Sindromom kratkog crijeva nazivamo malapsorpcijski poremećaj koji najčešće nastaje sekundarno kao posljedica opsežne resekcije tankog crijeva. Klinički simptomi ovise o proširenosti operacijskog ...zahvata i mjestu resekcije kao i o sposobnosti ostatnog crijeva da funkcionalno kompenzira. Sindrom kratkog crijeva je povezan s značajnim morbiditetom i mortalitetom, no unatoč brojnim komplikacijama, multidisciplinarnim pristupom u liječenju moguće je postići primjerenu stabilizaciju bolesnika i omogućiti im određenu kvalitetu života. U ovom radu prikazujemo slučaj 75-godišnje bolesnice koja je u 2 navrata podvrgnuta resekciji crijeva s formiranjem trajne jejunostome što je rezultiralo sindromom kratkog crijeva koji se manifestirao učestalim dehidracijama, elektrolitskim poremećajima i infekcijama koje su zahtijevale učestalo bolničko liječenje tijekom kojeg se stanje bolesnice kompliciralo akutnim respiracijskim zatajenjem. Prikaz bolesnice nedvojbeno potvrđuje važnost multidisciplinarnog pristupa u liječenju bolesnika sa sindromom kratkog crijeva.
Izvleček Za uspeh zdravljenja bolnikov s sarkomi je odločilnega pomena prvo zdravljenje, zato naj tumor ostane nedotaknjen. Ključna je napotitev bolnikov v referenčni center za sarkome, kjer naj ...potekata tako diagnostika kot zdravljenje. Prvo operacijo naj opravi sarkomski kirurg v referenčnem centru. Onkološki inštitut Ljubljana edini izpolnjuje pogoje za referenčni center za sarkome mehkih tkiv v Sloveniji. Ortopedska klinika Ljubljana je ob sodelovanju z Onkološkim inštitutom Ljubljana referenčni center za zdravljenje bolnikov s sarkomi kosti. Ob odsotni diagnozi rakave bolezni so za sarkom mehkih tkiv na trupu in udih sumljivi tumorji, ki hitro rastejo in/ali bolijo, vsi tumorji pod fascijo, ne glede na velikost in povrhnji tumorji, večji od 5 cm, v retroperitoneju pa tumorji, ki vsebujejo maščobo. Bolniki s tumorjem sumljivim za sarkom mehkih tkiv oziroma potrjenim sarkomom bodo imeli najboljše možnosti, če bodo napoteni na Onkološki inštitut v Ljubljano. V primeru radiološko ugotovljene lezije sumljive za primaren maligen tumor kosti pa, če bodo napoteni na Ortopedsko kliniko v Ljubljano.
Karcinomi glave i vrata povezani su sa značajnim morbiditetom i mortalitetom unatoč napretku u liječenju posljednjih
desetljeća. Multidisciplinarni pristup liječenju ovih bolesti stoga je od iznimne ...važnosti i postaje zlatni standard. Tumori
glave i vrata također ugrožavaju relevantne strukture gornjeg aerodigestivnog trakta, uključujući funkcije kao što su glas, govor,
gutanje i disanje. Oštećenje ovih funkcija može značajno utjecati na kvalitetu života. Stoga je naše istraživanje ispitivalo
ne samo ulogu kirurga glave i vrata, onkologa i radioterapeuta, već i važnost sudjelovanja različitih drugih kliničkih profesija
poput anesteziologa, psihologa, nutricionista, stomatologa i logopeda u radu multidisciplinarnog tima (MDT). Njihovo
sudjelovanje rezultira značajnim poboljšanjem kvalitete života bolesnika. Također predstavljamo svoja iskustva u organizaciji
i radu MDT-a u sklopu Centra za tumore glave i vrata KBC-a Zagreb.
Neurogene orofaringealne disfagije su vrlo čest simptom i posljedica akutnih i kroničnih neuroloških bolesti, posebice cerebrovaskularnih, ekstrapiramidnih i demijelinizacijskih bolesti. Poremećaj ...gutanja uzrokuje niz sekundarnih komplikacija - malnutriciju, dehidraciju i aspiracijsku pneumoniju - ali i one suptilnije, često nedovoljno osviještene, psihološke i socijalne posljedice koje dugoročno utječu na kvalitetu života bolesnika. Prepoznavanje i liječenje bolesnika s poremećajem gutanja nerijetko je izazov, zato se cjelokupan postupak odvija u okviru multidisciplinarnog tima. Klinički logoped je sastavni dio multidisciplinarnog tima koji dijagnosticira i liječi poremećaje gutanja, svojim znanjem i kompetencijama utječe na povoljan rezultat liječenja. Logoped, kao član multidisciplinarnog tima, prilagođava konzistenciju hrane koju će uzimati bolesnik s neurogenom disfagijom i omogućuje sigurno hranjenje terapijskim postupcima. Logoped inicijalno provodi testove procjene gutanja, kojima prepoznaje bolesnike s rizičnim čimbenicima za aspiraciju. Ako je kod bolesnika uočen nesiguran obrazac gutanja, provodi se detaljna logopedska dijagnostika kojom se utvrđuje dalji način prehrane, kako bi se bolesniku omogućilo sigurno gutanje. Logoped odabire jednu ili više rehabilitacijskih tehnika koje će primijeniti, ovisno o bolesnikovu općem zdravstvenom stanju, suradljivosti i mogućnosti korištenja naučenim tehnikama nakon otpusta iz bolnice. Ovaj rad daje uvid u načine na koje se logoped brine o bolesnicima s poremećajem gutanja – od primitka do otpusta iz bolnice – i naglašava važnost logopeda u multidisciplinarnom timu, koji se bavi neurogenom disfagijom.
Neurogenic oropharyngeal dysphagia is a common symptom and the repercussion of acute and chronic
neurological diseases especialy cerebrovascular, extrapyramidal and demyelinating diseases. Swallowing
difficulties cause all kinds of secundary complications such as malnutrition, dehydration and pneumonia
caused by aspiration. They also affect patient's overall quality of life disturbing its psychological and
social well-being. Screening for patients with swallowing difficulties is often a challenge and therefore
diagnostics demands working in a multidisciplinary team. Clinical Speech and Language Pathologist
(SLP) should be a part of a multidisciplinary team that diagnoses and treats patients with dysphagia. By
doing that, SLPs help provide positive treatment outcomes with their specific knowledge and
competencies. As members of a multidisciplinary team, SLPs adjust food consistency that patients with
neurogenic dysphagia consume and enable safe feeding with therapeutic methods. The role of SLPs is to
provide that kind of nutrition. Initialy, SLPs do a brief swallowing screening that singles out patients with
risk factors for aspiration. If an unsafe swallowing pattern is recognised, SLPs perform overall
diagnostics to determine the way of future food and liquid intake to ensure safe swallowing. Moreover,
SLPs choose one or more rehabilitation techniques to use with patients according to their health
condition, cooperation and ability to use the technique outside of the hospital. This paper provides a
review of ways that Speech and Language Pathologists care for patients with swallowing difficulties from
the admission to the hospital till their discharge. Also, it emphasises the importance of SLPs in a
multidisciplinary team that deals with patients with neurogenic dysphagia.
Psihološki pristup križobolji Vuković, Danijela; Vlašić-Cicvarić, Inge; Šverko, Linda
Medicina fluminensis,
12/2012, Letnik:
48, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Kronična križobolja jedan je od najčešćih oblika kroničnog bola, među najčešćim je povodima onesposobljenosti i izostanaka s posla i među najčešćim razlozima traženja liječničke pomoći. Usprkos ...brojnim suvremenim metodama liječenja, oko 30 % bolesnika s akutnom križoboljom prelazi u kategoriju kroničnog bolnog sindroma, pri čemu bol preuzima dominaciju nad životom bolesnika, njegove obitelji i bliže socijalne okoline, te oštećuje kvalitetu života. U skladu s biopsihosocijalnim modelom aktualno je stajalište da psihološke čimbenike treba sagledati kao važne odrednice u doživljaju bola i ponašanja. Psihološki procesi nisu samo reakcija na bol, nego i integralni dio doživljavanja bola. U članku se razmatra djelovanje psiholoških čimbenika koji uključuju crte ličnosti, emocionalna stanja, kognitivne i ponašajne obrasce, stresore i mehanizme suočavanja, te daje kratak prikaz postavki pojedinih psiholoških modela razvoja kroničnog bola. Budući da neprepoznate i neliječene psihološke poteškoće mogu značajno negativno interferirati s uspješnošću rehabilitacije bolesnika s križoboljom, predlažu se načini probira koji mogu poslužiti kao smjernice u identificiranju bolesnika kojima je potrebna stručna psihološka pomoć. Evaluacije psiholoških tretmana pokazuju najveću učinkovitost kognitivno-bihevioralnog i samoregulirajućih tretmana (biofeedback, relaksacija i hipnoza) u unapređivanju emocionalnog i fizičkog funkcioniranja, reduciranju specifične onesposobljenosti povezane s bolom, smanjenju depresije, poboljšanju kvalitete života, smanjenju broja posjeta liječniku i upotrebe lijekova za suzbijanje bola, kao i trajanja bolovanja. Prema suvremenom imperativu interdisciplinarnog programa rehabilitacije bola u svakodnevnoj bi praksi trebalo težiti ka ostvarivanju uvjeta za simultane intervencije fizijatra, fizoterapeuta i psihologa. Takav način rada pokazao se najučinkovitijim pristupom u liječenju križobolja.
U slovenskom nacionalnom Institutu za rehabilitaciju u Ljubljani provodi se organizirana suradnja timova za medicinsku rehabilitaciju i radnu rehabilitaciju. Članak je posvećen suradnji između ...liječničkih timova i timova za radnu rehabilitaciju. Postupak radne rehabilitacije počinje procjenom funkcionalnih i radnih sposobnosti, a slijedi ga razrada plana rehabilitacije kako bi se invalidna osoba mogla vratiti na posao. Sve poduzete radnje moraju imati bolesnika u središtu pažnje. Analizirana je medicinska dokumentacija kandidata upućenih na radnu rehabilitaciju kako bi se utvrdili demografski, psihološki, socijalni i medicinski čimbenici koji utječu na povratak na posao. Rezultati pokazuju koji prevalentni čimbenici utječu da osoba ima teškoća pri povratku na posao nakon medicinske rehabilitacije. Navedene su i najčešće preporuke radnog rehabilitacijskog tima nakon procjene kako bi se prikazali rezultati rehabilitacije
Od šećerne bolesti do bolesti srca Mijolović, Željka; Golubović, Snežana; Kužet Mioković, Irena ...
Cardiologia Croatica,
10/2021, Letnik:
16, Številka:
11-12
Web Resource
Odprti dostop
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Šećerna bolest sa svojim komplikacijama uzrokuje 9 % ukupne smrtnosti diljem svijeta. Periferna arterijska bolest, uz kardiovaskularne bolesti, najčešća je komplikacija šećerne bolesti, čija ...prevalencija raste s dobi i duljinom trajanja dijabetesa. Specifičnost periferne arterijske bolesti u dijabetičara jest difuzno zahvaćanje arterijskog sustava, poglavito potkoljeničnih arterija. Posljedično tomu, dijabetes je i dalje glavni uzrok malih i velikih amputacija ekstremiteta, što, uz smanjenje kvalitete života, znatno utječe i na preživljenje bolesnika. Budući da razvijena aterosklerotska bolest uključuje niz komplikacija iz stručne domene različitih užih specijalnosti, poput dijabetičkog stopala, u dijagnostici i liječenju nužno je organizirati multidisciplinarne timove. U tu svrhu u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ u Slavonskom Brodu organiziran je multidisciplinarni tim sa svrhom ranog prepoznavanja periferne arterijske bolesti te pravodobnog liječenja. Dosadašnje iskustvo iz svakodnevne kliničke prakse pokazuje da je za pravilno funkcioniranje tima nužno imati precizan dijagnostičko-terapijski algoritam kako bi se izbjegle duge liste čekanja za slikovnu obradu koja uključuje dupleks ultrazvuk i višeslojnu kompjutoriziranu tomografiju. Dijagnostički algoritam temeljio se na vrijednostima gležanjskog indeksa, a njegova vrijednost i klinička slika usmjeruju i određuju stupanj hitnosti i tip slikovne obrade. Integriranjem algoritma u on-line registar baze podataka dobili smo mogućnost lakšeg praćenja stope učestalosti, uspješnosti liječenja i ovisnosti o unesenim varijablama. Nadamo se da će takav način rada rezultirati ranijim otkrivanjem simptomatske bolesti, a time i znatnim smanjenjem amputacija donjih ekstremiteta te naposljetku i smrtnosti.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Politrauma je istodobna teška ozljeda najmanje dviju tjelesnih regija gdje najmanje jedna ozljeda ili kombinacija više njih ugrožavaju život. Spektar ozljeda i posttraumatskih poremećaja izrazito je ...širok. Najčešće uključuju šok, hipotenziju zbog krvarenja ili ozljeda vitalnih organa. Ozljede su danas vodeći uzrok smrti u razvijenim zemljama, a zastupljenost politraumatiziranih u ukupnom broju ozlijeđenih iznosi 3 % uz visoku stopu smrtnosti, koja doseže 22 %. Reanimacijski postupci i razumijevanje patofiziologije iznimno su napredovali te se u posljednjih dvadeset godina smrtnost smanjila za dvadeset posto. Vrijeme je vrlo dragocjen čimbenik u zbrinjavanju politraumatiziranog bolesnika te se zahtijeva početak zbrinjavanja ozljede unutar 60 minuta od njezina nastanka. U kliničkom pristupu liječenju primjenjuju se algoritmi za zbrinjavanje politraume s pomoću kojih se žele postići što bolji rezultati zbrinjavanja i smanjiti pojava posttraumatskih komplikacija. Trijaža je formalan proces kojim se svi bolesnici procjenjuju odmah nakon dolaska u odjel hitne medicine. Trijažom se određuje hitnost problema i procjenjuje dozvoljeno i očekivano vrijeme čekanja na početak pregleda liječnika i liječenja bolesnika. Pristup je politraumatiziranom bolesniku multidisciplinaran, uključuje brojne specijalnosti te zahtijeva kontinuiranu edukaciju i visokoobrazovano osoblje. Kvalitetne vještine, dobra komunikacija i spremnost da se reagira brzo i kvalitetno samo su neke od ključnih odrednica za rad s vitalno ugroženim bolesnicima.