Polazeći od nedavnih promjena u hrvatskom zakonodavstvu kojima je stvorena mogućnost psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, opisana su iskustva u Austriji u borbi protiv nasilja u ...obitelji. Posebna pozornost je dana 1) ovlasti policije da trenutno udalji počinitelja nasilja iz doma na 10 dana, 2) radu intervencijskih centara koji rabe proaktivni pristup žrtvi obiteljskog nasilja te 3) modelu psihosocijalnog tretmana nasilnika koji se u Austriji provodi od 1999. godine. Navedena iskustva analizirana su pod vidom potrebe da se u Hrvatskoj stvore pretpostavke koordiniranog, proaktivnog i brzog djelovanja u slučajevima obiteljskog nasilja.
U organizaciji Udruge za zaštitu i promicanje prava ljudi treće životne dobi, a povodom Međunarodnog dana prevencije zlostavljanja starijih osoba održana je tribina pod nazivom Naš svijet slobodan od ...zlostavljanja starijih osoba. Glavna organizatorica tribine bila je predsjednica Udruge Mira Cokić, dipl. pravnica koja je uz pozdravni govor nazočnima govorila o kaznenopravnim sadržajima nasilja nad starijim osobama, te je tako tijekom izlaganja navodila koji su pravni izvori u Republici Hrvatskoj kojima se štite osobe sta¬rije životne dobi od raznih oblika nasilja: Rezolucija UN 46/91 o skrbi za starije ljude (ističe potrebu da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja), Ustav Republike Hrvatske (djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje), Obiteljski zakon (punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposo¬ban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine), Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (definira nasilje u obitelji kao: svaku primjenu fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; pro-uzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili ne; verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, na¬zivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini), Kazneni zakon (navodi da će se član obitelji koji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina), Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (svrha je ovog Protokola osigurati uvjete za djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela radi unaprjeđenja zaštite i pomoći žrtvi nasilja u obitelji). Nadalje, tijekom izlaganja navedeno je daje u 90% slučajeva nasilja nad starijim osobama počinitelj bio član obitelji i to suprug u 30,15%, sin u 16,64% i kći u 14,01% slučajeva.
Tekst problemski analizira tretman ratnoga seksualnog nasilja nad ženama pri Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ). Ishodište te analize je ...rodnoetnički diskurs, utemeljen na procjenama informacija o ratnim silovanjima, odaslanim od strane medija i UN – a. Nastala su dva temeljna smjera promišljanja – rodnosubjektni i etnopolitički. Rodnosubjektni korpus teorija rodno dimenzionira ratno seksualno nasilje. Etnopolitički propituje odnos između ženskog i etničkog subjekta. Analitički problematična mjesta imenujem prostorima disjunkcije. Prvi takav prostor je žensko tijelo. U njemu se raspravlja o inzistiranju MKSJ-a na proglašavanju ratnim zločinima samo onih silovanja koja su bila dijelom sustavne i masovne politike silovanja. Drugi prostor disjunkcije je ženski subjekt. U njemu se propituje podređivanje ženskog subjekta etničkom subjektu, a što je najevidentnije u tretiranju prisilne trudnoće isključivo u kontekstu etničkog čišćenja. Posljednji, treći prostor disjunkcije je ženska šutnja. Pravno zanemarivanje preživljavateljica i svjedokinja od strane MKSJ-a, što povećava vjerojatnost sekundarne viktimizacije. Time se obeshrabruje slamanje šutnje. U zaključnom se dijelu razmatra moguće posljedice humanitarnopravnog utemeljenja patrijarhalne konstrukcije etniciteta u mirnodopskom kontekstu s posebnim osvrtom na perpetuiranje etnocentrizma i patrijarhata. Međunarodni kazneni sud (MKZ) nije prepoznat kao mogućnost pronalaženja disjunkcijama ispražnjenog prostora pravde. To mjesto bi mogli preuzeti sudovi alternativne pravde.
Polazeći od složene jezične situacije neke djece i stanovitih nepovoljnih posljedica takve situacije na njihov razvoj i ponašanje, propitujemo čimbenike i pretpostavke za odgovor na dvojbu iz ...naslova, odnosno za stručno utemeljeni odgovor na pitanje: kojem djetetu, u kakvoj konkretnoj situaciji, u kolikoj mjeri i na koji način posredovati neki dijalekt ili strani jezik u ranoj dobi?
Najprije raspravljamo činjenicu velikog raspona individualnih razlika u (jezičnim) sposobnostima i model njihova odnosa s kompleksnim zahtjevima koji se postavljaju pri recepciji i produkciji nekoga stranog jezika ili dijalekta. Predočavamo, nadalje, dinamičku interakciju sposobnosti, motivacije i metoda učenja kao bitnih čimbenika uspješnosti učenika u svladavanju (stranog) jezika, ali i uspjeha učitelja u podučavanju. Zatim uspoređujemo birokratsku proizvoljnost pri uvođenju učenja stranih jezika u osnovnu školu (slično Šuvarevu utemeljenju tzv. opće srednje škole) s oprezom, stručnim promišljanjem i individualiziranim pristupom koje pri tome preporučuju stručnjaci. Zaključujemo da postoje djeca iznimnih sposobnosti koja, uz odgovarajuću pomoć, mogu u osnovnoj školi uspješno usvajati jedan ili više stranih jezika, ali da su u njoj i učenici vrlo skromnih sposobnosti kojima je i svladavanje materinskog jezika znatan problem te da je sustavno nametanje neprimjerenih zahtjeva, a to se nekoj djeci događa svakodnevno, svojevrsno “pedagoško” nasilje.
Ratna i poslijeratna nasilja te politike etničkih čišćenja na području bivše Jugoslavije uzrokovala su prinudne migracije stanovništva. U razdoblju 1991 - 1997 stotine tisuća ljudi promijenile su ...prebivališta. Ti su tokovi bili popraćeni nasiljem i ratnim zločinima, te zlouporabom i ugrožavanjem ljudskih prava. Tijekom sukoba i poslije njih najistaknutija su tri problema: a) kako detektirati, prikupiti i pohraniti podatke o učestalosti i brojnosti raznih tipova nasilja i zlouporabe ljudskih prava, b) problem tipologije, klasifikacije nasilja, c) pouzdanosti i vjerodostojnosti prikupljenih podataka. Kao i u dosada poznatim slučajevima velikih sukoba i civilnih žrtava pokazalo se da vladine statističke službe nisu u stanju pouzdano i vjerodostojno odigrati svoju ulogu. Rat u Hrvatskoj i Bosni (1991-1997) bjelodano je pokazao da u vrijeme najveće potražnje za statističkim podacima o nasilju i zlouporabi ljudskih prava, mjesto vladinih službenih statističkih agensa zauzimaju nevladine udruge i međunarodne organizacije koje, svaka iz svog ugla, pribiru i klasificiraju te obrađuju podatke upitne pouzdanosti. Na taj se način nastavlja i u poslijeratnim prilikama: temeljni parametri stabilizacije ljudi u prostoru - mehaničko i prirodno kretanje stanovništva, prijelaz na mirnodopske migracije i planirane dislokacije stanovništva - rezultat su heteronomnih izvora i mitova o brojkama. Stabiliziranje društva pak traži vjerodostojne i pouzdane podatke o poslijeratnom nasilju. Prikupljanje, klasifikacija i tipologija takvih podataka državu zanima prema prilikama: ako tome i pristupi, službena joj statistika u tome ne pomaže.
U ovom se radu prikazuje studij slučaja jedne od takvih akcija: kako se, kojim instrumentarijem i na kojoj razini pouzdanosti nevladine udruge specifičnog profila suočavaju s ratnim nasiljem te novim i raširenim tipom poslijeratnog nasilja u Hrvatskoj - nasiljem nad ženama. Osnovna teza rada je da je nevladina udruga, ako je opremljena ekspertnim znanjem i temeljnom mrežom međunarodnih kontakata, u stanju za neko vrijeme preuzeti funkcije službenog vladinog statističara. Nevladina udruga ima prednost u inicijativi, fleksibilnosti, brzom stjecanju i proliferaciji ekspertnih sistema u stvaranju specifičnih data baza; no u fazi primjene to jest planiranja politika, suočava se neminovno s prirodnim granicama svoje kompetentnosti. U toj bi se točki morao dogoditi prijenos znanja i djelovanja na zakonodavca.
