Istražen je ukupan i diferencijalni broj leukocita, broj eritrocita, koncentracija hemoglobina, hematokrit, srednji volumen eritrocita, srednja količina hemoglobina, srednja koncentracija hemoglobina ...po eritrocitu, raspodjela eritrocita po volumenu i ukupan broj trombocita u mužjaka i ženki novozelandskoga bijeloga kunića. Nadalje, učinjena je analiza osnovnih morfometrijskih karakteristika eritrocita. Vrijednosti pokazatelja kompletne krvne slike bile su unutar granica referentnih vrijednosti za tu pasminu kunića. Raspodjela rezultata prema spolu kunića, pokazala je da su ženke imale značajno veću koncentraciju hemoglobina u krvi od mužjaka (134,86/127,5 g/L), dok su mužjaci imali jače izraženu anizocitozu (RDW 16,09/15,53). Rezultati matematičke analize morfometrijskih pokazatelja eritrocita pokazali su statistički značajne razlike između eritrocita mužjaka i ženki. Eritrociti ženki imali su veću površinu (30,81/27,6 μm2), veći maksimalni (3,54/3,34 μm) i minimalni polumjer (2,61/2,47 μm), veći konveksitet površine (31,95/29,03 μm2) te veću duljinu (6,73/6,33 μm) i faktor izduženosti stanice (1,14/1,10). Iako se prosječni volumen stanica nije značajno razlikovao, morfometrijski podatci govore da su eritrociti u mužjaka bili manji i slabije ispupčeni od onih u ženki, što se podudara s većom RDW vrijednosti i nalazom niže koncentracije hemoglobina u krvi mužjaka, te se vjerojatno radilo o većem postotku mikrocita u krvi kunića muškog spola. Zaključeno je da morfometrija eritrocita može pružiti vrijedne podatke o promjenama izgleda eritrocita i upotpuniti nalaze dobivene klasičnim hematološkim metodama.
Istražene su širina ljušture i težina živog organizma u odnosu na dužinu ljušture endolitskogškoljkaša Lithophaga lithophaga (prstac) u specifičnom staništu (svodovi ispod blokova) sastavljenomod ...umjetnih i prirodnih struktura. Umjetne strukture su bile vapnenački blokovi lukobrana(Marina Rovinj, sjeverni Jadran, Hrvatska), izgrađenog 19 godina prije uzorkovanja prstaca.Brojnost prstaca (oko 80 jedinki po 0.1 m2) nije se razlikovala između tipova struktura. Međutim,raspodjela frekvencije dužina u umjetnim strukturama (25. percentil = 3,20, medijan = 4,30 i 75.percentil = 5,10 cm) razlikovala se od one u prirodnim strukturama (25. percentil = 3,66, medijan =5,15 i 75. percentil = 6,20 cm) što je dovelo do značajne razlike u ukupnoj biomasi (0,3 kg po 0.1m2 za umjetne i 0,8 kg po 0.1 m2 za prirodne strukture). Nadalje, procijenjeni parametri regresijskihfunkcija širine u odnosu na dužinu (linearna funkcija) i težine u odnosu na dužinu (alometrijskafunkcija) značajno su se razlikovali, što upućuje na morfometrijske razlike prstaca između tipovastruktura. Analizom varijance nije ustanovljena razlika u širini ili težini prstaca u rasponu dužineod 3 do 3,5 cm. Međutim, širina (aritmetička sredina ± s.d., n = 18) jedinki u rasponu od 5,5 do 6cm bila je značajno manja u umjetnim (1,46 ± 0,13 cm) nego u prirodnim strukturama (1,66 ± 0,10cm). U skladu s time, i težina jedinki u umjetnim strukturama (8,36 ± 1,17 g) je bila manja nego uprirodnim strukturama (12,33 ± 1,48 g). Pretpostavlja se da su navedene razlike bile posljedica većebrzine rasta prstaca u umjetnim nego u prirodnim strukturama. Informacije o biometrijskim karakteristikamaprstaca u različitim staništima su važne za planiranje studija o obnovi prirodne populacijenakon nezakonitog destruktivnog sakupljanja, te takve studije zasada nedostaju.
Shell width and body live weight related to shell length of the endolithic bivalve Lithophaga lithophaga (date mussel) colonizing a specific habitat (vaults under boulders) formed by artificial and natural structures were examined. Artificial structures consisted of limestone boulders of a breakwater (Marina Rovinj, northern Adriatic Sea, Croatia) constructed 19 years before sampling of the date mussel. Date mussels’ density (around 80 individuals per 0.1 m2) did not differ between the two types of structure. However, the length frequency distribution in artificial structures (25th percentile = 3.20, median = 4.30 and 75th percentile = 5.10 cm) differed from that in natural structures (25th percentile = 3.66, median = 5.15 and 75th percentile = 6.20 cm) leading to a substantial difference in total biomass (0.3 and 0.8 kg per 0.1 m2 for artificial and natural structures, respectively). Parameter estimates of regression functions for width against length (linear function) and for live weight against length (allometric function) also significantly differed, indicating variations in date mussels’ morphometry between the two types of structure. Analyses of variance did not detect differences in width or weight for date mussels in the length range from 3 to 3.5 cm. However, width (average ± s.d., n = 18) of individuals in the range from 5.5 to 6 cm was significantly lower in artificial structures (1.46 ± 0.13 cm) than in natural structures (1.66 ± 0.10 cm). Consistent with this, live weight in artificial structures (8.36 ± 1.17 g) was significantly lower than that in natural structures (12.33 ± 1.48 g). It is suggested that these patterns reflect a growth rate of the date mussel that is higher in artificial than in natural structures. Information about date mussels’ biometric patterns in different habitats is important in planning studies assessing the resilience capability of natural populations after illegal destructive harvesting, particularly as,such studies are lacking.
Iris illyrica Tomm. i I. pallida Lam. svrstane su u seriju Elatae, odnosno u seriju Pallidae s 1. cengialti Ambrosi i novoopisanom vrstom I. pseudopallida Trinajstic. Ta se svojta teško razlikuje od ...I. pallida, pa je mnogi autori ne smatraju posebnom vrstom. U svrhu jasnijeg definiranja međusobnih odnosa populacija vrsta I. illyrica, I. pallida i I. pseudo- pallida provedena je morfometrija nekih epidermalnih karakteristika listova. Rezultati mjerenja, obavljeni na statistički validnom uzorku, obrađeni su Kruskal-Wallisovim testom, klasternom analizom i PCA (Principal component analizom). Među populacijama ustanovljene su signifikantne razlike za sve varijable. Rezultati PCA i klasterne analize nesumnjivo pokazuju postojanje populacije, predstavnika sporne vrste 1. pseudopallida kao odvojene grupe biljaka unutar kompleksa 1. pallida. Kumulativna varijabilnost od 89,69% obuhvaćena je s prve tri od pet izračunanih PC osi. Širina pući i broj stanica epiderme pridonose u najvećoj mjeri varijabilnosti vezanoj uz PC 1, a dužina i širina stanica epiderme pridonose najviše varijabilnosti vezanoj uz PC 2. Dijagnostičku upotrebljivost ovih rezultata otežava zasad nepoznata fenotipska plastičnost korištenih epidermalnih svojstava
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Laringofaringealni refluks je trenutno nedovoljno istražena bolest, a smatra se da je djelomično odgovoran za nastanak bolesti ...grkljana. Nastaje povratom kiselog sadržaja iz želuca, ali postoje naznake o grkljanu kao mjestu stvaranja kiseline, uslijed djelovanja protonske pumpe u sluznici. U literaturi također postoji mali broj radova o detaljnoj morfometriji grkljana. Stoga je cilj ovog rada bio detaljno istražiti morfometrijske korelacije grkljana i utvrditi pojavnost protonske pumpe u različitim dijelovima grkljana. U radu je prisutnost protonske pumpe utvrđivana imunohistokemijskim dokazivanjem na uzorku od 50 kadavera i 11 živih pacijenata kod kojih je učinjena laringektomija. Morfometrijskom analizom dokazane su korelacije mjerenih parametara s ciljem dodatnog razumijevanja razvoja dijelova grkljana. Dokazana je prisutnost protonske pumpe u seromukoznim žlijezdama grkljana u području supraglotisa. Po prvi je put utvrđena prisutnost protonske pumpe u ljudskim hondrocitima štitne i epiglotične hrskavice. Dokazana ekspresija protonske pumpe ostavlja prostor za dodatna istraživanja laringofaringealnog refluksa, ali i patofiziologije hrskavičnih poremećaja.- Laryngopharyngeal reflux is quite spread, but still not suffitiently investigated dissease that is at least partly connected to pathogenesis of other laryngeal disseases. It is generally known to be developed by upward recurrence of acid gastric content, but there are some signs that acid can be produced in larynx as well, because of the proton pump activity in the laryngeal mucosa. There is also quite small number of studies about detailed laryngeal morphometry.Theafore the goal of our study was to investigate laryngeal morphometric corelations and to identify the existance of proton pump in different parts of larynx.The presence of proton pump was determined by imunohistochemistry in a group of 50 cadavers and 11 live patients after laryngectomy. Morphometric analysis showed corelation between measured parameters for better understanding of development of laryngeal parts. The presence of proton pump was proved in seromucos glands in laryngeal supraglottic area, but it is also, for the first time, found in human hondrocites of thyroid and epiglottic cartilage.These new findings of proton pump expression open the space for additional research, not only of laryngopharyngeal reflux, but also the pathophysiology of cartilaginous disorders.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Rijeka. Faculty of Medicine. Department of General Pathology and Pathological Anatomy. - Data provided by Europeana Collections- Cilj istraživanja: multipli ...mijelom (MM) je novotvorina plazma stanica, heterogena u
prezentaciji, biološkom ponašanju i odgovoru na liječenje. Zato je neophodno što ranije u
dijagnostičkom procesu svrstati bolesnike u prognostičke grupe i liječenje planirati
individualno. Citološka punkcija koštane srži (KS) jedan je od prvih koraka u dijagnostici
MM. Cilj ovog istraživanja bio je usporediti citomorfologiju i morfometrijske parametre
plazma stanica (PS) sa citogenetskim, molekularnim i kliničkim prognostičkim parametrima
bolesnika sa MM. Hipoteza ovog istraživanja je da bi se na temelju nekih od analiziranih
morfoloških parametara mijelomskih stanica moglo u najranijoj fazi dijagnostičkog postupka
izdvojiti potencijalno prognostički nepovoljnije bolesnike.
Ispitanici i metode: na uzorku od 90 novo dijagnosticiranih bolesnika sa MM usporedili smo
morfološke karakteristike (struktura kromatina, paranuklearno prosvjetljenje, binukleacija i
multinukleacija, istaknuti nukleoli, nepravilne jezgre, centralno smještene jezgre,
vakuolizacija citoplazme, «flaming» morfologija, «pupanje» citoplazme, Russellova tjelešca i
načupani rub citoplazme) i morfometrijske karakteristike plazma stanica (PS) u punktatu KS
(najveći promjer jezgre i citoplazme i omjer tih parametara) sa poznatim prognostičkim
čimbenicima: kliničkim stadijem bolesti po Durie-Salmonu (DS) i po International Staging
System-u (ISS), izražajem NF-κB i Ki-67 odredjenih imunohistokemijski te citogenetskim
promjenama: del(13q14), del(13q34), del17, t(14;16) i t(4;14) odredjenih metodom
fluorescentne in situ hibridizacije (FISH). Također je analizirana medjusobna povezanost
citogenetike, izražaja NF-κB i Ki-67 te kliničkih stadija.
Rezultati: sa kliničkim stadijima statistički značajnu povezanost su pokazali: broj PS u KS,
zrela morfologija PS, načupani rub citoplazme, «flaming» morfologija, «pupanje» citoplazme,
nepravilne jezgre, paranuklearni «halo». Načupani rub citoplazme i manji omjer promjera
VI
jezgre i citoplazme značajno su povezani sa del(13q14), a veći udio PS sa više jezgara sa
del(13q34). Russelova tjelešca češće su nađena uz t(4;14). Izražaj NF-κB povezan je sa
načupanim rubom citoplazme, a Ki-67 sa krupnijim jezgrama, anizocitozom i
anizonukleozom, nepravilnim jezgrama, većim brojem jezgara u PS, i paranuklearnim
«haloom». Izražaj NF-κB bio je značajno veći u nižim kliničkim stadijima po DS, a izražaj
Ki-67 nije povezan sa kliničkim stadijima. Klinički stadij bolesti po ISS pokazao je samo
trend prema povezanosti sa učestalošću del(13q14) i sa ukupnom učestalošću kromosomskih
abnormalnosti, dok klinički stadij po DS nije pokazao značajnu povezanost niti sa jednom
citogenetskom promjenom.
Zaključak: pojedine morfološke i morfometrijske karakteristike PS koreliraju s poznatim
prognostičkim čimbenicima u MM. Zbog toga, morfološka analiza punktata koštane srži
prilikom postavljanja dijagnoze može doprinijeti svrstavanju bolesnika u prognostičke
skupine i dati preliminarnu orjentaciju o potrebi agresivnijeg pristupa liječenju. Kao osobito
značajan morfološki parametar izdvojio se načupani rub PS.- Objectives: Multiple myeloma (MM) is a plasma cell neoplasm with a very heterogeneous
presentation, biologic behaviour and response to therapy. It is very important to define a risk
group for every patient as soon as possible, in order to choose a personalized therapy
approach. Bone marrow (BM) aspiration is one of the first steps in the diagnostic process for
MM. The aim of this study is to compare cytomorphologic and morphometric features of
plasma cells (PC) with cytogenetic, molecular and clinical prognostic factors in myeloma
patients. The hypothesis is that, maybe, it could be possible to select potentially high risk
myeloma patients at the very beginning of the diagnostic workup, based on some
morphological features of PCs.
Patients and methods: In a cohort of 90 myeloma patients, PCs from BM aspirates at the
moment of diagnosis, were analyzed for series of morphologic and morphometric features:
chromatine structure, paranuclear halo, binucleation/multinucleation, nucleoli, irregular nuclei, centrally placed nuclei, cytoplasmatic vacuolization, flaming PCs, cytoplasmatic
budding, Russell bodies, ragged cytoplasm, percentage of PCs in BM, largest nuclear and
cytoplasmatic diameters and the ratio of the largest nuclear and cytoplasmatic diameters of
PCs. These features were then compared to known prognostic parameters: clinical stage of the
disease according to Durie-Salmon (DS) and the International Staging System (ISS),
expression of NF-κB and Ki-67 in PCs, and some cytogenetic alterations in PCs assessed by
fluorescence in situ hybridization (FISH). The relationship among cytogenetic changes, NF-
κB and Ki-67 expression and clinical stages was analyzed as well.
Results: Clinical stages of MM showed correlation with a percentage of PCs, mature
morphology, ragged cytoplasm, flaming PCs, cytoplasmatic budding, irregular nuclei and
paranuclear halo. Ragged cytoplasm and lesser nuclear/cytoplasmatic diameter ratio were
connected to del(13q14), while a higher percentage of binuclear/multinuclear PCs was
connected to del(13q34) and del(13q14). Russell bodies were more frequently found in
association with t(4;14). NF-κB expression was associated with ragged cytoplasm, and Ki-67
with larger nuclei, anisocytosis and anisonucleosis, irregular nuclei, bi and multinucleation of
PCs and paranuclear halo. NF-κB expression was higher in lower clinical stages according to
DS, and Ki-67 expression did not show any correlation to clinical stages. ISS clinical stages
only showed a tendency towards significant correlation with del(13q14) and with the overall
incidence of chromosomal abnormalities whereas DS clinical stages did not show significant
correlation with any of the chromosomal abnormalities.
Conclusion: Some of the analyzed morphologic and morphometric PC features showed
correlation with known prognostic factors in MM. Thus, morphologic analysis of BM
aspirates at the moment of diagnosis can help in recognising high risk myeloma patients and
provide preliminary information regarding the selection of therapeutic approach. Ragged
cytoplasm of PCs turned out to be quite a significant morphologic feature.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- O sistematici bjelonogog raka se neprekidno raspravlja i kao takva uzrokuje probleme u učinkovitoj zaštiti i upravljanju ...populacijama. Da bi se poboljšalo znanje o ovoj ugroženoj vrsti, upotrebom sveukupnih rezultata analiza mitohondrijske DNA i kodominantnih jezgrinih DNA biljega (mikrosateliti) te morfometrijskih analiza, revidirani su filogenetski položaj jadranskih populacija i filogeografija vrste unutar Jadranskog bazena. Analiza mitohondrijske DNA je rezultirala opisom novih linija. Rasprostranjenost mitohondrijskih linija je pravilna i može se povezati s geološkom poviješću Jadranskog bazena od Mesinske krize saliniteta do pleistocenskih regresija mora. Analiza mikrosatelitnih biljega je otkrila introgresiju i izmješanost jezgrinog genoma između mitohondrijskih linija. Rezultati morfometrijskih analiza ukazuju na postojanje dvije grupe populacija, “grupa slijev rijeke Po” i “grupa istočnojadranska obala i središnja Italija”. Treba naglasiti da se rezultati morfometrijskih analiza podudaraju s genetskom strukturom dobivenom analizom mikrosatelitnih biljega, te ukazuju na postojanje dvije grupe populacija. Dobiveni rezultati su omogućili definiranje Evolucijski značajnih jedinica (eng. ESU) i Jedinica upravljanja (eng. MU). Potvrđeno je da se konzervacija vrste i upravljanje populacijama mora oslanjati na rezultate različitih metoda istraživanja (molekularnih i morfometrijskih).- Systematics of the white-clawed crayfish is continuously debated and as such caused problems for effective conservation and population management. To improve the knowledge on this endangered species, its phylogenetic position and species phylogeography within the Adriatic Basin were revised using results from analyses of mitochondrial DNA (mtDNA), codominant nuclear DNA markers (microsatellites), and morphometrics. Analyses on mtDNA resulted with description of new lineages. Distribution of mtDNA lineages is geographically non-random and can be related to geological history of the Adriatic region dated from Messinian salinity crisis until Pleistocene marine regressions. Microsatellites analyses revealed introgression and admixture of nuclear genome between distinct mtDNA lineages. Morphometrical analyses resulted with two population groups, the Po Basin group and the Eastern Adriatic and Central Italy group. It should be emphasized that results of morphometrical analyses are in line with genetic structure obtained from microsatellites analyses, indicating the existence of two population groups. The obtained results enabled definition of Evolutionary Significant Units and Management Units. It was confirmed that the white-clawed crayfish conservation and population management should rely on results of multiple analyses (molecular and morphological).- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Dana 16. lipnja 2022. godine, dva primjerka vrste Pomacanthus maculosus (Forsskål, 1775) zabilježena su u
sirijskim morskim vodama. Jedan primjerak je uhvaćen, identificiran, izmjeren, sačuvan u ...formaldehidu te pohranjen na Sveučilištu
Tishreen u Siriji. To je drugi potvrđeni nalaz ove vrste za područje Levanta te prvi za sirijske vode. Uspješna uspostava i održive
populacije vrste P. maculosus u Sredozemnom moru ostaje prikladna hipoteza koja se ne može potpuno odbaciti.
U ovom radu su izneseni rezultati biometrijske analize iglice, Belone belone (Linnaeus, 1761), u čiju svrhu je analizirano dvanaest morfometrijskih i pet merističkih značajki. Sve analizirane jedinke ...iglice su uzorkovane iz komercijalnih lovina ostvarenih u istočnom dijelu Jadranskog mora u razdoblju od 2003. do 2008. godine. Ukupna dužina tijela (TL) svih jedinki je kolebala od 20,8 cm do 75,4 cm (38.3 ± 7.94 cm). Omjer spolova je iznosio 1:1.
U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja biometrijskih značajki populacije lokarde, Scomber japonicus iz istočnog dijela Jadrana. Korištene su komercijalne lovine iz razdoblja siječanj 1998. - ...prosinac 2008. godine. Analizirano je devet morfometrijskih i osam merističkih značajki. Vilične dužine svih analiziranih jedinki (N=4157) kolebale su između 10,1 i 39,1 cm (23,8 ± 4,68 cm). Svi dužinsko-dužinski odnosi su pokazali linearnu ovisnost s visokim koeficijentima determinacije (r2>0,750). Uočena je mogućnost spolnog dimorfizma; mužjaci su imali statistički značajnije deblje tijelo kao i veći broj nečlankovitih šipčica u prsnoj peraji nego ženke.