U ovom radu cilj je pokazati promjene u izloženosti adolescenata u jednogodišnjoj prevalenciji doživljenog roditeljskog nasilja u 2011. i 2017. godini. Rezultati za 2011. godinu prikupljeni su u ...okviru projekta »BECAN (Epidemiološka studija zlostavljanja i zanemarivanja djece)«, dok su rezultati za 2017. godinu prikupljeni u okviru 2. vala istraživanja projekta »FEHAP« (»Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize«). U oba istraživanja korišteni su probabilistički uzorci učenika drugog razreda srednjih škola, od čega je u istraživanju 2011. godine sudjelovalo 1 233 učenika, a 2017. godine 1 057 učenika. Dobiveni rezultati pokazali su da je u 2017. godini jednogodišnja prevalencija psihičke agresije bila 71,8%, psihičkog zlostavljanja 24,3%, tjelesnog kažnjavanja 23,8% te tjelesnog zlostavljanja 13,1%. U odnosu na istraživanje iz 2011. godine došlo je do povećanja stope psihičkog nasilja, dok je stopa tjelesnog nasilja ostala nepromijenjena. U kontekstu spolnih razlika, djevojke su u 2017. godini bile pod povećanim rizikom za psihičku agresiju, jednako kao i 2011. godine, dok je za psihičko zlostavljanje došlo do ujednačavanja rizika. Za tjelesno nasilje rizik je ostao ujednačen za djevojke i mladiće. U navedenom razdoblju došlo je do povećanja ukupne stope jednogodišnje prevalencije roditeljskog nasilja, što se većinom pripisuje porastu izloženosti psihičkoj agresiji. Dobiveni rezultati ukazuju na visoku raširenost roditeljskog nasilja nad djecom i potrebu za sustavnim provođenjem prevalencijskih istraživanja.
Percepcija nasilja preko interneta proučavana je ili iz perspektive učenika ili iz perspektive nastavnika. Konteksti koji su određivali ta dva smjera istraživanja bili su znatno različiti – učenička ...perspektiva je razmatrana radi određivanja ključnih dijelova definicije ovog nasilja ili je praćena perspektiva djece i mladih različitog statusa uključenosti u nasilje preko interneta. Nastavnička perspektiva razmatrana je u kontekstu njihove osviještenosti i procjene potreba za dodatnom edukacijom. Ovim se radom željelo usporediti percepciju nastavnika i učenika te usporediti percepciju učenika različite uključenosti u nasilje preko interneta. Nastavnici i učenici procjenjivali su težinu pojedinih nasilnih ponašanja preko interneta. U istraživanju je sudjelovalo 1 133 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika (50,6% učenica) i 334 nastavnika (80,9% ženskih). Pokazalo se da nastavnici sva praćena ponašanja procjenjuju težim nego što ih procjenjuju učenici. Skupine različite uključenosti u nasilje razlikuju se na 12 od 23 praćena ponašanja na način da neuključeni praćena ponašanja procjenjuju težim nego počinitelji i/ili počinitelji/osobe koje su doživjele nasilje preko interneta. Učenice 21 od praćena 23 ponašanja procjenjuju težim nego učenici. Interakcijski učinci ukazuju da muški počinitelji procjenjuju ulazak na tuđe profile blažim u usporedbi s preostalih sedam skupina sudionika te da skupine muških počinitelja i počinitelja/osoba koje su doživjele nasilje preko interneta podcjenjuju težinu davanja anonimnih ružnih komentara u odnosu na preostalih šest skupina učenika.
Autor se u ovoj studiji o Benjaminovome političkome mišljenju, s obzirom na njegove spise o nasilju, pravu, pravednosti i državi iz 1920-ih godina, posebno bavi analizom spornog pojma „božansko ...nasilje”. Pojam je krajem 20. stoljeća i još više danas postao iznimno teoretski komentiran, i to ponajprije zaslugom predstavnika tzv. postfundacionalističkoga obrata u filozofiji politike i političkome mišljenju kao što su Derrida, Nancy, Agamben, Critchley i drugi. Budući da se Benjaminovo mišljenje političkoga izravno i neizravno odnosi na teorije suverenosti i moći Carla Schmitta te na anarhističku kritiku države, u ovom se radu iscrpno tematizira kako je u suvremenom kontekstu promijenjene uloge države i društva u globalnome poretku korporativnog informacijskoga kapitalizma pitanje subjekta otpora i kritike „sustavnoga nasilja” države postalo zastarjelo. Čitava se novost i lucidnost Benjaminove mesijansko-političke kritike autoritarne države i njezinih mehanizama izvršenja moći otuda može razumjeti kao kritika sustavnoga nasilja države u ontologijskome značenju kao sredstva/svrhe politike izvan njezine klasične antičke izvedivosti u kategorijama slobode i pravednosti. Nije stoga slučajno da se pravednost, koja ima svoje podrijetlo u židovskoj eshatologiji, postavlja ispred slobode i to očito danas u doba ideologijsko-političke krize legitimnosti liberalne države postaje pitanjem razloga zašto se ideje o vladavini „ljudskih prava”, „pravne države” i „normativizma prava” nužno sučeljavaju sa zahtjevima za „stanjem iznimke” i „izvanrednim stanjem”. Benjamin se, dakle, pojavljuje uz Schmitta, ali na posve drugi način, prethodnikom jedne nove „političke teologije” koja se odvija u logici inkluzivne isključenosti subjekta moderne politike („narod”) u demokratskim procesima oblikovanja nove moći s onu stranu države i društva.
U radu su prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio dobiti uvid u iskustvo primjene obrasca inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji iz perspektive korisnika (N = 10) i ...socijalnih radnika zaposlenih u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava (N = 9) kao i njihova promišljanja za unapređenje istih. Korišten je kvalitativni pristup u prikupljanju i obradi podataka. Proces inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji korisnici su doživjeli kao stručnu pomoć, strukturirano usmjeravanje, proces osvještavanja odgovornosti za vlastiti izbor, kroz vlastitu početnu poziciju prema sustavu te proživljene emocije/emotivna stanja korisnika.
Stručnjaci procesa inicijalne i prijemne procjene u slučajevima rizika od nasilja u obitelji doživljavaju kao trijažu korisnika, postupak informiranja korisnika, smanjenje stresa stručnjaka i olakšavanje okolnosti rada stručnjaka po provedenoj procjeni. Korisnici su obrazac inicijalne i prijemne procjene u slučajevima rizika od nasilja u obitelji doživjeli kroz njegovu strukturu (jasna i konkretna pitanja, s primjerenim brojem pitanja) i sadržaj (pokrivaju bitna područja, usmjeravaju razgovor, potiču izražavanje osjećaja, opisuju tijek događaja te ulaze u intimni prostor korisnika). Stručnjacima su obrasci korisni, jer im daju osnovne podatke o korisniku, smjernice za daljnje postupanje i početnu procjenu potreba. Preporuke korisnika su uvođenje evaluacije i ubrzavanje tijeka postupka. Stručnjaci preporučuju promjenu prakse potpisivanja korisnika te jasnije definiranje kada se pristupa ispunjavanju obrasca. Slijedom dobivenih odgovora korisnika i stručnjaka može se zaključiti da je obrazac i postupak inicijalne i prijemne procjene u slučajevima nasilja u obitelji doživljen kao koristan i primjenjiv u svakodnevnoj praksi te da daje doprinos podizanju kvalitete socijalnih usluga u području procjenjivanja rizika.
Adolescence is a time when children become more independent and start experimenting with new forms of behaviour which are often undesirable or risky. Such behaviours can have consequences, such as ...poor mental health, poor academic performance, legat problema, addiction, and other issues that have a major negative impact on health and success in later life. In this paper we try to give an overview of frequent risk behaviours in adolescents (peer violence and cigarette, alcohol and canabis consumption) from a public health perspective with a special focus on the situation in Croatia, as well as to mention risk factors and protective factors for the development of these behaviours.
The aim of this research was to examine the role of social self-efficacy and some sociodemographic factors in influencing how children engage in peer violence. A total of 715 students (54% girls and ...46% boys) in the seventh grade (N = 370) and eighth grade (N = 345) from five regions in Croatia participated in this study. The average age was 13.22 years (SD = 0.664). For the purposes of this paper, the following measurement instruments were used: the General Data Questionnaire, the adapted Participant Role Questionnaire (PRQ) and Social Self-Efficacy scale. Chi-squared testing and logistic regression showed that boys were more often bullies and active and passive assistants, while girls were more often defenders. Both girls and boys were equally victims and bystanders of peer violence. Seventh-grade students were more often bullies and active assistants. Children who acted as defenders had higher social self-efficacy, while bystanders had lower social self-efficacy. The results of this research may have important implications in creating programmes to reduce and prevent peer violence, bullying and cyberbullying.
Workplace violence is a serious and multidimensional problem that adversely affects professional and personal lives of employees. The aim of this study was to assess the prevalence and ...characteristics of verbal violence as a part of psychological violence among employees in primary health care in Belgrade, and to identify contributing factors of verbal violence in the workplace.
In this cross-sectional study, the final analysis included 1526 employees, using multi-stage sampling. Data were collected using the questionnaire Workplace Violence in the Health Sector Country Case Studies Research, developed by ILO/ICN/WHO/PSI. Descriptive statistics and logistic regression analysis were used to analyse the data. The general response rate was 86.8% (1526/1757).
It was found that 47.8% of the participants were subjected to verbal violence. The main source of verbal violence was patient/client, 55.6% of employees did not report the incident. Among those who did not report the incident, 74.9% believed that reporting violence was useless. The interaction with patients (OR, 1.45; 95% CI, 1.02-2.06) and work between 6pm and 7am (OR, 1.27; 95% CI, 1.01-1.60) were significant contributing factors of verbal violence.
The results are indicative of a high prevalence of verbal violence against employees in primary health centres, which could have undesirable consequences. Conducting a better organizational measure and encouraging employees to report workplace violence could reduce the prevalence of verbal violence.
Elektroničko nasilje nazivamo još i: Cyberbullying, virtualno zlostavljanje, nasilje putem interneta ili mobitela, zlostavljanje
putem interneta ili mobitela i elektronički bullying. Kod takve vrste ...nasilja žrtve su izložene nasilju putem interneta
i provodi se putem različitih elektroničkih medija, kao što su, elektronička pošta, SMS poruke, putem društvenih mreža,
foruma i slično. Nasilje putem interneta definira se kao agresivno i namjerno ponašanje usmjereno na pojedince ili grupu
putem interneta koje se ponavlja, a usmjereno je prema pojedincima koji se ne mogu lako obraniti. Nažalost, komunikacija
kojom se elektroničko nasilje odvija omogućava da identitet počinitelja ostane sakriven. Takav način komunikacije ima
mnoge posljedice, ne postoji jasna povratna informacija o tome da je ponašanje prouzročilo štetu drugoj osobi i počinitelji
nasilja imaju anonimnost koja im daje osjećaj da mogu nekažnjeno kršiti društvena pravila. Postoje dvije vrste elektroničkog
nasilja, a to su izravan ili direktan napad i napad preko posrednika ili indirektan napad. U direktnom napadu nasilnik
izravno vrši nasilje nad žrtvom a to se odnosi na situacije u kojoj žrtva prima uznemirujuće poruke, kada se šalju uvredljive
slike ili drugi neprimjereni sadržaji. Neizravni napad uključuje napad preko posrednika, a najčešće se događa kada
počinitelj napada pojedinca preko treće osobe. Vršnjačko elektroničko nasilje može se događati bilo kada, što dodatno pojačava
osjećaj ranjivosti kod djece i pogađa emocionalno, više od izravne fizičke povrede. Djeluje kroz poruke, fotografije
postavljene na internet, ružne riječi i neistinite glasine koje se putem interneta šire velikom brzinom.
Brojna istraživanja potvrdila su povezanost ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem. Cilj istraživanja bio je provjeriti povezanost različitih samoprocijenjenih simptoma ADHD-a ...(hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja) s različitim aspektima vršnjačkog nasilja (tjelesno, verbalno i elektroničko) i agresivnim ponašanjem (reaktivna i proaktivna agresija). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik 4., 6. i 8. razreda, 50,7% dječaka i 49,3% djevojčica prosječne dobi M=12,72 (sd=1,62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (Velki i Kuterovac Jagodić, 2012), Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ; Raine i sur., 2006) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (Vulić-Prtorić, 2006). Provedena je korelacijska analiza (Pearsonov koefi cijent korelacije), a značajnost razlika u korelacijama testirana je Fisherovim z testom. Dobivene su statističke značajne povezanosti sve tri mjere vršnjačkog nasilja, verbalno, tjelesno i elektroničko sa sve tri skupine simptoma ADHD-a, impulzivnost, hiperaktivnost, nepažnja (r=0,151-0,411, p<0,01), kao i povezanost svih simptoma ADHD-a s reaktivnom i proaktivnom agresijom (r=0,318-0,486, p<0,01).
Razlike u značajnosti korelacija ovisno o simptomu ADHD-a dobivene su za povezanosti s verbalnim vršnjačkim nasiljem i proaktivnom agresijom, gdje je dobivena jača povezanost impulzivnosti i verbalnog vršnjačkog nasilja u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,20, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=1,95, p<0,05) te jača povezanost impulzivnosti i proaktivne agresije u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,42, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=2,63, p<0,01).Razlike u povezanosti vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja sa simptomima nepažnje i hiperaktivnosti nije bilo. Rezultati su potvrdili prijašnje nalaze koji govori u prilog o povezanosti ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem, a posebice da je ta povezanost jača kada se radi o impulzivnosti. Iz navedenog možemo zaključiti da simptomi impulzivnosti predstavljaju rizik za razvoj vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja, te da bi bilo dobro djecu koja pokazuju simptome impulzivnosti uključiti u prevencijske programe za sprječavanje razvoja vršnjačkog nasilja i agresije.
U radu se polazi od aktualnih problema post-modernog društva koje je obilježeno informacijskom tehnologijom i komunikacijom. Značajno je da putem medija, posebice elektronskih (internet, blogging, ...video igrice) komunikacija postaje poveznicom svijeta brzih promjena i inovacija. Upravo takav svijet današnjice, dakle svijet novih potreba mladih za informiranjem, za inovacijama i komunikacijom te novom vrstom zabave ima dvostruku ulogu. S jedne strane,beznačajno pretvara u značajno, odnosno nepoznato u poznato, što omogućava uspješnu efektivnost u obrazovanju, dok s druge strane promovira nasilje. To je dovoljan razlog da se istakne značenje medijske i obiteljske pedagogije u empirijskim analizama fenomena nasilja i edukaciji mladih i njihovih roditelja.Danas su mediji dio obiteljskog ozračja te svojim postojanjem i porukama djeluju na obitelj i njezine članove, ali o upotrebi medija i njihovim pozitivnim ili negativnim učincima odgovorno odlučuju sami članovi obitelji. Može se reći da su roditelji neizbježan medijski socijalizator i jedan od presudnih čimbenika koji omogućuje djeci i mladima razlikovati fikciju od stvarnosti te pozitivne od negativnih sadržaja.Pod pojmom medijskog nasilja podrazumijeva se: indoktrinacija, laž, diskriminacija, uvrede, ucijene i rasna segregacija djece i mladih. Navodi se da su mediji (TV, filmovi, internet, blogging, video igrice) potencijalno moćni manipulatori koji vode samo kratkoročnoj ugodi, a zapravo prevladava dugoročno gubljenje osobnosti. Mogućnost rješavanja problema po pitanju nasilja u medijima vidi se u medijskoj i obiteljskoj pedagogiji.
PDF
