Bioetika i nasilje Sandra Radenović
JAHR (Rijeka ),
04/2012, Letnik:
3, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom radu autorica razmatra nasilje kao bioetiÄki problem u suvremenom srbijanskom druÅ¡tvu. Naime, polazeći od socioloÅ¡kog stanoviÅ¡ta i definicije nasilja u najÅ¡irem smislu, autorica analizira ...prisustvo sociocidnih i moralocidnih procesa, te procesa normalizacije nasilja, poÄevÅ¡i od reproduciranja nasilja u sredstvima masovne komunikacije, pa sve do razliÄitih manifestacija nasilja u svakodnevnom životu. Pored pojave devalvacije života u suvremenom srbijanskom Thanatos ambijentu, autorica izdvaja nedostatak empatije i nebrigu na svim i za sve razine sveukupnog svijeta života (biosa). Najzad, autorica predlaže kontinuiranu, sustavnu i sistematiÄnu bioetiÄku edukaciju kao jedno od mogućih rjeÅ¡enja u procesu revalvacije života. Kao okosnicu moguće bioetiÄke edukacije, autorica razmatra etiku brige i etiku empatije. Â
Uvod: Namen raziskave je bil proučiti pojavnost verbalnega in drugih oblik posrednega nasilja na vzorcu zaposlenih v zdravstveni negi v urgentni dejavnosti, in sicer identificirati pogostost ...doživljanja, oblike nasilja, najpogostejše povzročitelje nasilja, zaznane vzroke ter demografske spremenljivke zaposlenih, ki nasilje na delovnem mestu zaznavajo pogosteje. Metode: Raziskava je bila opravljena na nenaključnem vzorcu zaposlenih v zdravstveni negi v urgentnih ambulantah primarne in sekundarne ravni zdravstvenega varstva (n = 62) v severnoprimorski regiji. Uporabljen je bil strukturirani vprašalnik, ki je vključeval 18 vprašanj. Podatki so bili obdelani s frekvencami, strukturnimi deleži in testom χ2. Rezultati: Dve tretjini udeležencev (46 izborov oz. 74,2 %) je že doživelo verbalno ali druge oblike posrednega nasilja na delovnem mestu, predvsem v obliki aktivnega neposrednega verbalnega nasilja s strani svojcev in pacientov. Najpogosteje zaznani razlogi nasilja so neustrezni, prenapolnjeni čakalni prostori (36 izborov). Tovrstno nasilje pogosteje zaznavajo zaposleni z daljšo delovno dobo (χ2 = 9,841, p = 0,003) ter starejši delavci (χ2 = 4,891, p = 0,041). Stopnja verbalnega in posrednega nasilja se je po oceni udeležencev z leti zmerno do opazno povečala. Diskusija in zaključek: Dobljeni rezultati so primerljivi z rezultati raziskav v tujini. Nadaljnje raziskave se morajo usmeriti v podrobnejšo fenomenološko izkušnjo doživljanja nasilja na delovnem mestu.
Ovaj rad daje pregled relevantnih teorijskih pristupa u objašnjenju nasilnog ponašanja u mladenačkim vezama, kao i uvid u rezultate dosadašnjih istraživanja koja iz njih proizlaze. Prikazana su dva ...šira pristupa, od koji prvi ispituje vezu kulturnih i/ili osobnih faktora u nasilnom ponašanju, dok drugi pristup razmatra dinamičku prirodu i procese nasilnog ponašanja. U okviru prvog pristupa opisane su postavke feminističke teorije, teorije socijalnog učenja i teorije individualnih razlika. Osnovne postavke u tumačenju nasilnog
ponašanja nekoliko različitih modela (dinamično razvojni-sustavni model, model poticaja/prinuđivanja/ inhibiranja nasilja i kontekstualni model) su prikazane u okviru drugog pristupa. Rezultati dosadašnjih
istraživanja su analizirani u ovom preglednog radu uzimajući u obzir pretpostavke o uzrocima, složenost i načine na koje opisuju uzročno-posljedične odnose različiti teorijski pristupi.
Unatoč savremenom shvatanju koncepta transgresije koji u postmoderno doba nerijetko ulazi u sfere simulakruma i mas-medijske realnosti, u ovom tekstu stavljen je fokus na filozofiju francuskog ...mislioca Georgesa Bataillea (1897.–1962.), kao relevantan teoretski okvir za razumijevanje transgresivnih, nasilnih i ritualističkih praksi radikalne umjetnosti performansa od 70-ih godina pa naovamo. Kroz teoretsko dekodiranje performansa Ritam 0 (Rhythm 0) Marine Abramović, nastoji se propitati na koji način Batailleova filozofija—sa posebnim naglaskom na pojmovima transgresije, komunikacije, žrtve, suverenosti, „unutrašnjeg iskustva“, metafizičke rane, erotizma i svetog—korespondira sa ekstremnim praksama i ritualističkim elementima nasilne umjetnosti performansa, a u širem kontekstu formiranja nove „estetike transgresije“ upisane u tijelo umjetnika kao društveni tekst, mjesto otpora, žrtveni mediji kanal za regeneriranje kolektivnog iskustva svetog.
U ovom radu cilj je pokazati promjene u izloženosti adolescenata u jednogodišnjoj prevalenciji doživljenog roditeljskog nasilja u 2011. i 2017. godini. Rezultati za 2011. godinu prikupljeni su u ...okviru projekta »BECAN (Epidemiološka studija zlostavljanja i zanemarivanja djece)«, dok su rezultati za 2017. godinu prikupljeni u okviru 2. vala istraživanja projekta »FEHAP« (»Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize«). U oba istraživanja korišteni su probabilistički uzorci učenika drugog razreda srednjih škola, od čega je u istraživanju 2011. godine sudjelovalo 1 233 učenika, a 2017. godine 1 057 učenika. Dobiveni rezultati pokazali su da je u 2017. godini jednogodišnja prevalencija psihičke agresije bila 71,8%, psihičkog zlostavljanja 24,3%, tjelesnog kažnjavanja 23,8% te tjelesnog zlostavljanja 13,1%. U odnosu na istraživanje iz 2011. godine došlo je do povećanja stope psihičkog nasilja, dok je stopa tjelesnog nasilja ostala nepromijenjena. U kontekstu spolnih razlika, djevojke su u 2017. godini bile pod povećanim rizikom za psihičku agresiju, jednako kao i 2011. godine, dok je za psihičko zlostavljanje došlo do ujednačavanja rizika. Za tjelesno nasilje rizik je ostao ujednačen za djevojke i mladiće. U navedenom razdoblju došlo je do povećanja ukupne stope jednogodišnje prevalencije roditeljskog nasilja, što se većinom pripisuje porastu izloženosti psihičkoj agresiji. Dobiveni rezultati ukazuju na visoku raširenost roditeljskog nasilja nad djecom i potrebu za sustavnim provođenjem prevalencijskih istraživanja.
Percepcija nasilja preko interneta proučavana je ili iz perspektive učenika ili iz perspektive nastavnika. Konteksti koji su određivali ta dva smjera istraživanja bili su znatno različiti – učenička ...perspektiva je razmatrana radi određivanja ključnih dijelova definicije ovog nasilja ili je praćena perspektiva djece i mladih različitog statusa uključenosti u nasilje preko interneta. Nastavnička perspektiva razmatrana je u kontekstu njihove osviještenosti i procjene potreba za dodatnom edukacijom. Ovim se radom željelo usporediti percepciju nastavnika i učenika te usporediti percepciju učenika različite uključenosti u nasilje preko interneta. Nastavnici i učenici procjenjivali su težinu pojedinih nasilnih ponašanja preko interneta. U istraživanju je sudjelovalo 1 133 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika (50,6% učenica) i 334 nastavnika (80,9% ženskih). Pokazalo se da nastavnici sva praćena ponašanja procjenjuju težim nego što ih procjenjuju učenici. Skupine različite uključenosti u nasilje razlikuju se na 12 od 23 praćena ponašanja na način da neuključeni praćena ponašanja procjenjuju težim nego počinitelji i/ili počinitelji/osobe koje su doživjele nasilje preko interneta. Učenice 21 od praćena 23 ponašanja procjenjuju težim nego učenici. Interakcijski učinci ukazuju da muški počinitelji procjenjuju ulazak na tuđe profile blažim u usporedbi s preostalih sedam skupina sudionika te da skupine muških počinitelja i počinitelja/osoba koje su doživjele nasilje preko interneta podcjenjuju težinu davanja anonimnih ružnih komentara u odnosu na preostalih šest skupina učenika.
Autor se u ovoj studiji o Benjaminovome političkome mišljenju, s obzirom na njegove spise o nasilju, pravu, pravednosti i državi iz 1920-ih godina, posebno bavi analizom spornog pojma „božansko ...nasilje”. Pojam je krajem 20. stoljeća i još više danas postao iznimno teoretski komentiran, i to ponajprije zaslugom predstavnika tzv. postfundacionalističkoga obrata u filozofiji politike i političkome mišljenju kao što su Derrida, Nancy, Agamben, Critchley i drugi. Budući da se Benjaminovo mišljenje političkoga izravno i neizravno odnosi na teorije suverenosti i moći Carla Schmitta te na anarhističku kritiku države, u ovom se radu iscrpno tematizira kako je u suvremenom kontekstu promijenjene uloge države i društva u globalnome poretku korporativnog informacijskoga kapitalizma pitanje subjekta otpora i kritike „sustavnoga nasilja” države postalo zastarjelo. Čitava se novost i lucidnost Benjaminove mesijansko-političke kritike autoritarne države i njezinih mehanizama izvršenja moći otuda može razumjeti kao kritika sustavnoga nasilja države u ontologijskome značenju kao sredstva/svrhe politike izvan njezine klasične antičke izvedivosti u kategorijama slobode i pravednosti. Nije stoga slučajno da se pravednost, koja ima svoje podrijetlo u židovskoj eshatologiji, postavlja ispred slobode i to očito danas u doba ideologijsko-političke krize legitimnosti liberalne države postaje pitanjem razloga zašto se ideje o vladavini „ljudskih prava”, „pravne države” i „normativizma prava” nužno sučeljavaju sa zahtjevima za „stanjem iznimke” i „izvanrednim stanjem”. Benjamin se, dakle, pojavljuje uz Schmitta, ali na posve drugi način, prethodnikom jedne nove „političke teologije” koja se odvija u logici inkluzivne isključenosti subjekta moderne politike („narod”) u demokratskim procesima oblikovanja nove moći s onu stranu države i društva.
U radu su prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio dobiti uvid u iskustvo primjene obrasca inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji iz perspektive korisnika (N = 10) i ...socijalnih radnika zaposlenih u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava (N = 9) kao i njihova promišljanja za unapređenje istih. Korišten je kvalitativni pristup u prikupljanju i obradi podataka. Proces inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji korisnici su doživjeli kao stručnu pomoć, strukturirano usmjeravanje, proces osvještavanja odgovornosti za vlastiti izbor, kroz vlastitu početnu poziciju prema sustavu te proživljene emocije/emotivna stanja korisnika.
Stručnjaci procesa inicijalne i prijemne procjene u slučajevima rizika od nasilja u obitelji doživljavaju kao trijažu korisnika, postupak informiranja korisnika, smanjenje stresa stručnjaka i olakšavanje okolnosti rada stručnjaka po provedenoj procjeni. Korisnici su obrazac inicijalne i prijemne procjene u slučajevima rizika od nasilja u obitelji doživjeli kroz njegovu strukturu (jasna i konkretna pitanja, s primjerenim brojem pitanja) i sadržaj (pokrivaju bitna područja, usmjeravaju razgovor, potiču izražavanje osjećaja, opisuju tijek događaja te ulaze u intimni prostor korisnika). Stručnjacima su obrasci korisni, jer im daju osnovne podatke o korisniku, smjernice za daljnje postupanje i početnu procjenu potreba. Preporuke korisnika su uvođenje evaluacije i ubrzavanje tijeka postupka. Stručnjaci preporučuju promjenu prakse potpisivanja korisnika te jasnije definiranje kada se pristupa ispunjavanju obrasca. Slijedom dobivenih odgovora korisnika i stručnjaka može se zaključiti da je obrazac i postupak inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji doživljen kao koristan i primjenjiv u svakodnevnoj praksi te da daje doprinos podizanju kvalitete socijalnih usluga u području procjenjivanja rizika.
Adolescence is a time when children become more independent and start experimenting with new forms of behaviour which are often undesirable or risky. Such behaviours can have consequences, such as ...poor mental health, poor academic performance, legat problema, addiction, and other issues that have a major negative impact on health and success in later life. In this paper we try to give an overview of frequent risk behaviours in adolescents (peer violence and cigarette, alcohol and canabis consumption) from a public health perspective with a special focus on the situation in Croatia, as well as to mention risk factors and protective factors for the development of these behaviours.
The aim of this research was to examine the role of social self-efficacy and some sociodemographic factors in influencing how children engage in peer violence. A total of 715 students (54% girls and ...46% boys) in the seventh grade (N = 370) and eighth grade (N = 345) from five regions in Croatia participated in this study. The average age was 13.22 years (SD = 0.664). For the purposes of this paper, the following measurement instruments were used: the General Data Questionnaire, the adapted Participant Role Questionnaire (PRQ) and Social Self-Efficacy scale. Chi-squared testing and logistic regression showed that boys were more often bullies and active and passive assistants, while girls were more often defenders. Both girls and boys were equally victims and bystanders of peer violence. Seventh-grade students were more often bullies and active assistants. Children who acted as defenders had higher social self-efficacy, while bystanders had lower social self-efficacy. The results of this research may have important implications in creating programmes to reduce and prevent peer violence, bullying and cyberbullying.
PDF
