brane Đerdap II. Struktura populacije u odnosu na dužinske klase i dužinsko-težinski odnosi analizirani su na osnovu merenja totalne dužine (TL) i ukupne težine tela (W) jedinki koje su sakupljene u 2004. i 2006. godini. Opseg variranja totalnih dužina tela ulovljenih jedinki iznosio je od 24,2 do 38,7 cm, sa dominacijom klase od 32-32,5 cm. Dobijeni faktori alometrije dužinsko-težinskog odnosa manji su od tri (b<3) za oba pola i za obe sezone uzoraka. Ova studija je imala za cilj da obezbedi i prve podatke o geometrijsko-morfometrijskim karakterima crnomorske haringe, vrednostima gonadosomatskog (GSI) i hepatosomatskog indeksa (HSI) kao i Fultonovog faktora kondicije (K) u Dunavu u Srbiji. Zabeležena je statistički značajna razlika između GSI, HSI i K između oba pola i u obe sezone uzorkovanja. Razlike nisu pronađene samo za vrednosti K između mužjaka i ženki u 2004. godini i za vrednosti GSI i K između ženki uzorkovanih u 2004. i 2006. godini. Vrednosti Fultonovog faktora kondicije u ovom istraživanju bile su najniže u poređenju sa vrednostima koje su do sada zabeležene za crnomorsku haringu. Uzrasna struktura populacije određena je na osnovu očitavanja 28 krljušti i 30 kičmenih pršljenova nasumično izabranih jedinki. Starost analiziranih primeraka kretala se od 2+ do 6+, sa dominacijom jedinki starosti 3+ i 4+. Očitavanje starosti sprovela su dva interpretatora sa iskustvom u određivanju starosti kod različitih vrsta riba i tri interpretatora sa iskustvom za određivanje starosti korišćenjem krljušti i pršljenova kod crnomorske haringe. Interpretatori sa iskustvom čitanja starosti kod haringe imali su manje vrednosti indeksa prosečne procentualne greške (IAPE) i indeksa koeficijenta varijacije (ICV). Nisu nađene statistički značajne razlike za ponovljivost očitavanja kod svakog pojedinačnog interpretatora u određivanju starosti na osnovu krljušti i pršljenova. Prema tome, iskustvo interpretatora ima veći uticaj na preciznost nego što to ima izbor koštane strukture pomoću koje bi se determinisala starost. Determinacija starosti kod riba zahteva usvajanje standardnih protokola koji moraju uključiti i interakcije između interpretatora. Geometrijsko-morfometrijska analiza pokazala je da postoje statistički značajne razlike u obliku tela jedinki na oba nivoa: sezone tj. godine uzorkovanja (nested ANOVA: F=13,84; P<0,001) i pola (nested ANOVA: pol u okviru jedne sezone tj. godine uzorkovanja, F=1,71; P<0,01). Najznačajniji parametri za razdvajanje uzoraka iz 2004. i 2006. godine bile su razlike u obliku glave i u poziciji peraja. Ženke su u odnosu na mužjake imale veći intenzitet dorzo-ventralne izduženosti srednjeg dela tela, i istureniji gornji dorzalni deo tela. UPGMA fenogram izveden na osnovu matrice Prokrustovih distanci za oblik tela pokazuje da je grupa koja obuhvata mužjake iz 2004. godine razdvojena u odnosu na ostale tri grupe. Polni dimorfizam crnomorske haringe, utvrđen u ovom istraživanju, u skladu je sa literaturnim nalazima kod drugih vrsta iz istog roda. Određivanja nivoa kontaminacije teškim metalima i mikroelemenata sprovedeno je na tkivima crnomorske haringe uzorkovanim tokom aprila i maja 2007. i 2008. Mišić, jetra i škrga su pripremljeni korišćenjem mikrotalasne digestije, dok je analiza Al, As, B, Ba, Cd, Co, Cr, Cu, Fe, Li, Mg, Mn, Mo, Ni, Pb, Sr i Zn urađena pomoću indukovano spregnute plazme - optičko emisione spektrometrije (ICP-OES). Statistički značajne razlike u koncentracijama teških metala i mikroelemenata utvrđene su među različitim tkivima, kao i među polovima. Koncentracije Al, Sr, Ba, Mg i Li su bile najveće u škrgama, dok su koncentracije Cd, Cu, Zn, Fe i B bile najveće u jetri. Koncentracija većine analiziranih elemenata bila je najniža u mišićnom tkivu, osim za As čija je koncentracija najveća upravo u ovom tkivu. Ova studija je pokazala da su koncentracije Cd i As u mišićnom tkivu crnomorske haringe bile iznad maksimalne dozvoljene koncentracije propisane zakonskom regulativom koja je prihvatljiva za ljudsku ishranu.
PDF
