Treba li nam UN? Šimonović, Ivan
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
2023, Letnik:
73, Številka:
2-3
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
UN je na prekretnici. Trendovi u pogledu triju stupova na kojima počiva, mira i sigurnosti, razvoja, i ljudskih prava, negativni su. Riječ je o paradoksu: globalna koordinacija i upravljanje nikada ...nisu bili važniji – istodobno, UN nikada nije bio manje relevantan. UN očito treba bolje prilagoditi novim izazovima, ali, promijeniti njegovu Povelju je vrlo teško jer se za to traži dvotrećinska većina i suglasnost svih pet stalnih članica VS-a. Zato UN treba, koliko je god to moguće, pokušati reformirati putem inovativnih rješenja koja (premda ih izričito ne spominje) slijede duh Povelje, kao i kroz kreativnu interpretaciju njezinih odredaba te savjetodavna mišljenja Međunarodnog suda pravde. Bez obzira na kreativnost, to ipak ima ograničeni domet, te stoga treba razmišljati i o mogućnosti radikalne reforme UN-a, te alternativnim modelima globalne koordinacije i upravljanja, razraditi odgovarajuće prijedloge te nadati se da će se zvijezde ipak jednom posložiti za njihovo prihvaćanje.
Jedan od značajnijih mehanizama na putu stvaranja nekog novog društvenog
poretka jest indoktrinacija djece. U eri prevalencije hegemonističko-globalističkih ideja i stremljenja koja svijet budućnosti
...percipiraju kao masu bez povijesti, kulture i identiteta, u vremenu gašenja ili barem erodiranja dječjih prava, radničkih prava, prava nerođenih, starijih, bolesnih, bujaju seksualna prava i to ona namijenjena najmlađima. Rad na postizanju otuđenja od stvarnosti stremi najgnusnijemu – seksualizaciji djece. Većim dijelom biva kanaliziran kroz obvezne odgojno-obrazovne modele (od vrtića do škola). K tome, ne smijemo smetnuti s uma ni ulogu kontinuiteta ‘širenja prostora slobode’,
zahvaljujući utjecajima suvremenih tehnologija (internet, društvene mreže i sl.), čime se dodatno šire prostori mogućnosti manipulacije, kao
i kontrole utjecaja na djecu.
Iza ovoga stoje nagnuća svjetskih centara moći, međunarodnih organizacija, počevši od Ujedinjenih naroda, preko Vijeća Europe do Europske unije. Isti daju izniman “doprinos” na području navedenog segmenta suvremene puerikulture. Istodobno roditeljska uloga nikada nije
bila na većoj kušnji i nikada nije bila do te mjere marginalizirana kao
sada. Međunarodna zajednica, postavljajući se u ulogu fanatičnog “popravljača svijeta”, roditeljima otima vlastito potomstvo, obrazujući ih i odgajajući prema zacrtanim postulatima. Međutim, osim odgojno-obrazovnih programa, djeca se izravno uvode u domenu rane seksualizacije i kroz suživot u ‘nenaravnom’ roditeljskom (istospolnom, transrodnom) okruženju, što je dio i hrvatskog pravnog realiteta. Pitamo
se gdje se u svem tom metežu gomilanja i mrvljenja ljudskih prava, značaja političke i ine korektnosti, pogubila dobrobit djeteta kao imperativ te najbolji interes djeteta kao pravo nad svakim pravom? Pogubili su se upravo u trenutku u kojem nam je živjeti – trenutku slobode ludosti i stida zdravoumnosti.
Among the important mechanisms in creating a new social order is indoctrination of children. In the era of prevalence of hegemonistic and
globalist ideas and strivings, perceiving the future world as a mass with no history, culture and identity, at the time of ending, or at least eroding, the children’s rights, the workers’ rights, the rights of
the unborn, the older, the sick, thrive sexual rights, in particular those targeted to the youngest. The endeavours towards an alienation from the reality aspire to the most disgusting - the sexualisation of the children. This is channelled firstly through the compulsory upbringing and educational models (from kindergartens to schools). Here,
the role of the continuity of “widening the expance of the freedom” must not be forgotten as well, implemented through the influences created by the modern technologies (internet, social networks and like),
these additionally widen the areas of possibilities of manipulation, and of controlling the influences to the children.
Behind this stand inclinations of the global centres of power, international organisations, from the United Nations, to the Council of Europe and the European Union. They are producing an exceptional “contribution” in the field of the above mentioned segment of the modern
puericulture. At the same time, the parental role has never been at a greater test and has never been this much marginalised as it is now. The
international community, proclaiming itself a fanatic “rectifier of the
world”, is depriving parents of their own progeny, educating and upbringing the later by the set postulates. However, besides the educational and upbringing programmes, the children are directly entered
into the domain of early sexualisation, and through cohabitation with the “unnatural” parental (same-sex, transgender) environment, which is a
part of the Croatian legal reality as well. We are wandering where in this entire commotion of hoarding and pulverisation of the human rights,
importance of political and other correctnesses, there have been lost the benefit of the children as an imperative and the best interest of the child as a right above all other rights. They are lost just at the moment that we are to live - the moment of freedom of foolishness and shame of sane-mindedness.
Cilj je ovoga rada da bude polazišna točka za poznavanje i daljnje istraživanje Kumana, jedne od turkijskih etničkih skupina euroazijske stepe. Ta nomadska konfederacija nikad nije utemeljila državnu ...zajednicu, ali je plaćenička kumanska konjica redovito donosila prevagu u sukobima među ruskim kneževinama, u bugarsko-bizantskim ratovima, u sukobima među pretendentima na prijestolje u Ugarskoj i Srbiji te drugdje. Najviše će biti riječi o vrhuncu njihova utjecaja (1050. – 1240.), kada su kontrolirali područje od Aralskoga jezera do donjega dunavskog bazena. Gordlevski je smatrao da je proučavanje turkijskih naroda usko povezano s proučavanjem Mongola, koji su mnoge turkijske narode euroazijske stepe inkorporirali u svoje nepregledno carstvo. Jednako se tako ni srednjovjekovna povijest jugoistočne Europe ne može proučavati bez povijesti turkijskih naroda. Kumani su bili poznati po tome da su rado odvodili ljude u ropstvo, no naposljetku su i sami bili najbrojniji robovi koji su se u crnomorskoj regiji prodavali u Italiju te na Bliski i Srednji istok. Upravo je kumanski jezik ostao lingua franca u području euroazijske stepe, gdje ga i danas razumije većina turkijskih naroda. U (jugo)istočnoj Europi Kumani su se polako stopili u šareni etnički amalgam stanovništva slavenskoga, ugrofinskog i turkijskog podrijetla. U Aziji su pridonijeli stvaranju Kazaka, Uzbeka, Kirgiza i drugih turkijskih naroda. Baština Kumana upletena je u desetke europskih i azijskih nacija te je zbog toga proučavanje kumanske povijesti važno kao platforma za razumijevanje šireg okvira euroazijskih migracija te odnosâ među nomadskim i sjedilačkim društvima na tom prostoru.
Unatoč činjenici da je u oružanim sukobima uvijek teško utvrditi točan broj civilnih žrtava, nesporno je da su te brojke danas iznimno visoke. Svaki oružani sukob današnjice nesumnjivo ima snažan i ...zastrašujući utjecaj na civilno stanovništvo. Kategorija civila kojoj je u takvim okružjima nužno posvetiti posebnu pozornost jesu djeca. Smatra se da danas oko 250 milijuna djece živi u područjima pogoðenim oružanim sukobima. Posebno mjesto meðu njima imaju djeca vojnici. Norme meðunarodnog prava kojima se ureðuje ova problematika razvijaju se najvećim dijelom pod okriljem i zalaganjem Ujedinjenih naroda, usporedo s razvojem meðunarodnog humanitarnog prava i zaštite ljudskih prava. Prvotnu odgovornost u implementaciji tih odredbi nesporno imaju države stranke, ali napori i rezultati ostvareni na polju sprečavanja novačenja djece, njihove uspješne demobilizacije i reintegracije upućuju na nužnost osmišljene i koordinirane akcije svih relevantnih čimbenika, i nacionalnih, i meðunarodnih. Suradnja vlada, ali i nevladinih naoružanih skupina s organima i tijelima Ujedinjenih naroda u posljednjih dvadesetak godina rezultirala je demobilizacijom i reintegracijom oko otprilike 115 000 bivše djece vojnika, što je rezultat koji je svakako nužno podržavati i poticati. S druge strane, izvješća koja stižu s terena i dalje otkrivaju svu kompleksnost borbe protiv novačenja i iskorištavanja djece vojnika.
Reforma Vijeća sigurnosti Kokotović, Filip; Mikulandra, Iva
Međunarodne studije,
09/2015, Letnik:
XV, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Izvršena je analiza reforme organizacije Ujedinjenih naroda, a posebice reforme Vijeća sigurnosti. Reforma Vijeća sigurnosti poistovjećuje se isključivo s njegovim proširenjem, pri čemu se ne ...razmatraju alternativne metode razvoja efikasnosti i funkcionalnosti. Analizama relevantnih rezolucija Ujedinjenih naroda, različitih interesnih skupina poput skupine G-4 te pokušajem shvaćanja procesa dosadašnjih promjena Povelje Ujedinjenih naroda postaje jasno kako nije potrebno samo jačanje transparentnosti i legitimnosti Vijeća sigurnosti njegovim proširenjem, nego je potrebna i dubinska reforma Ujedinjenih naroda koja uključuje redefiniranje uloge veta. Zaključak je ovoga rada kako ni jedna vrsta reforme nije moguća bez postojanja širokoga konsenzusa među državama članicama Ujedinjenih naroda koje bi oko toga ključnog pitanja tre-bale postupiti kao i 1963. godine, kad je u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda izglasana najznačajnija rezolucija o potrebi reforme Vijeća sigurnosti.
This article presents a general overview of the history of the Cuman-Qipčaq, a loose confederation of Turkic nomadic tribes. While the group never formed a state of their own, the presence of their ...horsemen in other armies often proved to be a decisive factor in the numerous medieval factional struggles between Rus’ principalities, in the Bulgar-Byzantine wars, in internal Hungarian or Serbian struggles, and other conflicts in the wider region. In their heyday (1050–1240) the Cumans controlled the entire area from the Lake Aral to the lower Danube basin. Gordlevski suggests it is impossible to understand the history of Turkic peoples without the Mongols who in the 13th century incorporated many Turkic peoples of the Eurasian steppe into their vast empire. In the same way, any study of Southeast Europe is incomplete without considering the influence of the Turkic peoples. While the Cumans had a history of taking slaves, they themselves would eventually become the most numerous slaves sold in the Black Sea region to Italy, to the Near and the Middle East. However, the Cuman language remained a long-standing lingua franca of the Black Sea steppe and is understood by the majority of Turkic peoples even today. In (South)East Europe the Cumans slowly melted into a colourful ethnic pot of populations of Slavic, Hungarian and Turkic origin. In Asia they contributed to the formation of the Kazakhs, Uzbeks, Kyrgyz and other Turkic peoples. The legacy of the Cumans is woven into dozens of European and Asian nations, and therefore the study of Cuman history is important as a platform for understanding the broader framework of Eurasian migration as well as the relations between nomadic and sedentary societies in that area.
Biblija izvorno nije napisana za suvremenog čitatelja, ali svjedočanstvo Crkve je da i danas nastavlja čitateljima/slušateljima govoriti Božju riječ. Međutim, mnogi suvremeni čitatelji Biblije ...nailaze na tekstove koji trebaju daljnja objašnjenja jer biblijski autori nisu ponudili pojašnjenje svojih rukopisa. Pretpostavljali su da su čitatelji njihova vremena bili upoznati s okruženjem i da su mogli razumjeti napisane događaje bez daljnjeg pojašnjenja. Da bismo postigli „legitimnu“ interpretaciju starozavjetnih tekstova, prvo moramo pravilno razumjeti Sveto pismo, što znači da se biblijski tekst mora čitati u njegovu užem i širem kontekstu. Tek unutar konteksta postaje jasno što je autor htio reći. Glavni argument ovog rada pokazat će kako se Biblija može cjelovitije razumjeti samo uz pozadinu drevnoga Bliskog istoka (u daljnjem tekstu DBI). Širi kontekst sastoji se od znanja okolnih naroda tijekom biblijskih vremena (tj. hebrejske Biblije). Ispitivanjem i konzultiranjem drevnih bliskoistočnih tekstova i arheoloških nalaza, postižemo cjelovitije i bogatije razumijevanje određenoga biblijskog teksta ili odlomka. Ovaj članak prikazuje kroz nekoliko konkretnih primjera kako arheološki nalazi, natpisi i drevni bliskoistočni tekstovi mogu pomoći u razumijevanju šireg konteksta starozavjetnog svijeta. Zauzvrat, širi kontekst biblijskog svijeta može prosvijetliti i/ili razjasniti težak, nerazumljiv ili dvosmislen biblijski tekst i tada tumačenje svetopisamskih spisa postaje točnije i bliže izvornoj poruci i značenju
Kratka vijest o radu Sekcije za geoprostorne informacije Ujedinjenih naroda (United Nations Geospatial Information Section) koja je prethodno djelovala pod nazivom Kartografska sekcija Ujedinjenih ...naroda (United Nations Cartographic Section). Čini je tim iskusnih kartografa i stručnjaka iz područja GIS-a, a osposobljeni su za izvršavanje niza geoprostornih i kartografskih usluga vezanih uz rad Sekretarijata UN-a. Izrađuju karte krupnih i sitnih mjerila te razne proizvode GIS-a. U manjoj mjeri Sekcija pruža i savjetodavne geografske i kartografske usluge o tehničkim i istraživačkim pitanjima. Dane su kratke informacije o radu Sekcije i o kartama koje se nalaze na njihovim mrežnim stranicama.
U radu se obrađuje koncept mirovnih operacija koji se razvijao u okvirima Ujedinjenih naroda i do danas je najvidljivija aktivnost koja se poduzima s ciljem održavanja međunarodnog mira i sigurnosti. ...U novije vrijeme u provedbi kompleksnih mirovnih operacija sudjeluju razne međunarodne organizacije i institucionalni dionici, uključujući i civilnu policiju sastavljenu od policijskih službenika iz različitih zemalja. U radu se analiziraju organizacijski oblici i poslovi u kojima sudjeluju policijski službenici kao pripadnici međunarodnih mirovnih operacija. Na primjeru studije slučaja Istočnog Timora istražit će se kakvo je mjesto i ulogu imala policijska komponenta u provedbi sedam međunarodnih operacija različitih tipova i profila na teritoriju ove države u razdoblju od 1999. do 2012. godine.
HNS-ov prijedlog izmjene Izbornog zakona, nakon što je Ustavni sud donio odluku
na temelju pritužbe Dr. Bože Ljubića, samo je jedan, ali odlučan korak u smjeru poboljšanja
političkog položaja ...hrvatskog naroda u Federaciji BiH. Inicijativa koju su hrvatski
zvaničnici i predstavnici nedavno pokrenuli i uveli u javne rasprave, dočekana je u odgovarajućim
bošnjačkim krugovima s velikim protivljenjem i jednodušnom ocjenom da se radi o
opasnom pothvatu koji prijeti samim temeljima države. U stvari ono što je odbačeno jeste
razlog za koji se sluti da stoji iza ove inicijative: sve žalbe o političkom statusu hrvatskog
naroda su lažne i neopravdane
HNS-ov prijedlog očito prijeti da uvede u postojeće pravno-političko ustrojstvo Federacije
nešto što sije paniku među onima kojima je stalo da očuvaju status quo (tj. nesimetrične
odnose moći između dva konstitutivna naroda). Čini se da su oponenti posve svjesni o
čemu se tu radi i što se ne smije dopustiti: Hrvati, ne tek kao zbir građana pojedinaca,
nego kao poseban narod kojemu pripadaju grupna prava. Suprotstavljena su zapravo dva
nepomirljiva nazora na ustavnu strukturu dane političke zajednice, pri čemu oba imaju
jasno etno-nacionalno obilježje. Dilema stoga glasi: treba li Federacija BiH biti nešto kao
jedna-nacija-entitet ili istinski višenacionalni entitet, tj. federacija u pravom smislu riječi?