Ruptura slezene u trudnoći javlja se najčešće u trećem tromjesečju ili puerperijumu, a može biti traumatska, spontana ili patološka. Od zloćudnih bolesti dijagnosticiranih tijekom trudnoće, ...hematološke maligne bolesti zauzimaju drugo mjesto nakon raka dojke. Limfom je četvrta najčešća zloćudna bolest u trudnoći, a među njima najčešće se dijagnosticira Hodgkinov limfom. U ovom radu prikazat ćemo rodilju u dobi od 35 godina kod koje je nakon vaginalnog poroda pri kojem je primijenjen Kristellerov hvat došlo do pada u crvenoj krvnoj slici. Radiološkom obradom (MSCT) verificira se hepatosplenomegalija te suspektna ruptura kranijalnog pola slezene uz supkapsularni hematom uz prisutne uvećane i umnožene limfne čvorove abdomena i zdjelice. Bolesnica se zaprima u jedinicu intenzivnog liječenja gdje se nastavlja započeta nadoknada krvnim pripravcima. Multidisciplinarnim pristupom konzultirani su kirurzi i hematolozi te se usuglašavaju da bolesnicu treba operativno zbrinuti. Operativno se potvrdi supkapsularni hematom slezene te se učini splenektomija i slezena se pošalje na patohistološku dijagnostiku. PHD nalaz pokazao je da se radi o folikularnom ne-Hodgkinovom limfomu s transformacijom u high-grade agresivni difuzni B-velikostanični limfom (DLBCL). Obzirom da se radilo o bolesnici koja je do sada bila zdrava, nije imala palpabilne periferne limfne čvorove, jedini način da se potvrdi dijagnoza limfoma bilo je učiniti splenektomiju. U ovom prikazu slučaja da nije došlo do ozljede slezene prilikom vaginalnog poroda, ne bi se ni znalo da bolesnica boluje od tako ozbiljne bolesti.
Endokapsula, endoskopska metoda odobrena 2001. godine, upotrebljava se za evaluaciju sluznice i unutrašnjosti tankog crijeva. Posebno je važna pri patologiji tankog crijeva nedohvatljivoj ...dijagnostikom poput enteroskopije i ileokolonoskopije, koje su i dalje zlatni standard. Glavna komplikacija endokapsule jest njezina retencija, koja se javlja u stanjima što opstruiraju lumen crijeva poput upalnih bolesti crijeva, polipoznih sindroma i tumora crijeva. Prikazujemo 59-godišnju bolesnicu koja je zbog nespecifičnih simptoma i sumnje na upalnu bolest crijeva podvrgnuta metodi endokapsule što je zaostala u tankom crijevu i poslije eksplorirana invazivnom kirurškom tehnikom. Dijagnostička metoda poput magnetske enterografije izbjegla bi komplikaciju koju stvara endokapsula i dovela do ranijeg prepoznavanja teških bolesti što zahvaćaju tanko crijevo.
Pri bolnikih, ki so se zdravili zaradi raka v otroštvu, so okvare kardiovaskularnega sistema med poglavitnimi vzroki pozne umrljivosti, ki je sedem-krat večja kot pri splošni populaciji. ...Najpogostejši vzrok komplikacij na srcu pri bolnikih z rakom so antraciklini ki sodijo med najučinkovitejša zdravila neoplastičnih bolezni. Pri opisu primera našega bolnika želimo opozoriti na napredujočo okvaro srčne mišice po zdravljenju ne-Hodgkinovega limfoma s kemoterapijo, ki je vsebovala antracikline in alkilirajoče agense, in je 28 let po končanem zdravljenju privedla do odpovedi srca, zaradi katere je bila potrebna transplantacija srca. Pri bolnikih, zdravljenih z antracikini, je zelo pomembno doživljenjsko sledenje funkcije srca, da vsako motnjo (tudi klinično nemo) na srcu čim prej odkrijemo in ustrezno zdravimo. Ehokardiografija je najpogosteje uporabljena diagnostična metoda za ocenjevanje delovanja srca v okviru sledenja poznih posledic zdravljenja s citostatiki in/ali obsevanjem. Zelo pomembno je morebitne okvare najti v fazi, ko je bolnik še asimptomatski, saj lahko z ustreznim zdravljenjem (predvsem ACE inhibitorji in beta-blokatorji) in ustreznim načinom življenja in zmanjševanjem drugih dejavnikov tveganja za razvoj kardiovaskularnih obolenj preprečimo oz. upočasnimo razvoj življenje ogrožujoče okvare srca.
Sažetak. Unatrag nekoliko godina u hematologiji i onkologiji globalno sve češći problem postaje prikladna opskrba „starijim i manje zanimljivim“ kemoterapeuticima. Zbog povremene nestašice ...karmustina, jednog od osnovnih kemoterapeutika pri kondicioniranju prije autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica (ATKS) u oboljelih od limfoma, u našem se centru od 2016. godine on zamjenjuje bendamustinom. U ovom radu retrospektivno analiziramo tijek ATKS-a u 41 bolesnika koji su primili bendamustin u sklopu protokola BeEAM te ga uspoređujemo s tijekom ATKS-a u 40 bolesnika koji su primili karmustin u sklopu protokola BEAM. Medijan oporavka vrijednosti neutrofila (> 0,5 × 109/l) u skupini koja je primila bendamustin iznosio je 11 dana, dok je u skupini kondicioniranoj karmustinom iznosio 10 dana. Medijan oporavka vrijednosti trombocita (> 20 × 109/l) bio je duži kod skupine koja je primala bendamustin (16 prema 13 dana) te su ti bolesnici bili duže ovisni o transfuzijama eritrocita (7 prema 5 dana). Infektivne komplikacije nisu bile češće nakon primjene bendamustina, ali smo nakon primjene karmustina imali veću pojavu mukozitisa II. – III. stupnja (35% prema 12%). Nakon primjene bendamustina zabilježen je jedan slučaj nefrotoksičnosti i kardiotoksičnosti terapije, dok kod primjene karmustina te komplikacije nisu zabilježene. Pri upotrebi bendamustina kod kondicioniranja u naših bolesnika u ovom trenutku nije utvrđena znatnija hematološka toksičnost u odnosu prema karmustinu, ali su prisutni dulji period oporavka vrijednosti trombocita te niža incidencija mukozitisa.
Uvedba rituksimaba v zdravljenje bolnikov z Nehodgkinovimi limfomi je spremenila dolgoročno prognozo bolnikov s CD20-pozitivnimi B-celičnimi limfomi, predvsem folikularnimi in difuznimi ...velikoceličnimi B-limfomi. Smernice NCCN priporočajo uporabo rituksimaba tudi pri zdravljenju bolnikov z drugimi vrstami limfomov, kot so marginalnocelični limfomi, limfomi plaščnih celic ter drobnocelični limfocitni limfomi/kronična limfatična levkemija. Dodatek rituksimaba h kemoterapiji izboljša odgovor na zdravljenje, podaljša trajanje remisij in celokupno preživetje tako pri bolnikih s folikularnimi ali drugimi indolentnimi CD20-pozitivnimi limfomi kot pri bolnikih z difuznimi velikoceličnimi B-limfomi. Vzdrževalno zdravljenje z rituksimabom pri indolentnih limfomih še podaljša trajanje remisij, nekatere raziskave so pokazale tudi daljše celokupno preživetje. Vzdrževalno zdravljenje pri agresivnih limfomih verjetno ne prinese dodatnega izboljšanja, če so bolniki že med indukcijskim zdravljenjem dobivali rituksimab. Na Onkološkem inštitutu rituksimab uporabljamo že od leta 1998. Od 2004 do 2006 smo z njim samostojno ali v kombinaciji s kemoterapijo zdravili 340 bolnikov. Med temi je bilo 46,8 % bolnikov z difuznimi velikoceličnimi B-limfomi in 19,4 % s folikularnimi limfomi. Kombinacijo R-CHOP je prejemalo 67,4 % bolnikov, ostali pa so prejemali druge kombinacije. Celotni odgovor na zdravljenje pri vseh bolnikih ne glede na histološki podtip limfoma je bil 78,8-odstoten (62,4 % popolnih odgovorov, 2,6 % nepotrjenih popolnih odgovorov, 13,8 % delnih odgovorov), najboljši celotni odgovor pa smo dosegli pri folikularnem agresivnem limfomu (91,7 %). Pri 75 % vseh bolnikov ne glede na histološki podtip je odgovor trajal več kot 12 mesecev, mediano trajanje odgovora še ni bilo doseženo. Najdaljše preživetje brez ponovitve bolezni smo ugotovili pri bolnikih z difuznim velikoceličnim B-limfomom. Po 26 mesecih od začetka zdravljenja je bilo celokupno preživetje bolnikov ne glede na podtip limfoma 75-odstotno, mediano celokupno preživetje še ni bilo doseženo. Celokupno preživetje je bilo najboljše pri bolnikih s folikularnim indolentnim limfomom. Rezultati zdravljenja bolnikov z Nehodgkinovimi limfomi z rituksimabom na Onkološkem inštitutu so v celoti primerljivi z rezultati večjih randomiziranih raziskav. Rituksimab zaradi ugodnega vpliva na dolgoročno prognozo bolnikov s CD20-pozitivnimi limfomi predstavlja standard v obravnavi teh bolnikov.
Brojne bolesnike s ne-Hodgkinovim limfomom nije moguće izliječiti terapijom konvencionalnih doza. Novi podaci o rezultatima liječenja u posljednjem desetljeću rasvjetljavaju ulogu terapije velikim ...dozama i matičnih stanica autlogne koštane srži ili periferne krvi u liječenju zloćudnih limfoma. U randomiziranim je ispitivanjima dokazano da je terapija velikim dozama nakon koje slijedi autotransplantacija primijenjena u kemosenzitivnih bolesnika s relapsom uspješnija od konvencionalne kemoterapije s obzirom na sveukupno preživljenje bez znakova bolesti. Za tu je skuppinu bolesnika autotransplantacija postala standardna terapijska metoda. Sve je više dokaza koji pokazuju da se terapijom velikim dozama i autotransplantacijom kod prve remisije bolesti postiže bolje preživljenje u bolesnika izloženim velikom riziku. Toksičnost postupka posljednjih je godina znatno smanjena. Ispituje se nekoliko novih metoda, poput raznih oblika imunoterapije i radioimunoterapije, s ciljem da se pojavnost relapsa nakon transplantacije smanji.
Primarni limfom središnjeg živčanog sustava (PLSZŠ) je poseban oblik agresivnog ne-Hodgkinovog limfoma (NHL) lokaliziran u središnjem živčanom sustavu. PLSZŠ tipično zahvaća stariju populaciju. Za ...razvoj PLSZŠ-a posebno su rizične osobe s HIV infekcijom čija je prognoza ekstremno loša. Zbog krvno-moždane barijere, PLSZŠ se liječi drugačije od ostalih ekstranodalnih NHL. Temelj liječenja su visoke doze metotreksata. Unatoč liječenju, lokalni relapsi su česti i gotovo uvijek fatalni. Radioterapija je učinkovita, ali komplicirana značajnom kasnom neurotoksičnosti, posebno u starijih. U starijih bolesnika, koji čine većinu, nema terapijskih opcija koje bi dovele do izlječenja. Noviji, manje toksični lijekovi, skromnog su djelovanja. Potrebne su prospektivne multicentrične studije kako bi se definiralo optimalno liječenje PLSZŠ-a.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Zloćudne tumore karakteriziraju genetske promjene koje se u većini slučajeva mogu otkriti citogenetičkim metodama. Citogenetička ...istraživanja na velikom broju tumora ukazuju da kariotipske promjene nisu slučajno raspoređene u genomu, te su one često tumor-specifični klonski poremećaji. Patogenetski je najvažnije identificirati tzv. primarne klonske poremećaje koji su najčešće pojedinačni. Cilj ovog rada bio je istražiti citogenetičke karakteristike ponavljajućih poremećaja u malim staničnim populacijama u multiplom mijelomu i malignim limfomima iz svježeg uzorka dobivenog citološkom punkcijom. Citogenetičke karakteristike istražene su konvencionalnom tehnikom oprugavanja kromosoma i tehnikom FISH na razini interfaznih jezgara i/ili mitotskih kromosoma u 43 ispitanika s multiplim mijelomom i u 80 ispitanika s malignim limfomom. Originalni znanstveni doprinos ovog rada sastoji se u boljoj identifikaciji rijetkih kromosomskih abnormalnosti kojima se specifičnije klasificiraju maligni limfomi i multipli mijelomi, čime se doprinosi boljem kliničkom pristupu u uspostavljanju dijagnoze, prognoze i tretmana navedenih tumora.- Malignant tumours are characterised by genetic changes which can, in the majority of cases, be detected using cytogenetic methods. Cytogenetic research of great number of tumours indicate that karyotypic changes are not allocated in the genome by chance, and that they are commonly tumour-specific clone disorders. Pathogenetically, the most important step is to identify so-called primary clone disorders which are, in the majority of cases, single. The object of this thesis was to discover cytogenetic characteristics of reoccurring disorders in small cell populations in the multiple myeloma and malignant lymphoma. Cytogenetic characteristics were detected using conventional technique of striping chromosomes and FISH technique in the level of interphase nucleus and/or miotic chromosomes in 43 cases diagnosed with multiple myeloma and in 80 cases diagnosed with malignant lymphoma. An original scientific contribution in identifying rare chromosome abnormalities which is used for a more specific classification of malignant lymphoma and multiple myeloma is achieved. The research will contribute to a better clinical approach in diagnosis, prognosis and treatment of these tumors.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Prikazuje se slučaj 81-godišnjeg bolesnika koji je primljen s brzo progredirajućim gubitkom vida na desnom oku, bolovima, mehaničkom ptozom, problemima u ekstraokularnom motilitetu i dvoslikama na ...oba oka. Kompjutorizirana tomografija orbite otkrila je tumor desne orbite, dok je citološka pretraga ukazala na ne-Hodgkinov limfom (difuzne male stanice niskog stupnja maligniteta). Bolesnik je primio 12 ciklusa kemoterapije (protokol CHOP) kroz dvije godine, uz dobar klinički odgovor.
PDF
