Prispevek je poskus širšega pregleda pojavljanja nominalizacije v slovenskem jeziku na podlagi korpusno osnovane primerjave izvirnih slovenskih besedil različnih žanrov in prevodov iz izbranih tujih ...jezikov (italijanščine, angleščine, nemščine, francoščine). Izkaže se, da je nominalizacija izrazito žanrsko in registrsko pogojen fenomen, ki svoje mesto najde v praktično vseh vrstah diskurza.
Razlozi zbog kojih se u hrvatskome jeziku poseže za nominalizacijom mogu biti jezične i nejezične naravi. Tim se postupkom iskaz sažima, pojednostavnjuje, apstrahira te intelektualizira. ...Najproduktivniji afiks u nominalizaciji jest sufiks -nje koji po
brojnim kriterijima odgovara engleskomu nastavku -ing. Pozornost rada počiva na mogućnostima mijenjanja mjesta argumenata unutar argumentne strukture, odnosno na fleksibilnosti te strukture. Najveću takvu mogućnost imaju imenice nastale od glagola s
dva otvorena mjesta od kojih jedno pripada izravnomu objektu u akuzativu. Semantičke osobine imenice te morfološke osobine argumenata također imaju udjela u fleksibilnosti njihove zajedničke strukture. Primjećuje se kako je u većini slučajeva moguća dvojaka
interpretacija argumentne strukture izraza u kojima je glava odglagolska imenica na -nje s nepunom argumentnom strukturom (Lukino uhićenje, Marijino zlostavljanje) te kako postoji sličnost takvih nominaliziranih oblika s pasivnim konstrukcijama.
U ovom se radu razmatra polisemija engleskih nominalizacija koje završavaju na sufiks -ion, i
objašnjava se metaforičkim i metonimijskim proširenjima središnjega značenja. Središnje je
značenje ...nominalizacija sa sufiksom -ion ‘obavljanje radnje izraženje glagolom’. Nominalizacije
sa sufiksom -ion su apstraktne nominalizacije radnje. Zahvaljujući raznim metaforičkim
i metonimijskim procesima, one se mogu koristiti kako bi se referiralo na ljude, predmete,
mjesto i vrijeme radnje, kao i na emocije. U ovom se radu pokazuje da je metonimijska
poraba nominalizacija sa sufiksom -ion ograničena. Nominalizacije glagola koji kodiraju
događaje bliske tranzitivnom prototipu ne mogu se koristiti metonimijski. Samo nominalizacije
radnji u kojima Pacijens nije drastično vidljivo promijenjen trenutačnom radnjom
Agensa mogu imati metonimijsku upotrebu. Čak i one koje se mogu koristiti metonimijski
nemaju isti status. Neke se mogu korisititi i referencijalno i predikativno, dok druge mogu
imati samo predikativnu porabu.
Istraživanjem uporabe složenih leksičko–sintaktičkih struktura u engleskom jeziku koje u
svom sastavu imaju tzv. lagane (engl. light) glagole kao što su have, take, give ili make uz
imenice nastale ...procesom preobrazbe iz glagola, dolazimo do spoznaja o isprepletanju značenja
koje proizlazi iz preobrazbe sintaktičkih funkcija neizravnih glagola u prototipne prijelazne
konstrukcije uvođenjem konceptualne metafore DOGAĐAJI SU STVARI (look gl. → take a look im.) i
procesom shematizacije laganih glagola (Gradečak–Erdeljić, 2009b).
Ovaj je postupak dekompozicije predikata (Pranjković, 2001) uočen i u hrvatskome (pojava
tzv. perifraznih glagola, Pranjković i Silić, 2005). Kao najočitiji se odmak od prototipne engleske
strukture međutim može opaziti upravo uporabna vrijednost ovih konstrukcija u hrvatskom
jeziku gdje je vidljivo kako je pragmatičko značenje kontekstualno uvjetovano i mnogo je uočljivije
u određenim funkcionalnim stilovima kao što su administrativni i novinarski stil.
Horizontalnom kontrastnom analizom engleskih i hrvatskih primjera uspostavili smo temeljne
strukturalne relacije između konstrukcijskih jedinica, a vertikalnom smo analizom utvrdili
postojanje prototipne konstrukcijske sheme u oba jezika. Naš se pristup proučavanju ovog tipa
konstrukcija temeljio na modelu konstrukcijskog značenja jezičnih struktura u kojima gramatička
organizacija jezika, usustavljena određenim tipovima konstrukcija tvori kontinuum međusobno
povezanih uzročno–posljedičnih veza. U ovome modelu konstrukcije se promatraju unutar
određene ekološke niše (Taylor 2004) u kojoj dolazi do međusobne interakcije različitih vrsta
konstrukcija, a koje pak izviru iz određenih osobina leksikona i tipoloških značajki nekog jezika.
Pri tome se naglasak stavlja na uporabni model jezika (Barlow i Kemmer 2000) u okviru kojega
ćemo usporediti uporabnu vrijednost glagolsko–imeničkih konstrukcija u ova tri jezika s ciljem
isticanja njihova konstrukcijskog značenja, a nauštrb tradicionalno odvojenoga sintaktičkog ili
pragmatičkog značenja.
Imenice derivirane od pridjeva primarno označavaju osobine kao apstraktne objekte, ali mogu upućivati i na trope i događaje. Rad polazi od empirijske generalizacije na području deadjektivne ...nominalizacije: naglasak u deriviranoj imenici može stajati na sufiksu (i zatim biti pomaknut za jedno mjesto unaprijed), ili na samoj pridjevskoj osnovi (dakle isto kao u motivnom pridjevu). U drugom slučaju, deadjektivna imenica označava trop, i ne može dobiti značenje događaja ili (generičke) osobine. Ponuđena je analiza zasnovana na morfosintaktičkim osobitostima dvaju tipova deadjektivnih imenica. Jedan tip je analiziran kao strukturno bogatiji, i njegove semantičke osobine izvedene su iz sintaktičke strukture koja ulazi u nominalizaciju. Drugi tip je analiziran kao posljedica strukturne elizije u leksikonu, gdje gubitak sintaktičke strukture donosi i slabljenje ograničenja u interpretaciji derivirane imenice. Rad pokazuje kako se empirijski zapažena svojstva dvaju tipova imenica izvode iz predložene analize. Na razini fonologije predlaže se da naglasak dolazi na strukturno najdublje ugnježđen upravni element koji projektira funkcionalnu strukturu. Kod imenica s naglaskom na osnovi, to je sama osnova, a kod imenica s naglaskom na sufiksu, to je imenički sufiks.
Autor opisuje pet vrsta nominalizacije kao pet vrsta leksičkoga pasiva. Leksički pasiv dokazuje
otvorenost kategorije pasivne rečenice prema drugim gramatičkim kategorijama te moguć
nost ostvarivanja ...pasivne semantike i pasivne predikacije i bez ustaljenih gramatičkih
sredstava. Analiza će leksičkoga pasiva obuhvatiti opis njegove strukture, kriterija za njegovo
određivanje i definiranje, problematiku konkretiziranja vršitelja radnje te opis značenja i
uporabe.
Ovaj rad predstavlja komparativan i dijakronijski osvrt na problem postavljanja pitanja u
južnoameričkim jezicima iz tukanoanske porodice. U tim smo jezicima postulirali povijesnu i
semantičku vezu ...između nominalizacija i pitanja. Naša se hipoteza prvenstveno temelji na
formalnoj istovjetnosti njihovih obilježa kao i na činjenici da upitni oblici glagola podsjećaju
na nominalizacije utoliko što su manje finitivnoga oblika od njihovih izjavnih parnjaka,
odnosno nedostaju im uobičajeni sufiksi kojima se označava sročnost sa subjektom. Pritom
smo argumentirali da su upitni glagolski oblici nastali iz nominaliziranih predikacija koje su
se upotrebljavale u inferencijalnim ili mirativnim konstrukcijama, a koje su brisanjem kopule
stekle status nezavisnih iskaza. U semantičkome smislu, upitno se značenje najvjerojatnije
konvencionaliziralo postupno tijekom faza u kojima se izražavala sumnja ili iznenađenje.
